POSTOJI PRAVNI OSNOV ZA VOĐENJE VANPARNIČNOG POSTUPKA, ODNOSNO MERITORNO ODLUČIVANJE U VANPARNIČNOM POSTUPKU O PRIJEDLOGU ZA DIOBU ZAJEDNICE NEKRETNINA PREMA POSJEDOVNOM STANJU, GDJE BI EVENTUALNA ODLUKA BILA PROVODIVA SAMO U KATASTARSKOJ EVIDENCIJI (NE I U ZEMLJIŠNOKNJIŽNOJ). UREDAN JE PRIJEDLOG ZA DIOBU ZAJEDNICE NEKRETNINA U KOJEM SE DIOBA ZAHTIJEVA ISKLJUČIVO PREMA KATASTARSKIM PODACIMA O NEKRETNINI (NE NAVODEĆI ZEMLJIŠNOKNJIŽNE OZNAKE PARCELA), UZ NAVOĐENJE KATASTARSKIH PODATAKA O NOSITELJU „PRAVA“ NA NEKRETNINI (A NE ZEMLJIŠNOKNJIŽNIM PODACIMA O SUVLASNICIMA I NOSITELJIMA DRUGIH STVARNIH PRAVA), A SVE OVO NA TERITORIJU GDJE, IAKO ZEMLJIŠNOKNJIŽNA EVIDENCIJA NIJE AŽURNA, ISTA POSTOJI ZA SVE NEKRETNINE. AKO USLJED RASKORAKA IZMEĐU ZEMLJIŠNOKNJIŽNOG I STVARNOG PRAVNOG STANJA NEMA MOGUĆNOSTI DA SE RAZVRGNE SUVLASNIČKA ZAJEDNICA NEKRETNINE, MOŽE SE, PO PRAVILIMA VANPARNIČNOG POSTUPKA, IZVRŠITI DIOBA POSJEDA.

(Odluka Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 55 0 V 001609 19 Spp od 21.5.2019. godine)