Pravosnažna presuda u krivičnom predmetu zbog krivičnog djela paljevina
Pravosnažna presuda u krivičnom predmetu zbog krivičnog djela paljevina
OSNOVNI SUD U
BANjALUCI
Broj: 71 0 K 177247 13 K 3
Banjaluka: 19.10.2020.. godine
U
IME REPUBLIKE SRPSKE!
Osnovni sud u Banjaluci, sudija Spasen
Keleman, uz učešće zapisničara Milke Lakić, u krivičnom predmetu protiv
optuženog S. P., zbog krivičnog djela Paljevina podstrekavanjem iz člana 250.
stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske („Službeni glasnik
Republike Srpske“, broj 49/03, 108/04, 37/06, 70/06 i 73/10, 1/12 i 67/13 – u daljem teksu KZ RS), u vezi sa
članom 24. KZ RS, optuženog optužnicom
Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci
broj …od 26. 09.
2013. godine, na glavnom
pretresu održanom 9.10.2020.. godine, uz
prisustvo optuženog i branioca Ljiljane Mrdja Kulundžije,
advokata iz Banjaluke, i okružnog javnog tužioca
Siniše Markovića, donio je i dana 19.10.2020. godine i javno
objavio
PRESUDU
KRIV
JE
Što je:
Dakle, podstrekavao drugog da zapali tuđu zgradu namijenjenu za
ekonomsko korišćenje.
Čime je počinio krivično djelo Paljevina podstrekavanjem iz člana
250. stav 1. Krivičnog Zakona Republike Srpske u vezi sa članom 24.
Krivičnog zakona Republike Srpske.
Pa mu sud na osnovu člana 5., 28., 38. i 39. Krivičnog zakona
Republike Srpske i člana 300. Zakona o
krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj
53/12 i 91/17 – u daljem tekstu ZKP RS) izriče
KAZNU ZATVORA
U TRAJANJU OD 4
(ČETIRI) MJESECA
Na osnovu člana 108. stav 3.ZKP RS, oštećeni M.
S. se sa imovinsko pravnim zahtjevom za naknadu štete upućuje na
parnicu.
Na osnovu člana 99. stav 1. ZKP RS, optuženi
se obavezuje da ovom sudu nadoknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od
250,00 KM na ime sudskog paušala, u roku od 15 dana po pravosnažnosti ove
presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
O b r a z l o ž e
nj e
Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci, podiglo je dana 26. 09.
2013. godine, optužnicu broj …. protiv
osumnjičenih T. I. i S. P., zbog
krivičnog djela Paljevina iz člana 250. stav 1. KZ RS i Paljevina podstrekavanjem
iz člana 250. stav 1. KZ RS u vezi sa članom 24. KZ RS. Ista je potvrđena
od strane sudije za prethodno saslušanje ovog suda dana 02. 10. 2013. godine.
Sud je rješenjem broj 71 0 K 177247 13 Kps od 02. 10. 2013. godine,
potvrdio predmetnu optužnicu, a rješenjem broj 71 0 K 177247 13
Kps
od 03. 10. 2013. godine, razdvojio postupak u predmetu po navedenoj
optužnici u odnosu na optuženog T. I. i naveo
da će se isti voditi pod novim brojem. Sud je protiv optuženog S. P. nastavio
krivični postupak, a koji se na ročištu o izjašnjenju o krivnji od
04. 11. 2013. godine, izjasnio da nije kriv za predmetno krivično djelo koje mu
se stavlja na teret, pa je nastavljen redovan krivični postupak, te je sud
zakazao i održao glavni pretres.
Nakon provedenog postupka i zaključenja glavnog pretresa, sud je
donio osuđujuću presudu broj 71 0 K 177247 13 K od 08. 09. 2015. godine, te
izrekao optuženom kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca. Po žalbi
izjavljenoj od strane Okružnog javnog tužilaštva i branioca optuženog, na
navedenu presudu drugostepeni sud je uvažio žalbu branioca zbog bitne povrede
odredaba krivičnog postupka, te istu rješenjem broj 71 0 K 177247 17 Kž od 03.
04. 2017. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Postupajući po uputama Okuržnog suda Banjaluka ovaj sud je dana 8.6.2018.godine
presudom broj 71 0 K 177247 13 K2 od 8.6.2018.godine ponovo proglasio optuženog
S. P. i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od 4
mjeseca. Protiv navedenen presude uložio je žalbu branilac optuženog pa
je Okružni sud Banjaluka svojim rješenjem broj 71 0 K 177247 18 KŽ2 od
15.2.2019.godine uvažio žalbu banioca optuženog P. S., ukinuo
navedenu presudu ovog suda i predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje.
Na ponovnom glavnom pretresu stranke su se oglasile da se dokazi ne
izvode ponovo pošto predmet sudi isti sudija i zapisničar a okružni tužilac je
predložio da se ponovosasluša svjedok T. I..
Predmetni dokaz ovaj sud je prihvatio i odbio prigovor odbrane da se isti ne
može saslušai u svojstvu svjedoka pošto je u istoj krivično pravnoj stvari imao
status optuženog lica i isti je pravosnažno osudjen zbog krivičnog djela
paljevine predmtnih objekata oštećenih. Sud je imao u vidu odredbu člana 288
ZKP-a RS gdje je predvidjeno da se zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu
koristiti kao dokaz na glavnom pretresu cijeneći i odredbu člana 143 stav 2
točka v ovog zakona gdje je predvidjeno da je njegov iskaz dopušten kao dokaz
na glavnom pretresu i da može bez saglasnosti biti pročitan i korišten. Svjedok
T. I. je istakao nakon svih upozorenja datih od
strane suda da je obaezan svjedočiti ali je on izjavio da se ne sjeća svih
detalja predmetnog dogadjaja već da ostaje kod svojih izjava koje je davao u
istražnom postupku a naročito kod zapisnika o ispitivanju od 23.10.2012.godine.
Sud je takodje imao u vidu i stanovište Vrhovnog suda Republike Srspske
iskazano u presudi broj 11 0 K 008430 13 KVLZ od 11.6.2013.godine gdje je
u obrazloženju navedene presude navedeno da su iskazi dati u istrazi dozvoljeni
kao dokaz na glavnom pretresu i mogu biti korišteni prilikom ispitivanja lica
bez obzira na njihov status koji su imali prilikom davanja iskaza u istrazi. Iz
tih razloga sud je odbio prigovor branioca kao neosnovan.
Bitna obilježja krivičnog djela koje je
optuženom stavljeno na teret propisana su u članu 250. stav 1 KZ RS, gdje se
kaže da djelo čini onaj ko zapali tuđu kuću ili drugu zgradu namijenjenu za
boravak ili ekonomsko korištenje, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina.
Odnosno u vezi sa članom 24. KZ RS koji precizira podstrekavanje da ko drugog s
umišljajem podrstrekne da izvrši krivično djelo, kažnjava se kao da ga je sam
izvršio. S obzirom na ovako određena bitna obilježja ovog krivičnog djela,
evidetno je da isto može biti učinjeno samo sa direktnim umišljajem, a takođe
ocjena suda je da je optuženi obećavanjem 10 metara ogrevnog drveta naveo
podstrekavanjem osuđenog T. I.
da izvrši predmetno krivično djelo.
Nakon savjesne ocijene svakog dokaza
pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima, u smislu člana 295. stav 2. ZKP RS,
sud je na nesporn način utvrdio da je optuženi učinio krivično djelo na način,
u vrijeme i u mjestu kako je to opisano u izreci ove presude, pri tome
postupajući sa direktnim umišljajem.
Svjedok T.
I., u svom iskazu tokom
postupka izjavio je da poznaje S. P. zadnjih 12 do 13 godina, da ostaje kod svojih izjava u policiji i
tužilaštvu, da mu je poznato da je predmetni objekat zapaljen i da je to on sam
zapalio tj. objekat M. S.,
a objekat M.
S.
ne zna ko je zapalio. To je zapaljeno sa pola litre benzina, da se ne može
sjetiti doba dana i bio je sam, da ne zna zbog čega je to uradio, da sa M. S. nije imao sukob, da je bio plaćen i trebalo je od S. P. da dobije 10 metara drva, a da nije dobio ništa. S. mu je rekao da zapali štagalj, a
to se dogovorio sa optuženim P.. Obećana drva nije dobio. Žao mu je što je to učinio i izvinio se
M.
S..
Nadalje je izjavio da nije zapalio objekat M. S.
i da mu niko nije obećao mobilne telefone. U prodavnici u P. je pričao sa S. jer je on i ranije imao sukobe sa
S. oko
zemlje i tada mu je S. rekao da to zapali te da će biti plaćen sa 10 metara drva, da mu S. nije pokazao šta će paliti, ali da
je znao o kojim objektima se radi te da je to M. objekat, a za M. nije znao niti ga je zapalio. U
daljnjem iskazu je rekao da nije imao kontakt sa S. P.,
niti sa M.
S.
iz A.,
da mu S.nije
rekao na koji način će zapaliti predmetne objekte, već je samo rekao da zapali
drveni štagalj u kom je bilo sijeno. Drvena baraka je bila manja, te da mu je M. S. poslije rekao da je S. priznao u policiji. Kazao je i da mu niko nije predlagao da se
zapali kuća M.
S..
Na ponovljenom suđenju T. I.,
izjavio je nakon predočavanja i čitanja Zapisnik o ispitivanju
osumnjičenog T. I., CJB B.,
broj … od 23.10.2012. godine,
od strane Okružnog javnog tužioca, da se ne može sjetiti da li je sve
bilo kako se i navodi u pomenutom zapisniku, a koji je sud cijenio kao dokaz
optužbe, te izveo zaključak na osnovu svjedočenja T. I. i navedenog Zapisnika kao materijalnog dokaza, da je optuženi počinio predmetno krivično
djelo, jer su isti po
ocjeni suda međusobno
povezani i u sebi ne sadrže nelogičnosti
koje bi te iskaze dovele u pitanje.
Svjedok M.
J. u svom iskazu tokom
postupka izjavio je da je izlazio na
lice mjesta radi utvrđenja uzroka nastanka požara. Utvrđeno je da je požar
izazvan od strane nepoznatog lica otvorenim plamenom, tj. šibicom, upaljačem
ili drugim plamenom, pošto su uklonjene sve druge mogućnosti. Tada je sačinjen
izvještaj kod koga je ovaj svjedok u cjelosti ostao, tj. da je potpuno siguran
da je požar izazvan otvorenim plamenom, da nisu hemijske metode primjenjivali
na licu mjesta, da nisu pronašli nikakve specijalne materijale osim suhog
biljnog materijala koji je bio u sagorjelom stanju, da su razgovarali sa
vlasnikom nagorjele barake M. i da se ne može sjetiti ko je još bio. Nadalje kaže da misli da je
ista osoba izazvala požar na oba mjesta, da se radi o zabačenom mjestu gdje
nema prolaznika, kao i u isto vrijeme, da je napravio dva izvještaja i da su
bila dva uviđaja - štale koja je izgorjela potpuno i barake koja je samo
nagorjela. Isti svjedok, na ponovljenom glavnom pretresu je izjavio sličnim
redoslijedom kao i na prvom svjedočenju, da je kao inspektor u PU B., izašao na lice mjesta i sačinio
zapisnike o nastaloj šteti i uzroku požara. Nakon čitanja Zapisnik
o uviđaju, broj … od 01.08.2012. godine, koje je svjedok kao službeno lice sačinio te pitanja okružnog
tužioca da li je moguće da je polio benzinom i zapalio šibicom, svjedok je
odgovorio potvrdno, navodeći da nije od elektro vodova, niti užareni materijal,
te da u cjelosti ostaje kod svog izvještaja datih na Zapisnik sa lica mjesta.
Na osnovu iskaza svjedoka Miodraga Jazića, sud je izveo zaključak da se šteta i
paljevina dogodila na način kako je svjedok naveo a što potkrepljuje i sadržaj
sa navedenih Zapisnika.
Svjedok M. S., kao oštećeni, u svom iskazu tokom ranijeg postupka
izjavio je da je kritičan
period bio juli 2012. godine i da je radio na štali, da je prošao optuženi S.
P. na traktoru i da je stajao jedan čovjek na prikolici, ne zna tačno koji.
Kada se S. vratio traktorom, nije bilo čovjeka na prikolici. Njegovo imanje je
bilo uz šumu, M. i M. su otišli po krave i vidjeli su da se nešto puši i kada
su prišli, vidjeli su da je štagalj izgorio. Nadalje je naveo da su ga pozvali
telefonom i da su tada on, sin i žena otišli na lice mjesta. Kada su došli,
objekti su bili potpuno izgorjeli, samo su bale sijena tinjale. Objekti su
pravljeni 1977. godine i tad su u njima bile bale sijena. Oba objekta su u
potpunosti izgorjela. 150 metara dalje ima još jedan njegov objekat kao i Milin
koji je zapaljen. Pozvali su policiju i svi su bili prisutni kada je policija
radila uviđaj. Nadalje je rekao da je njegov rođak M. ugovorio paljenje, da on
nije vidio ko je to zapalio, da optuženog P. poznaje poslije rata, rekao je da
je imao sukob sa P. koga je prijavljivao policiji i oni su mu oduzeli automatsku
pušku, da je P.napadao i njega i njegovu suprugu. Kada se desila paljevina, on
nije nikoga htio imenovati dok ne prođe policijska istraga. Nadalje navodi da
je odmah znao da je to M. platio i odobrio, a tek je onda P. izvršio naredbe
M., da je policiji rekao kolika je šteta otprilike kada su oni pravili
izvještaj, da je dao izjavu policiji i da su to na zapisnicima o saslušanju
njegovi potpisi, a da se datih izjava slabo sjeća jer je bio u depresiji te da
je sumnjao i tada na njih, ali se nije htio izjasniti dok ne prođe istraga, kao
i da je M. još prije spominjao jer su mu on i njegov brat prijetili.
Svjedok B. A. u svom iskazu tokom postupka
izjavio je da M. S. poznaje jer radi sa njegovim
sinom M. oko 5 godina, da je bio sa M. kod njegove kuće u L. kada je zvao M. i
rekao da gori štagalj, da su on, M. i M. sjeli u terensko vozilo i otišli na
lice mjesta. Veliki objekat i pomoćni objekat su izgorjeli, samo su bale još
tinjale. Nadalje je izjavio da on tu nije nikoga vidio, a da su kasnije on i M.
S. sjedili u lokalu kod Gimnazije kada je ušao T. I. i M. ga je pitao zašto je
to uradio, zašto je zapalio predmetne objekte. Tada je T. rekao da i on mora
živjeti od nečega, te da mu je M. obećao platiti i donijeti telefone iz A..
Svjedok M.
S. u svom iskazu tokom postupka izjavio je da je došao na lice mjesta gdje su se nalazila dva objekta. U jednom
objektu je bilo oko 15 bala sijena, a drugi objekat je bio za stanovanje u kome
je bila kuhinja, krevet i šporet. To je udaljeno od sela oko par kilometara. Tu
se zimi hranila stoka. Tada je cijena sijena bila cca od 30 do 35 KM po
kilogramu. Objekti su izgrađeni prije desetak godina. Kada su došli, sijeno je
bilo izgorjelo kao i objekti. Nadalje kaže da je saznao za paljevinu kada su ih
obavijestili iz PS L. ko je to zapalio. Jednom prilikom je u kafić ušao T. I. i
ovaj svjedok ga je sreo i pitao zašto je to uradio, I. je rekao da ga je
nagovorio P.da zapali i kuću i štalu gdje S. stanuju. Onda je I. rekao da ne
može jer tu ljudi stanuju, pa je onda pitao ima li šta dalje od sela. Tada mu
je optuženi P. rekao da zapali to dalje od sela i da će mu M. S., koji radi u
A., platiti tako što će mu donijeti telefone iz A., a P. da će mu usjeći deset
metara drva. T. I.i optuženi su bili bliski i sarađivali su, a S. sa T. nisu
bili niti u posebno dobrim, niti u lošim odnosima. Nadalje je M. S. naveo da s
optuženim njegova porodica ima spor oko zemlje. Nakon petnaest do dvadeset dana
dobio je informaciju od inspektora PS L. da je T. I. zapalio predmetne objekte,
a da je i P. učestvovao u tome, da je on lično bio sa inspektorom, jednim od
onih koji su vodili slučaj, budući da je i on sam više puta saslušavan.
Informaciju mu je prenio inspektor V. u njihovoj kancelariji u PS, da nije imao
nikakvu informaciju ko je zapalio dok mu nije rekao inspektor u PS, bile su
samo neke pretpostavke i sumnjali su na P. da je on zapalio, ali nisu ništa
nikome govorili, a sumnjali su da je za to razlog mržnja zbog sporova oko
zemlje, i dalje navodi da im je optuženi stalno prijetio, čak i oružjem. P. je
privođen u PS zbog tih prijetnji jer ga je njegov (M.) otac prijavljivao. U
kafiću je nekad kasnije bio s ovim svjedokom B. A. koji je čuo kompletan
razgovor između njega (M.) i T.. T. je rekao da mu je P. obećao 10 metara drva,
a M.S. iz A. mobilne telefone, a B. A.je cio razgovor između njega i T. slušao.
Sud je dovodeći u vezu i cijeneći iskaze svjedoka M. S. i B. A. pojedinačno i u
međusobnoj vezi izveo zaključak da je direktni izvršilac T. I. izvršio krivično
djelo tako što je podstrekavan od optuženog S. P. na način naveden u opisu iz
izreke ove presude.
Svjedok M.S.
u svom iskazu tokom postupka izjavio je da je za paljevinu saznao isti dan oko 6 časova predveče. M. S. i on
su pošli tražiti stoku i tada su vidjeli paljevinu. Zatekli su paljevinu u
završnoj fazi. Nalazila se tu štala njegovog ujaka i bila je jedna koliba za
stanovanje. Tada su pozvali domaćine i on je otišao tražiti svoju stoku, a M.
stoka je bila pored njegovog objekta koji je bio nagorio. Čuo je jednog momenta
da ga M. zove u pomoć. M. je trčao prema svom objektu i on je za njim potrčao,
vidio da je počeo gorjeti njegov objekat. M. je ugasio vatru na svom objektu.
Njegov objekat je udaljen oko 700 metara od mjesta paljevine. Na M. objektu je
bilo razbijeno jedno staklo. Po njegovoj procjeni bilo je oko 15 bala na hrpi.
Nadalje je rekao da ne zna ko je zapalio te objekte, da ne zna u kakvim su
odnosima T. I. i S. P., da su oštećeni M. S. i T. I. različitih generacija i
nisu bili ni u kakvim odnosima, da su optuženi P. i oštećeni M. S. imali
sporove oko zemlje, da je na fotodokumentaciji koja mu je pokazana prepoznao
šporet u kućici i temelj, a u pomoćnom objektu se vidi sijeno koje je
izgorjelo, odnosno zgarište i ne mogu se izbrojati bale jer je sve bilo
izgorjelo. Jedna bala važe od 400 kg do 450 kg sijena. Jedna bala iznosi oko
4,00 KM što znači rolovana iznosi oko 120,00 KM.
Uvidom u Zapisnik o uviđaju,
PS B. – L., broj
… od 01.08.2012. godine,
utvrđeno je da se lice mjesta nalazi u mjestu L., šuma L. , da su štala i
baraka smještene na lijevoj strani makadamskog puta gledano iz pravca L., da u
štali nema elektroinstalacija, da je drugi objekat drvena baraka koja se nalazi
na oko 250 m od prvog lica mjesta i da na tom drugom objektu, osim poda koji je
malo nagorio, drugih oštećenja nema. Mjesto nije bilo obezbijeđeno, tu se
zatiče samo zgarište sa ostacima izgorjele štale i barake, a drugih tragova
paljevine nema. Navedeni objekti su zapaljeni otvorenim plamenom i oni su na
taj način u potpunosti izgorjeli, odnosno kao način izvršenja piše: „Navedeno
krivično djelo izvršeno je na taj način, što je NN izvršilac ili više njih, u
gore navedenom vremenu, došao do drvenih objekata (štale i barake), te
izazivanjem otvorenog plamena zapalio navedene drvene objetke, od čega su isti
u potpunosti izgorjeli“.
Iz Izvještaja o
uzroku požara CJB B.,
broj … od
03.08.2012. godine, utvrđeno je da na
osnovu pregleda mjesta požara, prikupljenih obavještenja, obavljenih
informativnih razgovora, te na osnovu pronađenih tragova paljenja nezavisno od
opožarenog dijela, da je uzrok požara otvoren plamen od strane NN lica ili više
njih postavljen na više mjesta u dvorištu u kome su se nalazili gore pomenuti
objekti.
Uvidom u Zapisnik o saslušanju
oštećenog
M. S., CJB B., broj
… od 05.09.2012. godine
i broj … od 08.11.2012. godine,
utvrđeno je da je ovaj oštećeni izjavio da što se tiče uzroka požara ne može
sumnjati ni na koga konkretno, ali misli da je požar podmetnut jer se vatra
nije mogla pojaviti ni iz čega, da u izgorjelim objektima nije bilo struje tj.
nije nikad ni dovođena, a nije ložena nikakava vatra u blizini izgorjelih
objekata, kao ni u njihovoj unutrašnjosti, da šteta po njegovoj procjeni na
objektima iznosi cca 15.000,00 KM. Nadalje, u drugom zapisniku o saslušanju od
08.11.2012. godine, navedeno je da M. S.
poznaje T. I. samo iz viđenja i to samo kad je radio kod optuženog S. P., da je
T. I. naknadno sam ispričao sinu M. S., M. i M. drugu B. A. da je on izvršio tu
paljevinu, da ga je na to nagovorio optuženi S. P., da mu je zauzvrat obećano 5-10
metara drva, novac i mobilni telefoni. Još je naveo da mu je izvjesni Lj. I.lić
ispričao kako je T. I. kazao Lj. da je T. njemu (Lj.) rekao da je on zapalio M.
štalu i baraku u R. iz razloga što mu je bio potreban novac.
Iz Zapisnika o saslušanju
svjedoka M. S., CJB B.,
broj … od
05.09.2012. godine, utvrđeno je da se
ovaj svjedok sastao sa T. I. u jednom ugostiteljskom objektu te da ga je upitao
zna li išta u vezi s paljevinom objekata M. S. na šta mu je T. rekao da je
optuženi S. P. nedavno prolazio pored njegove kuće i prijetio mu pištoljem jer
je T. priznao da je objekte zapalio i T. je tada prijavio S. prijetnje. Ovaj
svjedok je još naveo da je T. tom prilikom rekao da će S. P. i M. S. (sin M.)
još vidjeti ko je on i da bi on mogao S. zapaliti, a M. ukrasti automobil ako
mu ne plate ono što su mu obećali kao nagradu za paljenje objekata oštećenog M.
S..
Uvidom u Izvod iz kaznene evidencije za
osumnjičenog S. P. broj … od
25.10.2012. godine, utvrđeno je da navedeno lice nije osuđivano.
Uvidom u presudu Osnovnog suda Banja
Luka, broj 71 0 K
155394 12 Kps od 01. 04. 2013. godine,
pravosnažna 25.
04. 2013. godine, utvrđeno
je da je ovom presudom S. P. osuđen na uslovnu
osudu kojom se optuženom utvrđuje
kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca
i istovremeno određuje da se
utvrđena
kazna neće izvršiti
ukoliko optuženi u roku od 1 (jedne) godine
ne učini
novo krivično djelo.
Uvidom u presudu Osnovnog suda Banja
Luka, broj 71 0 K
153478 13 K od 08. 08. 2014. godine,
pravosnažna 15.
12. 2014. godine, utvrđeno
je da je T. I. pravosnažno osuđen, nakon spajanja predmeta po više optužnica,
za predmetno krivično djelo kao direktni izvršilac, i to na jedinstvenu kaznu
zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca: „4.
Što je: Dana 25. 07. 2012. godine oko 18,00 časova u mjestu L., Grad B.,
u svojoj porodičnoj kući, optuženi P. S. predložio optuženom I. T. da zapali
kuću i štalu S. M., pa kad optuženi na to nije pristao, isti mu je
predložio da zapali dva drvena objekta koja se nalaze u mjestu L., a koja su
takođe u vlasništvu S. M., te obećao da će mu zauzvrat dati deset prostornih
metara ogrevnog drveta, te da će mu S. M., kada dođe iz A., dati nekoliko
mobilnih telefona, da bi dana 31. 07. 2012. godine oko 18,00 časova u mjestu
L., područje Grada B., osuđeni I.T. benzinom polio, a zatim upaljačem zapalio
bale sijena u drvenoj štali, dimenzija 7,5 x 4 m, visine 4 m, pokrivenoj
crijepom i drvenoj baraci dimenzija 4 x 3 m, visine 4 m, vlasništvo oštećenog
S. M., koji objekti su u potpunosti izgorjeli zajedno sa 15 bala sijena, teških
od po 400 kg po komadu, a zatim na isti način zapalio slamu u drvenoj
baraci, dimenzija 4,5 x 3,5 m, visine 3 m, vlasništvo S. M., u kojoj je
progorio pod, na koji način je oštećenom S. M. nanio štetu u iznosu od oko
15.000,00 KM, a oštećenog S. Mili štetu u iznosu od oko 200,00 KM.” Uvidom u
presudu drugostepenog suda, broj 71 0 K
153478 14 Kž od 15. 12. 2014. godine, utvrdi se da je
ista preinačena u pogledu krivično pravne sankcije, te osuđenom T. I.liću za
navedeno krivično djelo iz člana 250. stav 1. KZ RS irekao kaznu zatvora u
trajanju od 8 (osam) mjeseci.
Uvidom u presudu broj 71 0 K 165824 13 K od
25. 03. 2014. godine, na prijedlog branioca optuženog, sud nije cijenio jer je
nesporno da je T. I. osuđivan za više krivičnih djela, a i samo krivično djelo
iz ove predmetne optužnice i to član 250. stav 1. KZ RS je priznao da je
počinio, te samim tim i ne dokazuju ništa u cilju odbrane optuženog S. P..
Sud je cijeneći
sve dokaze kako pojedinačno tako i
u međusobnoj
povezanosti na nesumnjiv način utvrdio
da je optuženi S. P., podstrekavanjem
počinio
krivično djelo paljevina iz člana 250. stav 1. u vezi
sa članom 24. KZ RS, te ga je
sud oglasio krivim za predmetno krivično djelo
imajući u vidu činjenicu
da je dana 25. 07. 2012. godine, optuženi
u svojoj kući podstrekavao, predložio,
nagovorio i ubijedio Tošu Ilića da zapali štalu M. S., a da će zauzvrat dobiti
10 metara ogrevnog drveta, da bi dana 31. 07. 2012. godine, T. I. izvršio
predmetno krivično djelo što je u razdvojenom postupku optuženi I. i priznao.
Po ocjeni suda a dokazima provedenim na glavnom pretresu a naročito
iz pravosnažne presude optuženom T. Il., zapisnika o uvidjaju, iskaza svih
svjedoka nesporno proizialazi da je T. I. polio benzinom i zapalio otvorenim
plamenom drvenu štalu dimenzija 7,5 x 4 metra visine 4 metra, pokrivene
crijepom u kojoj se nalazilo 15 bala sijena teških od po 400 kilograma i drvenu
baraku 4 x 3 metra visine 4 metra a koji su objekti potpuno izgorjeli zajednosa
sijenom te da pričinjena šteta oštećenm iznosu oko 15.000,00 KM. Takodjer iz
iskaza svjedoka T. I. iz ranije donešene presude ovog suda kao i njegovog
svjedočenja tokom postupka nesporno proizilazi da ga je optuženi S. P.
potsrekalo da izvrši predmetno krivično djelo obećavajući mu 10 metara ogrevnog
drveta. Optuženi je u dugogodišnjem sporu sa oštećenim oko zemlje te je svakako
imao motiva i na ovakav korak da se osveti oštećenom. Način izazivanja požara
je nesporno utvrdjen iz nalaza i mišljenja svjedoka M. J., koji je detaljno
objasnio način izazivanja požara u ponovljenom glavnom pretresu.
Sud je
utvrdio da se u radnjama optuženog stiču sva obilježja bića krivičnog djela za
koje se tereti predmetnom optužnicom. Optuženi je krivično odgovoran za krivično
djelo za koje se tereti optužnicom, a isti je u vrijeme izvršenja krivičnog
djela bio uračunljiv, s obzirom da sud u toku postupka nije utvrdio podatke ili
činjenice koji bi doveli u sumnju uračunljivost S. P.. Optuženi je krivično
djelo izvršio sa umišljajem, i to s direktnim umišljajem jer je bio svjestan
svoga djela i htio njegovo izvršenje.
Kao podstrekavanje na izvršenje
krivičnog djela smatra se naročito:
upućivanje molbe,
ubjeđivanje ili nagovaranje,
prikazivanje koristi od izvršenja
krivičnog djela, davanje
ili obećavanje poklona, zloupotreba
odnosa podređenosti ili zavisnosti,
dovođenje ili održavanje
lica u stanju stvarne ili pravne zablude. To
je oblik saučesništva kojim se drugo lice umišljajno
navodi da izvrši krivično djelo. Navođenjem
se najčešće
utiče na izvršioca da donese odluku o izvršenju krivičnog
djela. Bitno je da je podstrekač kod
drugog izazvao ili učvrstio odluku o izvršenju određenog krivičnog djela,
a što po ocjeni suda optuženi S. P.
to svakako i jeste ostavrio kod odluke T.I..
Podstrekavanje postoji ako se radnjom podstrekča stvara
odluka kod podstreknutog (izvršioca)
da ostvari krivično djelo.
Postoji neposredno i
posredno podstrekavanje. Kod neposrednog,
podstrekač sam, svojim radnjama, navodi izvršioca na izvršenje krivičnog djela. Posredno
podstrekavanje postoji kada podstrekač
podstiče drugo lice da ono navede izvršioca krivičnog djela
na izvršenje krivičnog djela. To
može biti svaka radnja kojom se utiče na stvaranje odluke, kao što
je: upućivanje
molbe, ubjeđivanje ili
nagovaranje, poklon, obećanje poklona, ismijavanje, prijetnja, obmana i slično.
Sve
te radnje mogu biti izvršene usmeno, pismeno i konkludentnim činom. Podstrekavanje
može da se izvrši samo činjenjem. Za
podstrekavanje je bitno postojanje određenog psihičkog, tj. komunikativnog
uticaja podstrekača na izvršioca krivičnog djela. Bez
tog odlučujućeg uticaja
koji djeluje u pravcu stvaranja odluke kod potencijalnog izvršioca da se izvrši
krivično djelo,
ne postoji podstrekavanje. Podstrekavanje
se mora odnositi na određeno lice, ali može biti usmjereno i na određeni
krug lica koja su određenim
elementom povezana (npr.
na skupu gdje se lica vremenski i prostorno mogu odrediti, pri čemu nije bitno
da se podstrekač i podstreknuti lično poznaju). Pod uticajem
podstrekača izvršilac
može promijeniti svoju odluku, i, umjesto
krivičnog djela za
koje se ranije opredijelio, učiniti
drugo krivično djelo. U ovakvim
situacijama podstrekač i mijenja i istovremeno učvršćuje odluku
neposrednog učinioca. Podstrekač
je
odgovoran samo ako je postupao sa umišljajem (direktnim
ili eventualnim). Pri tome
podstrekač, kao i izvršilac krivičnog djela,
mora biti svjestan svih obilježja krivičnog djela. Podstrekač se kažnjava za učinjeno
krivičnog djela kao da ga je sam učinio, isto kao i
izvršilac jer je on moralni tvorac djela. Dakle,
ako
je podstreknuti učinio krivično djelo,
podstrekač
se
kažnjava istom kaznom propisanom za to krivično djelo
kao i izvršilac krivičnog djela
(prema
teoriji akcesornosti odgovornost saučesnika zavisi
od radnje izvršioca).
U vrijeme podstrekavanja i izvršenja krivičnog djela
optuženi je bio
uračunljiv, nisu
postojale okolnosti koje bi dovele u sumnju ovakav zaključak suda, tj. svjesno
je nagovarao izvršioca krivičnog djela da isto učini. Što se tiče vinosti, sud nalazi
da je optuženi podstrekavao izvršioca s umišljajem, tj. da je bio
svjestan djela i pristao je na izvršenje istog, a što se vidi
iz
činjenica
koje se nalaze u spisu, te u izjavama saslušanih
svjedoka u toku sprovođenja istrage i postupka, a što je
takođe u skladu s članom 24. KZ RS koji glasi: ,,Ko drugog sa umišljajem
podstrekne da izvrši krivično djelo, kazniće se kao da ga je sam izvršio.“
Krivično djelo Paljevina iz člana 250. stav 1. KZ RS čini onaj: ,,Ko zapali
tuđu kuću ili
drugu zgradu namijenjenu za boravak ili ekonomsko korišćenje, ili
poslovnu zgradu ili zgradu koja je u javnoj upotrebi, kazniće se
zatvorom od jedne do osam godina.“ Da bi
sud mogao donijeti osuđujuću presudu neophodno je da su izvršenjem krivičnog
djela ostvarena navedena obilježja. Ovo se zaključuje iz dokaza izvedenih na
ročištu o glavnom pretresu i to: Zapisnik o uviđaju,
PS B.-L., broj
… od 01.08.2012. godine,
Izvještaj
o uzroku požara CJB B.,
broj … od
03.08.2012. godine, Zapisnik
o saslušanju oštećenog
M. S., CJB B., broj
… od 05.09.2012. godine
i broj … od 08.11.2012. godine, Zapisnik
o saslušanju oštećenog
M. S., CJB B., broj
… od 05.09.2012. godine, Zapisnik
o ispitivanju osumnjičenog T. I.,
CJB B., broj …
od 23.10.2012. godine, Zapisnik
o ispitivanju osumnjičenog S. Pa.,
CJB B., broj … od
30.10.2012. godine kao i saglasnih
iskaza svjedoka i to da je optuženi S. P. u julu 2012. godine nagovarao T. I.
da izvrši krivično djelo paljevine nad objektima oštećenog M. S., što je I.
kasnije, tačnije 31.07.2012. godine i učinio. Optuženi mu je pritom obećao da
će mu zauzvrat dati 10 metara ogrevnog drveta, iz čega proističe zaključak suda
da se ovdje nedvosmisleno radi o podstrekavanju budući da je I. kao izvršilac
krivičnog djela nagovoren i ubijeđen da to djelo učini i obećano mu je pritom
da će ostvariti određenu imovinsku korist ako izvrši krivično djelo na koje ga
je optuženi nagovarao i ubjeđivao.
T. I. kao izvršioca krivičnog djela bilo je
relativno lako nagovoriti te stvoriti mu i učvrstiti volju da izvrši predmetno
krivično djelo s obzirom na njegove lične karakteristike i životne okolnosti.
Naime, izvršilac potiče iz šestočlane porodice u kojoj je on najstarije
dijete, otac mu je izvršio samoubistvo, te je imao veoma teško i nesrećno
djetinjstvo, živi sa samohranom, nezaposlenom, materijalno ugroženom i teško
bolesnom majkom i sa još četvoro maloljetne braće i sestara koji se školuju, te
su dvije sestre takođe bolesne, on i njegova porodica se nalaze u vrlo teškoj
materijalnoj situaciji što se potvrđuje izvodom o socijalno-materijalnom
statusu porodice T. I. izdatim od strane Mjesne zajednice „S.“ broj … od
29.10.2013. godine; da se radi o izvršiocu mlađe životne dobi, te da je on kao
izvršilac priznao u razdvojenom postupku izvršenje djela koje mu se stavlja na
teret i izrazio izričito kajanje zbog svega što je učinio kršeći pravne norme.
Na osnovu svega naprijed navedenog sud sa
sigurnošću utvrđuje da je optuženi S. P. u julu 2012. godine nagovorio i
ubijedio T. I. da izvrši krivično djelo paljevine nad objektima M. S., obećavši
mu pritom zauzvrat dati korist u vidu 10 metara ogrevnog drveta i time ostvario
sva obilježja krivičnog djela Paljevina iz člana 250. stav 1. u vezi s članom
24. KZ RS.
Iz iskaza iz istrage svjedoka T. I. a sve
posmatrano u kontekstu sa iskazom svjedoka M. J. iz CJB Banjaluka Odjeljenje za
eksplozivne materije i zaštite od požara proizilazi da je optuženi zbog loših
odnosa sa oštećenima a poznavajući dobro i družeći se sa T. I. istog postrekao
koristeći njegove loše matrijalne prilike da zapali drvenu štalu oštećenog. Iz
svjedočenja T. I. koje nije u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem o uzroku
požara nesporno proizilazi da je isti polio benzinom i zapalio otvorenim
plamenom drvenu štalu, dimenzija 7,5X4 metra visine 4 metra pokrivenu crijepom
u kojoj se nalazi,lo 15 bala sijena što proizilazi iz iskaza oštećenog teških
od oko 400 kg po komadu i drvenu baraku dimenzija 4x3 metra visine 4 metra a
što jepotpuno izgorjelo zajedno sa navedenim balama sijena te je oštećenom
pričinjena šteta kako su istakli od oko 15.000,00 KM.
Prilikom odlučivanja o krivičnopravnoj sankciji,
sud je imao u vidu prije svega zakonom propisanu kaznu za navedeno krivično
djelo tako da je optuženom izrekao kaznu zatvora ispod zakonskog minimuma i to
od četiri mjeseca. Osim toga sud je na strani optuženog cijenio sve
olakšavajuće i otežavajuće okolnosti. Kao olakšavajuće sud je cijenio činjenicu
da je optuženi zemljoradnik, bez zaposlenja, otac
troje djece, srednjeg imovnog stanja. Od otežavajućih okolnosti sud je
cijenio osuđivanost presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj
71 0 K 155394 12 Kps od 01.04.2013. godine. Imajući
u vidu sve navedene okolnosti, ličnost optuženog, njegove materijalne prilike i
druge okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, sud nalazi da je sasvim opravdano
izricanje ovakve kazne nalazeći da se njom može u potpunosti ostvariti svrha
kažnjavanja koju propisuje član 28. KZ RS.
Na osnovu člana 108 stav 3 ZKP-a RS sud je
oštećenog sa imovinsko pravnim zahtjevom za naknadu štete uputio na
parnicu pošto podatci iz krivičnog spisa nisu omogućavali sudu da odluči o tom
pitanju.
Na osnovu člana 99. stav 1. Zakona o krivičnom
postupku optuženi se obavezuje da na ime troškova krivičnog postupka plati
iznos od 250,00 KM u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom
izvršenja pri čemu je sud imao u vidu sve prethodno navedene okolnosti zbog
čega je optuženom određen paušalni iznos troškova na ovom nivou.
Zapisničar
Sudija
Milka Lakić
Spasen
Keleman
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude
dozvoljena je žalba Okružnom sudu u Banjaluci u roku od 15 dana od dana prijema
putem ovog suda.