Apelaciono vijeće Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine je nakon održanog pretresa osudilo optuženog Eldina Hodžića na 20 godina zatvora za krivična djela Nasilje u porodici iz člana 222. stav 6. u vezi sa stavom 1. i Ugrožavanje sigurnosti iz člana 183. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, kao i krivično djelo Nabavljanje, držanje i nošenje oružja i municije bez odobrenja iz člana 74. stav 1. tačka a) Zakona o nabavljanju, držanju i nošenju oružja i municije Kantona Sarajevo.

U obrazloženju presude Vrhovnog suda FBiH stoji sljedeće, članom 41 KZ FBiH propisano je da se počinitelju krivičnog djela koji je kriv može izreći kazna zatvora;  kazna dugotrajnog zatvora i novčana kazna. Dalje, članom 43. stav 1. Krivičnog zakona FBiH je propisano da kazna zatvora ne može biti kraća od 30 dana niti duža od 20 godina, dok je članom 43b. stav 1. Krivičnog zakona FBiH propisana kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 21 do 45 godina.

Međutim, Kantonalni sud u Sarajevu (dalje: prvostepeni sud) je donošenjem presude od 07.04.2023. godine, optuženom izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 35 godina, dakle kaznu zatvora koja ne postoji i koja kao takva nije propisana krivičnim zakonom. Protiv ove presude kantonalno tužiteljstvo nije izjavilo žalbu, već samo branitelj optuženog i to između ostalog, zbog nepravilne primjene odredbe 43. krivičnog zakona, konkretno ukazujući da je prvostepeni sud optuženom izrekao kaznu zatvora koja ne postoji po odredbama krivičnog zakona. Dakle, žalba je bila izjavljena samo u korist optuženog.

U ponovnom suđenju prvostepeni sud je donio presudu 23.10.2023. godine, kojom je optuženom ponovo izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 35 godina, dakle ponovo optuženom izrekao kaznu zatvora koja ne postoji po odredbama krivičnog zakona. Ova presuda je  osporavana žalbom tužiteljstva i žalbom branitelja optuženog, između ostalog i zbog nepravilne primjene odredbe člana 43. krivičnog zakona. Međutim, članom 322. Zakona o krivičnom postupku FBiH je izričito propisano da ako je podnesena žalba samo u korist optuženog, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu – zabrana reformatio in peius ili „zabrana preinačenja na gore“. To praktično znači da neizjavljivanje žalbe tužiteljstva na prvu donesenu presudu od 07.04.2023. godine, kojom je optuženom izrečena kazna zatvora koja ne postoji odnosno koja nije propisana krivičnim zakonom, ima za posljedicu da ovaj sud kao drugostepeni sud, u smislu člana 322. Zakona o krivičnom postupku FBiH, optuženom može izreći samo kaznu zatvora, pa mu je s tim u vezi, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, izrekao jedinstvenu maksimalnu kaznu zatvora propisanu krivičnim zakonom u trajanju od 20 godina.