BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
TUZLANSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U TUZLI
Broj: 32 0 Ps 050718 10 Ps
Tuzla, 30.09.2014. godine
Općinski sud u Tuzli, sudija Amila Muratagić u pravnoj stvari tužitelja „Tekstil“ d.o.o. Tuzla, ul. Prekinute mladosti broj 2, Tuzla zastupan po punomoćniku Seadu Sarihodžiću advokatu iz Tuzle, protiv tužene Općine Tuzla, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom pravobranilaštvu Tuzla, radi utvrđivanja prava vlasništva, uknjižbe i predaje u posjed, v.s.p. 10.001,00 KM, nakon glavne rasprave održane dana 09.07.2014. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tužene, dana 30.09.2014. godine donio je slijedeću
P R E S U D U
Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je tužitelj DOO „Tekstil“ Tuzla održajem stekao pravo vlasništva na poslovnom prostoru ukupne površine 167,96 m², a koji se sastoji iz dva dijela: prostor površine 97,10 m² sa ulazom iz ul. Turalibegove i prostor površine 70,86 m² sa ulazom iz ul. Franje Ledera (pobliže opisanim u nalazu vještaka građevinske struke ing Nedžada Izića i „PP obrascu“ po njemu sačinjenom, kao sastavnim dijelom ove presude) – u stambeno-poslovnoj zgradi postojećoj na k.č. 370 "Centar" kuća i zgrada površine 583 m² i dvorište površine 196 m² upisane u pi. broj 342 KO ... po novom premjeru, a po starom premjeru k.č. 9/388 kuća sa kućištem i dvorištem površine 799 m² upisana u z.k. ul. 10500 KO ..., pa je dosljedno prednjem tuženik dužan trpiti da se u z.k. ul. 10500 K.O. ... izvrši brisanje u "B" listu pod 4. njegovog prava raspolaganja od 1/1 na poslovnom prostoru površine 97,10 m2 (a koji se sastoji od 1 prostorije površine 84,01 m2, WC-a površine 1,94 m2 i ostalog prostora površine 11,15 m2) a nalazi se na prizemlju zgrade stojeće na k.č. 9/388 i upis prava vlasništva tužitelja sa 1/1, kao i da se tužitelj uknjiži u "B" listu z.k. ul. 10500 K.O. ... kao vlasnik sa 1/1 na poslovnom prostoru površine 70,86 m2 sa ulazom iz ul. Franje Ledera , a kada se za to stvore uslovi i formira knjiga etažne svojine da se uknjiži kao etažni vlasnik navedenih poslovnih prostora sa 1/1, kao i nadoknaditi mu troškove parničnog postupka, sve u roku od 30 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova parničnog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Tužitelj je putem punomoćnika dana 28.12.2010.godine podnio ovom sudu tužbu protiv tužene Općine Tuzla, radi utvrđivanja prava vlasništva, uknjižbe i predaje u posjed, v.sp. 10.001,00 KM.
Tužitelj u tužbi traži da se utvrdi da je održajem stekao pravo vlasništva na poslovnom prostoru površine 127 m² postojećem na k.č. 370 „Centar“ kuća i zgrada površine 583 m² i dvorište površine 196 m² upisane u PL br. 342 KO ... po novom premjeru, a po starom premjeru k.č. 9/388 kuća i kućištem i dvorištem površine 799 m² upisane u zk. ul. 941 KO ... što je tuženik dužan priznati i trpiti da se na osnovu ove presude uknjiži kao vlasnik i posjednik 1/1 kada se za to steknu zakonski uslovi i formira etažne svojine kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka sve u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
U tužbi navodi da ima pravni kontinuitet postojanja kao firma još od 1954. godine a nastalo je kao TP „Sloboda“. Prvobitno ovo preduzeće je 28.05.1954. godine na osnovu rješenja NOG-a Tuzla broj 2849/54 registrovano pod rednim brojem R-... pod nazivom TP „Sloboda“. Kasnije je izvršeno više statusnih promjena spajanjem sa drugim preduzećima tako da je pravni prednik TP „Sloboda“ dobio novo ime RO „Tekstil promet“ OOUR „Tekstil“ a izmjenom Zakona o registraciji izvršeno je usklađivanje tako da je upisan kao DP „Tekstil“ a kasnije DOO „Tekstil“ 1999. godine kada dolazi do prijedloga privatizacije preduzeća. Svo vrijeme prema poslovnom prostoru tužitelj se ponašao kao vlasnik obzirom da od 60-ih godina obavlja djelatnost u poznatoj prodavnici „Samoizbor“ poslije rata istu izdaje firmi „Dramar-ing“ potom i DJL „Ecom komerc“. Tužitelj tvrdi da je u postupku privatizacije preduzeća d.d. „Tekstil“ Tuzla predmetni poslovni prostor tužitelj prijavio kao državnu imovinu u početnom bilansu koji je od Kantonalne agencije za privatizaciju Tuzla prihvaćen pa je skupa sa ostalom imovinom prostor plaćen i privatizovan. Predmetnu nekretninu tužitelj koristi bez valjanog pravnog osnova od 1962.godine i od tada se ponaša kao vlasnik iste nekretnine, a tužena nije poduzela ni jednu radnju za vraćanje nekretnine u posjed tako da je protekom roka od 10 godina iz čl. 268. st.1. ZUR-a izgubila pravo zahtijevati povrat spornih nekretnina o tužitelja kao vlasnika. Naime, ovaj rok je mogao početi teći od 01.01. 1995. godine od kada se počeo primjenjivati Zakon o preduzećima a kako tužena od 02.09.1974. godine pa do 01.01. 1995. godine nije tražila predaju u posjed poslovnog prostora, protekom roka od deset godina tužitelj je postao vlasnik istog.
Tokom postupka punomoćnik tužitelja je precizirao tužbeni zahtjev na nastavku pripremnog ročišta održanog 09.10.2013.godine, a isti je konačno opredijelio na ročištu za glavnu raspravu održanom 09.07.2014.godine, te je tražio da se utvrdi da je tužitelj DOO „Tekstil“ Tuzla održajem stekao pravo vlasništva na poslovnom prostoru ukupne površine 167,96 m², a koji se sastoji iz dva dijela: prostor površine 97,10 m² sa ulazom iz ul. Turalibegove i prostor površine 70,86 m² sa ulazom iz ul. Franje Ledera (pobliže opisanim u nalazu vještaka građevinske struke ing. Nedžada Izića i „PP obrascu“ po njemu sačinjenom, kao sastavnim dijelom ove presude) – u stambeno-poslovnoj zgradi postojećoj na k.č. 370 "Centar" kuća i zgrada površine 583 m² i dvorište površine 196 m² upisane u Pl 342 KO ... po novom premjeru, a po starom premjeru k.č. 9/388 kuća sa kućištem i dvorištem površine 799 m² upisana u z.k. ul. 10500 KO ..., pa je dosljedno prednjem tuženik dužan trpiti da se u z.k. ul. 10500 KO ... izvrši brisanje u "B" listu pod 4. njegovog prava raspolaganja od 1/1 na poslovnom prostoru površine 97,10 m² (a koji se sastoji od 1 prostorije površine 84,01 m², WC-a površine 1,94 m² i ostalog prostora površine 11,15 m²) a nalazi se na prizemlju zgrade stojeće na k.č. 9/388 i upis prava vlasništva tužitelja sa 1/1, kao i da se tužitelj uknjiži u "B" listu z.k. ul. 10500 K.O. ... kao vlasnik sa 1/1 na poslovnom prostoru površine 70,86 m² sa ulazom iz ul. Franje Ledera, a kada se za to stvore uslovi i formira knjiga etažne svojine da se uknjiži kao etažni vlasnik navedenih poslovnih prostora sa 1/1, kao i nadoknaditi mu troškove parničnog postupka, sve u roku od 30 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
Na pripremnom ročištu i glavnoj raspravi punomoćnik tužitelja naveo je da je prilikom preciziranja tužbenog zahtjeva nakon izvršenih vještačenja imao u vidu stanje odnosno kvadraturu koji je predmetni poslovni prostor imao u trenutku sticanja prava vlasništva, a po nalazu vještaka građevinske struke. Tužbenim zahtjevom nije uzeo u obzir proširenja koja je vjerovatno bespravno uradio sadašnji zakupoprimac. Iz izvedenih dokaza proizilazi da tužitelj bez pravnog osnova predmetne nekretnine koristi od 1962.godine od kada se ponašao kao vlasnik istih nekretnina tako da je protekom roka od 10 godina propisanog čl. 267. st. 1. ZUR-a, tužena izgubila pravo zahtijevati povrat spornih nekretnina od tužitelja. U ovom roku tužena nije poduzimala nikakve radnje za povrat nekretnina a tužitelj se prema istim nekretninama ponašao kao vlasnik. Pored toga u postupku privatizacije prednika tužitelja predmetni lokal je prijavljen kao državna imovina u početni bilans koji je od Kantonalne agencije za privatizaciju Tuzla prihvaćen, pa je sa cijelim preduzećem i predmetni lokal plaćen i privatizovan. To proizilazi iz potvrde Kantonalne agencije za privatizaciju broj 01-07-536/2014 u kojoj je navedeno da je u popisnim listama sa 31.12. 1998. godine i 31.12. 1999. godine, u spisku objekata za privatizaciju d.d. „Tekstil“ Tuzla pored ostalih nekretnina pod rednim brojem 7. naveden objekat „Samoizbor prodavnica br. 30“ bez naznake površine, oznake parcele a označene knjigovodstvene vrijednosti od 206.121,58 KM. Iz ovoga se utvrđuje da su poslovni prostori „Samoizbor br. 30“ i „Samoizbor br. 36“ vođeni u poslovnim knjigama preduzeća i obuhvaćeni su odobrenim početnim bilansom- aktivni podbilans stanja koji je bio osnov za utvrđivanje početnih vrijednosti preduzeća d.o.o. „Tekstil“ Tuzla.
Tužitelj navodi da su pravni stav, a vezano za sticanje prava vlasništva na ovakvim nekretninama, zauzeli Kantonalni sud u Tuzli i Vrhovni sud FBIH u svojim odlukama broj 003-0-Pž-07-000053 i 32 0 Ps 152627 Rev. Naime, na stečeno pravo raspolaganja a zatim kroz proces privatizacije pravo vlasništva tužitelja ne mogu biti od uticaja nezakonite radnje tužene koji je silom preoteo tužiteljeve zakupoprimce, a nakon toga utvrdio za sebe pravo raspolaganja. To upućuje na zloupotrebu položaja tužene u pravnom sistemu koja umjesto da upravlja državnom imovinom i kontroliše njeno korištenje ponaša se kao poduzetnik. Takvim radnjama se ide zatim da neko drugi postane vlasnik ovog poslovnog prostora na kome je tužitelj već postao vlasnikom odnosno originarno njegov prednik, a derivativno tužitelj kupovinom u procesu privatizacije.
Punomoćnik tužitelja predložio je da sud u cijelosti udovolji tužbenom zahtjevu a obaveže tuženu da tužitelju naknadi troškove postupka prema troškovniku datom na ročištu za glavnu raspravu od 09.07.2014. godine.
U odgovoru na tužbu tužena je u cijelosti osporila navode tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev, te istakla da se tužilac poziva na odredbe Zakona o udruženom radu obzirom da je isti prestao da važi, a prije svega na način koji je propisan ovim Zakonom ne može se sticati pravo vlasništva, a samim tim ni tražiti predaja u posjed na nekretninama kao što je nekretnina koja je predmet spora. Pored toga iz podnesene tužbe na može se na pouzdan način utvrditi o kojem se poslovnom prostoru radi, o kojoj površini i da li se radi o jednom ili dva poslovna prostora.
Tokom postupka zakonski zastupnik tužene istakao je da ne postoji aktivna legitimacija tužitelja za podnošenje ovakve tužbe obzirom da je tužitelj privatizovano preduzeće i ne može tražiti prava koja bi eventualno pripadala preduzeću u državnoj svojini. Pored toga tužitelj se neosnovano poziva da je stekao pravo vlasništva održajem iz razloga što nema mjesta primjeni Zakona o vlasničko pravnim odnosima jer nije protekao rok za sticanje prava vlasništva na ovaj način od dana donošenja i stupanja na snagu Zakona o vlasničko pravnim odnosima. Naime, tužena je 1999.godine bila pokrenula tužbu protiv tužitelja za predaju u posjed određenih poslovnih prostora a između ostalog i prostora koji je predmet ove tužbe ali je ista tužba povučena obzirom da je tužitelj vratio poslovne prostore u posjed tuženom. Tužena navodi da je vrijeme podnošenja tužbe tužilac je već imao status privatiziranog preduzeća, a upis privatizacije izvršen je i u sudskom registru, te da na osnovu navedenog tužilac ne može da ostvaruje eventualno stečena prava koja su pripadala preduzeću prije izvršene privatizacije. Imovina odnosno poslovni prostor koji je predmet tužbenog zahtjeva nije ušao u postupak privatizacije iz razloga što privatizovano državno preduzeće nije riješilo imovinsko pravne odnose i nije moglo unijeti u svoj početni bilans ovu imovinu, obzirom da bi to bilo u suprotnosti sa Uredbom o upisu u javne knjige nekretnina i prava na nekretninama u postupku privatizacije. Ovo znači da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima. Naime, nesporno je da su ove nekretnine pribavljene u društvenu svojinu po osnovu nacionalizacije koja je izvršena u toku 1991. godine od ranijeg vlasnika M.M. tako da ova imovina podliježe restituciji i na istoj se ne mogu sticati bilo kakva stvarno pravna ovlaštenja. Odredbom člana 8 Zakona o privatizaciji preduzeća propisano je da je pravno lice dužno iz početnog bilansa isključiti društvena sredstva koja podliježu restituciji. Tužena tvrdi da nema mjesta primjeni odredbi o sticanju prava vlasništva dosjelošću i to kako prema odredbama Zakona o udruženom radu tako ni prema odredbama Zakona o vlasničko pravnim odnosima koji je bio na snazi do 11.10.1995. godine. Nakon tog datuma stupio je na snagu Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima kojim je ustanovljena mogućnost da se na sredstvima u državnoj svojini održajem može steći pravo vlasništva a održaj se računa od dana stupanja na snagu navedenog Zakona. Poslovni prostor koji je predmet ovog spora pribavljeno u državnu svojinu nacionalizacijom tako da se radi o imovini koja nije uopšte podobna za sticanje prava vlasništva na ovakav način. Pored toga odredbe Zakona o vlasničko pravnim odnosima FBIH za sticanje prava vlasništva dosjelošću podrazumijevaju savjesnost posjeda obzirom da u konkretnom slučaju tužilac nema punovažan pravni osnov tako da se i ne može smatrati zakonitim posjednikom, a sticanje prava vlasništva dosjelošću kao savjestan posjednik podrazumijeva protek vremenskog perioda od 20 godina. Na državnoj imovini na kojoj se dosjelošću može steći pravo vlasništva početak roka dosjelosti računa se od 11.10.1995. godine.
Zakonski zastupnik tuženog prije svega pozvao se na odredbe Zakona o privatizaciji kojima je izričito propisano da nekretnine koje su nacionalizovane ne mogu biti predmet privatizacije niti iste mogu biti unesene u početni bilans za privatizaciju preduzeća. Pored toga zabranjen je promet ovim nekretninama i temeljem Zakona o prometu nepokretnosti tako da se ne može smatrati da su ove nekretnine bile predmet privatizacije niti da je tužitelja stekao pravo vlasništva na istim.
Zakonski zastupnik tuženog predložio je da sud u cijelosti odbije tuženi zahtjev tužitelja kao neosnovan i istog obaveže na snošenje troškova postupka.
Na ročištu za glavnu raspravu provedeni su dokazi uvidom i čitanjem: zaključka Službe za geodetske imovinsko-pravne poslove Općina Tuzla broj 07-31-1079/00 od 22.04.2003.godine, zaključka Službe za geodetske imovinsko - pravne poslove Općina Tuzla broj 07-31-1079/00 i broj 07-31-5542/02 od 21.04.2003.godine, dopisa Kantonalnog suda u Tuzli broj RZ-U/I-26/05-390 od 13.05.2005.godine, obračuna amortizacije osnovnih sredstava od 26.02.1993.godine, popisne liste od 08.07.1992.godine, dopisa Proizvodno trgovinskog kombinata OOUR “TEKSTIL” Tuzla o ispostavljanju računa za održavanje čistoće i odvoz smeća, broj 110/74 od 28.01.1974.godine, izvještaja Opštinske uprave društvenih prihoda Opština Tuzla o stanju istaknutih firmi u 1987.godini, broj 76/87 od 04.02.1987.godine, priloga uz rješenje broj 5B, broj registarskog uloška registarskog suda 875-02, SOUR PTK Tuzla, RO “Tekstilpromet” Tuzla, OOUR “Tekstil” Tuzla, izvještaja Agencije za privatizaciju u Federaciji Bosne i Hercegovine “Rezultati upisa u drugom pozivu, drugog kruga javnog upisa dionica, uspješna poduzeća” iz Dnevnog avaza od 22 decembra 2001. Godine, rješenje Kantonalne agencije za privatizaciju Tuzlanskog Kantona broj 01-06-029/2002 od 04.01.2002.godine, spiska objekata koji su putem referenduma 11.06.1973. godine iz trgovinskih preduzeća “Metal-Impex”, “Žitokombinata” i “Budućnosti” ušli u sastav “Tekstila” Tuzla, spisak objekata DOO “Tekstil” Tuzla za privatizaciju, rješenje Okružnog privrednog suda u Tuzli FI broj 683/70 od 28.09.1970.godine, rješenje o utvrđivanju prava raspolaganja i korištenja, Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Općina Tuzla, broj 07-31-922-00 od 05.08.2002.godine, dopisa Kantonalne agencije za privatizaciju Tuzla broj 01-07-1362/2009 od 22.10.2009.godine, rješenja o upisu podataka o subjektu upisa u sudski registar, Kantonalnog suda Tuzla, broj U/I-833/02 od 31.07.2002.godine, identifikacija izdate od Službe za geodetske i imovinsko - pravne poslove od 15.02.2010.godine, posjedovnog lista broj 342 k.o. ..., Službe za geodetske i imovinsko - pravne poslove Općine Tuzla, od 15.02.2010.godine, kopije katastarskog plana broj 07-Sl. k.o. ..., Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Tuzla, od 15.02.2010.godine, zemljišno-knjižni izvadak broj zk. uloška 941 k.o. ... od 24.02.2010.godine, ugovora o zakupu poslovnog prostora od 01.07.1996. godine zaključen između DP “Tekstil” Tuzla kao zakupodavca i DJL “DRAMAR ING” Tuzla, rješenje Komisije za sprovođenje referenduma Trgovinskog preduzeća "Sloboda" Tuzla broj 780/73 od 08.06.1973.godine, prijava podataka za matičnu evidenciju o osiguranicima za D.N. od 27.02.1974.godine, potvrda o podnijetoj prijavi-odjavi osiguranja od 01.04.1976.godine, rješenje "Trgovine-Metal-Impex" broj 876 od 29.12.1972.godine, rješenje Proizvodno-Trgovinskog kombinata "Tekstil" Tuzla broj 708/74-197 od 03.05.1974.godine, prijave podataka za matičnu evidenciju o osiguranicima za Š.Š. od 21.02.1974.godine, rješenje "Metal Impex" Tuzla Odjeljenje za kadrove broj MK-1290 od 07.07.1971.godine, rješenje Proizvodno-trgovinskog kombinata "Tekstil" Tuzla broj 708/74-214 od 03.05.1974.godine, potvrde o podnijetoj prijavi-odjavi osiguranja od 31.03.1970.godine, prijava DP "Tekstil" Tuzla, rješenja Opštinskog društvenog fonda za uređenje i korištenje građevinskog zemljišta i lokalne i nekategorisane puteve Tuzla broj 08/3-224 od 31.07.1992.godine, zaključak Izvršnog odbora Opštine Tuzla broj 02-012-67 od 18.12.1992.godine, Odluka DP "Tekstil" Tuzla broj 627/92 od 28.12.1992.godine, ponude PP"Gradix" Tuzla od 20.02.1992.godine, dopisa DP "Tekstil" Tuzla od 15.04.1992.godine, Odluke DP "Tekstil" Tuzla broj 618/92 od 30.11.1992.godine, Plan prometa DP "Tekstil" Tuzla za II 1992.godine, Plan prometa DP "Tekstil" Tuzla za III 1992.godine, Plan prometa DP "Tekstil" Tuzla za IV 1992.godine, Plan prometa DP "Tekstil" Tuzla za V 1992.godine, Plan prometa DP "Tekstil" Tuzla za VI 1992.godine, Odluka DP "Tekstil" Tuzla broj 177/92 od 20.04.1992.godine, Odluka DP "Tekstil" Tuzla broj 150/92 od 20.03.1992.godine, dnevni red DP "Tekstil" Tuzla broj 180/92 od 20.04.1992.godine, dopis "Dramar-ing" djl Tuzla broj 3/98 od 06.01.1998.godine, Sporazum od 26.01.1998.godine, Ugovor od 01.10.1998.godine, Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 15.08.1996.godine, Anex br. 1 Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 15.08.1996.godine, Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 03.06.1994.godine, dopis "Tekstil" Tuzla broj 84-03/04 od 04.03.2004.godine, dopis Službe za budžet, finansije i poduzetništvo broj 04-23-1867 od 10.03.2004.godine, dopis Direkcije za izgradnju d.o.o Tuzla broj 04-364 od 02.03.2004.godine, Rješenje Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Tuzla broj 07-31-1221/00 od 16.09.2002.godine, Rješenje Službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Tuzla broj 07-31-922/00 od 05.08.2002.godine, Rješenje Kantonalne agencije za privatizaciju Tuzlanskog kantona broj 19/01-021-4132/2001 od 06.09.2001.godine, obavijest JP Direkcije za obnovu i izgradnju Tuzla broj 09.1542 od 05.07.2002.godine, Rješenje Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 033500 99 Ps od 18.02.2011.godine, Rješenje Kantonalnog suda u Tuzli broj Ps-137/99 od 16.05.2000.godine , akt Kantonalne agencije za privatizaciju TK broj 01-07-1362/2009 od 22.10.2009. godine, odluka Ustavnog suda broj AP 2048/07, odluka Vrhovnog suda broj 70 0 Ps 000113 09 Rev od 28.04.2011. godine- izvod iz časopisa sudska praksa, cjelokupnog spisa ovog suda broj 32 0 Ps 033500 99 Ps, nalaza i mišljenja vještaka geometra Kadrić Šemse od 11.12. 2013. godine i dopune nalaza od 23.06. 2014. godine i saslušanje istog vještaka na ročištu za glavnu raspravu i nastavku ročišta za glavnu raspravu, čitanjem nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke Nedžada Izića od 18.04. 2014. godine i usmenim vještačenjem na ročištu za glavnu raspravu i čitanjem potvrde Kantonalne Agencije za privatizaciju br. 01-07-536/2014 od 06.06. 2014. godine.
Cijeneći provedene dokaze u smislu odredbi člana 8. Zakona o parničnom postupku1 sud je donio odluku kao u izreci presude iz sljedećih razloga:
Među strankama je nesporno da je tužitelj „Tekstil“ d.o.o. Tuzla nastao privatizacijom ranijeg preduzeća „Tekstil“ d.d. Tuzla na osnovu rješenja Agencije za privatizaciju broj 01-06-029/2002 od 04.01. 2002.godine. Takođe je nesporno da je prednik tužitelja prije privatizacije bio u posjedu poslovnog prostora koji je predmet tužbenog zahtjeva a sa posjedom je nakon privatizacije nastavio tužitelj sve dok tužena nije tražila predaju u posjed imajući u vidu da je u zemljišnoj knjizi upisana kao nosilac prava raspolaganja na nekretninama do restitucije.
Sporno je da li je poslovni prostor ukupne površine 167,96 m² koji se sastoji iz dva dijela i to prostor površine 97,10 m² sa ulazom iz ul. Turalibegova i prostor površine 70,86 m² sa ulazom iz ul. Franje Ledera upisane u PL br. 342 KO ..., a po starom premjeru upisan u zk. ul. 10500 KO ... bio predmet privatizacije po početnom bilansu od 30.06. 2001. godine i rješenju Kantonalne agencije za privatizaciju od 04.01. 2002. godine odnosno da li je pravni prednik tužitelja održajem stekao pravo vlasništva, a tužitelj privatizacijom.
Tužbeni zahtjev za utvrđivanje prava vlasništva održajem tužitelj temelji na odredbi čl. 268. st.1. Zakona o udruženom radu odnosno odredbi čl. 226. st.1. Prečišćenog teksta Zakona o udruženom radu koji se primjenjivao do 01.01.1994. godine kada je stupio na snagu Zakon o preduzećima. Za osnovanost tužbenog zahtjeva za sticanje prava vlasništva po ovom osnovu tužitelj navodi da je prednik tužitelja bio u posjedu ovih nekretnina od 1962. godine i da je iste držao kao svoje, a tužena nije poduzimala ni jednu radnju za povrat u posjed.
Poslovni prostor ukupne površine 167,96 m² činio je jednu cjelinu, ali je razdvojen na dva poslovna prostora radi izdavanja u zakup različitim zakupoprimcima, što je detaljno opisano u nalazu i mišljenju vještaka arhitektonske struke Nedžada Izića i nalazu vještaka geometra Kadrić Šemse. U društvenu odnosno državnu svojinu poslovni prostor je prešao nacionalizacijom što je među strankama nesporno, a imajući u vidu odredbu člana 1. Stav 1. i člana 8. Stav 1. Zakona o nacionalizaciji (Sl. list FNRJ, broj 52/58), nekretnine koje su nacionalizovane postaju društvena svojima.
Na osnovu zaključka Službe za geodetske i imovinsko pravne poslove općine Tuzla od 22.04.2003. godine kojim je odbačen zahtjev tužitelja za utvrđivanje prava raspolaganja na ovom poslovnom prostoru, posjedovnog lista broj 342 KO ... i zk. ul. br. 941 KO ... sud je utvrdio da je u katastarskom operatu tužena upisana kao posjednik sa oznakom da se radi o državnoj svojini, a u zemljišno-knjižnoj evidenciji nekretnina je bila upisana kao društveno vlasništvo sa pravom korištenja NO Grada Tuzla, a nakon donošenja rješenja o utvrđivanju prava raspolaganja od 15.04. 2000. godine kao državna svojina sa pravom raspolaganja do restitucije Općine Tuzla.
Pravni prednik tužitelja prvobitno je poslovao pod nazivom Trgovinsko preduzeća tekstilom i tekstilnom galanterijom na malo „Zora“ Tuzla koje je pretrpilo više statusnih promjena kao i promjene naziva preduzeća s tim da je prije privatizacije bilo upisano kao d.d. „Tekstil“ Tuzla. Prednik tužitelja koji se bavio trgovinskom djelatnošću za njeno obavljanje koristio je državnu imovinu, a između ostalog i prostor koji je predmet tužbenog zahtjeva iako nikada nije bio upisan kao nosilac prava raspolaganja, korištenja ili prava upravljanja odnosno kao nosilac jednog od osnovnih stvarnih prava na društvenom odnosno sada državnom vlasništvu. Ovo iz razloga što se radilo o imovini koja je nacinalizovana i na kojoj se ni po ranijim propisima nije moglo steći neko od stvarnih prava što dokazuje i istorijat upisa u sudski registar broj Rz-U/I-26/05-390 od 13.05. 2005. godine gdje su u registarski list za prednika tužitelja unesene nekretnine koje je koristio i koje je kao pravno lice stekao tokom svog poslovanja a predmetni poslovni prostor nije bio unesen kao imovina preduzeća. Činjenica da je poslovni prostor vođen u knjigovodstvu kao osnovno sredstvo ne dokazuje da je prednik tužitelja bio vlasnik ove imovine imajući u vidu da se radi o društvenom preduzeću kome je data na korištenje društvena imovina. Na osnovu navedenog neosnovano je pozivanje tužitelja na odluku Vrhovnog suda FBIH odnosno njegov pravni stav zauzet u predmetu broj 32 0 Ps 152627 13 Rev obzirom da se na radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u ovom predmetu.
Provedenim postupkom privatizacije ne mijenja se pravna osobnost i identitet privatizovanog preduzeća već dolazi do promjene titulara prava vlasništva nad osnovnim kapitalom privatizovanog preduzeća bez obzira da li je taj kapital iskazan u dionicama ili osnivačkim udjelima ali samo u okviru predmeta privatizacije.
Iz predloženih i izvedenih dokaza ne može se utvrditi koja je procijenjena vrijednosti u postupku privatizacije poslovnog prostora, a isti je obuhvaćen početnim bilansom od 30.06.2001. godine prilikom privatizacije pravnog prednika tužitelja d.d. „Tekstil“ Tuzla. Iz rješenja Kantonalne agencije za privatizaciju od 04.01.2002. godine, početnog bilansa na dan 30.06.2001.godine, popisa objekata za privatizaciju kao i potvrde Kantonlne agencije za privatizaciju od 06.06.2014. godine ne može se utvrditi sa sigurnošću da li je ovaj poslovni prostor bio predmet privatizacije prema odredbama Zakona o privatizaciji preduzeća2 i odredbama Zakona o početnom bilansu stanja preduzeća i banaka3.
Naime, odredbom člana 8. stav .3. Zakona o privatizaciji preduzeća propisano je da iz početnog bilansa za privatizaciju preduzeća, preduzeće je dužno da isključi sredstva čiji se povrat traži i za restituciju o čijem je podnošenju i poduzdanosti preduzeće informirano od mjerodavnog organa u skladu sa posebnim zakonom. Tačkom 4. istog člana propisano je da preduzeće ovim sredstvima ne može raspolagati u pravnom prometu i da ih može koristi sa pažnjom dobrog privrednika do okončanja postupka za restituciju.
Iz navedeno proizilazi da imovina koja se nalazi na korištenju kod državnih preduzeća a ista ima karakter napuštene imovine za koju se prema odredbama posebnog zakona može tražiti povrat ili imovine koja podliježe restituciji nakon donošenja Zakona o restituciji, ne može biti u prometu pa samim tim ni predmet privatizacije. U konkretnom slučaju imajući u vidu da se radi o imovini koja je nacionalizovana, u skladu sa odredbom čl. 8. st. 3. Zakona o privatizaciji prednik tužitelja d.d. „Tekstil“ Tuzla je informisan o načinu prelaska ovih nekretnina u društvenu svojinu imajući u vidu da je prije privatizacije tužena upisala pravo raspolaganja do restitucije na ovim nekretninama rješenjem od 15.04.2000. godine. Uzimajući u obzir javnost upisa u zemljišne knjige i načelo povjerenja tužitelj se ne može pozivati da nije bio informisan o imovinsko-pravnom statusu nekretnina. Činjenica da još nije donesen Zakon o restituciji ne opravdava stavljanje u promet nekretnina koje tome podliježu. Ovo proizilazi i iz odredbe člana 16.a. tač. 6. Zakona o prometu nepokretnosti4 kojom je između ostalog zabranjen promet nepokretnosti koje su u društvenoj svojini a u istu su prenesene na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta.
Iz sadržine početnog bilansa od 30.06.2001. godine proizilazi da je u početni bilans unesen poslovni prostor koji je predmet ovog tužbenog zahtjeva, a koji podliježe restituciji i kao takav ne može biti predmet privatizacije. Neriješeni imovinski odnosi poslovnih prostora koji su uneseni u početni bilans bili su poznati kupcu u postupku privatizacije obzirom da je katalog preduzeća sa popisom imovine bio dostupan svim potencijalnim kupcima, a u istom su navedeni podaci o imovinskom statusu što proizilazi iz potvrde Kantonalne agencije za privatizaciju od 06.06.2014.godine. Iz ove potvrde je takođe utvrđeno da je privatizovan državni kapital, a ne imovina preduzeća.
Na osnovu naprijed utvrđenog sud je odbio tužbeni zahtjev tužioca u cjelosti kao neosnovan.
Sud nije posebno obrazlagao ostale dokaze obzirom da nisu od uticaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi člana 386. stav 2. i člana 396. stav 1. Zakona o parničnom postupku, a imajući u vidu da tužena koja je u cijelosti uspjela u postupku nije postavila opredijeljeni zahtjev za naknadu troškova postupka sud je odbio tuženu sa ovakvim zahtjevom.
Sudija
Amila Muratagić
POUKA: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 30 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi Kantonalnom sudu u Tuzli, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjerka.
1 Službene novine FBiH, broj 53/03,73/05 i 19/06
2 Službene novine FBiH, broj 27/97, 8/99, 32/00, 54/00, 61/01, 33/02, 28/04, 42/06 i 4/09
3 Službene novine FBiH, broj 12/98, 40/99, 47/06 i 38/08).
4 Službeni list SR BiH, broj 29/78, 4/89, 29/90, Službeni list R BiH, broj 2/92, 3/93, 13/94 i 18/94