Riječ glavnog okružnog javnog tužioca
Okružno
javno tužilaštvo Banjaluka, u današnjem organizacionom obliku, osnovano je
Zakonom o javnim tužilaštvima Republike Srpske („Službeni glasnik“ RS 69/16) i
sa svojom podružnom kancelarijom u Mrkonjić Gradu, teritorijalno pokriva
15 opština Republike Srpske (Banjaluka, Mrkonjić Grad, Šipovo, Ribnik,
Prnjavor, Laktaši, Kneževo, Gradiška, Srbac, Kotor Varoš, Čelinac, Jezero,
Istočni Drvar, Drinić, Kupres u RS), na kojem prostoru, prema nezvaničnim
podacima, živi oko 148.000 stanovnika.
Uloga tužilaštva u pravnom sistemu Republike Srpske najbolje je definisana
članom 2. Zakona o javnim tužilaštvima RS („Službeni glasnik“ RS broj:69/16), u
kojoj je rečeno da su tužilaštva samostalni državni organi, koji u okviru
propisanih prava i dužnosti, preduzimaju zakonom određene mjere u pogledu
otkrivanja i gonjenja učinilaca krivičnih djela i ulažu pravne lijekove
radi zaštite zakonitosti. Nadležnost tužilaštva uže i preciznije je određena
članom 43. Zakona o krivičnom postupku RS, u kojoj je rečeno da je osnovno pravo
i dužnost tužioca otkrivanje i gonjenje učinilaca krivičnih djela.
Iz ovih definicija proizilazi, da je tužilaštvo državni organ, koji ima
isključivo pravo na krivično gonjenje lica za koje postoje osnovi sumnje da su
počinila neko krivično djelo.
Reforma pravosuđa, provedena 2003. godine, osim organizacionih promjena kako
sudova, tako i tužilaštava, izmijenila je ukupno krivično zakonodavstvo u BiH –
RS, na način da je umjesto evropskog-kontinentalnog prava, koje je do tad
primjenjivano u praksi naših pravosudnih organa, uvedeno tzv. anglosaksonsko
pravo, odnosno adversarni sistem koji je i danas u praksi domaćih pravosudnih
organa pa tako i tužilaštva. Jedna od najvećih novina je činjenica da danas
tužilac vodi istragu u odnosu na raniji sistem kada je to činio istražni
sudija, a što je za posljedicu imalo povećanje efikasnosti krivičnog postupka,
bez obzira na činjenicu da je tužilac dobio obavezu više u odnosu na raniji
sistem. I drugi instituti uvedeni prije svega novim Zakonom o krivičnom postupku,
ali i drugim zakonima i podzakonskim aktima uticali su na brže i efikasnije
provođenje krivičnog postupka zbog čega je ocjena, nas iz tužilaštva, u odnosu
na provedene reforme, pozitivna. Primjera radi, instituti kaznenog naloga,
sporazuma o priznanju krivice, čitavog seta mjera kod maloljetnih izvršilaca
krivičnih djela daju nam za pravo na ovakav zaključak.
Tužilac pred sudom, kao državni organ, zastupa državu i njene interese ali i
interese oštećenih građana (tužilac je advokat oštećenih), ali isto tako vodi
računa i o pravima osumnjičenih, odnosno optuženih lica trudeći se da istinito
i cjelovito utvrdi stanje stvari u svakom slučaju, obezbijedi dokaze koji
terete osumnjičenog, odnosno optuženog, ali isto tako utvrdi i one činjenice
koje mu idu u prilog imajući pri tom stalno na umu pretpostavku nevinosti,
odnosno da se svako lice smatra nevinim dok se pravosnažnom sudskom presudom ne
utvrdi njegova krivica i odgovornost.
Svoje djelovanje tužilac zasniva na autoritetu funkcije koje obavlja i svom
ličnom autoritetu, koga iskrenim i zakonitim radom, izgrađuje čitav svoj radni
vijek ili bolje rečeno čitav život, imajući na umu da su pravda i pravičnost i
dosljedna primjena zakona istinska načela kojima svaki tužilac stremi, po
kojima radi ali i živi. Tako će biti i u buduće.
Glavni okružni javni tužilac
Zoran Bulatović
- 1 - 1 / 1
- 1