45 0 K 044325 24 Kz presuda
BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON GORAŽDE
KANTONALNI SUD U GORAŽDU
Broj: 45 0 K 044325 24 Kž
Goražde, 23.10.2024. godine
U
IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE!
Kantonalni
sud u Goraždu, u vijeću sastavljenom od sudija: Bjelović Milijane, predsjednice
vijeća, Bičo Edina i Đajić Tanje, članova vijeća, u krivičnom predmetu protiv
optuženog H.S., zastupanog po braniocu Hadžić Amiru, advokatu iz Sarajeva, zbog
krivičnog djela Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana
239. stav 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, povodom žalbe branioca
optuženog izjavljene protiv presude Općinskog suda u Goraždu broj: 45 0 K 044325
24 K, od 09.09.2024. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 23.10.2024.
godine, donio je
P R
E S U D U
Odbija se kao
neosnovana žalba branioca optuženog i potvrđuje presuda Općinskog suda u
Goraždu broj: 45 0 K 044325 24 K, od 09.09.2024. godine.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Goraždu
broj: 45 0 K 044325 24 K, od 09.09.2024. godine, optuženi H.S. oglašen je krivim što je dana 29.07.2022. godine u
19:15 časova, u ulici 22 Maja, Grad Goražde, u neposrednoj blizini magistralnog
puta M20, suprotno odredbama člana 4. Zakona o sprječavanju i suzbijanju
zloupotrebe opojnih droga, neovlašteno posjedovao jedno (1) PVC pakovanje
opojne droge „Marihuana“, neto mase 32,769 grama što je kasnije utvrđeno
vještačenjem, koju je ostavio na drvenom stablu oraha nakon što je izašao iz
vozila marke „Vokswagen Polo“ reg. oznaka broj... kojim je upravljao T.F., gdje
su navedenu drogu pronašli i oduzeli službenici kriminalističke policije iz
Goražda, nakon što im je optuženi pokazao, čime je počinio krivično djelo Posjedovanje i
omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 239. stav 3. KZ F BiH.
Sud mu je na osnovu odredaba iz člana 43.
KZ F BIH zbog počinjenog krivičnog djela Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 239. stav
3. KZ F BiH izrekao kaznu
zatvora u trajanju od 11 mjeseci. Na osnovu člana 239. stav 4. KZ F BiH optuženom je izrečena mjera oduzimanja
predmeta i to: opojne droga (1) PVC pakovanje opojne droge „Marihuana“,
neto mase 32,769 grama. Na osnovu
člana 202. stav 4. ZKP F BiH optuženi je oslobođen obaveze naknade
troškova krivičnog postupka.
Protiv navedene presude žalbu je
uložio branilac optuženog zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i odluke
o krivičnopravnoj sankciji, sa prijedlogom da ovaj sud prvostepenu presudu
ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostepenom sudu ili da prvostepenu
presudu preinači na način da se optuženom izrekne blaža krivičnopravna sankcija.
Kantonalno tužilaštvo Goražde dostavilo
je odgovor na žalbu u kojem predlaže da ovaj sud žalbu odbije kao neosnovanu i
potvrdi odluku prvostepenog suda.
Nakon održane sjednice vijeća u
smislu člana 319. stav 1. ZKP F BiH, ovaj sud je u smislu člana 321. ZKP F BiH
ispitao prvostepenu presudu u granicama žalbenih razloga, pa je odlučio kao u
izreci ove presude iz sljedećih razloga:
Pobijajući presudu zbog bitne
povrede odredaba krivičnog postupka branilac optuženog navodi da je pobijanom
presudom povrijeđeno pravo na odbranu optuženog „Z.S.“, odnosno da je počinjena
apsolutno bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka
d) ZKP F BiH, obzirom da je optuženom uskraćeno pravo na žalbu. Ukazuje na
odredbe iz člana 309. stav 1. ZKP F BiH kojima je propisano da se optuženi može
odreći prava na žalbu samo nakon što mu je presuda dostavljena, odnosno da se
optuženi i prije može odreći prava na žalbu ako se tužilac odrekao prava na
žalbu, osim ako bi optuženi po presudi imao da izdržava kaznu zatvora. Kako je
optuženom H.S. izrečena kazna zatvora od jedanaest mjeseci koju isti mora
izdržati, to proizlazi da se po Zakonu nije mogao odreći prava na žalbu
prilikom izricanja presude prije nego mu je dostavljena presuda, zbog čega
smatra da je sud prihvatanjem izjave optuženog o odricanju prava na žalbu
pogrešno primijenio odredbe člana 309. ZKP F BiH, te povrijedio pravo optuženog
na odbranu, odnosno istom uskratio pravo na žalbu.
Pobijajući presudu zbog odluke o
krivičnopravnoj sankciji branilac navodi da je sud propustio cijeniti sve
olakšavajuće okolnosti na strani optuženog, od kojih su neke i naročito
olakšavajuće, te da se svrha kažnjavanja mogla postići i blažom krivičnopravnom
sankcijom. Ističe da na strani optuženog egzistiraju olakšavajuće okolnosti
koje se odnose na iskreno priznanje i iskazano kajanje zbog učinjenog krivičnog
djela, obzirom da je priznanje dato odmah na početku glavnog pretresa, a što je
doprinijelo povećanju efikasnosti i ekonomičnosti postupka. Ističe da se sud
prilikom odmjeravanja visine kazne vodio samo otežavajućim okolnostima, te je
izrekao drakonsku kaznu koja nije u skladu sa sudskom praksom.
Žalba nije osnovana.
Optužnicom Kantonalnog tužilaštva Goražde broj: T05 0 KT
0002483 23 od 09.02.2023. godine, koja
je potvrđena od strane prvostepenog suda dana 14.02.2023. godine, optuženom H.S. stavljeno
je na teret počinjenje krivičnog djela Posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnih droga iz člana 239. stav
3. KZ F BiH, pri čemu je definicija
pojma krivičnog djela – ko neovlašteno posjeduje
opojnu drogu, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.
Nakon što je drugostepeni sud
izvršio uvid u pobijanu presudu, utvrdio je da je prvostepena presuda napisana
na jasan, razumljiv i neprotivurječan način, da je u presudi navedena iscrpna
sadržina svih izvedenih dokaza, analiza i ocjena istih, uključujući i dokaze
koji utiču na visinu izrečene kazne, iz
čega proizlazi da je ista utvrđena i izrečena u skladu sa zakonom, odnosno uz
uvažavanje svih olakšavajućih i otežavajućih okolnosti na strani optuženog.
Prvostepeni
sud je utvrdio da je prihvatio izjašnjenje optuženog za počinjenje krivičnog
djela koje mu je stavljeno na teret, nalazeći da je isto dato dobrovoljno,
svjesno i sa razumijevanjem, pri čemu je optuženi upozoren i razumio da se
priznanjem krivice odriče prava na suđenje, kao i o posljedicama vezanim za
imovinskopravni zahtjev i oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom. Sud je prilikom
utvrđivanja krivičnopravne sankcije našao da je optuženi prilikom počinjenja
krivičnog djela bio u uračunljivom stanju, da je postupao sa direktnim
umišljajem, svjesno i voljno, te je kao otežavajuće okolnosti na strani
optuženog našao da se radi o većoj količini materije propisom proglašene
opojnim drogama, da je ranije višestruko osuđivan za istovrsna krivična djela, dok
je kao olakšavajuću okolnost cijenio priznanje učinjenja krivičnog djela,
zbog čega je optuženom izrekao kaznu kao u izreci presude, nalazeći da će se
istom postići svrha kažnjavanja i ciljevi specijalne i generalne prevencije. U
presudi je navedeno da je pouka o pravnom lijeku izostavljena jer su se stranke
odrekle prava na žalbu, odnosno da je presuda postala pravosnažna danom
donošenja.
Osnovano se žalbom ukazuje da je sud povrijedio odredbe iz
člana 309. stav 1. ZKP F BiH prilikom davanja upute o pravnom lijeku po
donesenoj presudi. Naime, odredbama navedenog člana propisano je da se optuženi
može odreći prava
na žalbu samo nakon što mu je presuda dostavljena, odnosno da se optuženi i
prije toga može odreći prava na žalbu ako se tužitelj odrekao prava na žalbu,
osim ako bi optuženi po presudi imao da izdržava kaznu zatvora. Do donošenja
odluke vijeća apelacionog odjeljenja optuženi može odustati od već podnesene
žalbe. Uvidom u zapisnik sa ročišta o razmatranju izjave o priznanju krivnje
održanog dana 09.09.2024. godine, proizlazi da su se tužitelj i optuženi, nakon
što je javno objavljena presuda suda kojom je optuženom izrečena kazna zatvora
u trajanju od 11 mjeseci, odrekli prava na žalbu. Obzirom da je optuženom izrečena
kazna zatvora koju mora izdržati, to je sud pogrešno primijenio odredbe iz
člana 309. stav 1. ZKP F BiH kada je prihvatio odricanje optuženog na žalbu,
odnosno donio pogrešnu pouku o pravnom lijeku. Ipak, suprotno navodima žalbe, navedena
povreda nije bitna povreda postupka zbog koje bi presuda bila nezakonita.
Naime, optuženi je putem branioca izjavio žalbu, dana 30.09.2024. godine, koju
prvostepeni sud nije odbacio kao nedopuštenu već je istu dostavio na odgovor
tužilaštvu, a nakon zaprimljenog odgovora ovom sudu na postupanje po uloženoj
žalbi. Prihvatanjem žalbe kao dopuštene, ovaj sud je otklonio nedostatak iz
prvostepene presude, čime je optuženom omogućeno pravo na podnošenje pravnog
lijeka, odnosno nije mu uskraćeno pravo na odbranu, zbog čega je žalbeni
prijedlog za ukidanje presude i vraćanje prvostepenom sudu na ponovno
odlučivanje neosnovan.
Neosnovano se žalbom ukazuje da
je sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom odmjeravanja kazne, kao i
prigovor da se svrha kažnjavanja mogla postići blažom kaznom, obzirom da je
optuženi lice koje je višestruko kažnjavano za istovrsna i druga krivična djela,
te da je isti posjedovao veću količinu nedozvoljene materije koju je prethodno
pokušao sakriti. Drugostepeni sud nalazi, da je prvostepeni sud ispravno
primijenio odredbe materijalnog prava i uzeo u obzir sve olakšavajuće i
otežavajuće okolnosti na strani optuženog, te da je ispravno utvrdio
krivičnopravnu sankciju za počinjeno krivično djelo za koje je optuženog
oglasio krivim, u skladu sa zakonom propisanom visinom kazne, a u cilju
postizanja svrhe kažnjavanja iz člana 42. KZ F BiH.
Naime, odbrana svoju tvrdnju o
drakonskoj kazni zasniva isključivo na činjenici da je optuženi priznao
krivično djelo i tako povećao efikasnost i ekonomičnost postupka, pri čemu u
potpunosti gubi iz vida da u odnosu na navedene olakšavajuće okolnosti, koje je
sud cijenio prilikom odmjeravanja kazne obzirom da nije izrekao maksimalnu
kaznu, na strani optuženog egzistiraju otežavajuće okolnosti koje prevladavaju
u odnosu na olakšavajuće. Naime, kod optuženog je pronađena veća količina
opojne droge „Marihuana“, neto mase 32,769 grama, što predstavlja veliku
količinu droge iako se uzme da je ista namijenjena za ličnu upotrebu. Pored
ovoga, uvidom u kaznenu evidenciju za optuženog proizlazi da je isti ranije
kažnjavan petnaest puta, od čega šest puta za krivično djelo za koje se vodi
ovaj postupak, da su mu izricane uvjetne kazne i kazne zatvora, koje je izdržao
ili izdržava, što ukazuje da ranije izrečene krivičnopravne sankcije nisu imale
uticaja na optuženog da više ne čini krivična djela, zbog čega je zaključak i
ovog suda da se svrha kažnjavanja nije mogla postići blažom krivičnopravnom
sankcijom u pogledu vrste i visine iste.
Na osnovu naprijed izloženog, ovaj
sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom
branioca optuženog, zbog čega je istu odbio i potvrdio prvostepenu presudu, a
na osnovu člana 328. ZKP F BiH.
Predsjednica vijeća
Bjelović Milijana