Potvrđena prvostepena presuda u krivičnom zbog krivičnog djela Tjelesna povreda
Potvrđena prvostepena presuda u krivičnom zbog krivičnog djela Tjelesna povreda
BOSNA
I HERCEGOVINA
REPUBLIKA
SRPSKA
OSNOVNI SUD U
BANJALUCI
Broj: 71 0 K
303133 20 K
Dana:
23.11.2021.godine
U
IME REPUBLIKE SRPSKE
Osnovni sud u
Banjaluci, sudija Ines Čolić, uz učešće zapisničara Gorane Dakić, u krivičnom
predmetu protiv optuženog D. D.,
zbog krivičnog djela Tjelesna povreda iz člana 131. stav 2. u vezi sa stavom 1.
Krivičnog zakonika Republike Srpske („Sl. Glasnik Republike Srpske
broj: 64/17, 104/18 i 15/21– u daljem tekstu KZ RS) po optužnici Okružnog
javnog tužilaštva Banja Luka broj T13 0 KT 0046683 19 od 13.03.2019.godine,
nakon javnog glavnog pretresa održanog dana 19.11.2021.godine u prisustvu
tužioca Okružnog javnog tužilaštva Banja Luka, Zorice Baroš i optuženog lično u
pratnji branioca Jadranke Ivanović advokata iz Banja Luke, na osnovu člana 298
stav 1 tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik
Republike Srpske“ broj 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21– u daljem tekstu: ZKP RS),
je donio i javno objavio:
PRESUDU
Optuženi D.
D., sina LJ. i majke LJ. rođene P., rođen … godine u mjestu K., Grad B.,
nastanjen u B., … kod 150, JMB …, po nacionalnosti Srbin, državljanin RS/BiH,
pismen, sa završenom osnovnom školom, razveden, otac dvoje djece, nezaposlen,
lošeg imovnog stanja, neosuđivan, protiv istog se ne vodi drugi krivični
postupak.
OSLOBAĐA
SE OD OPTUŽBE
Da
je:
Dana
24.10.2018. godine oko 17.00 časova u B., u ulici …, u kafe baru
''…'', nakon verbalne rasprave sa oštećenim R. R., osumnjičeni odlazi do svog
vozila iz kojeg uzima okruglu metalnu šipku dužine 40-50 cm, debljine oko 2 cm,
te se vraća u navedeni ugostiteljski objekat i sa navedenom šipkom udara
oštećenog JEDNOM u predjelu glave, od kojih udaraca je oštećeni zadobio
tjelesnu povredu u vidu nagnječno-razderne rane tjemenog predjela glave.
Čime bi
počinio krivično djelo Tjelesna povreda iz člana 131. stav 2. u vezi sa stavom
1. Krivičnog zakonika RS;
Na
osnovu člana 100. stav 1. ZKP troškovi krivičnog postupka iz člana 96. stav 2.
tačke a) do đ) ZKP padaju na teret budžetskih sredstava RS.
Obrazloženje
Optužnicom Okružnog javnog tužilaštva B., broj T13
0 KT 0046683 19 od 13.03.2019.godine, optuženom D. D. je stavljeno na teret izvršenje krivičnog djela Tjelesna povreda
iz člana 131. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ RS, na način kako je to bliže opisano u samoj
optužnici.
Sudija za
prethodno saslušanje je potvrdio predmetnu optužnicu nakon čega je ista
dostavljena osumnjičenom, koji je nakon toga dobio status optuženog i koji se
na ročištu za izjašnjenje o krivici održanom dana 14.07.2020 .godine izjasnio
da nije kriv za djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.
Na glavnom
pretresu su izvedeni dokazi optužbe i to: saslušan je vještak medicinske struke
Milan Srdić, saslušani su svjedoci – oštećeni R. R. i svjedok S. R., te su
izvedeni materijalni dokazi: Prijava povrede na ime oštećenog R. R.,
Klinički centar B., Služba za vaskularnu hirurgiju, broj 2423 od 24.10.2018.
godine, Nalaz i mišljenje povrede na ime oštećenog R. R., Klinički centar B.,
Služba za vaskularnu hirurgiju, broj 2423 od 24.10.2018. godine, Nalaz i
mišljenje vještaka dr Milana Srdića o izvršenom vještačenju tjelesnih povreda
oštećenog R. Radoje od 28.02.2019. godine, Zapisnik o saslušanju
oštećenog R. R., Policijska stanica B.-Centar, broj 13-01/2-1467/18 od
01.11.2018. godine, Zapisnik o saslušanju svjedoka S. R., Policijska stanica
B.-Centar, broj 13-01/2-1477/18 od 02.11.2018. godine, Izvod iz kaznene
evidencije za osumnjičenog D. D., Policijska uprava B., broj
13-0/1-4-234-1110/18 od 13.11.2018. godine,Troškovnik.
Odbrana je
izvela dokaze saslušanjem optuženog D. D. kao svjedoka te uvidom u
Rješenje odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu broj 06-561-65/2009 od
26.05.2009.godine i Fotografiju povrede oštećenog R. R.
Sud je, po
prigovoru odbrane odbio prijedlog tužioca da se kao dokaz izvede službena
zabilješka o izlasku na lice mjesta, PS B.- Centar broj 3329/18 od
24.10.2018.godine, iz razloga što se službena zabilješka može izvoditi kao
dokaz, samo u slučaju da je korištena prilikom saslušavanja lica koja su je
sačinila.
Sud je
cijeneći sve izvedene dokaze, svaki pojedinačno i u vezi sa drugim dokazima,
odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga.
Činjenice koje
su nesporno utvrđene su da je optuženi D. D. sjedio u bašti kafe bara ''…''
24.10.2018.godine, kada je oštećeni R. R. došao u taj lokal prišao šanku i
zatražio čašu vode od konobara koji se tada nalazio za šankom, te da je konobar
oštećenom nasuo čašu vode i oštećeni se s njom uputio u baštu lokala.
Ono što se
dešavalo nakon toga, svjedoci interpretiraju na različite načine, pa je tako
svjedok, oštećeni R. R. pred sudom izjavio da je toga dana svratio u navedeni
kafe bar, u koji svakodnevno dolazi, da popije rakiju posle podne, da je bio
sam, da mu je dok je ulazio u lokal, optuženi koji je sjedio u bašti sam, nešto
dobacio jer inače sklon vrijeđanju, da je otišao do šanka zatražio čašu vode od
konobara izšao u baštu, sjeo za sto za kojim je optuženi sjedio i na isti
stavio svoju vodu pa je optuženom rekao da se kani gluposti i da ga ne vrijeća,
pa kada je pošao da ustane, slučajno je dlanom povukao sto i voda je otišla na
optuženog. Naveo je da optuženog nije vrijeđao već mu je rekao da ga pusti
seoske primitivne priče, pa je ušao u kafanu, stao za šank, tako što je leđima
bio okrenut vratima i naručio vinjak. Nakon toga, osjetio je tup udarac u
tjemeni dio desne strane glave, usljed čega je izgubio svjest na 5 sekundi,
nakon čega je vidio optuženog sa šipkom u ruci te ga je uhvatio i oteo mu šipku
dugu oko 400 ili 500 mm. Osjetio je krv iz rane, skočio na optuženog i savladao
ga, tako što ga je naprije srušio na patos i odbacio šipku, jer je htio da mu
„stuče“ glavu pesnicom, a ne šipkom, pa ga je konobar molio da ga pusti,
rječima „ne prika molim te“, dok mu je cijelo vrijeme iz glave kapala krv.
Digao se i otišao kući da se opere. Sat vremena nakon toga, došli su hitna i
policija. Prikikom opisa šipke, rekao je da je bila okrugla, ivice nisu bile
obrađene, pa je takvom oštrom ivicom i rasječen. Posle je otišao u UKC i tamo
su mu zašili ranu i dali antibiotik i tetanus, a izjavu policiji je davao
sutradan.
Tužilac je
prilikom salsušanja ovog svjedoka koristila zapisnik sačinjen prilikom
saslušanja oštećenog pred policijom u kojem se iskaz svjedoka razlikuje u
dijelu u kojem pred policijom kaže da je optuženi htio da gurne sto na njega,
ali je on bio brži pa je on gurnuo sto na optuženog pa se voda prolila po stolu
u pravcu optuženog. Na upit branioca optuženog, zašto mjenja iskaz, naveo je da
je senilan, a na upit koliko je visok odgovorio je 1,92 m.
Tokom
svjedočenja pred sudom, oštećeni je više puta opominjan zbog nedoličnog
ponašanja i uvredljivih izraza kojima je opisivao i provocirao optuženog.
Svojim ponašanjem pred sudom, svjedok-ošećeni je doprinio tome da sud u
cijelosti pokloni vjeru iskazu svjedoka S. R., te iskazu optuženog, jer se
oštećeni, unatoč izricanih opomena i prijetnje kažnjavanjem nije mogao
suzdržati od provociranja optuženog, pokazavši sklonost ka sukobljavanju.
Pored toga,
oštećeni je vještaku medicinske struke Milanu Srdiću dobrovoljno pokazao
ožiljak koji potiče od povrede koju je prema svojim riječima, zadobio od
optuženog, i koji je jedini ožiljak koji oštećeni ima na glavi, te je vještak
uporedio taj ožiljak sa fotografijom povrede koju je oštećeni dostavio
tužilaštvu prilikom davanja izjave (od kog dokaza je tužilac odustala, pa ga je
odbrana izvela kao svoj dokaz) i utvrdio da ožiljak ne odgovara povredi koja se
vidi na fotografiji.
Iz ovakvog
činjeničnog utvrđenja, da povreda na fotografiji koju je oštećeni sam predao u
istrazi nije povreda od koje oštećeni ima ožiljak na glavi, za koji je pred
sudom tvrdio da je ožiljak baš od te povrede, stvorila je kod suda sumnju da
ovaj svjedok ne govori istinu, te na njegovom iskazu sud nije mogao zasnovati
odluku.
Međutim,
nesporno je da je oštećeni u ovom događaju zadobio povredu te da je predmet
kojim je povreda nanijeta šipka koju je, nakon incidenta sa vodom, iz auta
izvadio optuženi, špto proizlazi iz medicinske dokumentacije koja je izvedena
kao dokaz. A temeljeći svoj nalaz i mišljenje na istoj, vještak je našao da je
to laka tjelesna povreda glave, da je u pitanju nagnječna i razderna rana i da
je mogla nastati djelovanjem šipke, odnosno tupog oblčičastog predmeta. Izvršivši
uvid u fotografiju koju je oštećeni dostavio u istrazi, a kao dokaz provela
odrbana, vještak se izjasnio da ta povreda nije povreda koju je vještačio.
Svjedok S. R.,
koji je radio kao konobar u kafe baru ''…'', je izjavio da poznaje i optuženog
i oštećenog i da je s obojicom u prijateljskim odnosima, a u vezi spornog
događaja rekao je da je tog dana u kafanu prvi došao optuženi D., sjeo u baštu
i naručio kafu, pa je on otišao da mu napravi kafu, kada je došao oštećeni R.,
koji je prišao šanku i tražio vodu, te je izašao ispred i polio optuženog
vodom. Svjedok nije vidio trenutak kada je oštećeni polio optuženog, ali je
vidio da je mokar i optuženi mu je rekao „vidi šta mi uradi“ i otišao do auta
iz kog je izvadio šipku, a R. je ušao u kafanu. Kada je R. vidio da D. nosi
šipku i odmah je „poletio“ na njega i pitao ga: „gdje si pošao sa tom šipkom“
na šta mu je D. odgovorio: „nemoj prilaziti mom stolu“, međutim R. ga nije
poslušao i krenuo je na njega, tu su se njih dvojica pogurali, R. je savladao
D. i oborio ga na stolicu, nakon čega mu je oteo šipku, pa sam ja poletio
da otmem šipku od R. i rekao mu, „prika nemoj ubićeš ga“ jer je D. već bio na
podu. Ja sam oteo šipku, a nakon toga, D. je odmah otišao kući, a posle pet
minuta i R.. D. je htio da zove policiju, al sam mu ja rekao da ne zove, a R.
se posle vratio i rekao da je on zvao policiju. Svjedok je naveo da nije vidio
da je optuženi udario oštećenog, niti je vidio krv kod oštećenog. Kasnije mu je
R. rekao da ga je D. udario, a došli su posle i policija i hitna. Pregledali su
R., ali ga nisu vozili u hitnu.
Tužilac je
svjedoku ukazala na činjenicu da u zapisniku o njegovom saslušanju u istrazi
stoji da je rekao da je vidio da je R. krvava glava, te da mu je rekao da ide i
da se umije, a D. da ide kući, svjedok je pred sudom izričito negirao da je
vidio krvavu glavu.
Odgovarajući
na pitanja odbrane, naveo je da mu je oštećeni kada se vratio u kafanu rekao da
ga je optuženi udario u glavu, na glavi je imao šešir (inače je ćelav) i
pokazao mu je neku ogrebotinu, ali nije bilo krvi i nije bilo flastera.
Ogrbotina je bila oko 3 cm i nalazila se iznad čela na nivo lijevog oka, a
šipka koju je od njega oteo je bila metalna, djelom rđava i imala je neravne
ivice.
Svjedok je
potvrdio da je optuženi invalid te da koristi pomagala, nekad jednu, a nekad
dvije štake, da je dobar i miran gost, a da je oštećeni po prirodi nagal
čovjek.
Optuženi je
kao svjedok izjavio da svaki dan dolazi u kafanu ''…'' koja je blizu njegove
kuće, da poznaje konobara i oštećenog kao gosta u toj kafani, te da s njim nije
imao sukoba od ranije. Naveo je da je 100% invalid, bez noge, a to je odrbana i
dokazala tokom postupka, Rješenjem Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu
Grada B. broj 06-561-65/2009 od 26.05.2009.godine. Naveo je dalje da je visok
1,72 m, a u vezi spornog događaja, da je sam sjedio u bašti kafane, s lijeve
strane ulaza u kafanu, i čekao kafu koju je naručio, da je oštećeni prošao
pored njega i niko nikome ništa nije rekao, nakon čega je oštećeni uzeo od
konobara čašu vode, vratio se i polio ga po licu, kada je pitao zašto, oštećeni
je počeo da mu psuje zato što je glasao za Ž. C., pa mu je oštećeni rekao „samo
da ostavim čašu pa ću te polomiti“ nakon čega je optuženi otišao do auta i uzeo
šipku i vratio se i rekao oštećenom da mu ne prilazi stolu, a oštećeni se
„zaletio“ i gurnuo ga, pa je optuženi pao u stolicu, a oštećeni mu je uzeo ruku
u kojoj je bila šipka, a drugom pokušavao da ga udari, nakon čega je došao
konobar koji je sve to spiječio. Na upit branioca, da li je oštećenog udario
šipkom, rekao je da ne zna jer je oštećeni vukao šipku sebi, a on sebi boreći
se da mu je ne otme, jer, kako je reakao „on bi me ubio da mi je oteo“. Konobar
je oštećenom oteo šipku i bacio je, a oštećenom je krenula krv prema oku, i on je
otišao da je opere rekavši optuženom „odoh da se operem, nismo još završili“.
Optuženi je tražio od konobara da zove policiju, a ovaj je rekao da ne zovu jer
su velike kazne i još mu je konobar rekao „on ima pištolj pobiće nas obojicu,
sjedi u auto i bježi kući“, pa je optuženi otišao kući, nakon čega ga je
policija zvala da da izjavu.
Dakle,
cijeneći sve provedene dokaze samostalno i dovodeđi ih ui međusobnu vezu, sud
nije mogao bez svake razumne sumnje utvditi da je djelo počinjeno na način kako
je to opisano u činnjeničnim navodima optužnice, naročito iz razloga što nije
mogao pokloniti vjeru izjavi oštećenog, jer njegova izjva nije potkrepljena
drugim dokazima.
Osim iz izjave
oštećenog, iz drugih dokaza se ne može utvditi da se optuženi sa šipkom vratio
u ugostiteljski objekat i udario oštećenog jednom u predjelu glave. Iz izjave
svjedoka R., te izjave optuženog, proizlazi da je oštećeni čim je vidio da
optuženi nosi šipku, fizički nasrnuo na optuženog koji je pošao da sjedne za
svoj sto.
S obzirom na
nesporno utvrđenu fizičku građu optuženog, koji je i invalid, i oštećenog koji
je viši od optuženog za oko 20 cm, s obzirom na njihovu narav o kojoj se
izjasnio svjedok R. koji obojicu poznaje, a koju narav su obojica pokazali i
pred sudom, a naročito što nema dokaza iz kojih proizlazi namjera optuženog da
nanese povredu oštećenom, sud nalazi da optuženi nije uzeo šipku radi napada,
već radi odbrane od eventualnog ponovljenog napada.
Uzevši ovako
utvrđeno činjenično stanje, kao i činjenicu da je Krivičnim zakonikom propisano
da se za konkretno krivično djelo odgovara samo u slučaju da je počinjeno
umišljajno, a da umišljaj za nanošenje tjelesne povrede oštećenom, kod
optuženog nije dokazan, uprkos tome što je nesporno utvrđeno da je on otišao do
svog vozila i uzeo šipku, jer on istom nije prvi napao oštećenog, već je
oštećeni, prvi napao optuženog, od kojeg je oteo šipku, kom prilikom je, u tom
otimanju i zadobio povredu, sud je našao da nije dokazano da je optuženi
počinio djelo na način opisan u optužnici, zbog čega je donio odluku kojom ga
oslobađa od optužbe.
Na
osnovu člana 100. stav 1. ZKP troškovi krivičnog postupka iz člana 96. stav 2.
tačke a) do đ) ZKP padaju na teret budžetskih sredstava RS.
Zapisničar
Sudija
Gorana
Dakić
Ines Čolić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove
presude dozvoljena je žalba Okružnom sudu Banja Luka, putem ovog suda, u roku
od 15 dana od dana prijema presude.