• logo
  • osnovna stranica
  • Osnovni sud u Banjoj Luci

    Idi na sadržaj
    BosanskiHrvatskiSrpskiСрпскиEnglish

    Pravosnažna presuda u krivičnom predmetu zbog krivičnog djela paljevina

    Pravosnažna presuda u krivičnom predmetu zbog krivičnog djela paljevina

    11.05.2022.

    OSNOVNI SUD U BANjALUCI                                                                                                  

    Broj: 71 0 K 177247 13 K 3 

    Banjaluka: 19.10.2020.. godine                                                                

     

     

     

    U IME REPUBLIKE SRPSKE!

     

     

    Osnovni sud u Banjaluci, sudija Spasen Keleman, uz učešće zapisničara Milke Lakić, u krivičnom predmetu protiv optuženog S. P., zbog krivičnog djela  Paljevina podstrekavanjem iz člana 250. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 49/03, 108/04, 37/06, 70/06 i 73/10, 1/12 i 67/13 – u daljem teksu KZ RS), u vezi sa članom 24. KZ RS, optuženog optužnicom Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci broj od 26. 09. 2013. godine, na  glavnom pretresu održanom 9.10.2020.. godine, uz prisustvo optuženog i branioca Ljiljane Mrdja Kulundžije, advokata iz Banjaluke, i okružnog javnog tužioca Siniše Markovića, donio je i dana 19.10.2020. godine i javno objavio

     

     

    PRESUDU

     

     Optuženi S. P., sina M. i N., rođene R., rođen . godine u B., nastanjen u B., L. bb, JMBG , Srbin, državljanin RS, BiH, zemljoradnik, bez zaposlenja, oženjen, otac troje djece, srednjeg imovnog stanja, osuđivan presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 K 155394 12 Kps od 01. 04. 2013. godine, zbog krivičnog djela iz člana 399. stav 1. KZ RS, uslovnom osudom na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, sa rokom provjere od jedne godine, ne vodi se drugi krivični postupak

     

     

    KRIV JE

     

    Što je:

     U julu 2012. godine u mjestu L., Grad B., rekao T. I. da zapali dva drvena objekta u vlasništvu M. S., te obećao da ću mu za uzvrat dati deset metara ogrevnog drveta, da bi dana 31. 07. 2012. godine, oko 18,00 časova, u mjestu L., područje Grada B., T. I. polio benzinom i zapalio otvorenim plamenom drvenu štalu dimenzija 7,5 x 4 m, visine 4 m, pokrivenu crijepom, u kojoj se nalazilo 15 bala sijena, teških 400 kg po komadu i drvenu baraku dimenzija 4 x 3 m, visine 4 m, koji objekti su u potpunosti izgorjeli zajedno sa 15 bala sijena, na koji način je oštećenom M. S. nanio štetu u iznosu od oko 15.000,00 (petnaesthiljada) KM.

     

    Dakle, podstrekavao drugog da zapali tuđu zgradu namijenjenu za ekonomsko korišćenje.

     

    Čime je počinio krivično djelo Paljevina podstrekavanjem iz člana 250. stav 1. Krivičnog Zakona Republike Srpske  u vezi sa članom 24. Krivičnog zakona Republike Srpske.

     

    Pa mu sud na osnovu člana 5., 28., 38. i 39. Krivičnog zakona Republike Srpske i člana 300. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 53/12 i 91/17 – u daljem tekstu ZKP RS)  izriče

     

     

    KAZNU ZATVORA

    U TRAJANJU OD 4 (ČETIRI) MJESECA

     

    Na osnovu člana 108. stav 3.ZKP RS, oštećeni M. S. se sa imovinsko pravnim zahtjevom za naknadu štete upućuje na parnicu.

     

    Na osnovu člana 99. stav 1. ZKP RS, optuženi se obavezuje da ovom sudu nadoknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 250,00 KM na ime sudskog paušala, u roku od 15 dana po pravosnažnosti ove presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

     

     

    O b r a z l o ž e nj e

     

    Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci, podiglo je dana 26. 09. 2013. godine, optužnicu broj …. protiv osumnjičenih T. I. i S. P., zbog krivičnog djela Paljevina iz člana 250. stav 1. KZ RS i Paljevina podstrekavanjem iz člana 250. stav 1. KZ RS u vezi sa članom 24. KZ RS. Ista je potvrđena od strane sudije za prethodno saslušanje ovog suda dana 02. 10. 2013. godine.

     

    Sud je rješenjem broj 71 0 K 177247 13 Kps od 02. 10. 2013. godine, potvrdio predmetnu optužnicu, a rješenjem broj 71 0 K 177247 13 Kps od 03. 10. 2013. godine, razdvojio postupak u predmetu po navedenoj optužnici u odnosu na optuženog T. I. i naveo da će se isti voditi pod novim brojem. Sud je protiv optuženog S. P. nastavio krivični postupak, a koji se na ročištu o izjašnjenju o krivnji od 04. 11. 2013. godine, izjasnio da nije kriv za predmetno krivično djelo koje mu se stavlja na teret, pa je nastavljen redovan krivični postupak, te je sud zakazao i održao glavni pretres.

     

    Nakon provedenog postupka i zaključenja glavnog pretresa, sud je donio osuđujuću presudu broj 71 0 K 177247 13 K od 08. 09. 2015. godine, te izrekao optuženom kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca. Po žalbi izjavljenoj od strane Okružnog javnog  tužilaštva i branioca optuženog, na navedenu presudu drugostepeni sud je uvažio žalbu branioca zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, te istu rješenjem broj 71 0 K 177247 17 Kž od 03. 04. 2017. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Postupajući po uputama Okuržnog suda Banjaluka ovaj sud je dana 8.6.2018.godine presudom broj 71 0 K 177247 13 K2 od 8.6.2018.godine ponovo proglasio optuženog S. P. i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca.  Protiv navedenen presude uložio je žalbu branilac optuženog pa je Okružni sud Banjaluka svojim rješenjem broj 71 0 K 177247 18 KŽ2 od 15.2.2019.godine uvažio žalbu banioca optuženog P. S., ukinuo navedenu presudu ovog suda i predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje.

     

    Na ponovnom glavnom pretresu stranke su se oglasile da se dokazi ne izvode ponovo pošto predmet sudi isti sudija i zapisničar a okružni tužilac je predložio da se ponovosasluša svjedok T. I.. Predmetni dokaz ovaj sud je prihvatio i odbio prigovor odbrane da se isti ne može saslušai u svojstvu svjedoka pošto je u istoj krivično pravnoj stvari imao status optuženog lica i isti je pravosnažno osudjen zbog krivičnog djela paljevine predmtnih objekata oštećenih. Sud je imao u vidu odredbu člana 288 ZKP-a RS gdje je predvidjeno da se zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu koristiti kao dokaz na glavnom pretresu cijeneći i odredbu člana 143 stav 2 točka v ovog zakona gdje je predvidjeno da je njegov iskaz dopušten kao dokaz na glavnom pretresu i da može bez saglasnosti biti pročitan i korišten. Svjedok T. I. je istakao nakon svih upozorenja datih od strane suda da je obaezan svjedočiti ali je on izjavio da se ne sjeća svih detalja predmetnog dogadjaja već da ostaje kod svojih izjava koje je davao u istražnom postupku a naročito kod zapisnika o ispitivanju od 23.10.2012.godine. Sud je takodje imao u vidu i stanovište Vrhovnog suda Republike Srspske iskazano u presudi broj 11 0 K 008430 13 KVLZ od 11.6.2013.godine  gdje je u obrazloženju navedene presude navedeno da su iskazi dati u istrazi dozvoljeni kao dokaz na glavnom pretresu i mogu biti korišteni prilikom ispitivanja lica bez obzira na njihov status koji su imali prilikom davanja iskaza u istrazi. Iz tih razloga sud je odbio prigovor branioca kao neosnovan.

     

    Bitna obilježja krivičnog djela koje je optuženom stavljeno na teret propisana su u članu 250. stav 1 KZ RS, gdje se kaže da djelo čini onaj ko zapali tuđu kuću ili drugu zgradu namijenjenu za boravak ili ekonomsko korištenje, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina. Odnosno u vezi sa članom 24. KZ RS koji precizira podstrekavanje da ko drugog s umišljajem podrstrekne da izvrši krivično djelo, kažnjava se kao da ga je sam izvršio. S obzirom na ovako određena bitna obilježja ovog krivičnog djela, evidetno je da isto može biti učinjeno samo sa direktnim umišljajem, a takođe ocjena suda je da je optuženi obećavanjem 10 metara ogrevnog drveta naveo podstrekavanjem osuđenog T. I. da izvrši predmetno krivično djelo.

     

    Nakon savjesne ocijene svakog dokaza pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima, u smislu člana 295. stav 2. ZKP RS, sud je na nesporn način utvrdio da je optuženi učinio krivično djelo na način, u vrijeme i u mjestu kako je to opisano u izreci ove presude, pri tome postupajući sa direktnim umišljajem.

     

    Svjedok T. I., u svom iskazu tokom postupka izjavio je da poznaje S. P. zadnjih 12 do 13 godina, da ostaje kod svojih izjava u policiji i tužilaštvu, da mu je poznato da je predmetni objekat zapaljen i da je to on sam zapalio tj. objekat M. S., a objekat M. S. ne zna ko je zapalio. To je zapaljeno sa pola litre benzina, da se ne može sjetiti doba dana i bio je sam, da ne zna zbog čega je to uradio, da sa M. S. nije imao sukob, da je bio plaćen i trebalo je od S. P. da dobije 10 metara drva, a da nije dobio ništa. S. mu je rekao da zapali štagalj, a to se dogovorio sa optuženim P.. Obećana drva nije dobio. Žao mu je što je to učinio i izvinio se M. S.. Nadalje je izjavio da nije zapalio objekat M. S. i da mu niko nije obećao mobilne telefone. U prodavnici u P. je pričao sa S. jer je on i ranije imao sukobe sa S. oko zemlje i tada mu je S. rekao da to zapali te da će biti plaćen sa 10 metara drva, da mu S. nije pokazao šta će paliti, ali da je znao o kojim objektima se radi te da je to M. objekat, a za M. nije znao niti ga je zapalio. U daljnjem iskazu je rekao da nije imao kontakt sa S. P., niti sa M. S. iz A., da mu S.nije rekao na koji način će zapaliti predmetne objekte, već je samo rekao da zapali drveni štagalj u kom je bilo sijeno. Drvena baraka je bila manja, te da mu je M. S. poslije rekao da je S. priznao u policiji. Kazao je i da mu niko nije predlagao da se zapali kuća M. S.. Na ponovljenom suđenju T. I., izjavio je nakon predočavanja i čitanja Zapisnik o ispitivanju osumnjičenog T. I., CJB B., broj od 23.10.2012. godine, od strane Okružnog javnog  tužioca, da se ne može sjetiti da li je sve bilo kako se i navodi u pomenutom zapisniku, a koji je sud cijenio kao dokaz optužbe, te izveo zaključak na osnovu svjedočenja T. I. i navedenog Zapisnika kao materijalnog dokaza, da je optuženi počinio predmetno krivično djelo, jer su isti po ocjeni suda međusobno povezani i u sebi ne sadrže nelogičnosti koje bi te iskaze dovele u pitanje.

     

    Svjedok M. J. u svom iskazu tokom postupka izjavio je da je izlazio na lice mjesta radi utvrđenja uzroka nastanka požara. Utvrđeno je da je požar izazvan od strane nepoznatog lica otvorenim plamenom, tj. šibicom, upaljačem ili drugim plamenom, pošto su uklonjene sve druge mogućnosti. Tada je sačinjen izvještaj kod koga je ovaj svjedok u cjelosti ostao, tj. da je potpuno siguran da je požar izazvan otvorenim plamenom, da nisu hemijske metode primjenjivali na licu mjesta, da nisu pronašli nikakve specijalne materijale osim suhog biljnog materijala koji je bio u sagorjelom stanju, da su razgovarali sa vlasnikom nagorjele barake M. i da se ne može sjetiti ko je još bio. Nadalje kaže da misli da je ista osoba izazvala požar na oba mjesta, da se radi o zabačenom mjestu gdje nema prolaznika, kao i u isto vrijeme, da je napravio dva izvještaja i da su bila dva uviđaja - štale koja je izgorjela potpuno i barake koja je samo nagorjela. Isti svjedok, na ponovljenom glavnom pretresu je izjavio sličnim redoslijedom kao i na prvom svjedočenju, da je kao inspektor  u PU B., izašao na lice mjesta i sačinio zapisnike o nastaloj šteti i uzroku požara. Nakon čitanja Zapisnik o uviđaju, broj od 01.08.2012. godine, koje je svjedok kao službeno lice sačinio te pitanja okružnog tužioca da li je moguće da je polio benzinom i zapalio šibicom, svjedok je odgovorio potvrdno, navodeći da nije od elektro vodova, niti užareni materijal, te da u cjelosti ostaje kod svog izvještaja datih na Zapisnik sa lica mjesta. Na osnovu iskaza svjedoka Miodraga Jazića, sud je izveo zaključak da se šteta i paljevina dogodila na način kako je svjedok naveo a što potkrepljuje i sadržaj sa navedenih Zapisnika.

     

    Svjedok M. S., kao oštećeni, u svom iskazu tokom ranijeg postupka izjavio je da je kritičan period bio juli 2012. godine i da je radio na štali, da je prošao optuženi S. P. na traktoru i da je stajao jedan čovjek na prikolici, ne zna tačno koji. Kada se S. vratio traktorom, nije bilo čovjeka na prikolici. Njegovo imanje je bilo uz šumu, M. i M. su otišli po krave i vidjeli su da se nešto puši i kada su prišli, vidjeli su da je štagalj izgorio. Nadalje je naveo da su ga pozvali telefonom i da su tada on, sin i žena otišli na lice mjesta. Kada su došli, objekti su bili potpuno izgorjeli, samo su bale sijena tinjale. Objekti su pravljeni 1977. godine i tad su u njima bile bale sijena. Oba objekta su u potpunosti izgorjela. 150 metara dalje ima još jedan njegov objekat kao i Milin koji je zapaljen. Pozvali su policiju i svi su bili prisutni kada je policija radila uviđaj. Nadalje je rekao da je njegov rođak M. ugovorio paljenje, da on nije vidio ko je to zapalio, da optuženog P. poznaje poslije rata, rekao je da je imao sukob sa P. koga je prijavljivao policiji i oni su mu oduzeli automatsku pušku, da je P.napadao i njega i njegovu suprugu. Kada se desila paljevina, on nije nikoga htio imenovati dok ne prođe policijska istraga. Nadalje navodi da je odmah znao da je to M. platio i odobrio, a tek je onda P. izvršio naredbe M., da je policiji rekao kolika je šteta otprilike kada su oni pravili izvještaj, da je dao izjavu policiji i da su to na zapisnicima o saslušanju njegovi potpisi, a da se datih izjava slabo sjeća jer je bio u depresiji te da je sumnjao i tada na njih, ali se nije htio izjasniti dok ne prođe istraga, kao i da je M. još prije spominjao jer su mu on i njegov brat prijetili.

     

    Svjedok B. A. u svom iskazu tokom postupka izjavio je da M. S. poznaje jer radi sa njegovim sinom M. oko 5 godina, da je bio sa M. kod njegove kuće u L. kada je zvao M. i rekao da gori štagalj, da su on, M. i M. sjeli u terensko vozilo i otišli na lice mjesta. Veliki objekat i pomoćni objekat su izgorjeli, samo su bale još tinjale. Nadalje je izjavio da on tu nije nikoga vidio, a da su kasnije on i M. S. sjedili u lokalu kod Gimnazije kada je ušao T. I. i M. ga je pitao zašto je to uradio, zašto je zapalio predmetne objekte. Tada je T. rekao da i on mora živjeti od nečega, te da mu je M. obećao platiti i donijeti telefone iz A..

     

    Svjedok M. S. u svom iskazu tokom postupka izjavio je da je došao na lice mjesta gdje su se nalazila dva objekta. U jednom objektu je bilo oko 15 bala sijena, a drugi objekat je bio za stanovanje u kome je bila kuhinja, krevet i šporet. To je udaljeno od sela oko par kilometara. Tu se zimi hranila stoka. Tada je cijena sijena bila cca od 30 do 35 KM po kilogramu. Objekti su izgrađeni prije desetak godina. Kada su došli, sijeno je bilo izgorjelo kao i objekti. Nadalje kaže da je saznao za paljevinu kada su ih obavijestili iz PS L. ko je to zapalio. Jednom prilikom je u kafić ušao T. I. i ovaj svjedok ga je sreo i pitao zašto je to uradio, I. je rekao da ga je nagovorio P.da zapali i kuću i štalu gdje S. stanuju. Onda je I. rekao da ne može jer tu ljudi stanuju, pa je onda pitao ima li šta dalje od sela. Tada mu je optuženi P. rekao da zapali to dalje od sela i da će mu M. S., koji radi u A., platiti tako što će mu donijeti telefone iz A., a P. da će mu usjeći deset metara drva. T. I.i optuženi su bili bliski i sarađivali su, a S. sa T. nisu bili niti u posebno dobrim, niti u lošim odnosima. Nadalje je M. S. naveo da s optuženim njegova porodica ima spor oko zemlje. Nakon petnaest do dvadeset dana dobio je informaciju od inspektora PS L. da je T. I. zapalio predmetne objekte, a da je i P. učestvovao u tome, da je on lično bio sa inspektorom, jednim od onih koji su vodili slučaj, budući da je i on sam više puta saslušavan. Informaciju mu je prenio inspektor V. u njihovoj kancelariji u PS, da nije imao nikakvu informaciju ko je zapalio dok mu nije rekao inspektor u PS, bile su samo neke pretpostavke i sumnjali su na P. da je on zapalio, ali nisu ništa nikome govorili, a sumnjali su da je za to razlog mržnja zbog sporova oko zemlje, i dalje navodi da im je optuženi stalno prijetio, čak i oružjem. P. je privođen u PS zbog tih prijetnji jer ga je njegov (M.) otac prijavljivao. U kafiću je nekad kasnije bio s ovim svjedokom B. A. koji je čuo kompletan razgovor između njega (M.) i T.. T. je rekao da mu je P. obećao 10 metara drva, a M.S. iz A. mobilne telefone, a B. A.je cio razgovor između njega i T. slušao. Sud je dovodeći u vezu i cijeneći iskaze svjedoka M. S. i B. A. pojedinačno i u međusobnoj vezi izveo zaključak da je direktni izvršilac T. I. izvršio krivično djelo tako što je podstrekavan od optuženog S. P. na način naveden u opisu iz izreke ove presude.

     

    Svjedok M.S. u svom iskazu tokom postupka izjavio je da je za paljevinu saznao isti dan oko 6 časova predveče. M. S. i on su pošli tražiti stoku i tada su vidjeli paljevinu. Zatekli su paljevinu u završnoj fazi. Nalazila se tu štala njegovog ujaka i bila je jedna koliba za stanovanje. Tada su pozvali domaćine i on je otišao tražiti svoju stoku, a M. stoka je bila pored njegovog objekta koji je bio nagorio. Čuo je jednog momenta da ga M. zove u pomoć. M. je trčao prema svom objektu i on je za njim potrčao, vidio da je počeo gorjeti njegov objekat. M. je ugasio vatru na svom objektu. Njegov objekat je udaljen oko 700 metara od mjesta paljevine. Na M. objektu je bilo razbijeno jedno staklo. Po njegovoj procjeni bilo je oko 15 bala na hrpi. Nadalje je rekao da ne zna ko je zapalio te objekte, da ne zna u kakvim su odnosima T. I. i S. P., da su oštećeni M. S. i T. I. različitih generacija i nisu bili ni u kakvim odnosima, da su optuženi P. i oštećeni M. S. imali sporove oko zemlje, da je na fotodokumentaciji koja mu je pokazana prepoznao šporet u kućici i temelj, a u pomoćnom objektu se vidi sijeno koje je izgorjelo, odnosno zgarište i ne mogu se izbrojati bale jer je sve bilo izgorjelo. Jedna bala važe od 400 kg do 450 kg sijena. Jedna bala iznosi oko 4,00 KM što znači rolovana iznosi oko 120,00 KM.

     

    Uvidom u Zapisnik o uviđaju, PS B. L., brojod 01.08.2012. godine, utvrđeno je da se lice mjesta nalazi u mjestu L., šuma L. , da su štala i baraka smještene na lijevoj strani makadamskog puta gledano iz pravca L., da u štali nema elektroinstalacija, da je drugi objekat drvena baraka koja se nalazi na oko 250 m od prvog lica mjesta i da na tom drugom objektu, osim poda koji je malo nagorio, drugih oštećenja nema. Mjesto nije bilo obezbijeđeno, tu se zatiče samo zgarište sa ostacima izgorjele štale i barake, a drugih tragova paljevine nema. Navedeni objekti su zapaljeni otvorenim plamenom i oni su na taj način u potpunosti izgorjeli, odnosno kao način izvršenja piše: „Navedeno krivično djelo izvršeno je na taj način, što je NN izvršilac ili više njih, u gore navedenom vremenu, došao do drvenih objekata (štale i barake), te izazivanjem otvorenog plamena zapalio navedene drvene objetke, od čega su isti u potpunosti izgorjeli“.

     

    Iz Izvještaja o uzroku požara CJB B., brojod 03.08.2012. godine, utvrđeno je da na osnovu pregleda mjesta požara, prikupljenih obavještenja, obavljenih informativnih razgovora, te na osnovu pronađenih tragova paljenja nezavisno od opožarenog dijela, da je uzrok požara otvoren plamen od strane NN lica ili više njih postavljen na više mjesta u dvorištu u kome su se nalazili gore pomenuti objekti.

     

    Uvidom u Zapisnik o saslušanju oštećenog M. S., CJB B., brojod 05.09.2012. godine i brojod 08.11.2012. godine, utvrđeno je da je ovaj oštećeni izjavio da što se tiče uzroka požara ne može sumnjati ni na koga konkretno, ali misli da je požar podmetnut jer se vatra nije mogla pojaviti ni iz čega, da u izgorjelim objektima nije bilo struje tj. nije nikad ni dovođena, a nije ložena nikakava vatra u blizini izgorjelih objekata, kao ni u njihovoj unutrašnjosti, da šteta po njegovoj procjeni na objektima iznosi cca 15.000,00 KM. Nadalje, u drugom zapisniku o saslušanju od 08.11.2012. godine, navedeno je da M. S. poznaje T. I. samo iz viđenja i to samo kad je radio kod optuženog S. P., da je T. I. naknadno sam ispričao sinu M. S., M. i M. drugu B. A. da je on izvršio tu paljevinu, da ga je na to nagovorio optuženi S. P., da mu je zauzvrat obećano 5-10 metara drva, novac i mobilni telefoni. Još je naveo da mu je izvjesni Lj. I.lić ispričao kako je T. I. kazao Lj. da je T. njemu (Lj.) rekao da je on zapalio M. štalu i baraku u R. iz razloga što mu je bio potreban novac.

     

    Iz Zapisnika o saslušanju svjedoka M. S., CJB B., brojod 05.09.2012. godine, utvrđeno je da se ovaj svjedok sastao sa T. I. u jednom ugostiteljskom objektu te da ga je upitao zna li išta u vezi s paljevinom objekata M. S. na šta mu je T. rekao da je optuženi S. P. nedavno prolazio pored njegove kuće i prijetio mu pištoljem jer je T. priznao da je objekte zapalio i T. je tada prijavio S. prijetnje. Ovaj svjedok je još naveo da je T. tom prilikom rekao da će S. P. i M. S. (sin M.) još vidjeti ko je on i da bi on mogao S. zapaliti, a M. ukrasti automobil ako mu ne plate ono što su mu obećali kao nagradu za paljenje objekata oštećenog M. S..

     

    Uvidom u Izvod iz kaznene evidencije za osumnjičenog S. P. broj … od 25.10.2012. godine, utvrđeno je da navedeno lice nije osuđivano.

     

    Uvidom u presudu Osnovnog suda Banja Luka, broj 71 0 K 155394 12 Kps od 01. 04. 2013. godine, pravosnažna 25. 04. 2013. godine, utvrđeno je da je ovom presudom S. P. osuđen na uslovnu osudu kojom se optuženom utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca i istovremeno određuje da se utvrđena kazna neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 1 (jedne) godine ne učini novo krivično djelo.

     

    Uvidom u presudu Osnovnog suda Banja Luka, broj 71 0 K 153478 13 K od 08. 08. 2014. godine, pravosnažna 15. 12. 2014. godine, utvrđeno je da je T. I. pravosnažno osuđen, nakon spajanja predmeta po više optužnica, za predmetno krivično djelo kao direktni izvršilac, i to na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca: „4. Što je: Dana 25. 07. 2012. godine oko 18,00 časova u mjestu L., Grad B., u svojoj porodičnoj kući, optuženi P. S. predložio optuženom I. T. da zapali kuću i štalu S. M., pa kad optuženi na to nije pristao,  isti mu je predložio da zapali dva drvena objekta koja se nalaze u mjestu L., a koja su takođe u vlasništvu S. M., te obećao da će mu zauzvrat dati deset prostornih metara ogrevnog drveta, te da će mu S. M., kada dođe iz A., dati nekoliko mobilnih telefona, da bi dana 31. 07. 2012. godine oko 18,00 časova u mjestu L., područje Grada B., osuđeni I.T. benzinom polio, a zatim upaljačem zapalio bale sijena u drvenoj štali, dimenzija 7,5 x 4 m, visine 4 m, pokrivenoj crijepom i drvenoj baraci dimenzija 4 x 3 m, visine 4 m, vlasništvo oštećenog S. M., koji objekti su u potpunosti izgorjeli zajedno sa 15 bala sijena, teških od po 400 kg po komadu, a zatim na isti način zapalio slamu u drvenoj baraci,  dimenzija 4,5 x 3,5 m, visine 3 m, vlasništvo S. M., u kojoj je progorio pod, na koji način je oštećenom S. M. nanio štetu u iznosu od oko 15.000,00 KM, a oštećenog S. Mili štetu u iznosu od oko 200,00 KM.” Uvidom u presudu drugostepenog suda, broj 71 0 K 153478 14 Kž od 15. 12. 2014. godine, utvrdi se da je ista preinačena u pogledu krivično pravne sankcije, te osuđenom T. I.liću za navedeno krivično djelo iz člana 250. stav 1. KZ RS irekao kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

     

    Uvidom u presudu broj 71 0 K 165824 13 K od 25. 03. 2014. godine, na prijedlog branioca optuženog, sud nije cijenio jer je nesporno da je T. I. osuđivan za više krivičnih djela, a i samo krivično djelo iz ove predmetne optužnice i to član 250. stav 1. KZ RS je priznao da je počinio, te samim tim i ne dokazuju ništa u cilju odbrane optuženog S. P..

     

    Sud je cijeneći sve dokaze kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti na nesumnjiv način utvrdio da je optuženi S. P., podstrekavanjem počinio krivično djelo paljevina iz člana 250. stav 1. u vezi sa članom 24. KZ RS, te ga je sud oglasio krivim za predmetno krivično djelo imajući u vidu činjenicu da je dana 25. 07. 2012. godine, optuženi u svojoj kući podstrekavao, predložio, nagovorio i ubijedio Tošu Ilića da zapali štalu M. S., a da će zauzvrat dobiti 10 metara ogrevnog drveta, da bi dana 31. 07. 2012. godine, T. I. izvršio predmetno krivično djelo što je u razdvojenom postupku optuženi I. i priznao.

     

    Po ocjeni suda a dokazima provedenim na glavnom pretresu a naročito iz pravosnažne presude optuženom T. Il., zapisnika o uvidjaju, iskaza svih svjedoka nesporno proizialazi da je T. I. polio benzinom i zapalio otvorenim plamenom drvenu štalu dimenzija 7,5 x 4 metra visine 4 metra, pokrivene crijepom u kojoj se nalazilo 15 bala sijena teških od po 400 kilograma i drvenu baraku 4 x 3 metra visine 4 metra a koji su objekti potpuno izgorjeli zajednosa sijenom te da pričinjena šteta oštećenm iznosu oko 15.000,00 KM. Takodjer iz iskaza svjedoka T. I. iz ranije donešene presude ovog suda kao i njegovog svjedočenja tokom postupka nesporno proizilazi da ga je optuženi S. P. potsrekalo da izvrši predmetno krivično djelo obećavajući mu 10 metara ogrevnog drveta. Optuženi je u dugogodišnjem sporu sa oštećenim oko zemlje te je svakako imao motiva i na ovakav korak da se osveti oštećenom. Način izazivanja požara je nesporno utvrdjen iz nalaza i mišljenja svjedoka M. J., koji je detaljno objasnio način izazivanja požara u ponovljenom glavnom pretresu.

     

    Sud je utvrdio da se u radnjama optuženog stiču sva obilježja bića krivičnog djela za koje se tereti predmetnom optužnicom. Optuženi je krivično odgovoran za krivično djelo za koje se tereti optužnicom, a isti je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio uračunljiv, s obzirom da sud u toku postupka nije utvrdio podatke ili činjenice koji bi doveli u sumnju uračunljivost S. P.. Optuženi je krivično djelo izvršio sa umišljajem, i to s direktnim umišljajem jer je bio svjestan svoga djela i htio njegovo izvršenje.

     

    Kao podstrekavanje na izvršenje krivičnog djela smatra se naročito: upućivanje molbe, ubjeđivanje ili nagovaranje, prikazivanje koristi od izvršenja krivičnog djela, davanje ili obećavanje poklona, zloupotreba odnosa podređenosti ili zavisnosti, dovođenje ili održavanje lica u stanju stvarne ili pravne zablude. To je oblik saučesništva kojim se drugo lice umišljajno navodi da izvrši krivično djelo.  Navođenjem se najčešće utiče na izvršioca da donese odluku o izvršenju krivičnog djela. Bitno je da je podstrekač kod drugog izazvao ili učvrstio odluku o izvršenju određenog krivičnog djela, a što po ocjeni suda optuženi S. P. to svakako i jeste ostavrio kod odluke T.I.. Podstrekavanje postoji ako se radnjom podstrekča stvara odluka kod podstreknutog (izvršioca) da ostvari krivično djelo.

     

    Postoji neposredno i posredno podstrekavanje. Kod neposrednog, podstrekač sam, svojim radnjama, navodi izvršioca na izvršenje krivičnog djela. Posredno podstrekavanje postoji kada podstrekač podstiče drugo lice da ono navede izvršioca krivičnog djela na izvršenje krivičnog djela. To može biti svaka radnja kojom se utiče na stvaranje odluke, kao što je: upućivanje molbe, ubjeđivanje ili nagovaranje, poklon, obećanje poklona, ismijavanje, prijetnja, obmana i slično. Sve te radnje mogu biti izvršene usmeno, pismeno i konkludentnim činom. Podstrekavanje može da se izvrši samo činjenjem. Za podstrekavanje je bitno postojanje određenog psihičkog, tj. komunikativnog uticaja podstrekača na izvršioca krivičnog djela. Bez tog odlučujućeg uticaja koji djeluje u pravcu stvaranja odluke kod potencijalnog izvršioca da se izvrši krivično djelo, ne postoji podstrekavanje. Podstrekavanje se mora odnositi na određeno lice, ali može biti usmjereno i na određeni krug lica koja su određenim elementom povezana (npr. na skupu gdje se lica vremenski i prostorno mogu odrediti, pri čemu nije bitno da se podstrekač i podstreknuti lično poznaju). Pod uticajem podstrekača izvršilac može promijeniti svoju odluku, i, umjesto krivičnog djela za koje se ranije opredijelio, učiniti drugo krivično djelo. U ovakvim situacijama podstrekač i mijenja i istovremeno učvršćuje odluku neposrednog učinioca. Podstrekač je odgovoran samo ako je postupao sa umišljajem (direktnim ili eventualnim). Pri tome podstrekač, kao i izvršilac krivičnog djela, mora biti svjestan svih obilježja krivičnog djela. Podstrekač se kažnjava za učinjeno krivičnog djela kao da ga je sam učinio, isto kao i izvršilac jer je on moralni tvorac djela. Dakle, ako je podstreknuti učinio krivično djelo, podstrekač se kažnjava istom kaznom propisanom za to krivično djelo kao i izvršilac krivičnog djela (prema teoriji akcesornosti odgovornost saučesnika zavisi od radnje izvršioca).

     

    U vrijeme podstrekavanja i izvršenja krivičnog djela optuženi je bio uračunljiv, nisu postojale okolnosti koje bi dovele u sumnju ovakav zaključak suda, tj. svjesno je nagovarao izvršioca krivičnog djela da isto učini. Što se tiče vinosti, sud nalazi da je optuženi podstrekavao izvršioca s umišljajem, tj. da je bio svjestan djela i pristao je na izvršenje istog, a što se vidi iz činjenica koje se nalaze u spisu, te u izjavama saslušanih svjedoka u toku sprovođenja istrage i postupka, a što je takođe u skladu s članom 24. KZ RS koji glasi: ,,Ko drugog sa umišljajem podstrekne da izvrši krivično djelo, kazniće se kao da ga je sam izvršio.“

     

    Krivično djelo Paljevina iz člana 250. stav 1. KZ RS čini onaj: ,,Ko zapali tuđu kuću ili drugu zgradu namijenjenu za boravak ili ekonomsko korišćenje, ili poslovnu zgradu ili zgradu koja je u javnoj upotrebi, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina.“ Da bi sud mogao donijeti osuđujuću presudu neophodno je da su izvršenjem krivičnog djela ostvarena navedena obilježja. Ovo se zaključuje iz dokaza izvedenih na ročištu o glavnom pretresu i to: Zapisnik o uviđaju, PS B.-L., brojod 01.08.2012. godine,  Izvještaj o uzroku požara CJB B., brojod 03.08.2012. godine, Zapisnik o saslušanju oštećenog M. S., CJB B., brojod 05.09.2012. godine i brojod 08.11.2012. godine, Zapisnik o saslušanju oštećenog M. S., CJB B., brojod 05.09.2012. godine, Zapisnik o ispitivanju osumnjičenog T. I., CJB B., broj od 23.10.2012. godine, Zapisnik o ispitivanju osumnjičenog S. Pa., CJB B., brojod 30.10.2012. godine kao i saglasnih iskaza svjedoka i to da je optuženi S. P. u julu 2012. godine nagovarao T. I. da izvrši krivično djelo paljevine nad objektima oštećenog M. S., što je I. kasnije, tačnije 31.07.2012. godine i učinio. Optuženi mu je pritom obećao da će mu zauzvrat dati 10 metara ogrevnog drveta, iz čega proističe zaključak suda da se ovdje nedvosmisleno radi o podstrekavanju budući da je I. kao izvršilac krivičnog djela nagovoren i ubijeđen da to djelo učini i obećano mu je pritom da će ostvariti određenu imovinsku korist ako izvrši krivično djelo na koje ga je optuženi nagovarao i ubjeđivao.

     

    T. I. kao izvršioca krivičnog djela bilo je relativno lako nagovoriti te stvoriti mu i učvrstiti volju da izvrši predmetno krivično djelo s obzirom na njegove lične karakteristike i životne okolnosti. Naime, izvršilac potiče iz šestočlane porodice u kojoj je on najstarije dijete, otac mu je izvršio samoubistvo, te je imao veoma teško i nesrećno djetinjstvo, živi sa samohranom, nezaposlenom, materijalno ugroženom i teško bolesnom majkom i sa još četvoro maloljetne braće i sestara koji se školuju, te su dvije sestre takođe bolesne, on i njegova porodica se nalaze u vrlo teškoj materijalnoj situaciji što se potvrđuje izvodom o socijalno-materijalnom statusu porodice T. I. izdatim od strane Mjesne zajednice „S.“ broj … od 29.10.2013. godine; da se radi o izvršiocu mlađe životne dobi, te da je on kao izvršilac priznao u razdvojenom postupku izvršenje djela koje mu se stavlja na teret i izrazio izričito kajanje zbog svega što je učinio kršeći pravne norme.

     

    Na osnovu svega naprijed navedenog sud sa sigurnošću utvrđuje da je optuženi S. P. u julu 2012. godine nagovorio i ubijedio T. I. da izvrši krivično djelo paljevine nad objektima M. S., obećavši mu pritom zauzvrat dati korist u vidu 10 metara ogrevnog drveta i time ostvario sva obilježja krivičnog djela Paljevina iz člana 250. stav 1. u vezi s članom 24. KZ RS.

     

    Iz iskaza iz istrage svjedoka T. I. a sve posmatrano u kontekstu sa iskazom svjedoka M. J. iz CJB Banjaluka Odjeljenje za eksplozivne materije i zaštite od požara proizilazi da je optuženi zbog loših odnosa sa oštećenima a poznavajući dobro i družeći se sa T. I. istog postrekao koristeći njegove loše matrijalne prilike da zapali drvenu štalu oštećenog. Iz svjedočenja T. I. koje nije u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem o uzroku požara nesporno proizilazi da je isti polio benzinom i zapalio otvorenim plamenom drvenu štalu, dimenzija 7,5X4 metra visine 4 metra pokrivenu crijepom u kojoj se nalazi,lo 15 bala sijena što proizilazi iz iskaza oštećenog teških od oko 400 kg po komadu i drvenu baraku dimenzija 4x3 metra visine 4 metra a što jepotpuno izgorjelo zajedno sa navedenim balama sijena te je oštećenom pričinjena šteta kako su istakli od oko 15.000,00 KM.

     

    Prilikom odlučivanja o krivičnopravnoj sankciji, sud je imao u vidu prije svega zakonom propisanu kaznu za navedeno krivično djelo tako da je optuženom izrekao kaznu zatvora ispod zakonskog minimuma i to od četiri mjeseca. Osim toga sud je na strani optuženog cijenio sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti. Kao olakšavajuće sud je cijenio činjenicu da je optuženi zemljoradnik, bez zaposlenja, otac troje djece, srednjeg imovnog stanja. Od otežavajućih okolnosti sud je cijenio osuđivanost presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj 71 0 K 155394 12 Kps od 01.04.2013. godine. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, ličnost optuženog, njegove materijalne prilike i druge okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, sud nalazi da je sasvim opravdano izricanje ovakve kazne nalazeći da se njom može u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja koju propisuje član 28. KZ RS.

     

    Na osnovu člana 108 stav 3 ZKP-a RS sud je oštećenog  sa imovinsko pravnim zahtjevom za naknadu štete uputio na parnicu pošto podatci iz krivičnog spisa nisu omogućavali sudu da odluči o tom pitanju.

     

    Na osnovu člana 99. stav 1. Zakona o krivičnom postupku optuženi se obavezuje da na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 250,00 KM u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom izvršenja pri čemu je sud imao u vidu sve prethodno navedene okolnosti zbog čega je optuženom određen paušalni iznos troškova na ovom nivou.

     

     

     

    Zapisničar                                                                                                                         Sudija

    Milka Lakić                                                                                                        Spasen Keleman

     

     

     

     

    POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba Okružnom sudu u Banjaluci u roku od 15 dana od dana prijema putem ovog suda.

     

     

     

    Prikazana vijest je na:
    373 PREGLEDA
    Kopirano
    Povratak na vrh

    Pravosnažna presuda u krivičnom predmetu zbog krivičnog djela paljevina

    Pravosnažna presuda u krivičnom predmetu zbog krivičnog djela paljevina

    11.05.2022.

    OSNOVNI SUD U BANjALUCI                                                                                                  

    Broj: 71 0 K 177247 13 K 3 

    Banjaluka: 19.10.2020.. godine                                                                

     

     

     

    U IME REPUBLIKE SRPSKE!

     

     

    Osnovni sud u Banjaluci, sudija Spasen Keleman, uz učešće zapisničara Milke Lakić, u krivičnom predmetu protiv optuženog S. P., zbog krivičnog djela  Paljevina podstrekavanjem iz člana 250. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 49/03, 108/04, 37/06, 70/06 i 73/10, 1/12 i 67/13 – u daljem teksu KZ RS), u vezi sa članom 24. KZ RS, optuženog optužnicom Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci broj od 26. 09. 2013. godine, na  glavnom pretresu održanom 9.10.2020.. godine, uz prisustvo optuženog i branioca Ljiljane Mrdja Kulundžije, advokata iz Banjaluke, i okružnog javnog tužioca Siniše Markovića, donio je i dana 19.10.2020. godine i javno objavio

     

     

    PRESUDU

     

     Optuženi S. P., sina M. i N., rođene R., rođen . godine u B., nastanjen u B., L. bb, JMBG , Srbin, državljanin RS, BiH, zemljoradnik, bez zaposlenja, oženjen, otac troje djece, srednjeg imovnog stanja, osuđivan presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 K 155394 12 Kps od 01. 04. 2013. godine, zbog krivičnog djela iz člana 399. stav 1. KZ RS, uslovnom osudom na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, sa rokom provjere od jedne godine, ne vodi se drugi krivični postupak

     

     

    KRIV JE

     

    Što je:

     U julu 2012. godine u mjestu L., Grad B., rekao T. I. da zapali dva drvena objekta u vlasništvu M. S., te obećao da ću mu za uzvrat dati deset metara ogrevnog drveta, da bi dana 31. 07. 2012. godine, oko 18,00 časova, u mjestu L., područje Grada B., T. I. polio benzinom i zapalio otvorenim plamenom drvenu štalu dimenzija 7,5 x 4 m, visine 4 m, pokrivenu crijepom, u kojoj se nalazilo 15 bala sijena, teških 400 kg po komadu i drvenu baraku dimenzija 4 x 3 m, visine 4 m, koji objekti su u potpunosti izgorjeli zajedno sa 15 bala sijena, na koji način je oštećenom M. S. nanio štetu u iznosu od oko 15.000,00 (petnaesthiljada) KM.

     

    Dakle, podstrekavao drugog da zapali tuđu zgradu namijenjenu za ekonomsko korišćenje.

     

    Čime je počinio krivično djelo Paljevina podstrekavanjem iz člana 250. stav 1. Krivičnog Zakona Republike Srpske  u vezi sa članom 24. Krivičnog zakona Republike Srpske.

     

    Pa mu sud na osnovu člana 5., 28., 38. i 39. Krivičnog zakona Republike Srpske i člana 300. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 53/12 i 91/17 – u daljem tekstu ZKP RS)  izriče

     

     

    KAZNU ZATVORA

    U TRAJANJU OD 4 (ČETIRI) MJESECA

     

    Na osnovu člana 108. stav 3.ZKP RS, oštećeni M. S. se sa imovinsko pravnim zahtjevom za naknadu štete upućuje na parnicu.

     

    Na osnovu člana 99. stav 1. ZKP RS, optuženi se obavezuje da ovom sudu nadoknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 250,00 KM na ime sudskog paušala, u roku od 15 dana po pravosnažnosti ove presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

     

     

    O b r a z l o ž e nj e

     

    Okružno javno tužilaštvo u Banjaluci, podiglo je dana 26. 09. 2013. godine, optužnicu broj …. protiv osumnjičenih T. I. i S. P., zbog krivičnog djela Paljevina iz člana 250. stav 1. KZ RS i Paljevina podstrekavanjem iz člana 250. stav 1. KZ RS u vezi sa članom 24. KZ RS. Ista je potvrđena od strane sudije za prethodno saslušanje ovog suda dana 02. 10. 2013. godine.

     

    Sud je rješenjem broj 71 0 K 177247 13 Kps od 02. 10. 2013. godine, potvrdio predmetnu optužnicu, a rješenjem broj 71 0 K 177247 13 Kps od 03. 10. 2013. godine, razdvojio postupak u predmetu po navedenoj optužnici u odnosu na optuženog T. I. i naveo da će se isti voditi pod novim brojem. Sud je protiv optuženog S. P. nastavio krivični postupak, a koji se na ročištu o izjašnjenju o krivnji od 04. 11. 2013. godine, izjasnio da nije kriv za predmetno krivično djelo koje mu se stavlja na teret, pa je nastavljen redovan krivični postupak, te je sud zakazao i održao glavni pretres.

     

    Nakon provedenog postupka i zaključenja glavnog pretresa, sud je donio osuđujuću presudu broj 71 0 K 177247 13 K od 08. 09. 2015. godine, te izrekao optuženom kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca. Po žalbi izjavljenoj od strane Okružnog javnog  tužilaštva i branioca optuženog, na navedenu presudu drugostepeni sud je uvažio žalbu branioca zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, te istu rješenjem broj 71 0 K 177247 17 Kž od 03. 04. 2017. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Postupajući po uputama Okuržnog suda Banjaluka ovaj sud je dana 8.6.2018.godine presudom broj 71 0 K 177247 13 K2 od 8.6.2018.godine ponovo proglasio optuženog S. P. i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca.  Protiv navedenen presude uložio je žalbu branilac optuženog pa je Okružni sud Banjaluka svojim rješenjem broj 71 0 K 177247 18 KŽ2 od 15.2.2019.godine uvažio žalbu banioca optuženog P. S., ukinuo navedenu presudu ovog suda i predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje.

     

    Na ponovnom glavnom pretresu stranke su se oglasile da se dokazi ne izvode ponovo pošto predmet sudi isti sudija i zapisničar a okružni tužilac je predložio da se ponovosasluša svjedok T. I.. Predmetni dokaz ovaj sud je prihvatio i odbio prigovor odbrane da se isti ne može saslušai u svojstvu svjedoka pošto je u istoj krivično pravnoj stvari imao status optuženog lica i isti je pravosnažno osudjen zbog krivičnog djela paljevine predmtnih objekata oštećenih. Sud je imao u vidu odredbu člana 288 ZKP-a RS gdje je predvidjeno da se zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu koristiti kao dokaz na glavnom pretresu cijeneći i odredbu člana 143 stav 2 točka v ovog zakona gdje je predvidjeno da je njegov iskaz dopušten kao dokaz na glavnom pretresu i da može bez saglasnosti biti pročitan i korišten. Svjedok T. I. je istakao nakon svih upozorenja datih od strane suda da je obaezan svjedočiti ali je on izjavio da se ne sjeća svih detalja predmetnog dogadjaja već da ostaje kod svojih izjava koje je davao u istražnom postupku a naročito kod zapisnika o ispitivanju od 23.10.2012.godine. Sud je takodje imao u vidu i stanovište Vrhovnog suda Republike Srspske iskazano u presudi broj 11 0 K 008430 13 KVLZ od 11.6.2013.godine  gdje je u obrazloženju navedene presude navedeno da su iskazi dati u istrazi dozvoljeni kao dokaz na glavnom pretresu i mogu biti korišteni prilikom ispitivanja lica bez obzira na njihov status koji su imali prilikom davanja iskaza u istrazi. Iz tih razloga sud je odbio prigovor branioca kao neosnovan.

     

    Bitna obilježja krivičnog djela koje je optuženom stavljeno na teret propisana su u članu 250. stav 1 KZ RS, gdje se kaže da djelo čini onaj ko zapali tuđu kuću ili drugu zgradu namijenjenu za boravak ili ekonomsko korištenje, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina. Odnosno u vezi sa članom 24. KZ RS koji precizira podstrekavanje da ko drugog s umišljajem podrstrekne da izvrši krivično djelo, kažnjava se kao da ga je sam izvršio. S obzirom na ovako određena bitna obilježja ovog krivičnog djela, evidetno je da isto može biti učinjeno samo sa direktnim umišljajem, a takođe ocjena suda je da je optuženi obećavanjem 10 metara ogrevnog drveta naveo podstrekavanjem osuđenog T. I. da izvrši predmetno krivično djelo.

     

    Nakon savjesne ocijene svakog dokaza pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima, u smislu člana 295. stav 2. ZKP RS, sud je na nesporn način utvrdio da je optuženi učinio krivično djelo na način, u vrijeme i u mjestu kako je to opisano u izreci ove presude, pri tome postupajući sa direktnim umišljajem.

     

    Svjedok T. I., u svom iskazu tokom postupka izjavio je da poznaje S. P. zadnjih 12 do 13 godina, da ostaje kod svojih izjava u policiji i tužilaštvu, da mu je poznato da je predmetni objekat zapaljen i da je to on sam zapalio tj. objekat M. S., a objekat M. S. ne zna ko je zapalio. To je zapaljeno sa pola litre benzina, da se ne može sjetiti doba dana i bio je sam, da ne zna zbog čega je to uradio, da sa M. S. nije imao sukob, da je bio plaćen i trebalo je od S. P. da dobije 10 metara drva, a da nije dobio ništa. S. mu je rekao da zapali štagalj, a to se dogovorio sa optuženim P.. Obećana drva nije dobio. Žao mu je što je to učinio i izvinio se M. S.. Nadalje je izjavio da nije zapalio objekat M. S. i da mu niko nije obećao mobilne telefone. U prodavnici u P. je pričao sa S. jer je on i ranije imao sukobe sa S. oko zemlje i tada mu je S. rekao da to zapali te da će biti plaćen sa 10 metara drva, da mu S. nije pokazao šta će paliti, ali da je znao o kojim objektima se radi te da je to M. objekat, a za M. nije znao niti ga je zapalio. U daljnjem iskazu je rekao da nije imao kontakt sa S. P., niti sa M. S. iz A., da mu S.nije rekao na koji način će zapaliti predmetne objekte, već je samo rekao da zapali drveni štagalj u kom je bilo sijeno. Drvena baraka je bila manja, te da mu je M. S. poslije rekao da je S. priznao u policiji. Kazao je i da mu niko nije predlagao da se zapali kuća M. S.. Na ponovljenom suđenju T. I., izjavio je nakon predočavanja i čitanja Zapisnik o ispitivanju osumnjičenog T. I., CJB B., broj od 23.10.2012. godine, od strane Okružnog javnog  tužioca, da se ne može sjetiti da li je sve bilo kako se i navodi u pomenutom zapisniku, a koji je sud cijenio kao dokaz optužbe, te izveo zaključak na osnovu svjedočenja T. I. i navedenog Zapisnika kao materijalnog dokaza, da je optuženi počinio predmetno krivično djelo, jer su isti po ocjeni suda međusobno povezani i u sebi ne sadrže nelogičnosti koje bi te iskaze dovele u pitanje.

     

    Svjedok M. J. u svom iskazu tokom postupka izjavio je da je izlazio na lice mjesta radi utvrđenja uzroka nastanka požara. Utvrđeno je da je požar izazvan od strane nepoznatog lica otvorenim plamenom, tj. šibicom, upaljačem ili drugim plamenom, pošto su uklonjene sve druge mogućnosti. Tada je sačinjen izvještaj kod koga je ovaj svjedok u cjelosti ostao, tj. da je potpuno siguran da je požar izazvan otvorenim plamenom, da nisu hemijske metode primjenjivali na licu mjesta, da nisu pronašli nikakve specijalne materijale osim suhog biljnog materijala koji je bio u sagorjelom stanju, da su razgovarali sa vlasnikom nagorjele barake M. i da se ne može sjetiti ko je još bio. Nadalje kaže da misli da je ista osoba izazvala požar na oba mjesta, da se radi o zabačenom mjestu gdje nema prolaznika, kao i u isto vrijeme, da je napravio dva izvještaja i da su bila dva uviđaja - štale koja je izgorjela potpuno i barake koja je samo nagorjela. Isti svjedok, na ponovljenom glavnom pretresu je izjavio sličnim redoslijedom kao i na prvom svjedočenju, da je kao inspektor  u PU B., izašao na lice mjesta i sačinio zapisnike o nastaloj šteti i uzroku požara. Nakon čitanja Zapisnik o uviđaju, broj od 01.08.2012. godine, koje je svjedok kao službeno lice sačinio te pitanja okružnog tužioca da li je moguće da je polio benzinom i zapalio šibicom, svjedok je odgovorio potvrdno, navodeći da nije od elektro vodova, niti užareni materijal, te da u cjelosti ostaje kod svog izvještaja datih na Zapisnik sa lica mjesta. Na osnovu iskaza svjedoka Miodraga Jazića, sud je izveo zaključak da se šteta i paljevina dogodila na način kako je svjedok naveo a što potkrepljuje i sadržaj sa navedenih Zapisnika.

     

    Svjedok M. S., kao oštećeni, u svom iskazu tokom ranijeg postupka izjavio je da je kritičan period bio juli 2012. godine i da je radio na štali, da je prošao optuženi S. P. na traktoru i da je stajao jedan čovjek na prikolici, ne zna tačno koji. Kada se S. vratio traktorom, nije bilo čovjeka na prikolici. Njegovo imanje je bilo uz šumu, M. i M. su otišli po krave i vidjeli su da se nešto puši i kada su prišli, vidjeli su da je štagalj izgorio. Nadalje je naveo da su ga pozvali telefonom i da su tada on, sin i žena otišli na lice mjesta. Kada su došli, objekti su bili potpuno izgorjeli, samo su bale sijena tinjale. Objekti su pravljeni 1977. godine i tad su u njima bile bale sijena. Oba objekta su u potpunosti izgorjela. 150 metara dalje ima još jedan njegov objekat kao i Milin koji je zapaljen. Pozvali su policiju i svi su bili prisutni kada je policija radila uviđaj. Nadalje je rekao da je njegov rođak M. ugovorio paljenje, da on nije vidio ko je to zapalio, da optuženog P. poznaje poslije rata, rekao je da je imao sukob sa P. koga je prijavljivao policiji i oni su mu oduzeli automatsku pušku, da je P.napadao i njega i njegovu suprugu. Kada se desila paljevina, on nije nikoga htio imenovati dok ne prođe policijska istraga. Nadalje navodi da je odmah znao da je to M. platio i odobrio, a tek je onda P. izvršio naredbe M., da je policiji rekao kolika je šteta otprilike kada su oni pravili izvještaj, da je dao izjavu policiji i da su to na zapisnicima o saslušanju njegovi potpisi, a da se datih izjava slabo sjeća jer je bio u depresiji te da je sumnjao i tada na njih, ali se nije htio izjasniti dok ne prođe istraga, kao i da je M. još prije spominjao jer su mu on i njegov brat prijetili.

     

    Svjedok B. A. u svom iskazu tokom postupka izjavio je da M. S. poznaje jer radi sa njegovim sinom M. oko 5 godina, da je bio sa M. kod njegove kuće u L. kada je zvao M. i rekao da gori štagalj, da su on, M. i M. sjeli u terensko vozilo i otišli na lice mjesta. Veliki objekat i pomoćni objekat su izgorjeli, samo su bale još tinjale. Nadalje je izjavio da on tu nije nikoga vidio, a da su kasnije on i M. S. sjedili u lokalu kod Gimnazije kada je ušao T. I. i M. ga je pitao zašto je to uradio, zašto je zapalio predmetne objekte. Tada je T. rekao da i on mora živjeti od nečega, te da mu je M. obećao platiti i donijeti telefone iz A..

     

    Svjedok M. S. u svom iskazu tokom postupka izjavio je da je došao na lice mjesta gdje su se nalazila dva objekta. U jednom objektu je bilo oko 15 bala sijena, a drugi objekat je bio za stanovanje u kome je bila kuhinja, krevet i šporet. To je udaljeno od sela oko par kilometara. Tu se zimi hranila stoka. Tada je cijena sijena bila cca od 30 do 35 KM po kilogramu. Objekti su izgrađeni prije desetak godina. Kada su došli, sijeno je bilo izgorjelo kao i objekti. Nadalje kaže da je saznao za paljevinu kada su ih obavijestili iz PS L. ko je to zapalio. Jednom prilikom je u kafić ušao T. I. i ovaj svjedok ga je sreo i pitao zašto je to uradio, I. je rekao da ga je nagovorio P.da zapali i kuću i štalu gdje S. stanuju. Onda je I. rekao da ne može jer tu ljudi stanuju, pa je onda pitao ima li šta dalje od sela. Tada mu je optuženi P. rekao da zapali to dalje od sela i da će mu M. S., koji radi u A., platiti tako što će mu donijeti telefone iz A., a P. da će mu usjeći deset metara drva. T. I.i optuženi su bili bliski i sarađivali su, a S. sa T. nisu bili niti u posebno dobrim, niti u lošim odnosima. Nadalje je M. S. naveo da s optuženim njegova porodica ima spor oko zemlje. Nakon petnaest do dvadeset dana dobio je informaciju od inspektora PS L. da je T. I. zapalio predmetne objekte, a da je i P. učestvovao u tome, da je on lično bio sa inspektorom, jednim od onih koji su vodili slučaj, budući da je i on sam više puta saslušavan. Informaciju mu je prenio inspektor V. u njihovoj kancelariji u PS, da nije imao nikakvu informaciju ko je zapalio dok mu nije rekao inspektor u PS, bile su samo neke pretpostavke i sumnjali su na P. da je on zapalio, ali nisu ništa nikome govorili, a sumnjali su da je za to razlog mržnja zbog sporova oko zemlje, i dalje navodi da im je optuženi stalno prijetio, čak i oružjem. P. je privođen u PS zbog tih prijetnji jer ga je njegov (M.) otac prijavljivao. U kafiću je nekad kasnije bio s ovim svjedokom B. A. koji je čuo kompletan razgovor između njega (M.) i T.. T. je rekao da mu je P. obećao 10 metara drva, a M.S. iz A. mobilne telefone, a B. A.je cio razgovor između njega i T. slušao. Sud je dovodeći u vezu i cijeneći iskaze svjedoka M. S. i B. A. pojedinačno i u međusobnoj vezi izveo zaključak da je direktni izvršilac T. I. izvršio krivično djelo tako što je podstrekavan od optuženog S. P. na način naveden u opisu iz izreke ove presude.

     

    Svjedok M.S. u svom iskazu tokom postupka izjavio je da je za paljevinu saznao isti dan oko 6 časova predveče. M. S. i on su pošli tražiti stoku i tada su vidjeli paljevinu. Zatekli su paljevinu u završnoj fazi. Nalazila se tu štala njegovog ujaka i bila je jedna koliba za stanovanje. Tada su pozvali domaćine i on je otišao tražiti svoju stoku, a M. stoka je bila pored njegovog objekta koji je bio nagorio. Čuo je jednog momenta da ga M. zove u pomoć. M. je trčao prema svom objektu i on je za njim potrčao, vidio da je počeo gorjeti njegov objekat. M. je ugasio vatru na svom objektu. Njegov objekat je udaljen oko 700 metara od mjesta paljevine. Na M. objektu je bilo razbijeno jedno staklo. Po njegovoj procjeni bilo je oko 15 bala na hrpi. Nadalje je rekao da ne zna ko je zapalio te objekte, da ne zna u kakvim su odnosima T. I. i S. P., da su oštećeni M. S. i T. I. različitih generacija i nisu bili ni u kakvim odnosima, da su optuženi P. i oštećeni M. S. imali sporove oko zemlje, da je na fotodokumentaciji koja mu je pokazana prepoznao šporet u kućici i temelj, a u pomoćnom objektu se vidi sijeno koje je izgorjelo, odnosno zgarište i ne mogu se izbrojati bale jer je sve bilo izgorjelo. Jedna bala važe od 400 kg do 450 kg sijena. Jedna bala iznosi oko 4,00 KM što znači rolovana iznosi oko 120,00 KM.

     

    Uvidom u Zapisnik o uviđaju, PS B. L., brojod 01.08.2012. godine, utvrđeno je da se lice mjesta nalazi u mjestu L., šuma L. , da su štala i baraka smještene na lijevoj strani makadamskog puta gledano iz pravca L., da u štali nema elektroinstalacija, da je drugi objekat drvena baraka koja se nalazi na oko 250 m od prvog lica mjesta i da na tom drugom objektu, osim poda koji je malo nagorio, drugih oštećenja nema. Mjesto nije bilo obezbijeđeno, tu se zatiče samo zgarište sa ostacima izgorjele štale i barake, a drugih tragova paljevine nema. Navedeni objekti su zapaljeni otvorenim plamenom i oni su na taj način u potpunosti izgorjeli, odnosno kao način izvršenja piše: „Navedeno krivično djelo izvršeno je na taj način, što je NN izvršilac ili više njih, u gore navedenom vremenu, došao do drvenih objekata (štale i barake), te izazivanjem otvorenog plamena zapalio navedene drvene objetke, od čega su isti u potpunosti izgorjeli“.

     

    Iz Izvještaja o uzroku požara CJB B., brojod 03.08.2012. godine, utvrđeno je da na osnovu pregleda mjesta požara, prikupljenih obavještenja, obavljenih informativnih razgovora, te na osnovu pronađenih tragova paljenja nezavisno od opožarenog dijela, da je uzrok požara otvoren plamen od strane NN lica ili više njih postavljen na više mjesta u dvorištu u kome su se nalazili gore pomenuti objekti.

     

    Uvidom u Zapisnik o saslušanju oštećenog M. S., CJB B., brojod 05.09.2012. godine i brojod 08.11.2012. godine, utvrđeno je da je ovaj oštećeni izjavio da što se tiče uzroka požara ne može sumnjati ni na koga konkretno, ali misli da je požar podmetnut jer se vatra nije mogla pojaviti ni iz čega, da u izgorjelim objektima nije bilo struje tj. nije nikad ni dovođena, a nije ložena nikakava vatra u blizini izgorjelih objekata, kao ni u njihovoj unutrašnjosti, da šteta po njegovoj procjeni na objektima iznosi cca 15.000,00 KM. Nadalje, u drugom zapisniku o saslušanju od 08.11.2012. godine, navedeno je da M. S. poznaje T. I. samo iz viđenja i to samo kad je radio kod optuženog S. P., da je T. I. naknadno sam ispričao sinu M. S., M. i M. drugu B. A. da je on izvršio tu paljevinu, da ga je na to nagovorio optuženi S. P., da mu je zauzvrat obećano 5-10 metara drva, novac i mobilni telefoni. Još je naveo da mu je izvjesni Lj. I.lić ispričao kako je T. I. kazao Lj. da je T. njemu (Lj.) rekao da je on zapalio M. štalu i baraku u R. iz razloga što mu je bio potreban novac.

     

    Iz Zapisnika o saslušanju svjedoka M. S., CJB B., brojod 05.09.2012. godine, utvrđeno je da se ovaj svjedok sastao sa T. I. u jednom ugostiteljskom objektu te da ga je upitao zna li išta u vezi s paljevinom objekata M. S. na šta mu je T. rekao da je optuženi S. P. nedavno prolazio pored njegove kuće i prijetio mu pištoljem jer je T. priznao da je objekte zapalio i T. je tada prijavio S. prijetnje. Ovaj svjedok je još naveo da je T. tom prilikom rekao da će S. P. i M. S. (sin M.) još vidjeti ko je on i da bi on mogao S. zapaliti, a M. ukrasti automobil ako mu ne plate ono što su mu obećali kao nagradu za paljenje objekata oštećenog M. S..

     

    Uvidom u Izvod iz kaznene evidencije za osumnjičenog S. P. broj … od 25.10.2012. godine, utvrđeno je da navedeno lice nije osuđivano.

     

    Uvidom u presudu Osnovnog suda Banja Luka, broj 71 0 K 155394 12 Kps od 01. 04. 2013. godine, pravosnažna 25. 04. 2013. godine, utvrđeno je da je ovom presudom S. P. osuđen na uslovnu osudu kojom se optuženom utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca i istovremeno određuje da se utvrđena kazna neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 1 (jedne) godine ne učini novo krivično djelo.

     

    Uvidom u presudu Osnovnog suda Banja Luka, broj 71 0 K 153478 13 K od 08. 08. 2014. godine, pravosnažna 15. 12. 2014. godine, utvrđeno je da je T. I. pravosnažno osuđen, nakon spajanja predmeta po više optužnica, za predmetno krivično djelo kao direktni izvršilac, i to na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca: „4. Što je: Dana 25. 07. 2012. godine oko 18,00 časova u mjestu L., Grad B., u svojoj porodičnoj kući, optuženi P. S. predložio optuženom I. T. da zapali kuću i štalu S. M., pa kad optuženi na to nije pristao,  isti mu je predložio da zapali dva drvena objekta koja se nalaze u mjestu L., a koja su takođe u vlasništvu S. M., te obećao da će mu zauzvrat dati deset prostornih metara ogrevnog drveta, te da će mu S. M., kada dođe iz A., dati nekoliko mobilnih telefona, da bi dana 31. 07. 2012. godine oko 18,00 časova u mjestu L., područje Grada B., osuđeni I.T. benzinom polio, a zatim upaljačem zapalio bale sijena u drvenoj štali, dimenzija 7,5 x 4 m, visine 4 m, pokrivenoj crijepom i drvenoj baraci dimenzija 4 x 3 m, visine 4 m, vlasništvo oštećenog S. M., koji objekti su u potpunosti izgorjeli zajedno sa 15 bala sijena, teških od po 400 kg po komadu, a zatim na isti način zapalio slamu u drvenoj baraci,  dimenzija 4,5 x 3,5 m, visine 3 m, vlasništvo S. M., u kojoj je progorio pod, na koji način je oštećenom S. M. nanio štetu u iznosu od oko 15.000,00 KM, a oštećenog S. Mili štetu u iznosu od oko 200,00 KM.” Uvidom u presudu drugostepenog suda, broj 71 0 K 153478 14 Kž od 15. 12. 2014. godine, utvrdi se da je ista preinačena u pogledu krivično pravne sankcije, te osuđenom T. I.liću za navedeno krivično djelo iz člana 250. stav 1. KZ RS irekao kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

     

    Uvidom u presudu broj 71 0 K 165824 13 K od 25. 03. 2014. godine, na prijedlog branioca optuženog, sud nije cijenio jer je nesporno da je T. I. osuđivan za više krivičnih djela, a i samo krivično djelo iz ove predmetne optužnice i to član 250. stav 1. KZ RS je priznao da je počinio, te samim tim i ne dokazuju ništa u cilju odbrane optuženog S. P..

     

    Sud je cijeneći sve dokaze kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti na nesumnjiv način utvrdio da je optuženi S. P., podstrekavanjem počinio krivično djelo paljevina iz člana 250. stav 1. u vezi sa članom 24. KZ RS, te ga je sud oglasio krivim za predmetno krivično djelo imajući u vidu činjenicu da je dana 25. 07. 2012. godine, optuženi u svojoj kući podstrekavao, predložio, nagovorio i ubijedio Tošu Ilića da zapali štalu M. S., a da će zauzvrat dobiti 10 metara ogrevnog drveta, da bi dana 31. 07. 2012. godine, T. I. izvršio predmetno krivično djelo što je u razdvojenom postupku optuženi I. i priznao.

     

    Po ocjeni suda a dokazima provedenim na glavnom pretresu a naročito iz pravosnažne presude optuženom T. Il., zapisnika o uvidjaju, iskaza svih svjedoka nesporno proizialazi da je T. I. polio benzinom i zapalio otvorenim plamenom drvenu štalu dimenzija 7,5 x 4 metra visine 4 metra, pokrivene crijepom u kojoj se nalazilo 15 bala sijena teških od po 400 kilograma i drvenu baraku 4 x 3 metra visine 4 metra a koji su objekti potpuno izgorjeli zajednosa sijenom te da pričinjena šteta oštećenm iznosu oko 15.000,00 KM. Takodjer iz iskaza svjedoka T. I. iz ranije donešene presude ovog suda kao i njegovog svjedočenja tokom postupka nesporno proizilazi da ga je optuženi S. P. potsrekalo da izvrši predmetno krivično djelo obećavajući mu 10 metara ogrevnog drveta. Optuženi je u dugogodišnjem sporu sa oštećenim oko zemlje te je svakako imao motiva i na ovakav korak da se osveti oštećenom. Način izazivanja požara je nesporno utvrdjen iz nalaza i mišljenja svjedoka M. J., koji je detaljno objasnio način izazivanja požara u ponovljenom glavnom pretresu.

     

    Sud je utvrdio da se u radnjama optuženog stiču sva obilježja bića krivičnog djela za koje se tereti predmetnom optužnicom. Optuženi je krivično odgovoran za krivično djelo za koje se tereti optužnicom, a isti je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio uračunljiv, s obzirom da sud u toku postupka nije utvrdio podatke ili činjenice koji bi doveli u sumnju uračunljivost S. P.. Optuženi je krivično djelo izvršio sa umišljajem, i to s direktnim umišljajem jer je bio svjestan svoga djela i htio njegovo izvršenje.

     

    Kao podstrekavanje na izvršenje krivičnog djela smatra se naročito: upućivanje molbe, ubjeđivanje ili nagovaranje, prikazivanje koristi od izvršenja krivičnog djela, davanje ili obećavanje poklona, zloupotreba odnosa podređenosti ili zavisnosti, dovođenje ili održavanje lica u stanju stvarne ili pravne zablude. To je oblik saučesništva kojim se drugo lice umišljajno navodi da izvrši krivično djelo.  Navođenjem se najčešće utiče na izvršioca da donese odluku o izvršenju krivičnog djela. Bitno je da je podstrekač kod drugog izazvao ili učvrstio odluku o izvršenju određenog krivičnog djela, a što po ocjeni suda optuženi S. P. to svakako i jeste ostavrio kod odluke T.I.. Podstrekavanje postoji ako se radnjom podstrekča stvara odluka kod podstreknutog (izvršioca) da ostvari krivično djelo.

     

    Postoji neposredno i posredno podstrekavanje. Kod neposrednog, podstrekač sam, svojim radnjama, navodi izvršioca na izvršenje krivičnog djela. Posredno podstrekavanje postoji kada podstrekač podstiče drugo lice da ono navede izvršioca krivičnog djela na izvršenje krivičnog djela. To može biti svaka radnja kojom se utiče na stvaranje odluke, kao što je: upućivanje molbe, ubjeđivanje ili nagovaranje, poklon, obećanje poklona, ismijavanje, prijetnja, obmana i slično. Sve te radnje mogu biti izvršene usmeno, pismeno i konkludentnim činom. Podstrekavanje može da se izvrši samo činjenjem. Za podstrekavanje je bitno postojanje određenog psihičkog, tj. komunikativnog uticaja podstrekača na izvršioca krivičnog djela. Bez tog odlučujućeg uticaja koji djeluje u pravcu stvaranja odluke kod potencijalnog izvršioca da se izvrši krivično djelo, ne postoji podstrekavanje. Podstrekavanje se mora odnositi na određeno lice, ali može biti usmjereno i na određeni krug lica koja su određenim elementom povezana (npr. na skupu gdje se lica vremenski i prostorno mogu odrediti, pri čemu nije bitno da se podstrekač i podstreknuti lično poznaju). Pod uticajem podstrekača izvršilac može promijeniti svoju odluku, i, umjesto krivičnog djela za koje se ranije opredijelio, učiniti drugo krivično djelo. U ovakvim situacijama podstrekač i mijenja i istovremeno učvršćuje odluku neposrednog učinioca. Podstrekač je odgovoran samo ako je postupao sa umišljajem (direktnim ili eventualnim). Pri tome podstrekač, kao i izvršilac krivičnog djela, mora biti svjestan svih obilježja krivičnog djela. Podstrekač se kažnjava za učinjeno krivičnog djela kao da ga je sam učinio, isto kao i izvršilac jer je on moralni tvorac djela. Dakle, ako je podstreknuti učinio krivično djelo, podstrekač se kažnjava istom kaznom propisanom za to krivično djelo kao i izvršilac krivičnog djela (prema teoriji akcesornosti odgovornost saučesnika zavisi od radnje izvršioca).

     

    U vrijeme podstrekavanja i izvršenja krivičnog djela optuženi je bio uračunljiv, nisu postojale okolnosti koje bi dovele u sumnju ovakav zaključak suda, tj. svjesno je nagovarao izvršioca krivičnog djela da isto učini. Što se tiče vinosti, sud nalazi da je optuženi podstrekavao izvršioca s umišljajem, tj. da je bio svjestan djela i pristao je na izvršenje istog, a što se vidi iz činjenica koje se nalaze u spisu, te u izjavama saslušanih svjedoka u toku sprovođenja istrage i postupka, a što je takođe u skladu s članom 24. KZ RS koji glasi: ,,Ko drugog sa umišljajem podstrekne da izvrši krivično djelo, kazniće se kao da ga je sam izvršio.“

     

    Krivično djelo Paljevina iz člana 250. stav 1. KZ RS čini onaj: ,,Ko zapali tuđu kuću ili drugu zgradu namijenjenu za boravak ili ekonomsko korišćenje, ili poslovnu zgradu ili zgradu koja je u javnoj upotrebi, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina.“ Da bi sud mogao donijeti osuđujuću presudu neophodno je da su izvršenjem krivičnog djela ostvarena navedena obilježja. Ovo se zaključuje iz dokaza izvedenih na ročištu o glavnom pretresu i to: Zapisnik o uviđaju, PS B.-L., brojod 01.08.2012. godine,  Izvještaj o uzroku požara CJB B., brojod 03.08.2012. godine, Zapisnik o saslušanju oštećenog M. S., CJB B., brojod 05.09.2012. godine i brojod 08.11.2012. godine, Zapisnik o saslušanju oštećenog M. S., CJB B., brojod 05.09.2012. godine, Zapisnik o ispitivanju osumnjičenog T. I., CJB B., broj od 23.10.2012. godine, Zapisnik o ispitivanju osumnjičenog S. Pa., CJB B., brojod 30.10.2012. godine kao i saglasnih iskaza svjedoka i to da je optuženi S. P. u julu 2012. godine nagovarao T. I. da izvrši krivično djelo paljevine nad objektima oštećenog M. S., što je I. kasnije, tačnije 31.07.2012. godine i učinio. Optuženi mu je pritom obećao da će mu zauzvrat dati 10 metara ogrevnog drveta, iz čega proističe zaključak suda da se ovdje nedvosmisleno radi o podstrekavanju budući da je I. kao izvršilac krivičnog djela nagovoren i ubijeđen da to djelo učini i obećano mu je pritom da će ostvariti određenu imovinsku korist ako izvrši krivično djelo na koje ga je optuženi nagovarao i ubjeđivao.

     

    T. I. kao izvršioca krivičnog djela bilo je relativno lako nagovoriti te stvoriti mu i učvrstiti volju da izvrši predmetno krivično djelo s obzirom na njegove lične karakteristike i životne okolnosti. Naime, izvršilac potiče iz šestočlane porodice u kojoj je on najstarije dijete, otac mu je izvršio samoubistvo, te je imao veoma teško i nesrećno djetinjstvo, živi sa samohranom, nezaposlenom, materijalno ugroženom i teško bolesnom majkom i sa još četvoro maloljetne braće i sestara koji se školuju, te su dvije sestre takođe bolesne, on i njegova porodica se nalaze u vrlo teškoj materijalnoj situaciji što se potvrđuje izvodom o socijalno-materijalnom statusu porodice T. I. izdatim od strane Mjesne zajednice „S.“ broj … od 29.10.2013. godine; da se radi o izvršiocu mlađe životne dobi, te da je on kao izvršilac priznao u razdvojenom postupku izvršenje djela koje mu se stavlja na teret i izrazio izričito kajanje zbog svega što je učinio kršeći pravne norme.

     

    Na osnovu svega naprijed navedenog sud sa sigurnošću utvrđuje da je optuženi S. P. u julu 2012. godine nagovorio i ubijedio T. I. da izvrši krivično djelo paljevine nad objektima M. S., obećavši mu pritom zauzvrat dati korist u vidu 10 metara ogrevnog drveta i time ostvario sva obilježja krivičnog djela Paljevina iz člana 250. stav 1. u vezi s članom 24. KZ RS.

     

    Iz iskaza iz istrage svjedoka T. I. a sve posmatrano u kontekstu sa iskazom svjedoka M. J. iz CJB Banjaluka Odjeljenje za eksplozivne materije i zaštite od požara proizilazi da je optuženi zbog loših odnosa sa oštećenima a poznavajući dobro i družeći se sa T. I. istog postrekao koristeći njegove loše matrijalne prilike da zapali drvenu štalu oštećenog. Iz svjedočenja T. I. koje nije u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem o uzroku požara nesporno proizilazi da je isti polio benzinom i zapalio otvorenim plamenom drvenu štalu, dimenzija 7,5X4 metra visine 4 metra pokrivenu crijepom u kojoj se nalazi,lo 15 bala sijena što proizilazi iz iskaza oštećenog teških od oko 400 kg po komadu i drvenu baraku dimenzija 4x3 metra visine 4 metra a što jepotpuno izgorjelo zajedno sa navedenim balama sijena te je oštećenom pričinjena šteta kako su istakli od oko 15.000,00 KM.

     

    Prilikom odlučivanja o krivičnopravnoj sankciji, sud je imao u vidu prije svega zakonom propisanu kaznu za navedeno krivično djelo tako da je optuženom izrekao kaznu zatvora ispod zakonskog minimuma i to od četiri mjeseca. Osim toga sud je na strani optuženog cijenio sve olakšavajuće i otežavajuće okolnosti. Kao olakšavajuće sud je cijenio činjenicu da je optuženi zemljoradnik, bez zaposlenja, otac troje djece, srednjeg imovnog stanja. Od otežavajućih okolnosti sud je cijenio osuđivanost presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj 71 0 K 155394 12 Kps od 01.04.2013. godine. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, ličnost optuženog, njegove materijalne prilike i druge okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, sud nalazi da je sasvim opravdano izricanje ovakve kazne nalazeći da se njom može u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja koju propisuje član 28. KZ RS.

     

    Na osnovu člana 108 stav 3 ZKP-a RS sud je oštećenog  sa imovinsko pravnim zahtjevom za naknadu štete uputio na parnicu pošto podatci iz krivičnog spisa nisu omogućavali sudu da odluči o tom pitanju.

     

    Na osnovu člana 99. stav 1. Zakona o krivičnom postupku optuženi se obavezuje da na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 250,00 KM u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom izvršenja pri čemu je sud imao u vidu sve prethodno navedene okolnosti zbog čega je optuženom određen paušalni iznos troškova na ovom nivou.

     

     

     

    Zapisničar                                                                                                                         Sudija

    Milka Lakić                                                                                                        Spasen Keleman

     

     

     

     

    POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba Okružnom sudu u Banjaluci u roku od 15 dana od dana prijema putem ovog suda.