BOSNA I HERCEGOVINA

REPUBLIKA SRPSKA

OSNOVNI SUD U BANJALUCI

Broj: 71 0 K 292299 18 K

Dana, 26.11.2020. godine

U IME REPUBLIKE SRPSKE

Osnovni sud u Banjaluci, sudija Zoran Milojica,  uz učešće zapisničara Marijane  Bunić, u krivičnom postupku protiv optuženog J. M., sina S., iz B., ulica G. …, zbog krivičnog djela krađa iz člana 224 stav 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 64/17), u daljem tekstu: KZ RS po optužnici Okružnog javnog tužilaštva broj T13 0 KT 0044752 18 od 19.09.2018. godine, izmijenjenoj na glavnom pretresu,  nakon javnog i usmenog glavnog pretresa, održanog dana 26.11.2020. godine, u prisustvu optuženog J. M., branioca optuženog Saše Labotića, advokata iz Banjaluke i okružnog javnog tužioca Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka, Siniše Markovića, na osnovu člana 239 Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17 i 66/18) – u daljem tekstu ZKP, dana 26.11.2020. godine donio je i javno objavio sljedeću:

PRESUDU

OPTUŽENI  J. M., zv. „J.“, sina S. M. i I. rođene H., rođen 31.01.1974. godine u B., stalno nastanjen B., ulica G. …, bez zanimanja i zaposlenja, neoženjen, po nacionalnosti Bošnjak, državljanin RS/BiH, ranije višestruko osuđivan, protiv njega se vodi krivični postupak u Federaciji BiH za krivično djelo Krađa, JMBG …,

Na osnovu člana 298 stav 1 tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

Da je:

Dana 09.07.2018. godine, oko 19,00 časova, u B., u ulici P. K. br. …, u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi, ušao u otključanu kuću oštećenog V. M., te iskoristio nepažnju ukućana i iz dnevnog boravka uzeo i prisvojio crnu torbicu u kojoj se nalazio mobilni telefon, lična dokumenta, štedne knjižice, bankovne kartice, sveukupne vrijednosti oko 200,00 KM, vlasništvo V. M., dok je iz hodnika iz torbe oštećene V. M. uzeo i prisvojio njen novčanik u kojem se nalazila lična karta, vozačka dozvola, kreditne kartice i sitan novac, sveukupne vrijednosti oko 60,00 KM, a zatim se sa otuđenim predmetima udaljio sa lica mjesta;

Čime bi počinio krivično djelo krađa iz člana 224 stav 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske.

Na osnovu člana 100 stav 1 ZKP troškovi krivičnog postupka iz čl. 96. st. 2. tačke a) do đ) ZKP, kao i nužni izdaci optuženog i nužni izdaci i nagrada njegovog branioca, padaju na teret budžetskih sredstava.

Obrazloženje

Okružno javno tužilaštvo Banjaluka je dana 19.09.2018. godine podiglo optužnicu broj T13 0 KT … protiv optuženog J. M., kojom mu je stavljeno na teret izvršenje krivičnog djela krađe iz člana 224 stav 1 Krivičnog zakonika Republike Srpske, na način kako je to bliže opisano u samoj optužnici. Predmetna optužnica potvrđena je od strane sudije za prethodno saslušanje ovog suda rješenjem broj 71 0 K 292299 18 Kps dana 03.10.2018. godine.

Na ročištu održanom radi izjašnjenja o krivici dana 23.10.2018. godine optuženi je negirao krivicu za predmetno krivično djelo, te je predmet proslijeđen drugom sudiji radi zakazivanja glavnog pretresa.

Glavni pretres u ovom predmetu održan je dana 26.11.2020. godine.

U toku glavnog pretresa, a na prijedlog tužilaštva izvedeni su sljedeći dokazi: saslušanje svjedoka M. V., M.V. i M. Z. a od dokaza objektivne prirode okružno javno tužilaštvo je izvelo sljedeće dokaze: Zapisnik o saslušanju svjedoka V. M., MUP PU B., Sektor policije, PS B. – L., broj 13-01/3-1012/18 od 11.07.2018. godine, zapisnik o prepoznavanju lica MUP PU B., Sektor policije, PS B.–L. broj 13-01/3-1023/18 od 11.07.2018. godine, službena zabilješka MUP PU B., Sektor policije, PS B.-L., broj 13-01/3-1024/18 od 11.07.2018. godine i izvod iz kaznene evidencije na ime osumnjičenog M. J., MUP Pu B. SKP Odjeljenje za opšti kriminalitet, broj 13-02/1-4-234-664/17 od 16.07.2017. godine

Na prijedlog odbrane na glavnom pretresu nije bilo izvedenih  dokaza.

Nakon izvedenih dokaza okružni javni tužilac je izmijenio činjenični opis optužnice, na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

Sud je odbio prijedlog tužilaštva da se izvede kao dokaz iskaz iz istrage Z. M. dat u PS B.- L. u svojstvu osumnjičenog na zapisnik broj 13-01/3-1042/18 od 12.07.2018. godine smatrajući da je tužilaštvo imalo priliku da sasluša ovog M. Z. u svojstvu svjedoka u toku istrage, da je ovaj svjedok predložen od strane tužilaštva u optužnici kao svjedok i da predmetni zapisnik nije bio naveden u popisu dokaza, a budući da je svjedok M. Z. iskaz u istrazi dao u svojstvu osumnjičenog, u kom svojstvu je imao zagarantovana šira prava od prava svjedoka, te isti nije poučen o svojim pravima koja ima u slučaju da se saslušava u svojstvu svjedoka.

Okružni javni tužilac je u završnoj riječi naveo da je tužilaštvo izvedenim dokazima dokazalo da je upravo optuženi ušao u kuću oštećenog V. M. iz koje je iz dnevnog boravka uzeo njegovu torbicu sa ličnim dokumentima i telefonom ali u kojoj nije bilo novca dok je iz hodnika uzeo i novčanik iz torbe oštećene V. M.. Ove činjenice su potvrđene kako iskazima oštećenih tako i izjavom Z. M. koji je potvrdio da je zajedno sa optuženim vratio novčanik i lične dokumente oštećenima ali bez mobilnog telefona, štednih knjižica kao i drugog sitnog novca koji su se nalazili u novčaniku od V. M.. Imajući u vidu da su predmeti otuđeni i vraćeni u jako bliskom prostornom i vremenskom okviru, tužilaštvo smatra da je djelo upravo izvršio optuženi. Tužilaštvo predlaže da se isti proglasi krivim, kazni po zakonu i da mu se izrekne bezuslovna sankcija imajući u vidu njegovu raniju osuđivanost.

Branilac optuženog je u završnoj riječi ukazao na nepotpunost istrage koju tužilac pokušava da sprovede na glavnom pretresu pa se tako pozivaju i saslušavaju svjedoci  V. M. i Z. M. na okolnost izvršenja krivičnog djela koji u istrazi uopšte nisu saslušavani kao svjedoci. Branilac navodi da je V. M. saslušana samo na okolnost prepoznavanja predmeta koji su joj vraćeni, da je na glavnom pretresu izjavila da je torba bila van njenog vida u periodu između 15,00 časova i 18,00 časova da je od trenutka uočavanja da nema stvari do trenutka kada su im vraćene stvari prošlo 20-ak minuta ali ne i kada su im otuđene stvari što ukazuje na sumnju da nije ispravan stav tužilaštva da je prošlo 15-ak minuta od otuđenja do vraćanja stvari. Branilac ukazuje da je jedina krivica optuženog što je on tu torbu vratio i bio počašćen kao pronalazač s obzirom da su nađena lična dokumenta. Što se tiče svjedoka Z. M.on je u svojoj izjavi na glavnom pretresu rekao da se on i optuženi J. znaju iz parka gdje se druže i zajedno piju. Dalje, branilac ukazuje i na iskaz svjedoka oštećenog M. V. koji je rekao da nije vidio ko je otuđio stvari, da je naveo u više navrata da on sumnja da su to uradili mali Romi koji tuda hodaju, dolaze na vrata da mole za neke stvari, što znači da nisu ni u jednom trenutku ni V. M. niti V. M. izrazili sumnju da je njima optuženi išta otuđio niti ga je ko vidio. Branilac zaključuje da tužilaštvo nije nijedan dokaz izvelo koji govori u prilog tome da je bilo ko vidio optuženog niti čak u blizini kuće porodice V. za vrijeme izvršenja krivičnog djela a zasnivati njegovu krivicu na činjenici da je on vratio stvari je previše da bi se to moglo zvati i indicija. Što se tiče prethodne osuđivanosti branilac ukazuje sudu da, vjerovatno zbog greške organa uprave koji vodi evidenciju, navedene kazne nisu obrisane iz kaznene evidencije a sve su stekle uslov za brisanje, te da sud prilikom odmjeravanja kazne ako nađe da je optuženi kriv uzme u obzir da optuženi nije ranije osuđivan i da je vrlo lošeg imovnog stanja. Na kraju, branilac se osvrnuo i na promjenu optužnice od strane tužilaštva navodeći da se njenom izmjenom stavlja na teret optuženom teža kvalifikacija krivičnog djela, odnosno krivično djelo iz člana 224 stav 1 KZ RS čime tužilaštvo izlazi iz okvira optužnice u kojoj je optuženog teretilo za krivično djelo iz člana 224 stav 2 KZ RS i predlaže da sud optuženog oslobodi krivice jer nema dovoljno dokaza da je izvršio krivično djelo.

Optuženi u završnoj riječi navodi da je istina da je našao nestale stvari u kontenjeru, da je zajedno sa M. Z. vratio nađene stvari u nadi da će biti počašćeni što je oštećena M.V. i uradila, zahvalila im se i dala 30 KM. Dalje, optuženi navodi da nije ni znao gdje se nalazi ulica P. K. u kojoj se desila krađa i izjavljuje da nije kriv.  

Nakon što je izveo navedene dokaze, cijeneći svaki dokaz kako pojedinačno, tako i u vezi sa ostalim dokazima, sud je odlučio kao u izreci presude iz sledećih razloga, a  shodno odredbi člana 295. stav 2. ZKP-a:

Svjedok oštećeni M. V. je na glavnom pretresu održanom dana 26.11.2020. godine izjavio da su tog dana kada se desila krađa ulazna vrata od kuće bila otvorena, dok je spavao u dnevnoj sobi sa stola mu je nestala torbica, da je kćerkina torba bila u hodniku i da je iz njene torbe nestao novčanik. Posumnjao je na djecu romske nacionalnosti jer su oni znali da navrate i traže marku dvije. Istog dana je otišao u PS B. – L. da prijavi šta se dogodilo, a u međuvremenu su do njegove kuće u kojoj je bila njegova kćerka M. navratili optuženi i još jedno lice, vratili su torbicu i novčanik koji su našli u kontenjeru ali bez mobilnog telefona, štednih knjižica, kreditnih kartica i sitnog novca, a M. im je u znak zahvalnosti zbog vraćenih dokumenata dala 20-30 KM. Svjedok M. V. navodi da je vrijednost stvari koje su mu vraćene i koje su oduzete oko 200 KM, da optuženog nikada nije vidio i ne traži odštetu niti da se krivično goni optuženi.

Svjedok oštećena M. V. u svom iskazu koji je dat na glavnom pretresu održanom dana  26.11.2020. godine navodi da su tog dana bili u kući ona i njen otac M. V., da su ulazna vrata bila otključana i da je bila na spratu tako da nije ništa čula. Stvari je ostavila oko 15,00 časova, a primjetili su da ih nema oko 18,00 časova i tada je M. V. otišao da prijavi krađu u PS B. – L.. U međuvremenu su optuženi i još jedno lice došli da vrate nađene stvari. M. Vv ih je u znak zahvalnosti počastila sa 20-30KM. Iz njenog novčanika nestali su sitan novac i kreditne kartice. U policijskoj stanici je vršila radnju prepoznavanja. Oštećena navodi da je od trenutka primjećivanja da su nestale stvari do trenutka kada su stvari vraćene prošlo oko 20-ak minuta. Vrijednost nestalih stvari je oko 50-60 KM, ali oštećena M. V.ne traži naknadu štete.

Svjedok M. Z. na glavnom pretresu navodi da se sa optuženim J. poznaje već nekoliko godina iz parka. Tog dana kada se desila krađa, M. je bio u parku kada mu je optuženi prišao i rekao da je našao torbicu i novčanik u kontejneru. Pitali su taksistu gdje se nalazila ulica P. K. da nađene stvari vrate s namjerom da će biti počašćeni od strane oštećenih lica. Kontejner u kome su nađene nestale stvari udaljen je od parka oko 500 metara a od kuće porodice V. 5-10 minuta hoda. Kada su našli kuću, izašla je žena koja im se zahvalila i počastila ih što su joj našli i vratili nestale stvari.

Iskaze svjedoka M. V., M. V. i M. Z. sud je prihvatio u cjelosti s obzirom da su navedeni iskazi na glavnom pretresu u međusobnoj saglasnosti, te su od strane suda ocijenjeni kao istiniti, a isti su u saglasnosti sa ostalim izvedenim dokazima na glavnom pretresu prvenstveno sa zapisnikom o saslušanju svjedoka V. M., MUP PU B., Sektor policije, PS B. – L., broj 13-01/3-1012/18 od 11.07.2018. godine.

Na osnovu zapisnika o prepoznavanju lica MUP PU B., Sektor policije, PS B.–L. broj 13-01/3-1023/18 od 11.07.2018. godine sud je utvrdio da je oštećenoj M. V., a na osnovu naredbe o sprovođenju istrage nadležnog OJT u krivičnoj stvari protiv J. M., zbog krivičnog djela krađa iz člana 224 stav 1 KZRS  pokazano pet fotografija lica nakon čega je ona prepoznala J. M., a na osnovu iskaza svjedoka M. V. sa glavnog pretresa sud je utvrdio da je ovaj svjedok prepoznala optuženog M. kao lice koje joj je vratilo novčanik i dokumente koji su njoj i njenom ocu tog dana otuđeni iz kuće.

Na osnovu službene zabilješke broj 13-01/3-1024/18 od 11.07.2018. godine utvrđeno je da dana 11.07.2018. godine oko 8,00 časova u prostorije PS B.-L. obratio se V. M. da prijavi da je dana 09.07.2018. godine oko 19,00 časova iz njegove kuće u ulici P. K. broj 119 Banjaluka ukradena torbica i novčanik. O svemu je obaviješten dana 11.07.2018. godine u 12,00 časova nadležni okružni javni tužilac.

Iz izvoda iz kaznene evidencije na ime osumnjičenog M. J., MUP Pu B. SKP Odjeljenje za opšti kriminalitet, broj 13-02/1-4-234-664/17 od 16.07.2017. godine utvrđeno je da je optuženi J. M. višestruko osuđivan.

Odredbom člana 224 st 1 KZRS propisano je da „ ko oduzme tuđu pokretnu stvar u namjeri da je protivpravno prisvoji, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine “ .

Na osnovu svega prethodno navedenog sud nije mogao utvrditi da je optuženi počinio krivično djelo krađa koje mu se predmetnom optužnicom stavlja na teret, a kako je u istoj i opisano. Iz izvedenih dokaza sud je utvrdio da je na adresi P. K. broj ... B. dana 09.07.2018. godine nepoznato lice iskoristilo nepažnju ukućana i da je u periodu od 15,00 do 18,00 časova uzelo iz hodnika novčanik M. V. i iz dnevne sobe torbicu M. V. te nakon što je uzelo vrednije stvari odnosno štedne knjižice, mobilni telefon i novac, torbicu i novčanik bacilo u kontenjer u blizini kuće. Optuženi J. M. je te odbačene stvari našao u kontenjeru i zajedno sa M. Z. vratio na navedenu adresu sa namjerom da će biti počašćeni od strane oštećenih lica zbog pronalaska ličnih dokumenata.

Okružno javno tužilaštvo nije izvelo niti jedan dokaz koji govori u prilog tome da je upravo optuženi ušao u kuću porodice V. te iz hodnika iz torbe M. V. protivpravno otuđio novčanik, a iz dnevne sobe torbicu koja je u vlasništvu M. V.. Dakle, nije izveden niti jedan dokaz iz kojeg je vidljivo da je, kako to stoji u optužnici, optuženi vlasnicima uzeo navedene stvari. Oštećeni M. V. je izjavio na glavnom pretresu da nikada nije vidio optuženog u blizini kuće. Iz izevedenih dokaza na glavnom pretresu sud je utvrdio da je predmetno krivično djelo izvršeno na štetu oštećenih V., te da su im otuđene pokretne stvari koje su navedene u dispozitivu optužnice, ali iz izvedenih dokaza sud nije mogao utvrditi da je navedene radnje izvršio optuženi.

Dalje, Okružno javno tužilaštvo Banjaluka u činjeničnom opisu optužnice nije navelo bitna obilježja krivičnog djela krađe iz člana 224 st. 1 KZ RS, pa se tako u činjeničnom opisu optužnice ne navodi da je optuženi u oduzeo tuđu pokretnu stvar u namjeri da je protivpravno prisvoji, koja namjera protivpravnog prisvajanja je bitno obilježje krivičnog djela krađe.

                  Sljedom navedenog, ovaj sud je u skladu sa načelom „in dubio pro reo“ propisanim članom 3 stavom 2 ZKP-a, zaključio da Okružno javno tužilaštvo Banjaluka nije izvan svake razumne sumnje dokazalo da je optuženi J. M. učinio krivično djelo krađa iz člana 224 stav 1 KZ RS, koje mu se stavlja na teret, na način kako je to opisano u optužnici OJT Banjaluka br. T13 0 KT … od 19.09.2018. godine izmijenjenoj na glavnom pretresu, zbog čega ga je na osnovu odredbe člana 298 stav 1 tačka v) ZKP-a oslobodio od optužbe, kao što je navedeno u izreci ove presude.

Sud nije odlučivao o imovinskopravnom zahtjevu, s obzirom da takav zahtjev oštećeni nisu istakli u toku glavnog pretresa, iako su bili poučeni o pravima u vezi imovinskopravnog zahtjeva.

Odluka o troškovima krivičnog postupka temelji se na odredbi člana 100 stav 1 ZKP-a, kojom je propisano da kada sud donese presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava.

Zapisničar                                                                                                         Sudija

Marijana Bunić                                                                                  Zoran Milojica

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba Okružnom sudu Banjaluka, putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana prijema presude.