REPUBLIKA SRPSKA
OKRUŽNI SUD U BIJELJINI
Broj: 12 0 U 008859 21 U
Bijeljina, 15.12.2022. godine
Okružni sud u Bijeljina, po sudiji Elbisi Muharemović Karić, kao sudiji pojedincu, uz učešće Gordane Vlačić, kao zapisničara, u upravnom sporu po tužbi tužioca Ž.B. iz mjesta ..., Grad Z. zastupan po punomoćniku Stojanović Miodragu, Bogdanović Dejanu, Perić Zoranu, Stojanović Bojanu i Čokeša Aleksandru, advokatima iz Bijeljine, protiv tužene Republike Srpske, Ministarstvo unutrašnjih poslova Banjaluka, sa sjedištem u Banjluci, Trg Republike Srpske broj: 1, radi poništenja rješenja tužene broj: 08/2-222-159/21 od 09.11.2021. godine, u predmetu ponavljanja postupka, dana 15.12.2022. godine donio je
PRESUDU
Tužba se odbija.
Odbija se zahtjev tužioca za naknadu troškova spora.
Obrazloženje
Osporenim rješenjem poništen je stav 5. dispozitiva rješenja PU Zvornik broj: 19-08/2-222.2-1-136/21 od 30.08.2021. godine, dok je u preostalom dijelu rješenje ostalo na snazi. Tim prvostepenim rješenjem u ponovnom rješavanju, u postupku zamjene vozačke dozvole, oduzete je i poništena vozačka dozvola serijski broj: ..., izdata dana 23.12.2019. godine, u PU Zvornik na ime Ž.B., sa rokom važenja do 23.12.2029. godine za „B“ kategoriju i „B1“ potkategoriju.
Protiv osporenog rješenja tužilac je blagovremeno podnio tužbu ne navodeći zakonske razloge za izjavljivanje iste, ali iz činjeničnih navoda podnesene tužbe proizilazi da se rješenje tužene osporava iz razloga propisanih odredbom člana 10. stav 1. tačka 2 i 4. Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj: 109/05 i 63/11 u daljem tekstu: ZUS), sa prijedlogom da ovaj sud tužbu usvoji i osporeno rješenje poništi, te obaveže tuženu da tužiocu nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 877,50 KM, uvećano za iznos sudskih taksi.
U odgovoru na tužbu tužena strana predlaže da se tužba odbaci, kao preuranjena ili da tužilac povuče tužbu, obzirom da je tužilac podnio prijedlog za ponavljanje postupka.
Ovaj sud je razmotrio cjelokupan spis predmeta zajedno sa tužbom i odgovorom na tužbu, u smislu člana 30. ZUS, i odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:
Rješenjem prvostepenog organa tužene broj: 19-08/2-222.2-1-136/21 od 30.08.2021. godine, dozvoljeno je ponavljanje upravnog postupka koji je okončan izdavanjem vozačke dozvole serijski broj: ... od 23.12.2019. godine sa rokom važnosti do 23.12.2029. godine, izdate od strane tog organa na ime Ž.B....(tačka 1. dispozitiva); zahtjev za izdavanje vozačke dozvole se odbija (tačka 2. dispozitiva); poništava se i oduzima vozačka dozvola registarskog broja ... izdata od strane MUP-a RS Zvornik dana 23.12.2019. godine, licu iz stava 1. dispozitiva tog rješenja (stav III dispozitiva); nalaže se imenovanom da odmah po prijemu tog rješenja vrati vozačku dozvolu tom organu radi fizičkog poništenja iste (stav IV dispozitiva); žalba ne odlaže izvršenje rješenja (stav V dispozitiva). Iz obrazloženja prvostepenog rješenja proizilazi da je aktom uprave za pravne i kadrovske poslove MUP RS Banjaluka od 12.05.2021. godine Policijska uprava Zvornik obavještena da je tužilac vozačku dozvolu registarskog broja ..., koju je tom organu prijavio da je izgubio, zamijenio za vozačku dozvolu Republike Srbije. Shodno naprijed utvrđenoj činjenici PU Zvornik je pokrenula, po službenoj dužnosti, ponavljanje upravnog postupka koji je okončan izdavanjem vozačke dozvole serijskog broja ... od 23.12.2019. godine, te je u toku postupka utvrdio da je navedena vozačka dozvola izdata na osnovu uvjerenja o prijavi gubljenja vozačke dozvole broj: ... sa rokom važenja od 24,.03.2010. godine do 24.03.2020. godine, kao i da je sporna vozačka dozvola zamijenjena za vozačku dozvolu Republike Srbije, a da je tužilac tom organu prijavio da je vozačku dozvolu, serijskog broja: ..., izgubio. Na osnovu naprijed utvrđenih činjenica prvostepeni organ je izveo pravni zaključak da je vozačka dozvola broj: ... izdata na podlozi lažnog iskaza, shodno čemu su ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka iz člana 234. stav 1. tačka 2. Zakona o opštem upravnom postupku, te je primjenom tog člana i člana 16. Pravilnika o vozačkoj dozvoli („Službeni glasnik BiH“ broj: 09/19) donio odluku, kao u dispozitivu. Zaključkom prvostepenog organa broj: 19-08/2-222.11-2-2/21 od 17.09.2021. godine ispravljena je greška u obrazloženju tog rješenja u dijelu teksta gdje se navodi „zamijenio za vozačku dozvolu Republike Srbije“, tako što je trebalo da stoji „zamijenio za vozačku dozvolu Republike Njemačke“.
Tuženi je odlučujući o žalbi tužioca, poništio stav 5. prvostepenog rješenja, dok je u preostalom dijelu prvostepeno rješenje ostalo na snazi. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizilazi da je tuženi, podržao činjenično utvrđenje i pravne razloge prvostepenog organa, obrazloživši bitno relevantne žalbene navode tužioca.
Ovaj sud u potpunosti prihvata pravne zaključke tuženog kao pravilne, obzirom da isti imaju osnov u pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je materijalno pravo pravilno primijenjeno, pri čemu nisu učinjene povrede postupka na koje je ukazano tužbom.
Osporeni akt je zakonit, a tužba neosnovana iz sljedećih razloga:
Zajedničkom izjavom o namjeri Saveznog ministarstva prometa i digitalne infrastrukture Savezne Republike Njemačke i Ministarstva komunikacija i prometa Bosne i Hercegovine o postupku zamjene vozačkih dozvola („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj: 1/15- Međunarodni ugovori - u daljem tekstu: Ugovor), u odjeljku III Priznavanje i zamjena vozačkih dozvola, stav 3. tačka c) je propisano da obje strane žele osigurati da tijelo koje vrši zamjenu vozačke dozvole utvrđuje identitet podnositelja zahtjeva, kao i rok važenja priložene vozačke dozvole, tako što kontaktira tijelo koje je izdalo vozačku dozvolu, a u tački e) istog stava odjeljaka navedenog Ugovora je propisano da tijelo koje prilikom zamjene zadrži originalnu vozačku dozvolu, istu vrati dole navedenom tijelu: Za BiH: Ambasadi BiH u SR Njemačkoj; Za SR Njemačku: Saveznoj upravi za motorna vozila.
U odjeljku IV Zajednička proceduralna načela Ugovora u stavu 1. tačka 1. je propisano da svaka od strana bez odlaganja obavještava drugu stranu o izmjenama koje je načinila u vezi sa relevantnim uzorkom vozačke dozvole, a u tački 4. istog stava i odjeljka Ugovora da namjeravaju preduzeti sve mjere koje su potrebne za primjenu postupaka iz ove Zajedničke izjave o namjeri, uključujući i one kojima se omogućava razmjena informacija traženih na osnovu ove Zajedničke izjave o namjeri, te autentifikacija vozačkih dozvola podnesenih drugom tijelu.
Iz naprijed navedenih odredaba proizilazi da je između BiH i SR Njemačke, zaključivanjem navedenog Ugovora, propisan postupak i procedura zamjene vozačkih dozvola, te procedura obavještavanja i razmjene podataka o zamijenjenim vozačkim dozvolama između potpisnica tog Ugovora.
U članu 1. Zakona o centralnoj evidenciji i razmjeni podataka („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj: 32/01, 16/02, 32/07 i 44/07- u daljem tekstu: ZOCE) propisan je cilj tog zakona, te je između ostalog određeno da je jedan od ciljeva utemeljenje glavnog Centra za obradu podataka na nivou Bosne i Hercegovine (tačka a), a drugi cilj u tački b) definiranje evidencija koje se obrađuju u tom centru.
Jedna od evidencija koje se obrađuju u tom centru je i evidencija vozačkih dozvola – Odjeljak 6. ZOCE. Iz sadržaja tih odredaba proizilazi između ostalog, da je cilj te evidencije vođenje spiska svih osoba kojima je izdata vozačka dozvola u BiH (član 32. tačka a); nadzor nad izdavanjem vozačkih dozvola i sprječavanje izdavanja dvostrukih vozačkih dozvola u različitim područjima nadležnosti (tačka b) istog člana i zakona). Član 33. ZOCE propisuje koji podaci se pohranjuju u svakom pojedinačnom dosjeu evidencije vozačkih dozvola (JMB, ime, prezime, spol, datum rođenja, mjesto rođenja itd).
Imajući u vidu naprijed navedene odredbe Ugovora i ZOCE, te činjenice i podatke koje su sadržani u dostavljenom upravnom spisu, odluka tužene je pravilna i zakonita.
Naime, iz stanja spisa slijedi, a kako je to pravilno utvrđeno i od strane organa uprave, da je Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, aktom od 01.04.2021. godine, Ministarstvu komunikacija i transporta Bosne i Hercegovine dostavilo vozačke dozvole Bosne i Hercegovine, za lica koja se poimenično navode u tom aktu, te je pod rednim brojem 78. navedeno i ime i prezime tužioca, sa naznakom da su dostavljene vozačke dozvole zamijenjene za vozačke dozvole Savezne Republike Njemačke. Ministarstvo komunikacija i transporta BiH je aktom od 29.04.2021. godine obavijestilo Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske o zamijenjenim vozačkim dozvolama, te je u prilogu tog akta dostavilo vozačke dozvole Bosne i Hercegovine koje su zamijenjene za vozačke dozvole Savezne Republike Njemačke, a koje su izdate od nadležnih tijela za izdavanje vozačkih dozvola, a u prilogu tog akta između ostalih dostavljena je i poništena vozačka dozvola broj: … na ime Ž.B.. Takođe u dostavljenom spisu se nalazi i zahtjev Ž.B. od 23.12.2019. godine kojim je tražio izdavanje vozačke dozvole zbog nestanka dozvole koja je važila od 24.03.2010. godine do 24.03.2020. godine.
Članom 2. Pravilnika o vozačkoj dozvoli („Službeni glasnik BiH“ broj; 9/19- u daljem tekstu Pravilnik) propisana je nadležnost za izdavanje i zamjenu vozačke dozvole, a u odredbi člana 21. elektronska evidenijca o vozačima i vozačkim dozvolama. Takođe navedenim Pravilnikom propisan je registar primljenih zahtjeva, te da se isti trajno čuva, a u članu 23. Pravilnika šta čini dosje vozača.
U vezi sa odredbama naprijed navedenog Pravilnika u spisu se zatiče i podatak da je vozačka dozvola serijski broj: … izdata od MUP Republike Srpske, na ime tužioca, važila od 24.03.2010. godine do 24.03.2020. godine.
S obzirom na naprijed navedene odredbe Ugovora, ZOCE i Pravilnika, evidentno je da je u BiH uspostavljen pravni okvir za evidencije koje su zakonskim i provedbenim propisima uspostavljene i održavane. S obzirom na tu činjenicu iz stanja spisa slijedi da su organi uprave na osnovu naprijed uspostavljenih evidencija i propisanih procedura, pravilno i potpuno utvrdili pravno relevantne činjenice na osnovu dokaza koji se nalaze u spisu, a isti čine dosje vozača. Ti dokazi sadržavaju podatke o činjenicama koje se evidentiraju u službenim evidencijama, koje su uspostavljene na osnovu ZOCE.
Na osnovu svega naprijed navedenog, dokazi na osnovu kojih su utvrđene pravno relevantne činjenice predstavljaju javne isprave, koje sadrže podatke o činjenicama koje su u konkretnom slučaju saglasne u bitnom, da svaki postupak izdavanja i zamjene vozačke dozvole je morao biti iniciran zahtjevom tužioca, a nadležni organi su te podatke u skladu sa zakonskim i provedbenim propisima, evidentirali u službene evidencije, formirali dosje vozača, iste obrađivali i trajno čuvali. S obzirom na činjenicu da je između BiH i SR Njemačke, zaključen međunarodni ugovor koji je takođe regulisao postupak zamjene vozačkih dozvola, te istim uspostavio pravila i zajednička proceduralna načela na razmjeni tih podataka, to je u konkretnom slučaju, omogućilo nadležnim organima BiH, da u cjelosti realizuju namjeru i cilj koji se želio postići zaključivanjem Ugovora.
Imajući u vidu sve naprijed navedeno, te da je razmjena podataka vršena u skladu sa važećim, naprijed navedenim propisima, prvostepeni organ je imao zakonsko ovlašenje da ponavljane postupka izvrši po službenoj dužnosti, te isti provede u skladu sa odredbom člana 129. Zakona o opštem upravnom postupku (Službeni glasnik Republike Srpske“ broj: 13/02, 87/07, 50/10 i 66/18 – u daljem tekstu ZOUP), pri čemu ni tuženi, a ni prvostepeni organ nisu povrijedili osnovna načela upravnog postupka.
U konkretnom slučaju bitno je napomenuti da je prvostepeni organ uputio poziv tužiocu +, te da je punomoćnik tužioca podneskom od 01.06.2021. godine obavijestio prvostepeni organ da se tužilac nalazi u SR Njemačkog, te da će se vratiti u Republiku Srpsku dana 21.06.2021. godine i u roku od 8 dana od dana povratka javiti u prostorije MUP RS, PU Zvornik.
Prema tome, tužiocu je od strane organa pružena mogućnost da se izjasni o svim činjenicama i određen rok u kojem treba da se javi. Činjenica da tužilac nije dao svoju izjavu prije donošenja rješenja, ne može dovesti do povrede člaan 9. ZOUP, u konkretnom slučaju, s obzirom na dokaze na kojima je odluka organa uprava, zasnovana.
Navodi tužioca izneseni u podnesku od 08.04.2022. godine i dokaz koji je tužilac dostavio uz taj podnesak, nemaju uticaja na drugačiju odluku, jer organi uprave u skladu sa Ugovorom, i pozitivnim zakonskim propisima nisu bili u obavezi da provjeravaju podatke koji su im službenim putem dostavljeni.
Ovaj sud u skladu sa odredbom člana 29. stav 1. ZUS-a, po pravilu spor rješava na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku, te činjenica da je u ovaj spis dostavljen ovjeren prevod Informacije Saveznog ureda za motorna vozila SR Njemačke, ne može dovesti do drugačije odluke.
I sam tužilac navodi da je na osnovu tog dokaza podnio prijedlog za ponavljanje postupka, te će se o istom raspravljati, nakon što ovaj sud donese odluku u predmetnoj upravnoj stvari, a kako je to odredio i tuženi, zaključkom od 17.02.2021. godine.
Imajući u vidu odlučne činjenice koje su u provedenom upravnom postupku, pravilno i potpuno utvrđene, te je na iste pravilno primjenjen materijalni propis, pri čemu nisu učinjene povrede postupka na koje je ukazano tužbom, to je osporeno rješenje zakonit akt, a tužba neosnovana, te je ovaj sud primjenom člana 31. stav 1. i 2. ZUS odlučio kao u izreci presude.
Obzirom da tužilac nije uspio u ovom sporu, to je sud primjenom odredbe člana 49a. stav 1. ZUS, zahtjev za naknadu troškova odbio, kao neosnovan.
Zapisničar Sudija
Gordana Vlačić Elbisa Muharemović Karić