BOSNA I HERCEGOVINA

REPUBLIKA SRPSKA

OKRUŽNI SUD U PRIJEDORU

BROJ: 76 0 K 039098 24 Kž

Dana, 24.12.2024. godine

U IME REPUBLIKE SRPSKE!

      Okružni sud u Prijedoru, u vijeću sastavljenom od sudije Vesne Sarajlić kao predsjednika vijeća, te sudija Eror Nedeljke i Mirjane Miodragović Basrak kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Tijane Đurica, u krivičnom predmetu protiv optuženog Z.K. radi krivičnog djela „ugrožavanje javnog saobraćaja“ iz člana 402. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske, odlučujući o žalbi optuženog Z.K., izjavljenoj na presudu Osnovnog suda u Novom Gradu broj 76 0 K 039098 24 K od 23.05.2024. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 24.12.2024. godine, donio je sljedeću

P R E S U D U

      Uvažavanjem žalbe optuženog Z.K. preinačava se u odluci o krivičnoj sankciji presuda Osnovnog suda u Novom Gradu broj 76 0 K 039098 24 K od 23.05.2024. godine, kojom je optuženi Z.K. oglašen krivim da je izvršio krivično djelo „ugrožavanje javnog saobraćaja“ iz člana 402. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske, te mu primjenom odredbi člana 402. stav 2. i člana 54. stav 1. tačka 6) Krivičnog zakonika Republike Srpske za počinjeno krivično djelo izriče kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te u odluci o troškovima postupka na način da se optuženi u skladu sa članom 99. stav 4. ZKP RS oslobađa od obaveze snošenja troškova krivičnog postupka.

      U preostalom dijelu prvostepena presuda ostaje neizmijenjena.

O b r a z l o ž e nj e

      Presudom Osnovnog suda u Novom Gradu (u daljem tekstu: prvostepeni sud) broj 76 0 K 039098 24 K od 23.05.2024. godine (u daljem tekstu: pobijana presuda) optuženi Z.K. oglašen krivim da je izvršio krivično djelo „ugrožavanje javnog saobraćaja“ iz člana 402. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske, za koje krivično djelo mu je izrečena kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i mjera bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 6 (šest) mjeseci, računajući od dana pravosnažnosti presude, s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava.

      Na osnovu člana 99. stav 1. ZKP RS optuženi je obavezan da plati troškove krivičnog postupka.

      Protiv pobijane presude žalbu je u zakonskom roku izjavio optuženi zbog odluke o krivičnoj sankciji sa prijedlogom da se žalba uvaži i optuženom izrekne blaža kazna.

      Odgovor na žalbu nije podnesen.

      Sud je povodom izjavljene žalbe za dan 24.12.2024. godine zakazao sjednicu vijeća, a o istoj nije obavijestio stranke, s obzirom da optuženi u žalbi nije tražio da bude obaviješten o

sjednici vijeća, a pri tome ovaj sud nije smatrao da bi prisustvo stranaka bilo korisno za razjašnjenje stvari.

      Iz sadržaja žalbe proizlazi da je ista izjavljenja samo zbog odluke o krivičnoj sankciji i odluci o troškovima. Iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je prvostepeni sud kao olakšavajuće okolnosti uzeo u obzir činjenicu da je optuženi priznao krivično djelo koje mu se stavlja na teret, te da je izjavio da mu je žao zbog učinjenog i da se kaje zbog toga. U pogledu otežavajuće okolnosti prvostepeni sud je našao činjenicu da je optuženi osuđivan. U ovom dijelu pravilno žalilac ukazuje da prvostepeni sud nije cijenio kao olakšavajuće okolnosti činjenice da je oženjen, da je otac mldb. djeteta koje je ometeno u razvoju, te da je lošeg imovinskog stanja. Međutim, neosnovano je insistiranje žalbe da činjenica da je optuženi osuđivan ne može se tretirati kao otežavajuća okolnost. Ovaj navod je pogrešan, te od posebnog uticaja nije to što se ne radi o istom djelu, tako da je samo dovoljno da postoji osuđujuća presuda, te da nisu nastupili rokovi za zakonsku rehabilitaciju. Uzimajući u obzir ovakvo stanje, ovo vijeće nalazi da su se u konkretnom slučaju stekli uslovi za ublažavanje kazne, odnosno da sve naprijed pobrojane olakšavajuće okolnosti predstavljaju osobito olakšavajuće okolnosti koje opravdavaju ublažavanje kazne, pa je ovo vijeće kao adekvatnu nalazi kaznu u trajanju od 8 mjeseci. Kada je riječ o izrečenoj mjeri bezbjednosti zabrane upravljanja motornim vozilom, ista je pravilno odmjerena, a što ni žalba nije osporavala.

      Kada je riječ o odluci o troškovima, potrebo je navesti da ovdje prvostepeni sud nije cijenio porodične i imovinske prilike optuženog (nezaposlen, lošeg imovinskog stanja, da je otac mldb. koje ima zdravstvenih tegoba), a o čemu je uz žalbu dostavljeno više dokaza, pa je ovaj sud našao ostvaren uslov iz člana 99. stav 4. ZKP R, te pobijanu presudu preinačio u dijelu odluke o troškovima, na način da je optuženog oslobodio od obaveze. Potrebno je navesti da se u konkretnom slučaju radi o iznosu od 1.442,28 KM, a što bi zasigurno ugrozilo egzistenciju članova porodice optuženog.

      Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom, pazeći po službenoj dužnosti da li je na štetu optuženog povrijeđen Krivični zakonik u smislu odredbe člana 320. ZKP RS, sud je odlučio kao u izreci presude iz sljedećih razloga:

      Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude u smislu odredbe člana 328. ZKP RS.

   Zapisničar                                             Predsjednik vijeća

 Tijana Đurica                                             Vesna Sarajlić