• logo
  • osnovna stranica
  • Kantonalno tužilaštvo
    Zeničko-dobojskog kantona

    Idi na sadržaj
    BosanskiHrvatskiSrpskiСрпскиEnglish

    Šta je to Sporazum o priznanju krivnje?

    30.05.2011.

    SPORAZUM O PRIZNANJU KRIVNJE

     

     Sporazum o priznanju krivnje je od uvođenja u krivični postupak u Bosni i Hercegovini od 2003. godine, postao jedan od ključnih instituta kao dio sveobuhvatne reforme krivičnog  postupka. Postupak uvođenja ovog instituta pratio je izmjenu u pravcu uvođenja adversarnog (akuzatorskog) krivičnopravnog sistema u širem smislu. U ranijem mješovitom sistemu je sudija imao glavnu ulogu a sada glavnu ulogu u sudskom postupku imaju tužitelj i osumnjičeni, odnosno optuženi, dok sudija  više predstavlja neutralnog arbitra u ocjeni spornoga pitanja.

     Ovaj institut je zasnovan na anglosaksonskom običajnom pravu i omogućava tužiteljima i osumnjičenim, odnosno optuženim da pregovaraju o vrsti i dužini krivičnih sankcija, uz uvjet da osumnjičeni, odnosno optuženi prizna da je počinio krivično djelo i pristane da se odrekne određenih osnovnih prava kao što su pravo na javnu raspravu pred sudom, na osiguranje javnog sudskog postupka i pravo na žalbu.

     Svrha primjene pregovaranja i zaključivanja sporazuma o priznanju krivnje je zamišljena da u potpunosti iskoristi nedovoljne sudske resurse i da se time unaprijedi jednakopravno ostvarivanje pravde u skladu s načelima pravičnosti. Iako nazvan „skraćeni postupak” u domaćem zakonodavstvu, to ne treba značiti i osiguravanje manjeg stepena poštivanja i zaštite osnovnih ljudskih prava. Sporazum o priznanju krivnje omogućava maksimalno ubrzavanje postupka što doprinosi većoj ažurnosti sudova u rješavanju predmeta, većoj efikasnosti i ekonomičnosti, a osumnjičenima, odnosno optuženima omogućava pravo na suđenje bez odlaganja u razumnom roku, bez ikakvog odugovlačenja i neizvjesnosti od dužine trajanja postupka, te nepotrebno dokazivanje činjenica koje nisu sporne i smanjenje troškova krivičnog postupka.

     Zakon o krivičnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ broj 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 09/09 i 12/10) u članu 246. koji govori o pregovaranju o krivnji propisuje da osumnjičeni, odnosno optuženi i njegov branitelj mogu do završetka glavnog pretresa, odnosno pretresa pred žalbenim vijećem pregovarati sa tužiteljem o uvjetima priznavanja krivnje za djelo za koje se osumnjičeni, odnosno optuženi tereti.

    Zakon propisuje da se sporazum o priznanju krivnje ne može zaključiti ako se optuženi na ročištu za izjašnjenje o krivnji izjasnio da je kriv.

    Prilikom pregovaranja o krivnji sud nema apsolutno nikakvih ovlaštenja, niti da daje sugestije, niti da se na drugi način miješa u sačinjavanje sporazuma o priznanju krivnje.

    Pregovaranje o krivnji može otpočeti još u toku istrage, u suštini se svodi na to pod kojim uslovima će osumnjičeni odnosno optuženi priznati krivnju.

    Ukoliko se tužitelj i osumnjičeni/optuženi dogovore o uslovima priznanja krivnje, tada zaključuju sporazum koji mora biti potpisan od tužitelja, osumnjičenog/optuženog i njegovog branioca.

     

    Ukoliko osumnjičeni/optuženi pristane da prizna krivicu, tužitelj može sa svoje strane ponuditi:

    • izricanje kazne ispod zakonskog minimuma, primjenom odredbi o ublažavanju kazne (npr. za krivično djelo za koje je predviđena kazna zatvora najmanje tri godine može mu ponuditi kaznu zatvora u trajanju jedne ili dvije godine i sl.)
    • blažu vrstu kazne (npr. izricanje novčane kazne umjesto kazne zatvora) ili drugu vrstu krivično pravne sankcije (npr. uslovna osuda umjesto kazne zatvora ili novčane kazne).

     Prilikom zaključenja sporazuma stalno se mora voditi računa o zakonskim mogućnostima, moraju se poštovati materijalno-pravne odredbe krivičnog zakona, pa tužitelj može ponuditi samo ono što je predviđeno zakonom  (npr. osumnjičenom se ne smije ponuditi izricanje uslovne osude, ako to prema krivičnom zakonu nije moguće). Ukoliko to tužitelj previdi, takav sporazum prilikom razmatranja sud ne smije prihvatiti.

    Postignuti sporazum o priznanju krivnje se uz optužnicu dostavlja sudu ako je postignut do trenutka podizanja optužnice.

     Nakon potvrđivanja optužnice, sudija za prethodno saslušanje razmatra sporazum o priznanju krivnje i donosi odluku o izricanju krivično-pravne sankcije. Poslije dostavljanja predmeta sudiji, odnosno vijeću o sporazumu odlučuje sudija/vijeće.

    Sudija za prethodno saslušanje, sudija, odnosno vijeće sporazum o priznanju krivnje mogu prihvatiti ili odbaciti.

     

    Prilikom razmatranja sporazuma o priznanju krivnje sud provjerava:

    • da li je do sporazuma o priznanju krivnje došlo dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem, kao i nakon upoznavanja sa mogućim posljedicama, uključujući i posljedice vezane uz imovinsko-pravni zahtjev, oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom i troškove krivičnog postupka
    • da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog,
    • da li optuženi razumije da se sporazumom o priznanju krivnje odriče prava na suđenje i da ne može uložiti žalbu na krivičnopravnu sankciju koja će mu se izreći,
    • da li je izrečena krivičnopravna sankcija u skladu sa zakonom,
    • da li je oštećenom pružena mogućnost da se pred tužiteljem izjasni o imovinsko-pravnom zahtjevu.

          Ako sud prihvati sporazum o priznanju krivnje, izjava optuženog će se unijeti u zapisnik i nastaviti sa raspravom za izricanje krivičnopravne sankcije predviđene sporazumom.

    Ako sud odbaci sporazum o priznanju krivnje, to će saopćiti strankama i branitelju i konstatovati u zapisniku. Istovremeno će se odrediti datum održavanja glavne rasprave. Glavna rasprava će se zakazati u roku od 30 dana. Priznanje iz ovog sporazuma ne može se koristiti kao dokaz u krivičnom postupku.

     O rezultatima pregovaranja o krivnji sud će obavijestiti oštećenog.

     

     

     

     

    Prikazana vijest je na:
    4868 PREGLEDA
    Kopirano
    Povratak na vrh

    Šta je to Sporazum o priznanju krivnje?

    30.05.2011.

    SPORAZUM O PRIZNANJU KRIVNJE

     

     Sporazum o priznanju krivnje je od uvođenja u krivični postupak u Bosni i Hercegovini od 2003. godine, postao jedan od ključnih instituta kao dio sveobuhvatne reforme krivičnog  postupka. Postupak uvođenja ovog instituta pratio je izmjenu u pravcu uvođenja adversarnog (akuzatorskog) krivičnopravnog sistema u širem smislu. U ranijem mješovitom sistemu je sudija imao glavnu ulogu a sada glavnu ulogu u sudskom postupku imaju tužitelj i osumnjičeni, odnosno optuženi, dok sudija  više predstavlja neutralnog arbitra u ocjeni spornoga pitanja.

     Ovaj institut je zasnovan na anglosaksonskom običajnom pravu i omogućava tužiteljima i osumnjičenim, odnosno optuženim da pregovaraju o vrsti i dužini krivičnih sankcija, uz uvjet da osumnjičeni, odnosno optuženi prizna da je počinio krivično djelo i pristane da se odrekne određenih osnovnih prava kao što su pravo na javnu raspravu pred sudom, na osiguranje javnog sudskog postupka i pravo na žalbu.

     Svrha primjene pregovaranja i zaključivanja sporazuma o priznanju krivnje je zamišljena da u potpunosti iskoristi nedovoljne sudske resurse i da se time unaprijedi jednakopravno ostvarivanje pravde u skladu s načelima pravičnosti. Iako nazvan „skraćeni postupak” u domaćem zakonodavstvu, to ne treba značiti i osiguravanje manjeg stepena poštivanja i zaštite osnovnih ljudskih prava. Sporazum o priznanju krivnje omogućava maksimalno ubrzavanje postupka što doprinosi većoj ažurnosti sudova u rješavanju predmeta, većoj efikasnosti i ekonomičnosti, a osumnjičenima, odnosno optuženima omogućava pravo na suđenje bez odlaganja u razumnom roku, bez ikakvog odugovlačenja i neizvjesnosti od dužine trajanja postupka, te nepotrebno dokazivanje činjenica koje nisu sporne i smanjenje troškova krivičnog postupka.

     Zakon o krivičnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ broj 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 09/09 i 12/10) u članu 246. koji govori o pregovaranju o krivnji propisuje da osumnjičeni, odnosno optuženi i njegov branitelj mogu do završetka glavnog pretresa, odnosno pretresa pred žalbenim vijećem pregovarati sa tužiteljem o uvjetima priznavanja krivnje za djelo za koje se osumnjičeni, odnosno optuženi tereti.

    Zakon propisuje da se sporazum o priznanju krivnje ne može zaključiti ako se optuženi na ročištu za izjašnjenje o krivnji izjasnio da je kriv.

    Prilikom pregovaranja o krivnji sud nema apsolutno nikakvih ovlaštenja, niti da daje sugestije, niti da se na drugi način miješa u sačinjavanje sporazuma o priznanju krivnje.

    Pregovaranje o krivnji može otpočeti još u toku istrage, u suštini se svodi na to pod kojim uslovima će osumnjičeni odnosno optuženi priznati krivnju.

    Ukoliko se tužitelj i osumnjičeni/optuženi dogovore o uslovima priznanja krivnje, tada zaključuju sporazum koji mora biti potpisan od tužitelja, osumnjičenog/optuženog i njegovog branioca.

     

    Ukoliko osumnjičeni/optuženi pristane da prizna krivicu, tužitelj može sa svoje strane ponuditi:

    • izricanje kazne ispod zakonskog minimuma, primjenom odredbi o ublažavanju kazne (npr. za krivično djelo za koje je predviđena kazna zatvora najmanje tri godine može mu ponuditi kaznu zatvora u trajanju jedne ili dvije godine i sl.)
    • blažu vrstu kazne (npr. izricanje novčane kazne umjesto kazne zatvora) ili drugu vrstu krivično pravne sankcije (npr. uslovna osuda umjesto kazne zatvora ili novčane kazne).

     Prilikom zaključenja sporazuma stalno se mora voditi računa o zakonskim mogućnostima, moraju se poštovati materijalno-pravne odredbe krivičnog zakona, pa tužitelj može ponuditi samo ono što je predviđeno zakonom  (npr. osumnjičenom se ne smije ponuditi izricanje uslovne osude, ako to prema krivičnom zakonu nije moguće). Ukoliko to tužitelj previdi, takav sporazum prilikom razmatranja sud ne smije prihvatiti.

    Postignuti sporazum o priznanju krivnje se uz optužnicu dostavlja sudu ako je postignut do trenutka podizanja optužnice.

     Nakon potvrđivanja optužnice, sudija za prethodno saslušanje razmatra sporazum o priznanju krivnje i donosi odluku o izricanju krivično-pravne sankcije. Poslije dostavljanja predmeta sudiji, odnosno vijeću o sporazumu odlučuje sudija/vijeće.

    Sudija za prethodno saslušanje, sudija, odnosno vijeće sporazum o priznanju krivnje mogu prihvatiti ili odbaciti.

     

    Prilikom razmatranja sporazuma o priznanju krivnje sud provjerava:

    • da li je do sporazuma o priznanju krivnje došlo dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem, kao i nakon upoznavanja sa mogućim posljedicama, uključujući i posljedice vezane uz imovinsko-pravni zahtjev, oduzimanje imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom i troškove krivičnog postupka
    • da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog,
    • da li optuženi razumije da se sporazumom o priznanju krivnje odriče prava na suđenje i da ne može uložiti žalbu na krivičnopravnu sankciju koja će mu se izreći,
    • da li je izrečena krivičnopravna sankcija u skladu sa zakonom,
    • da li je oštećenom pružena mogućnost da se pred tužiteljem izjasni o imovinsko-pravnom zahtjevu.

          Ako sud prihvati sporazum o priznanju krivnje, izjava optuženog će se unijeti u zapisnik i nastaviti sa raspravom za izricanje krivičnopravne sankcije predviđene sporazumom.

    Ako sud odbaci sporazum o priznanju krivnje, to će saopćiti strankama i branitelju i konstatovati u zapisniku. Istovremeno će se odrediti datum održavanja glavne rasprave. Glavna rasprava će se zakazati u roku od 30 dana. Priznanje iz ovog sporazuma ne može se koristiti kao dokaz u krivičnom postupku.

     O rezultatima pregovaranja o krivnji sud će obavijestiti oštećenog.