FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
UNSKO SANSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U BIHAĆU
Broj 17 0 K 060856 18 K 2
Bihać, 14.03.2019. godine
Općinski sud u Bihaću, sudija Dino Muslić, uz sudjelovanje zapisničara Damir Alijagić, u krivičnom predmetu protiv optuženog B.D. iz B., zbog krivičnog djela – Krivotvorenje službene isprave iz člana 389. stav 2. Krivičnog zakona FBIH, Odavanje službene tajne iz člana 388. stav 2. KZ FBIH, Krivotvorenje službene isprave iz člana 389. stav 1. i Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. KZ FBIH, po optužnici Kantonalnog tužilaštva broj T01 0 KTPO 0019820 16 od 04.05.2016. godine, nakon održanog glavnog i javnog pretresa, u prisustvu Kantonalnog tužioca Adnan Tulić, branioca optuženog po izboru Alaga Bajramović, advokat iz Bihaća i optuženog B.D., dana 14.03.2019. godine, donio je i javno objavio
U IME FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
P R E S U D U
Optuženi B.D., sin A. i majke Z., rođene K., rođen ... godine u K.1 – Općina B., stalno nastanjen u ..., grad B., JMBG ..., oženjen, otac dvoje djece, sa završenom VSS, po zanimanju inžinjer mašinstva, nezaposlen dobrog imovnog stanja, Bošnjak, državljanin BiH, neosuđivan, ne vodi se drugi krivični postupak, nalazi se na slobodi,
I
K R I V J E
Što je
Dakle, kao službena osoba u Federaciji BIH, neistinitu službenu ispravu upotrijebio u službi kao da je istinita.
Dakle, kao službena osoba u Federaciji BIH, iskoristio svoj službeni položaj i time sebi pribavio korist,
Čime je, pod tačkom 1. izreke presude, počinio krivično djelo - Krivotvorenje službene isprave iz člana 389. stav 2. KZ FBIH,
Pod tačkom 2. izreke presude, počinio krivično djelo - Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav l. KZFBIH,
Pa mu sud na osnovu člana 41. tačka a) i 43. KZ FBiH,
Za krivično djelo - Krivotvorenje službene isprave iz člana 389. stav 2. Krivičnog zakona FBIH utvrđuje kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci,
Za krivično djelo - Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav l. KZFBIH utvrđuje kaznu zatvora od l (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci,
te primjenom člana 54. stav 1. i stav 2. tačka b) KZ FBiH, optuženog B.D.
O S U Đ U J E
Na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 5 (pet) mjeseci.
Optuženom se izriče sigurnosna mjera zabrane obavljanja poziva, djelatnosti ili dužnosti na policijskim poslovima u trajanju od 2 (dvije) godine, računajući od dana pravosnažnosti presude, s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.
Od optuženog se oduzima imovinska korist pribavljena krivičnim djelom u iznosu od 500,00 švicarskih franaka u protuvrijednosti od 809,20 KM, koji iznos je optuženi dužan platiti u roku od l5 dana od pravosnažnosti presude u korist budžeta Federacije BiH.
Optuženi se obavezuje da nadoknadi troškove krivičnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 KM u roku od 15 dana od pravosnažnosti presude.
II
Nasuprot tome, temeljem člana 298. tačka b) Zakona o krivičnom postupku, prema optuženom B.D. odbija se optužba,
1. Da je u drugoj polovini augusta 2012. godine u Bihaću, kao službena osoba Federalne uprave policije – šef Detašmana Bihać, nakon što ga je Dž.R., osnivač d.o.o. Rekić Šop Bosanska Krupa, prethodno usmeno zamolio da mu u Poreznoj upravi provjeri porezna dugovanja njegove firme „Rekić Šop“ d.o.o, i nakon što mu je Porezna uprava FBIH – Kantonalni ured Bihać na osnovu njegovih službenih radnji iz tačke 1. ove optužnice dostavio Akt broj 13-1/04-15-1140-1/12 od 16.8.2012. godine uz koji su dostavljeni podaci o poreznim dugovanjima navedene firme iskazani u aktu Porezne ispostave Bosanska Krupa broj 13-1/5-49-1-4362-1/12 označeni kao porezna tajna, s ciljem da neovlašteno upotrijebi te podatke, nezakonito iskoristio ove podatke koji su imali svojstvo službene tajne na način da je iste usmeno saopćio Dž.R., iako je znao i bio svjestan da na ovakav način nije smio pribaviti a potom i prenijeti Dž.R. porezne podatke označene kao porezna tajna.
Dakle, da je kao službena osoba u Federaciji BIH, s ciljem da neovlašteno upotrijebi podatke koji su službena tajna, nezakonito iskoristio podatke koji se čuvaju kao službena tajna, čime bi počinio krivično djelo odavanje službene tajne iz člana 388. stav 2. KZFBIH.
Dakle, da je kao službena osoba u Federaciji BIH unio neistinite podatke u službenu ispravu čime bi počinio krivično djelo - Krivotvorenje isprave iz člana 389. stav 1. KZ FBIH.
Temeljem člana 300 stav 1. tačka e) ZKP-a, oštećenom Dž.R. se ima vratiti mobilni telefon marke iPhone 4 SX crne boje IMEI broj ..., u roku od l5 dana od dana pravosnažnosti presude.
O b r a z l o ž e n j e
Kantonalno tužilaštvo USK-a, Bihać je dana 10.05.2016. godine pod brojem T01 0 KTPO 0019820 16 od 04.05.2016. godine, pred Općinskim sudom u Bihaću podiglo optužnicu protiv optuženog B.D. iz B., zbog postojanja osnovane sumnje da je isti počinio krivična djela – Krivotvorenje službene isprave iz člana 389. stav 2. KZ FBIH, Odavanje službene tajne iz člana 388. stav 2. KZ FBIH, Krivotvorenje službene isprave iz člana 389. stav 1. i Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. KZ FBIH.
Optužnica je od strane sudije za prethodno saslušanje potvrđena rješenjem broj 17 0 K 060856 16 Kps od 11.05.2016. godine, a na saslušanju pred istim sudijom održanog dana 11.07.2016. godine, optuženi se izjasnio da nije kriv, te je zakazan glavni pretres.
Presudom Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 K 060856 16 K od 30.06.2017. godine, optuženi B.D. oglašen je krivim za krivično djelo - Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. KZ FBIH, dok je istom presudom oslobođen od optužbe da je učinio krivična djela - Krivotvorenje službene isprave iz člana 389. stav 2. Krivičnog zakona FBIH, Odavanje službene tajne iz člana 388. stav 2. KZ FBIH i Krivotvorenje službene isprave iz člana 389. stav 1. KZ FBIH.
Odlučujući o žalbi Kantonalnog tužilaštva, branioca optuženog i samog optuženog, Kantonalni sud u Bihaću je rješenjem broj 17 0 K 060856 17 Kž od 12.12.2017. godine, navedenu presudu ukinuo u cijelosti i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Nakon otvaranja glavnog pretresa i čitanja optužnice, u uvodnoj riječi kantonalni tužilac je u cijelosti ostao kod navedene optužnice i dokaza predloženih u optužnici kojima će dokazati da je optuženi počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret, sa pravom da eventualno predloži druge dokaze.
Takođe, nakon otvaranja glavnog pretresa i svih pouka kojima je optuženi poučen od strane suda, isti je negirao krivnju za krivična djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret, te uvodnoj riječi branilac optuženog je ukratko iznio odbranu.
S obzirom da se radi o ponovljenom prvostepenom postupku, sud je uz suglasnost stranaka i branioca, a temeljem člana 331a. stav 4. Zakona o krivičnom postupku, pročitao iskaze ranije saslušanih svjedoka i to zapisnik o saslušanja svjedoka I.D. sa glavnog pretresa održanog 21.12.2016. godine i 07.12.2016. godine, zapisnik o saslušanju svjedoka D.Đ., A.V. i J.I. koji su iskaze dali na glavnom pretresu održanom 21.12.2016. godine, zapisnik o saslušanju svjedoka Š.Č. i H.M. sa glavnog pretresa održanog dana 21.01.2017. godine, zapisnik o saslušanju svjedoka I.B. sa glavnog pretresa od 27.01.2019. godine, zapisnik o saslušanju svjedoka Z.D. od 10.04.2017. godine i 21.06.2017. godine, zapisnik o saslušanju vještaka Mevludin Hajdar od 24.03.2017. godine, te izvršio reprodukciju iskaza svjedoka V.D. i Dž.R. kao i vještaka Adnan Bešlić, dok je ponovo u svojstvu svjedoka saslušao suprugu optuženog Š.D., s obzirom da je ista svjedok koji može odbiti svjedočenje.
Takođe uz suglasnost sa strankama i braniocem preuzeti su ranije izvedeni materijalni dokazi optužbe i to Akt FUP Sarajevo broj 10-11/12-04-3-3775 od dana 10.08.2012. godine, službene zabilješke FUP Detašman Bihać broj 11/12-65/14 od dana 28.02.2014. godine, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 11/12-3/14 od dana 24.02.2014. godine, službene zabilješke broj 11/12-54/14 od dana 25.02.2014. godine, broj 11/12-59/14 od dana 26.02.2014. godine, broj 11/12-61/14 od dana 27.02.2014. godine, broj 11/12-sl/13 od dana 08.01.2013. godine, broj 11/12-46/14 od dana 19.02.2014. godine, broj 11/12-48/14 od dana 21.02.2014. godine, broj 11/12-52/14 od dana 24.02.2014. godine, broj 11/12-64/14 od dana 28.02.2014. godine, broj 11/12-68/14 od dana 05.03.2014. godine – sa Izvodom iz knjige registara – posjeta Detašmanu Bihać, službenu zabilješku FUP Detašman Bihać broj 11/12-49/14 od dana 21.02.2014. godine, akt Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona Bihać broj A-76/14 od dana 23.01., akt FUP Sarajevo broj 11/12-04-3-299 od dana 17.01.2014. godine, zapisnik o primopredaji predmeta „REKIC SHOP D.O.O.“ broj 11/12-02/14 od dana 05.03.2014. godine, akt Porezna uprava Federacije BiH Sarajevo broj 13/09-15-9-2089-1/12 F.G. od dana 24.12.2012. godine, podatke iz registra poslovnih subjekata Porezne uprave Federacije BiH za „REKIĆ AUTO CSHOP“ d.o.o. Bosanska Krupa od dana 04.09.2012. godine, bilansnu knjigu za „REKIĆ AUTO CSHOP“ d.o.o. Bosanska Krupa od dana 04.09.2012. godine, pregled dužnika od dana 04.09.2012. godine, sintentičke kartice za period 01.01.2007 – 31.12.2009. godine od dana 04.09.2012. godine i (verzija B) za period 01.01.2007 – 31.12.2009. godine od dana 04.09.2012. godine, akti Porezne uprave Federacije BiH Kantonalni ured Bihać broj 13-1/04-15-1140-1/12 od dana 16.08.2012. godine i broj 13-1/5-49-1-4362-1/12 od dana 13.08.2012. godine, nalog za plaćanje Porezna ispostava Bosanska Krupa broj 13-1/5-15-3-84/12 od dana 23.04.2012. godine i broj broj 13-1/5-15-3-3-265/10 od dana 20.10.2010. godine te broj 13-1/5-15-3-3-230/10 od dana 07.10.2010. godine, rješenje Kantonalni porezni ured Bihać broj 13-1/01-15-21-561-1/12 TA od dana 21.05.2012. godine, rješenje o pokretanju postupka prinudne isplate broj 13-1/01-15-5-2281-1/10 TA od dana 07.12.2010. godine, rješenje Kantonalni ured Bihać broj 10-1/02-15-2-705-1/09 od dana 09.10.2009.godine, uvid u 28 specifikacija za isplatu plaća na ime O.G., nalog za plaćanje Porezna ispostava Bos. Krupa broj 13-1/5-15-3-1472/11 od 08.11.2011. godine, izvještaj o obračunatoj i uplaćenoj posebnoj naknadi za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća od dana 28.02.2008. godine, prijava takse za istaknutu firmu za 2010. godinu od dana 28.01.2010.godine, prijavu takse za istaknutu firmu za 2011. godinu od dana 31.01.2011.godine, prijavu takse za istaknutu firmu za 2010. godinu od dana 28.02.2011.godine, rješenje o pokretanju postupka prinudne naplate Kantonalni porezni ured Bihać broj 13-1/01-15-5-252-1/12 TA od dana 08.02.2012. godine, nalog za plaćanje Porezna ispostava Bosanska Krupa broj 13-1/5-15-3-1623/11 od dana 29.11.2011. godine, prekršajni nalog od dana 14.11.2011. godine i prekršajni nalog od dana 07.08.2012. godine, izvod iz registra novčanih kazni za REKIĆ AUTO SHOP doo od dana 13.08.2012. godine, dopunu – pojašnjenje ranijeg nalaza vještačenja to je ovaj Bešlić to nećemo, dopis Općinski sud u Bihaću broj 17 0 K 060856 14 Kpp od dana 04.08.2014. godine, naredbu Općinski sud u Bihaću broj 17 0 K 060856 14 Kpp od dana 04.08.2014. godine, raspored dežurstva tužilaca za period od 01.10. do 31.10 Kantonalno tužilaštvo Unsko – Sanskog kantona broj A-832/12 od dana 19.09.2012. godine, zapisnik o ispitivanju osumnjičenog B.D. broj T01 KTPO 0019820 16 od dana 19.02.2016. godine, razgledane fotodokumentacije broj 11/12-03/14 od dana 26.02.2014. godine, broj 11/12-02/14 od dana 26.02.2014. godine, broj 11/12-06/14 od dana 05.03.2014. godine i broj 11/12-05/14 od dana 28.02.2014. godine, nalaz kemijskog vještačenja i vještačenja mobilnog telefonskog aparata i SIM kartice broj 10-15-04-3-1366/14 od dana 24.06.2014. godine, kao i materijalni dokazi odbrane i to rješenje FUP broj 10-16-1-34-3-42 od 20.11.2012. godine, zapisnik o primopredaji između B.D. i I.D. od 11.01.2013. godine, rješenje FUP Sarajevo broj 10-34-3-6-14 od 9.9.2014. godine, rješenje broj PO148-14 od 02.12.2014. godine, rješenje broj 10-16-1-34-2-2 od 02.02.2015.godine, dopis FUP-a Sarajevo broj 09-17-05-4-288 od 06.02.2017. godine, dopis broj 11-12-INT -11 od 21.11.2011. godine, dopis Jedinice za profesionalnu standarde Sarajevo broj 14-151 INT od 28.02.2015. godine, zaključak FMUP Sarajevo broj 09-085-12 od 05.03.2012. godine, obavijest Jedinice za profesionalne standarde Sarajevo broj 14-176 INT od 12.03.2012. godine i broj 17-05-04-1962 od 13.08.2015. godine, potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 11-12-05-14 od 07.03.2014. godine FUP Sarajevo, obavijesti kantonalnog tužilaštva USK-a broj T 01 0 KT 0018975 14 od 25.03.2013. godine i obavijest broj T 0 10 KT 0018975 14 od 18.03.2016. godine, zapisnik o saslušanju svjedoka Z.D. broj 11-2-29-14 od 03.04.2014. godine, izjava Dž.R. broj 11-8-32-14 od 12.03.2014. godine data u FUP Sarajevo, naredbu o provođenju istrage KT USK Bihać od 14.01.2016. godine, rješenje Policijskog odbora za policijske sluzbenike FBiH Sarajevo broj PO-10-13 od 03.04.2013. godine, rješenje o obustavi postupka protiv službenika B.D. broj 10-34-3-41-12 od 19.08.2013. godine FUP Sarajevo, rješenje FUP Sarajevo broj 10-16-1-34-2-168 od 17.10.2013. godine, poziv svjedoku B.D. od Kantonalnog tužilaštva Sarajevo od 21.01.2013.godine, poziv kantonalnog suda Sarajevo B.D. od 22.11.2013. godine, ispis iz članka „3 W“ ... pod naslovom „...“, akt Interpola provjere broja 03-6-6-1-18-873-1 -14 od 09.07.2014. godine, za Z.D. i uz isti akt sa natpisom vozilo na ime potjernice Interpola, potvrda o usklađenosti pojedinačnog vozila sa dokumentacijom za uvoz vozila Mazda i akt „Mitarfertrag jaki auto best“, zapisnik o saslušanju svjedoka V.D. u Kantonalnom tužilaštvu USK od 20.04.2016. godine, zahtjev za dostavu potvrda službenih evidencija KT USK-a Bihać od 19.04.2017. godine upućen FUP Sarajevo, akt FUP Sarajevo broj 09-10-1-04-3-1366-14 od 08.05.2017. godine upućen KT USK Bihać, Službena zabilješka PS Bosanska Krupa od 20.30.2017. godine, krivična prijava protiv Dž.R. od 15.10.2014. godine, akt Doo Rekić SHOP sačinjen u FUP Sarajevo broj 10-11-12-04-3-3775 od 10.08.2012. godine dostavljen Poreznoj upravi FBiH Sarajevo, zapisnik o saslušanju svjedoka J.M. u Sektoru kriminalističke policije detašman Bihać broj 11-12 od 18.10.2012. godine, akt broj 314 STOP Lucer od 03.07.2014. godine.
U toku glavnog pretresa, Kantonalni tužilac je odustao od 2. i 3. tačke optužnice, pa je sud shodno odredbi člana 298. tačka b) Zakona o krivičnom postupku odlučio kao u tački II izreke presude.
Takođe, u toku glavnog pretresa (ročište od 25.02.2019. godine) istaknut je prigovor nezakonitosti od strane branioca optuženog u pogledu predaje mobitela oštećenog Dž.R., iPhone 4Sx crne boje IMEI ... i na njemu zasnovanog nalaza i mišljenja vještaka Adnana Bešlića, s obzirom da je branilac optuženog smatrao da je takav dokaz pribavljen na nezakonit način i da ostali dokazi koji proizilaze iz tog dokaza su i sami nezakoniti. Međutim, ovaj prigovor nezakonitosti branioca optuženog sud je odbio iz razloga što je oštećeni dobrovoljno predao svoj mobitel ovlaštenim službenim licima, o čemu govori i potvrda Federalne uprave policije broj 11.12-3-14 od 24.02.2014. godine, potpisana od strane oštećenog Dž.R. i ovlaštenog službenog lica I.D.. Naime, član 85. Zakona o krivičnom postupku propisuje postupak tužioca i ovlaštenih službenih lica ukoliko se radi o predmetima čije otvaranje i pregled u trenutku oduzimanja nije moguć. Međutim, u konkretnom slučaju radi se o dobrovoljnoj predaji predmeta od strane oštećenog koji je detaljno opisan u navedenoj potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta i za čije pribavljanje nije bila potrebna naredba suda niti je bilo potrebno da se taj predmet stavlja u poseban omot i zapečati i onda vrši njegovo otvaranje i pregled, te sačinjavanje zapisnika o tome.
Nadalje, u toku glavnog pretresa sud je dopustio čitanje zapisnika o saslušanju svjedoka J.M. sačinjenog pred Federalnom upravom policije, Sektor kriminalističke policije, Detašman Bihać broj 11/12-18/14 od 27.02.2014. godine, i to na temelju odredbe člana 288. stav 2. Zakona o krivičnom postupku, s obzirom da je ovaj svjedok ostao nedostupan sudu i u ponovljenom postupku, a o čemu govori i povratnica u spisu. Naime, od strane dostavne službe sud je obaviješten da se ovaj svjedok nalazi u Njemačkoj, da njegova nova adresa nije poznata dostavljaču, a takođe nije poznata niti tužiocu, s tim što treba istaći da je ovaj svjedok i u ranijem postupku bio nedostupan sudu i njegov iskaz je pročitan u cijelosti na glavnom pretresu.
Navedeni zapisnik o saslušanju svjedoka J.M. sačinjen je u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o krivičnom postupku, tako što je svjedok prvobitno upozoren na sva svoja prava i obaveze, a zatim su istom postavljana pitanja od strane ovlaštenih službenih lica na koje je on davao odgovor i nije imao primjedbi na taj zapisnik.
Prigovor branioca da ovaj svjedok nije saslušan u istrazi jer zapisnik datira od 27.02.2014. godine, a naredba o provođenju istrage protiv optuženog B.D. donesena je 14.01.2016. godine, nije osnovan.
Naime, naredba o provođenju istrage je interni i pripremni akt tužioca i donošenjem naredbe o provođenju istrage, ne proizvodi nikakve posljedice za osumnjičenog u smislu ograničenja njegovih prava. Dakle, tužilaštvo može vršiti sve potrebne predistražne i istražne radnje propisane članom 234. Zakona o krivičnom postupku i neograničavajući se samo na te radnje, prije nego što donese naredbu o provođenju istrage. Provođenje određenih predistražnih radnji, ne znači da to obavezno mora da rezultira naredbom o provođenju istrage, već tužitelj naređuje provođenje istrage samo ako utvrdi da postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo, a upravno na osnovu ranije preduzetih radnji.
Cijeneći sve izvedene dokaze i to svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi u smislu člana 249., a u smislu člana 15. i 16. Zakona o krivičnom postupku („Službene novine FBiH“, broj 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/009, 12/10 i 59/14) sud je odlučio kao u izreci presude iz sljedećih razloga:
Naime, iz iskaza svjedoka Dž.R. sud je utvrdio da isti poznaje B.D. i da je istog zamolio da mu izvrši provjeru poreznih dugovanja njegove firme Rekić Autoshop, a istog je upoznao nakon što je dao izjavu prvobitno u SIPA-i, a iz te policijske agencije su ga povezali sa B.D., sa kojim je obavio razgovor i nakon toga je održavao redovne kontakte.
Nakon mjesec dana B.D. ga je upoznao sa Z.D. iz Bihaća kao rođakom njegove žene i zatražio da on zaposli Z.D. kod sebe jer je u lošoj materijalnoj situaciji na što je on i pristao i dogovorio da Z.D. iz Švicarske dovozi vozila u Bihać i da će mu za svako vozilo biti plaćeno 300,00 franaka i da je to ispoštovano. U tom vremenu zamolio je B.D. da u Poreskoj upravi FBIH provjeri koliko firma Rekić Šop duguje poreza jer je želio da ta dugovanja izmiri kako bi otvorio još jednu firmu i B.D. je na to pristao govoreći da će javiti čim to provjeri. Nakon nekih 15-ak dana, B.D. ga je obavijestio da njegova firma duguje oko 43.000,00 KM poreznoj upravi, a utvrdio je da su ove činjenice tačne jer iste provjere je izvršio posredstvom advokata u poreznoj upravi.
U međuvremenu mu se B.D. požalio da je suspendovan i nema plate i da je generalno u lošoj materijalnoj situaciji, te je ovaj svjedok obećao da će mu donijeti telefon što je i učinio a vrijednost telefona je 999 Švicarskih franaka. Navodi da je J.M. bio uposlenik u njegovoj firmi i da je jednom sa J.M. bio kod B.D., zbog povrata vozila Mercedes i da je B.D. na njegov zahtjev predao još jedan telefon marke iPod 5 koji je kupio u Švicarskoj, a isti mu je predao u prisutnosti svoje supruge Z.R. i Z.D..
Nadalje, ističe da je V.D. takođe upoznao preko B.D. u vezi spora koji se vodio u Općinskom sudu u Bosanskoj Krupi, da je istu kontaktirao putem telefona i iznio joj svoj problem, a ona mu je objasnila šta treba uraditi. Izjavio je da B.D. od njega u tom vremenu nije ništa tražio, već mu je on od sebe davao 100, 200 ili 300 franaka što na kraju iznosi oko 1.200,00 franaka, jer je bio u uvjerenju da je B.D. u teškoj materijalnoj situaciji.
Kasnije je upoznat da je B.D. tokom suspenzije imao pravo na umanjenu platu i saznao da se protiv firme Rekić Shop vodi kriminalistička istraga što ga je zaprepastilo, te da je naknadno saznao za Ljekarski nalaz o zdravstvenoj sposobnosti B.D. u kojoj je pisalo da je on 100% invalid i da je tek tad vidio s kim ima posla. Napominje da mu je B.D. slagao da nema nikakvih primanja, a u situaciji da je znao da B.D. za vrijeme suspenzije ostvaruje umanjenu platu, ne bi mu davao navedene iznose novca.
U vezi izjave J.M. u kojoj je navedeno da je isti prilikom rastavljanja jednog vozila koje se nalazilo u servisu pronašao neke ampule koje navodno služe za terorizam u kojoj je J.M. izjavio da oštećeni Dž.R. nema nikakve veze s tim, svjedok navodi da je B.D. njemu rekao da će biti doveden u vezu sa terorizmom, te da je nakon dolaska iz Švicarske odmah otišao B.D. kući, da je sa njim bila njegova supruga Z.R. i da je dao B.D. 500,00 švicarskih franaka kako bi riješio taj problem. Tom prilikom B.D. mu je pokazao svoj rokovnik u kojem na prednjoj strani piše „Federalna uprava policije“, rukom ispisan tekst koji je B.D. sačinio i koji mu je pročitao, a pisalo je da on (Dž.R.) može reći da sam u tom periodu bio sa familijom u Švicarskoj i da nema nikakve veze sa terorizmom. Posebno ističe da je rekao B.D. da to završi, a da je B.D. tražio od njega 500,00 franaka koje mu je dao, što je vidjela i njegova supruga. Navodi da ga je stvarno bio strah kad mu je B.D. prezentovao dešavanja na način da može biti doveden u vezu sa terorizmom, te je bio spreman na sve ako do toga dođe, odnosno da je bio spreman dati B.D. 500 franaka da se to završi. Takođe, sve poruke koje je razmijenio sa B.D. ima sačuvane u mobilnom aparatu koje je dobrovoljno predao policijskim službenicima, za što mu je izdata potvrda.
Na glavnom pretresu svjedok Dž.R. u pretežnom dijelu iskazuje saglasno kao i u fazi istrage. Ističe da mu je optuženi u kritično vrijeme uporno slao telefonske poruke dok se oštećeni nalazio u Švicarskoj, a vezano za pronađene ampule i pozivao da hitno dođe u Bihać da to pitanje riješi govoreći da predmet više ne može čekati jer će otići od njega, a kad je Dž.R. došao u Bihać, sastali su se u kući optuženog gdje mu je optuženi predočio da su u njegovom autoservisu Rekić Shop u Bosanskoj Krupi pronađene dvije ampule amonijaka koje se koriste za proizvodnju eksploziva i rekao da se zbog toga on može dovesti u vezu sa terorizmom što je kod njega izazvalo strah da bi mogao imati velikih problema. Tvrdi da mu je optuženi tada rekao da on kao visokopozicionirano službeno lice FUP-a može riješiti nastale navodne probleme oko pronađenih ampula ali da to iziskuje određene troškove jer on mora sve to srediti sa tužiocem i sudijom. Oštećeni izjavljuje da je on pitao optuženog koliko bi to koštalo, a optuženi mu je rekao da može biti dovoljno do 500,00 franaka da on to sredi sa tužiocem i sudijom i da njima treba platiti. Posebno navodi da je iz džepa izvadio 500,00 švicarskih franaka i dao optuženom B.D. a uz to mu je donio na poklon telefon i mali kompjuter. Ističe da bi B.D. dao i 5.000.00 franaka samo da taj problem završi jer ga je stvarno bio strah. Napominje da je telefon i kompjuter dao na poklon i da to optuženi nije tražio. Prilikom unakrsnog ispitivanja oštećeni je više puta u prisutnosti optuženog ponovio da je optuženi od njega tražio do 500,00 švicarskih franaka govoreći ovakve radnje iziskuju troškove jer on mora platiti sudiji i tužiocu. Takođe, prilikom unakrsnog ispitivanja izjavio je da je optuženom i ranije davao razne poklone koje je naveo u iskazu datom u istrazi na način da je optuženom davao po stotinu, dvjesto ili tristo švicarskih franaka kad je optuženi bio suspendovan, ali da tada optuženi nije tražio taj novac nego je samo isticao da je suspendovan i da nema nikakvih primanja, pa se svjedok-oštećeni sažalio i davao mu iznose, a kad je kasnije saznao da je optuženi za vrijeme suspenzije primao platu koja je bila neznatno umanjena, uvjerio se da je optuženi zloupotrijebio svoje prijateljstvo sa njim da bi od njega uzimao novac. Ponovio je da je kad su se javili problemi vezano za nevraćanje zaplijenjenih mašina koje je on uvezao iz Švicarske nakon konsultacija sa svojim punomoćnikom advokatom Feridom Mujagić, koji mu je predočio da može napisati dopis i tražiti iznos neplaćenog poreza kod Porezne uprave, ali da bi to potrajalo, oštećeni je zamolio B.D. da provjeri koliko njegova firma Rekić Shop duguje poreza i da je optuženi to provjerio i kasnije mu rekao da ima neplaćenih oko 43.000,00 KM poreza. Iskazuje da ga je optuženi upoznao sa Z.D. i zamolio ga da ga zaposli, što je i učinio, a kasnije mu je Z.D. pravio razne probleme prilikom uvoza vozila na način da je oduzeo vozila koja je na zahtjev oštećenog iz Švicarske vozio u Bosnu i to vozila marke Corvette sportsko žute boje, Škoda Octavia i Mazda, pa je oštećeni protiv Z.D. podnio krivičnu prijavu. Navodi i da je jednom u kuću B.D. s njim dolazio njegov sin i jedan Švicarac, a u kritično vrijeme kad je on dao novac u iznosu od 500,00 švicarskih franaka B.D. bila je samo supruga od ovog svjedoka. Ponavlja da je ranije imao problema u vezi zaplijenjenih mašina koje je uvezao iz Austrije, a koje su kasnije otjerane u Bihać a zatim prodate neke mašine u Velikoj Kladuši, a neke u Bužimu. Tvrdi da nije podnio prijavu protiv predsjednika Općinskog suda u Bosanskoj Krupi za korupciju i da je pred sudom u Bosanskoj Krupi vođen sudski proces u kojem je trebalo odlučiti da se mašine vrate, a sa B.D. je razgovarao o tome, ali nije podnio nikakvu prijavu. Takođe, sa B.D. je razgovarao i o Z.D. i rekao da nije dobro što je on uzeo njegova vozila, pa je B.D. rekao da Dž.R. to prijavi nadležnim organima i da se to mora vratiti nazad. Ponavlja da je sa svojom suprugom došao u kuću B.D. jer mu je optuženi više puta slao telefonske poruke da mora obavezno doći ističući da on ne može više dokumentaciju držati u svojoj ladici i da to mora riješiti jer će u suprotnom imati problema, budući da se radi o ampulama za terorizam. Na glavnom pretresu svjedok Dž.R. izjavljuje: „Evo B.D. živog tu, rekao mi je lijepo da mu dam do 500,00 franaka, dovoljno je da može riješiti to i sve regulisati kompletno“. Po dolasku do kuće parkirali su auto u dvorištu ispred kuće B.D., B.D. supruga ih je dočekala, odmah je došla kafa na sto, hurmašice i torta, popili su kafu, a svjedok Dž.R. i B.D. su sami sjedili za stolom i razgovarali dok su njihove žene bile malo dalje i razgovarale u dnevnom boravku. Tvrdi da je B.D. tada izvadio rokovnik i pisao svojom rukom detaljno šta on mora da odradi i završi da Dž.R. ne bi imao problema. Ističe da je B.D. tada rekao koliko treba da će platiti jer je B.D. rekao da su to ipak ampule za terorizam i da će on to regulisati i riješiti. Dž.R. mu je rekao: „B.D., reci mi živ bio koliko košta“ a B.D. je odgovorio: „Može biti jedno 500 franaka, može pokriti sve kompletno“. Izjavljuje da je izvadio 500,00 švicarskih franaka i njemu dao a potom su Dž.R. i njegova supruga otišli u Bosansku Krupu.
Svjedok I.D. je na glavnom pretresu pred sudom izjavio da je zaposlen u Federalnoj upravi policije od augusta mjeseca 2002. godine i da je prvo radio na poslovima istražitelja u Sektoru krim. policije Detašman Bihać, a kad je suspendovan B.D., tad je ovlašten od strane dirktora FUP-a policije da rukovodi sa Detašmanom Bihać, i to do povratka B.D. ili do postavljenja nekog drugog na njegovu poziciju. Vezano za predmet Rekić Shop, kad je B.D. suspendovan, svjedok je obaviješten da kao rukovodilac Detašmana pripremi sve predmete u radu i službene evidencije u Detašmanu koje će se kontrolisati od strane stručnog tima iz Sarajeva, a radi se o redovnoj kontroli koja se vrši svake godine. Vršeći navedene pripreme na stolu kancelarije u kojoj je radio B.D. zatekao je spis na kojem je pisalo Rekić Šop, a inspektor A.V. je rekao da je njega i D.Đ.., B.D. slao u Poreznu upravu da izvrše određene provjere po pitanju dugovanja za firmu Rekić Shop. Nakon toga je pregledom spisa svjedok I.D. uočio da se u predmetu nalaze određena pismena koja su zaprimljena od porezne uprave Federacije kantonalne uprave Bihać i vidio da postoji jedan dopis koji je upućen od strane FUP-a u augustu 2012. godine u kojem je stajalo da FUP Detašman u Bihaću u saradnji sa Tužilaštvom područje Sanski Most provodi istragu u cilju provjere poslovanja firme Rekić Shop a Porezna uprava Federacije Kantonalni ured u Bihaću dostavila je određenu potrebnu dokumentaciju koja je tražena tim dopisom. Nakon što je B.D. suspendovan, dostavljena je određena dokumentacija službenom poštom iz Sarajeva koja je upućena od Porezne uprave Federacije, koja je došla u službenoj pošti te je svjedok utvrdio da se odnosi na predmet Rekić Shop, pa je istu uložio u predmet i ostavio na stolu. Kako niko nije postupao u tom predmetu, a predmet nije bio ni zaveden u evidencije, svjedok kao rukovodilac nije ništa poduzimao u tom predmetu, te je predmet stajao kod njega. Poslije toga pozvan je i B.D. u njegovom i prisustvu krim. tehničara otvorena je kasa i sravnjeno je stanje u kasi, a to je sve fotografisao krim. tehničar Š.Č.. Ističe da je pitao B.D. za predmet Rekić Šop koji je zatečen, a B.D. je rekao da on radi na tom predmetu i da će to riješiti kad se vrati jer će mu ubrzo biti ukinuta suspenzija, te je predmet ostao na stolu gdje je i bio. Izjavio je i da su vršene provjere da li je V.D. dolazila u prostorije Detašmana u Bihaću i utvrđeno da prema njihovim službenim evidencijama tužiteljica V.D. nije dolazila u prostorije Detašmana Bihać. Nakon suspenzije B.D. izjavu potpisanu od strane J.M. pronašli su u herbaru odloženih službenih zabilješki iz augusta 2012. a ista se odnosila na pronađene ampule prilikom provjere navoda prijave koju je jedna ženska osoba podnijela protiv Z.D. kabinetu direktora FUP-a D.L., a istoj je navedeno da policija USK neće da postupa u istraživanju kriminalnih radnji koje je počinio Z.D., a u e-mail-u je stajalo da je Z.D., sa Dž.R. upoznao B.D.. Nakon što su istražitelji obavili razgovor sa svjedokom Dž.R., ovaj svjedok je i sam došao u kancelariju kod svjedoka I.D. govoreći da je on šefu detašmana B.D. dao mobilni telefon da izvrši provjere u Poreznoj upravi o poreznom dugu njegove firme Rekić Šop, a da je i za tužiteljicu V.D. donio jedan mobilni telefon koji je predao B.D., a da ga B.D. i da ga je B.D. uručio V.D. sinu, nakon čega je B.D. od njega tražio da tužiteljici V.D. doveze vozilo i da je on iz Švicarske dovezao vozilo. Kao rukovodilac Detašamana sazvao sastanak svih istražitelja i naložio da se izvrše provjere vezane za predmet Rekić Šop, te uputio Kantonalnom tužilaštvu USK Bihać, sa zahtjevom da odgovore da li ovo tužilaštvo odnosno područno tužilaštvo Sanski Most vodi istragu u odnosu na firmu Rekić Shop, te su od glavne tužiteljice dobili odgovor da se protiv naveden firme ne vodi istraga, koja obavijest je i uložena u predmet Rekić Shop. Nakon što su dobili ovu obavijest o nevođenju istrage i da predmet nije zaveden u službenim evidencijama, donesen je zaključak da se radi radi o određenoj sumnji, da je B.D. privatnoj režiji izvršio određene provjere za Dž.R. i da je B.D. dao informacije Dž.R. o dugovanjima poreza za firmu Rekić Šop. Tvrdi da je sačinio službenu zabilješku o prijavi Dž.R. i da je o tome obaviješteno Kantonalno tužilaštvo, te da je bio dužan postupiti na navedeni način protiv bilo kojeg uposlenika policije koji prima skupocjene poklone, a sve radnje su poduzete uz dato ovlaštenje nadređenih rukovodilaca iz Federalne uprave policije. Iskaz ovog svjedoka potkrijepljen je podacima iz službenih zabilješki broj: 11/12-46/14 od 19.02.2014. godine, 11/12-SL/13 od 08.01.2013. godine, 11/12-48/14 od 21.02.2014. godine, 11/12-59/14 od 26.02.2014. godine i 11/12-54/14 od 25.02.2014. godine, br. 11/12-49/14 od 21.02.2014. godine, te službene zabilješke br. 11/12-64 od 25.02.2014. godine, čiji navodi su sadržani u iskazu svjedoka I.D. koji je detaljno obrazložen.
Svjedoci D.Đ. i A.V. saglasno navode da su na zahtjev optuženog početkom mjeseca augusta 2012. godine upućeni u prostorije Porezne uprave Kantonalni ured u Bihaću da izvrše provjere da li firma Rekić Šop ima poreznih dugovanja. Prije kretanja u Poresku upravu, B.D. im je dao jedan list papira na kojem je pisalo „Rekić Šop“. Po preuzimanju tog lista papira sjeli su službeno vozilo i došlo u prostorije Poreske uprave Kantonalni ured u Bihaću i rekli da su upućeni od strane šefa Detašmana FUP-a da vide ima li firma Rekić Šop poreznih dugovanja a osoba koja je tu radila rekla im je da im ne može dati podatke o tome nego je potrebno da se dostavi službeni akt u kojem treba navesti firmu za koju se ti podaci traže. Po dolasku u prostorije Detašmana upoznali su šefa B.D. da se treba napisati dopis kojim se traže porezni podaci za navedenu firmu a on je rekao da će to riješiti.
Svjedok A.V. dalje navodi da je u oktobru mjesecu 2012. išao na teren u Bos. Krupu zajedno sa šefom Detašmana B.D. i da je po dolasku u Bos. Krupu vozeći službeno vozilo na zahtjev šefa B.D. zaustavio vozilo ispred servisa Rekić Šop. Kad su izašli iz vozila B.D. mu je rekao da ostane vani jer on mora pronaći jedno lice da s njim obavi razgovor. Nakon pet minuta B.D. se vratio a sa njim je bio H.M. te je i svjedok krenuo za njima prema službenom vozilu a B.D. mu je rekao da on ostane vani dok on obavlja razgovor sa tom osobom. Nakon toga je B.D. sjeo na mjesto vozača a H.M. na mjesto suvozača i njih dvojica su nešto razgovarali a B.D. je tok razgovora zapisivao u svom rokovniku. Kad su se vratili u pravcu Bihaća tokom vožnje B.D. mu je rekao da ima jednog saradnika s kojim će popiti kafu u jednom kafiću na izlazu iz Bos. Krupe te su se svratili u taj kafić koji se nalazi s lijeve strane puta. B.D. mu je rekao da je to bivši policajac a zatim su se u kafiću njih dvojica sastali. Kasnije je saznao da je ta osoba J.M.. Slušao je o čemu razgovaraju i čuo da ta priča ima veze sa H.M. koji je s njim prethodno sjedio u vozilu i čuo je da B.D. tad u kafiću kaže da će izvršiti provjere i utvrditi da li se radi o terorizmu. Tu su se zadržali 5-10 minuta. Poslije toga Dž.R. je podnio krivičnu prijavu protiv Z.D. pa su po tom pitanju svjedok A.V. i S.Z. uzimali izjavu od Dž.R. tako da je S.Z. obavljao poslove istražitelja a A.V. je bio zapisničar. Svjedoci I.D., D.Đ. i Š.Č. saglasno navode da su u prisustvu šefa Detašmana I.D. povodom zahtjeva E.H. da mu se vrati vozilo „Audi“ a po naredbi Kantonalnog tužioca Ornele Cerić, otključali sef B.D. u namjeri da pronađu saobraćajnu dozvolu za navedeno vozilo i da su u istom pronašli dvije ampule a radi se o staklenim ampulama sa metalnim čepom. Jedna ampula je bila ispravna a druga je bila razbijena. Tvrde da su iste fotografisane i da je sačinjena fotodokumentacija na te okolnosti. Svjedok Š.Č. izjavljuje da je u prostorijama arhiva službenih zabilješki pronađen zapisnik sa izjavom J.M. br. 11/12 od 18.10.2012. godine koji nije protokolisan te da nije fotografisano mjesto gdje je zapisnik pronađen. Iskazi svjedoka A.V. i D.Đ. poktrijepljeni su podacima iz službene zabilješke br. 11/12-52/14 od 24.02.2014. godine. Iskazi svjedoka Š.Č. i D.Đ. potkrijepljeni su podacima iz službene zabilješke br. 11/12-65/14 od 28.02.2014. godine i službene zabilješke br. 11/12-61/14 od 27.02.2014. godine.
Svjedok J.I. u svom iskazu navodi da je zaposlen u FUP kao policajac na poslovima vođenja kriminalističkih operativnih evidencija i da je u maju mjesecu 2012. evidentirao da je Dž.R. dolazio u prostorije Detašmana u Bihaću kod šefa Detašmana B.D. a nakon prezentiranja evidencije dolaska Dž.R. u Detašman od strane tužioca svjedok je potvrdio da je to njegov rukopis i da je u toj evidenciji navedeno da je Dž.R. tada bio u Detašmanu. Iskazuje da on uz poslove evidencija vodi i knjigu protokola u Detašmanu u Bihaću i da u pravilu istražitelji koji rade u Detašmanu traže broj protokola da upišu predmet na kojem rade. Tvrdi da u 2012. godini u službeni protokol nije upisao firmu Rekić Šop i da polovinom 2012. godine u čitavom tom periodu nije evidentirao dolazak i boravak tužiteljice V.D. kod šefa Detašmana B.D.. Nakon što je tužilac ovom svjedoku predočio pronađene ampule svjedok izjavljuje da je on ove ampule vidio u Detašmanu i da ga je tada B.D. pitao da li on zna šta su te ampule a svjedok je rekao da ne zna ništa o njima. Objašnjava da se radi o ampulama koje su metalik sive boje dužine oko 10-ak cm a nakon što je tužilac predočio fotodokumentaciju br. 11/12-06/14 od 28.02.2014. i sliku broj 11 na kojoj se vide ampule, svjedok je odgovorio da su to te ampule koje mu je pokazivao B.D.. U odnosu na lice J.M. i njegov dolazak u FUP, Detašman u Bihaću, svjedok izjavljuje da je evidentirao dolazak J.M. 18.10.2012. ali je pogrešno naveo ime J.G., a trebao je napisati J.M.. Navodi da je tada J.M. kod šefa Detašmana Bihać B.D. boravio oko sat vremena. Naknadno je u Detašmanu pronađen zapisnik od strane Interne kontrole iz kojeg je vidljivo da je uzeta izjava od J.M., a od strane B.D. koja izjava nije bila protokolisana i upisana u službenu evidenciju. Nakon što je tužilac predočio zapisnik o saslušanju svjedoka J.M. broj 11/12 bez broja protokola od 18.10.2012., svjedok J.I. je izjavio da je to taj zapisnik na kojem nema broja protokola. Napominje da istražitelji imaju pristup protokolu kad uzimaju službene zabilješke i zavode ih ukoliko se radi o tajni za koju ovaj svjedok ne treba znati i u toj situaciji se u protokol upisuju inicijali.
Svjedok I.B. navodi da je u 2012. godini obavljao funkciju Kantonalnog tužioca USK i da se ne može sjetiti da li ga je u oktobru 2012. godine, a i kasnije poziva optuženi B.D. vezano za terorizam, ali se sjeća da je bilo u vezi drugih djela. Na posebno pitanje da li ga je B.D. u oktobru pozivao kad nije bio dežurni, izjavljuje da ne bi rekao da ga je pozivao ali da ne može reći ni da ni nije. Na pitanje da li ga je B.D. pozivao vezano za saslušanje svjedoka J.M. 18.10.2012. svjedok I.B. je izjavio da se ne sjeća. Sjeća se da je postupao po prijavama od oca i sina R. ali u slučaju protiv osumnjičenog Z.D., a za terorizam i ampule se u tom predmetu nisu spominjali. Izjavljuje da kod njega nije bio registrovan predmet Rekić Šop vezano za pronalazak određenih ampula i koruptivnih radnji predsjednika Općinskog suda u Bosanskoj Krupi. Nakon što je svjedoku predočena izjava J.M. od 18.10.2012. godine, isti je izjavio da on kao tužilac nije obaviješten o uzimanju navedene izjave i da su ti podaci netačni te da je ova izjava u tehničkom smislu „falš“ jer na istoj nije naveden broj protokola, nije evidentirano ko je zapisničar, potpisana je samo od strane svjedoka a nema potpisa zapisničara i nije potpisana od strane tužitelja odnosno nije potpisana od strane ovlaštene službene osobe, pa se radi o tehnički nepotpunom i „falš“ zapisniku. Kada se iskaz ovog svjedoka dovede u vezu sa rasporedom dežurstava tužilaca Tužilaštva USK za period od 01.10. do 31.10.2012. godine broj A-832/12 od dana 19.09.2012. godine, potvrđuje se činjenica da ovaj tužilac u tom periodu nije bio dežurni, što optuženi tvrdi. Iskazu ovog svjedoka sud je poklonio vjeru s obzirom da ovaj svjedok nema nikakvog razloga da svjedoči protiv optuženog, posebno jer se optuženi i ovaj svjedok poznaju dugo godina, a iskaz ovog svjedoka je potkrijepljen materijalnim dokazima.
Svjedok V.D. izjavljuje da je zaposlena u Kantonalnom tužilaštvu USK Bihać na poslovima Kantonalnog tužitelja područno tužilaštvo Sanski Most i većinom radi na Odjelu opći kriminal ali nekad se dogodi da ima i predmeta iz oblasti privrednog kriminala gdje ona odrađuje predmete sa područja Sanskog Mosta. B.D. poznaje od 2004. godine i sjeća se da je 2012. godine svjedokinju B.D. obavijestio da je Dž.R. prijavio predsjednika suda u Bos. Krupi vezano za neki izvršni predmet i da je ona B.D. rekla da provjeri te podatke pa bi ona obavijestila nekog od kolega iz privrednog odjela. Ubrzo je dobila obavijest da podnosilac prijave nije govorio istinu pa ona nije imala potrebe da obavijesti tužioca iz privrednog odjela. Shvatila je tada ozbiljnost takvog predmeta i smatrala je da je potrebno provjeriti te navode iz prijave prije nego što se pokrene istraga. Ističe da odmah 80% nije vjerovala u te navode. Na pitanje tužioca kako je mogla dati ovlaštenje optuženom da provjerava te navode u predmetu Rekić Šop izjavljuje da je mislila odmah obavijestiti kolegicu privrednog odjela ali je nije obavijestila i propustila je to a budući da je nakon izvjesnog vremena od B.D. putem telefona dobila obavijest da podaci po prijavi nisu tačni, konačno nije obavijestila tužioca iz privrednog odjela jer to nije bilo potrebno budući da nije bilo elemenata krivičnog djela a predmet nije bio ni formiran. Iskazuje da poznaje Dž.R. koji je tada posjedovao auto kuću i njen suprug je od Dž.R. u 2013. godini kupio auto a o tome je zaključen ugovor i ima potvrdu za sve to. Auto je kupljeno za 3.000,00 KM ali nije bilo ispravno pa je auto vraćeno a Dž.R. joj je ostao dužan određeni iznos novca.
Svjedok J.M. u svom iskazu br. 11/12-18/14 od 27.02.2014. izjavljuje da je u septembru mjesecu 2012. u autoservisu Rekić Šop vršio rastavljanje vozila Opel Corsa vlasništvo S.M. iz B.O. zajedno sa H.M. a tom prilikom u unutrašnjosti ispod zadnjih siceva pronašli su dvije ampule koje su bile u metalnim okvirima a unutar metalnih okvira bile su staklene bočice na kojima je pisalo amonijak. Tom prilikom su vidjeli da je jedna bočica razbijena i da u njoj nema nikakve tekućine niti materije dok je druga bila puna tekućine. Ispravnu ampulu je izvadio iz vozila i ostavio na policu u servisu a zatim nakon nekoliko dana putem telefona nazvao B.D. šefa Detšamana Bihać koji mu je rekao da je dobro što ga je nazvao i da je upravo mislio da bi u vozilu S.M. trebalo nešto biti a svjedok J.M. mu je odgovorio da je pronašao ampulu na kojoj piše amonijak pa je B.D. rekao da će se navratiti da je preuzme. Ubrzo nakon toga ga je B.D. nazvao i rekao da dođe u ćevabdžinicu „...“ u Bos. Krupi i ponese tu ampulu. Kad je došao u ćevabdžinicu predao je B.D. ampulu amonijaka i zamolio da izvrši analizu tekućine i da utvrdi o čemu se radi. Tvrdi da je B.D. preuzeo ampulu od njega ali mu tada nije dao nikakvu potvrdu o preuzimanju ampule već je rekao da dođe sutradan u 8 sati u Bihać kod njega da da izjavu na te okolnosti. Tokom razgovora u ćevabdžinici B.D. mu je rekao da je ampula veoma vrijedna i da određene službe OSA i SIPA znaju za ampulu te da ampula amonijaka predstavlja sastojak za pravljenje eksploziva i dodao da je bolje da je ampulu predao jer je mogao biti uhapšen i ispitan. Tvrdi da je dana 18.10.2012. u 8 sati po dogovoru došao kod B.D. u službene prostorije Detašmana u Bihaću a prije toga se javio dežurnom uniformisanom policajcu koji je evidentirao njegov ulazak. Prilikom ulaska susreo je I.D. sa kojim se od ranije poznaje još iz vremena dok je J.M. radio u MUP USK. Potom je u kancelariji B.D. dao detaljnu izjavu na zapisnik na okolnosti pronalaska navedenih ampula. Izjavljuje da prilikom davanja izjave B.D. uopće nije spomenuo vlasnika servisa Rekić Šop Dž.R. već je B.D. na kraju izjave pitao da li Dž.R. ima bilo kakve veze sa navedenima ampulama na što mu je svjedok J.M. odgovorio da Dž.R. nema nikakve veze sa vozilom niti pronađenim ampulama. Nakon što je sačinjen zapisnik o saslušanju svjedoka isti je potpisao a nije ga pročitao a za vrijeme uzimanja izjave su bili sami on i B.D.. Nakon što mu je prilikom ispitivanja 27.02.2014. predočen zapisnik br. 11/12 od 18.10.2012. svjedok J.M. je izjavio da je na zapisniku njegov potpis i da on nije izjavio da je S.M. ukrao jedno vozilo iz Rent a Car-a što je uneseno na zapisnik te da prilikom ispitivanja njega B.D. nije pitao da li on za Dž.R. pakuje i prenosi ovakve stvari preko granice u Švicarsku. Tvrdi da mu je B.D. prilikom ispitivanja 18.10.2012. rekao da Dž.R. zbog navedenih bočica – ampula potražuje Interpol što je svjedoku J.M. bilo nejasno jer Dž.R. se tad nalazio u Švicarskoj i nije uopće znao da postoje ikakve bočice – ampule. Izjavljuje da mu je B.D. dana 18.10.2012. godine rekao da osigura H.M. kako bi B.D. došao u Bos. Krupu i uzeo od njega izjavu na okolnosti pronalaska bočica – ampula amonijaka. Izjavljuje da je dana 19.10.2012. oko 9,00 sati B.D. došao u Bos. Krupu zajedno sa svojim zamjenikom A.V. i uzeli su izjavu od H.M. na okolnosti pronalaska bočica – ampula amonijaka. Nakon što su uzeli izjavu B.D. i A.V. su došli do autopraone i do kafića „MB“ u Bos. Krupi te su pozvali svjedoka J.M. da popiju kafu. Dok su pili kafu B.D. je u A.V. prisustvu rekao da je on sa drugim kolegama iz policijske agencije FOS-a i SIPA-e sredio da J.M. ne zovu i da je obavijestio da je to riješeno pošto se radi o međunarodnom kriminalu. U zapisniku o saslušanju svjedoka J.M. br. 11/12 od 18.10.2012. navodi se da je J.M. izjavio da radi u autoservisu Rekić Šop u Bos. Krupi koji se nalazi u ul. ... oko godinu dana na poslovima Mehaničara, da se autoservis bavi popravkom putničkih automobila, prodajom auto guma i slično. O autu koje je S.M. u januaru 2012. dovezao u njihov servis navedeno da se J.M. nalazio na poslu u servisu kad ga je nazvao autoelektričar B.A. da dođe kod njega u autoelektričarsku radnju da pregleda vozilo S.M. što je J.M. i učinio i da je tom prilkom uvrdio da se radi o kvaru na motoru. Sljedećeg dana je S.M. dovezao vozilo u autoservis Rekić Šop i iz istog uzeo svoje lične stvari koje je strpao u aktovku i vidio je da je S.M. stavio u aktovku staklenu flašu oko pola litre koja je bila umotana u novinski papir i odnio sa sobom. Pitao ga šta je to a S.M. je odgovorio da je to lijek za rak koji on ima. Sljedećeg dana je S.M. putem mobitela nazvao voditelja servisa S.R. i rekao da se vozilo može raditi i da se utvrdi kvar i da će on sve troškove platiti. Prilikom rastavljanja vozila sa J.M. su radili učenici na praksi H.M. i A.N.. Rastavljen je motor i utvrđen kvar o čemu je obaviješten S.M. pa je S.M. putem telefona zvao Banja Luku i razgovarao sa svojim prijateljima tražeći motor za svoje vozilo. Poslije obavljenog razgovora S.M. je otišao a potom je nazvao putem telefona i rekao da će doći dijelovi iz Banja Luke a nakon toga on nije dolazio po vozilo ali je javio da se uzmu tablice sa vozila i da se auto proda u otpad te da J.M. naplati svoj rad. Potom je J.M. vršio demontiranje dijelova vozila zajedno sa H.M.. Prilikom rastavljanja vozila i podizanja zadnjeg sica H.M. je pronašao dvije staklene bočice na kojima piše amonijak i pokazao J.M. a prilikom otvaranja jedna je bočica razbijena. Pronađene ampule su ostavljene na policu u servisu a auto je dato na auto otpad kod izvjesnog M.. Više puta je pokušao stupiti u kontakt sa B.D. iz FUP-a ali ga nije mogao dobiti na telefon. Kad je konačno stupio u vezu sa B.D. i ispričao o pronalasku bočica sa amonijakom B.D. je rekao da će doći po njih da ih uzme i da na analizu. B.D. je sve detaljno ispričao o načinu kako ih je našao. B.D. ga je kasnije obavijestio da je S.M. ukrao jedno vozilo iz Rent a car-a iz Sanskog Mosta i da ga nije vratio, da se u bočicama nalazi smjesa za eksploziv i da J.M. treba dati izjavu što je J.M. i učinio 18.10. Nadalje se u ovom zapisniku navodi da J.M. nije znao šta se u bočicama nalazi da odgovorno tvrdi da Dž.R. nema nikakve veze o bočicama te da J.M. Dž.R. nikad nije anagažovao da pakuje i nabavlja slične bočice te da ih on treba prevesti dalje.
Svjedok H.M. u svom iskazu navodi da je u 2012. bio zaposlen u servisu Rekić Šop vlasništvo Dž.R. koji se tada nalazio u Švicarskoj a direktor firme je bio njegov brat. Sjeća se da je 2012. radeći zajedno u servisu sa J.M. prilikom rastavljanja vozila Opel vlasništvo S.M. ispred zadnjeg sica pronašao dvije bočice sa metalnim okvirima, kad su otvorili vidjeli su da se radi o staklenim ampulama i prilikom otvaranja jedna je ampula razbijena a druga je bila ispravna. Iskazuje da je nakon pronalska ovih ampula zovnuo majstora J.M. u servisu i predao mu te ampule i nije znao šta se u njima nalazi a on ih je ostavio u garaži i nakon nekoliko dana je J.M. rekao da je zvao B.D. iz Bihaća koji radi u FUP-u te mu je predao navedene ampule i dao kod njega izjavu na te okolnosti te napomenuo da će B.D. doći kod H.M. da potvrdi njegovu izjavu o pronalasku tih ampula. Nakon nekoliko dana došao je B.D. kojeg je svjedok i na glavnom pretresu prepoznao i rekao da je došao upravo on sa još jednim kolegom i pozvao ga da uđe u službeno auto pored servisa koje je bilo parkirano a kad je svjedok H.M. ušao, B.D. je tražio njegovu ličnu kartu dok je njegov kolega stajao vani sa J.M. pred servisom. Tvrdi da ga je B.D. tada ispitivao o pronalasku ampula a svjedok H.M. mu je sve objasnio a B.D. sve to zapisivao u rokovnik. Izjavljuje da mu je tada B.D. rekao da ga više neće niko ništa pitati i da on samo da izjavu kako je našao te ampule. Nakon što mu je na glavnom pretresu predočena fotodokumentacija od strane postupajućeg tužioca svjedok H.M. je izjavio da su pronađene ampule vidljive na fotodokumentaciji koja mu je predočena.
Svjedok E.V. navodi da je u kritično vrijeme obavljao dužnost načelnika Sektora krim. policije u FUP-u i svakodnevno pregledao i potpisivao na stotine akata. Nakon što mu je prezentiran akt broj: 10-11/12-04-3-3775 od 10.08.2012. izjavio je da se na ovom aktu nalazi njegov paraf iz tog vremena što podrazumijeva da je pregledao taj akt i da mu je on „prošao“ kroz ruke među stotinama drugih akata koje je taj dan parafirao i potpisao. S obzirom na protek vremena ne može se preciznije izjašnjavati o navedenom aktu osim da su mu svi akti iz svih Detašmana pa i Detašmana USK dolazili e-mailom zaštićeni preko tajnice N.J. a eventualno faksom ili kurirom poštom ličnim preuzimanjem u uredu od tajnice A.P. i S.H.. Sukladno ranije postignutom dogovoru sa načelnicima 15 odjela kojima je rukovodio unutar SKP ni jedan akt iz Detašmana nije mogao biti na stolu a da prethodno nije bio pregledan i odobren za dalje distribuiranje prema ovom svjedoku od strane rukovodilaca tih Detašmana odnosno terenskih ureda. To vrijedi i za ovaj sporni akt koji je nakon njegovog parafa u ime direktora potpisao tadašnji zamjenik rahm. S.Dž.. B.D. je po logici stvari morao biti upoznat sa sadržajem ovog akta i odgovoran za njegovo slanje prema svjedoku E.V. kao načelniku Sektora krim. policije. Zbog velikog obima dolazne i odlazne pošte koju je pregledao i potpisivao svjedok ne isključuje mogućnost da je navedeni akt parafirao vjerujući u njegovu profesionalnu i stručnu valjanost na osnovu činjenice da ga je prethodno verificirao B.D. koji je tada rukovodio Detašmanom USK a ne udubljujući se puno u isti akt. U njegovoj trijaži više i manje bitnog operativnog materijala koji je pregledao i potpisivao prioritet su mu bili akti prema Tužilaštvu i Sudu, prije svega izvještaji o počinjenim krivičnim djelima, zahtjevi i naredbe za provođenje posebnih istražnih radnji i slično a zamolnice za dostavu raznih podataka i izvršenje odgovarajućih provjera su toliko česte i brojne da je to bilo nemoguće sve držati u glavi. Ovo tim prije jer je svjedok osobno podsticao da se na svim nivoima vrši što više raznih provjera koje će rezultirati indicijama i osnovama sumnje u počinjenje konkretnih krivičnih djela.
Vještak za hemijska ispitivanja Mevludin Hajdar u svom nalazu i mišljenju navodi da je na osnovu naredbe KT-a USK Bihać izvršenio vještačenje tekućine u dvije ampule dostavljene iz FUP-a Detašman Bihać od kojih je jedna ampula bila ispravna a druga je bila polomljena. Vještačenjem je utvrđeno da se u ampulama koje su mu dostavljene na vještačenje nalazio amonijak i da se radi o rastvoru amonijaka odnosno amonijak hidroksidu a to je rastvor gasovitog amonijaka u vodi i konačan odgovor je da se amonijakov hidroksid koji se nalazio u vještačenim ampulama ne može koristiti za proizvodnju eksploziva. Amonijak kao gas ima višestruku namjenu za proizvodnju đubriva. Izjavljuje da se isti amonijak ne može koristiti za pročišćavanje vode i ne može biti stimulativno sredstvo. Na glavnom pretresu je postupajući Kantonalni tužilac vještaku prezentirao fotodokumentaciju br. 11/12-06/14 a nakon uvida u istu fotodokumentaciju vještak Mevludin Hajdar je izjavio da pretpostavlja da su to ampule koje se vidljive na ovoj fotodokumentaciji. Podacima iz fotodokumentacije br. 11/12-06/14 na fotografijama od 1 do 20 potkrijepljuju se iskazi vještaka Mevludina Hajdara. Na fotografijama od 1 do 9 vidljive su prostorije i prostor u kojima su pronađene navedene ampule a na fotografijama od 9 do 20 vidljive su predmetne ampule.
Vještak za informacione tehnologije Adnan Bešlić u svom nalazu i mišljenju navodi da je po naredbi KT-a USK Bihać br. T01 0 KT 19820 14 od 13.06.2014. godine vještačio ostvarene telefonske kontakte tipa SMS komunikacije sa sadržajem SMS poruka telefonskog broja ... korisnika Dž.R. koji je bio predmet vještačenja tj. telefon Apple iPhone S4s sa telefonskim brojem ..., zatim ... i ... korisnika B.D. koje su navedene u šematskom prikazu komunikacija između optuženog B.D. i oštećenog Dž.R.. Iskazuje da je pod rednim brojem 1140 na telefon korisnika Dž.R. primljena poruka koja je došla sa korisničkog broja ... u imeniku evidentirana pod imenikom B.D. datum prijema poruke 24.10.2012. u 09 sati 09 minuta a sadržaj poruke je: „Znam da si u velikom poslu, pričao mi je Z.D. da te posao tjera ko bog đavla, očekivao sam te danas, imam problem na poslu zbog servisa i treba mi tvoja izjava da to zatvorim, trebao sam to završiti još u petak i dat mi je rok, javi mi da znam tačno kad ćeš doći da im mogu javiti i sve poslati, molim te za ovo, otići će od mene i gotovo je onda. B.D.“. Iskaz vještaka Adnana Bešlića na navedene okolnosti potkrijepljen je podacima iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta br. 11/12-3/14 od 24.02.2014. godine sačinjena 24.02.2014. godine, fotodokumentacije br. 11/12-03/14 i br. 11/12-02-14 i 11/12-05/14 i šeme broj 4. analitičko šematski prikaz međusobno ostvarenih telefonskih kontakata tipa „SMS“ sa prikazanim sadržajem SMS kontakata za telefonski broj ... korisnika Dž.R. sa telefonskim brojevima ..., ... i ... korisnika B.D., na osnovu radnog materija forenzički vještačenog mobilnog tel. aparata i SIM kartice nalaz br. 10-15-04-3-1366/14 od 24.06.2014. godine. Iz fotodokumentacije br. 11/12-03/14 na fotografijama 1 i 2 vidljiv je mobilni telefon i na fotografiji broj 1 Dž.R. koji pokazuje rukom na svoj telefon, na fotografijama broj 5 i 6 vidljiva je poruka sadržana u iskazu vještaka Adnana Bešlića. Iz fotodokumentacije 11/12-02-14 na fotografijama 1 i 2 vidljiv je vještačeni mobilni telefon s tim da je na fotografiji broj 1 vidljiv Dž.R. koji rukom pokazuje na svoj telefon a na fotografiji broj 3 vidljiv je IMEI broj a na fotografijama broj od 5 do 8 vidljiv je prikaz dolaznih SMS poruka sa mobilnog broja ... i datumima 13.10.2012., 14.10.2012., 19.10.2012., 24.10.2012, 11.11.2012., 13.11.2012. Na fotografiji broj 9 prikaz dolaznih SMS poruka sa broja ... i datumima 12.02.2013. i 21.03.2013. dok je na fotografijama od 10 do 13 prikaz dolaznih SMS poruka sa mobilnog broja ... i datumima 16.04.2013. i 19.04.2013. godine. Iz fotodokumentacije br. 11/12-05/14 na fotografiji broj 1 je vidljiv je IMEI broj a na fotografijama 2 i 4 vidljiv je prikaz dolaznih SMS poruka sa telefona ... i datumima od 24.02.2014.-26.02.2014. godine.
Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta br. 11/12-3/14 od 24.02.2014. godine proizilazi da je od Dž.R. privremeno oduzet mobilni telefon marke iPhone 4sx crne boje IMEI ... vlasništvo Dž.R. uz napomenu da je Dž.R. vlasnik telefona dobrovoljno predao telefon ovlaštenom službenom licu FUP-e čime je upoznata postupajući tužilac Damirka Mulabdić Kantonalni tužilac USK Bihać te da je dao saglasnost da se njegov telefon izvještači u cilju izlistavanja zaprimljenih SMS poruka. Predmetnu potvrdu su svojeručno potpisali Dž.R. uz naznaku dobrovoljno predao i I.D. ispred Detašmana FUP-e Bihać. Vještak za informacione tehnologije Bešlić Adnan u dopuni svog nalaza i mišljenja dostavljenog 30.03.2017. godine Sudu navodi da je na zahtjev odbrane a po naredbi Općinskog suda u Bihaću broj: 17 0 K 060856 16 K od 27.03.2017. godine sačinio ovu dopunu nalaza i mišljenja koju je ovaj vještak dana 10.04.2017. godine obrazložio na glavnom pretresu a u istoj navodi da je izvršio dopunu vještačenja mobilnog telefonskog aparata marke iPhone 4sx crne boje IMEI ... vlasništvo Dž.R. i SIM kartice tako da je po traženju iz nalaza vještačenja mobitela i SIM kartice br. 10-15/1-04-3-1366/14 od 20.06.2014. izdvojena sva komunikacija i telefonske poruke te šematski prikazan sadržaj svih poruka upućenih sa tri telefona optuženog B.D. ..., ... i ... na telefon Dž.R. kao i sve poruke upućene sa telefona Dž.R. prema telefonima optuženog B.D. i to za sva tri korisnička broja optuženog B.D.. Vještačenje mobilnih tel. aparata, SIM kartica i MMC kartica zasnovano je na metodama fizičke i logičke analize uz primjenu instrumentalnih tehnika (UFED Physical Pro i UFED Touch). U zaključku dopunjenog mišljenja vještaka Adnana Bešlića navodi se da navedeni tabelarni prikazi predstavljaju rezultate izvršenih analiza (logičke i fizičke, korištenjem instrumenta UFED Physical Pro i UFED Touch, nad dostavljenim mobilnim telefonskim aparatima i SIM Karticama). Na osnovu gore navedenog utvrđeno je da postoji komunikacija između lica B.D. (..., ... i ...) na telefon Dž.R. (...) odnosno korištenih pretplatničkih brojeva koja je evidentirana kroz pozivane brojeve kao i komunikacija koja je ostvarena SMS porukom (primljene i poslane SMS kao i putem poslanih MMS poruka). Vještak za informacione tehnologije Adnan Bešlić navodi da je na zahtjev Tužilaštva a po naredbi suda broj: 17 0 K 060856 16 K od 13.04.2017. godine sačinio dopunu svog nalaza i mišljenja koji je dostavio sudu uz dopis od 20.04.2017. godine a u isti je Sud na glavnom pretresu uz saglasnost stranaka i branioca da se ne čita izvršio uvid. Vještak Bešlić Adnan navodi da je na zahtjev odbrane iz nalaza vještačenja mobitela i SIM kartice broj 10/15/1-04-3-1366/14 od 20.06.2014. izdvojio SMS komunikaciju između oštećenog svjedoka Dž.R. i svjedoka V.D. (korisnički broj ... evidentiran pod imenom V.D.) kao i svu SMS komunikaciju između oštećenog svjedoka Dž.R. i svjedoka Z.D. (korisnički broj ... evidentiran pod imenom Z.D.). Vještačenje mobilnih tel. aparata, SIM kartica i MMC kartica zasnovano je na metodama fizičke i logičke analize uz primjenu instrumentalnih tehnika (UFED Physical Pro i UFED Touch). U zaključku mišljenja vještak Adnan Bešlić navodi da je utvrđeno da postoji komunikacija između svjedoka V.D. (korisnički broj ... evidentiran pod imenom V.D.), svjedoka Z.D. (korisnički broj ... evidentiran pod imenom Z.D.) na telefon oštećenog Dž.R. (korisnički broj ...) koja je evidentirana kroz komunikaciju koja ostvarena SMS porukama (primljene i poslane SMS poruke). Pored gore navedenog korištenjem rezultata fizičke analize (povrat izbrisanih podataka) evidentirana je i SMS komunikacija (izbrisane i izbrisane poslane SMS poruke) između svjedoka Z.D. (korisnički broj ... evidentiran pod imenom Z.D.) i oštećenog Dž.R..
Svjedok Z.D. iskazuje da je B.D. upoznao u toku rata i da je B.D. u 2012. godini radio u Federalnom Detašmanu policije u Bihaću a Dž.R. je upoznao u kafiću ... posredstvom B.D. gdje je Z.D. radio kao poslovođa u tom caffe baru. Tada je saznao da se Dž.R. bavi uvozom automobila i tražio je da Z.D. od njega uzme vozilo a Z.D. je htio da izvrši zamjenu vozila pa su kasnije kontakti nastavljeni. Sjeća se da je Dž.R. tada govorio da planira otvoriti firmu za uvoz automobila i dijelova za vozila. Poslije toga je Dž.R. došao kod B.D. pa su njih dvojica pozvali svjedoka da dođe kod kuće B.D. a po njegovom dolasku Dž.R. je njima pričao o svojim poslovnim planovima dok su sjedili na vanjskoj terasi ispred kuće. Na terasi su sjedili Dž.R., B.D. i svjedok Z.D. a B.D. supruga im je iznosila piće i nije bila čitavo vrijeme s njima. Poslije toga je svjedok napustio radni odnos u Caffe baru ... i zaposlio se kod Dž.R. te je sa Dž.R. više puta putovao u Švicarsku. Po dogovoru sa Dž.R. pokušano je da Dž.R. otvori novu firmu u kojoj bi svjedok Z.D. bio osnivač i vlasnik ali se takva firma nije mogla registrovati jer Dž.R. nije imao više novca. Dogovor je bio da Dž.R. Z.D. isplaćuje mjesečno 1.500,00 KM dok se ne registruje firma a svjedok bi radio na uvozu auta. Njihov poslovni odnos je završen tako što je svjedok za iznos novca koji mu je Dž.R. trebao platiti za njegov rad, uzeo tri auta u kompenzaciju. Tvrdi da je dva puta sa Dž.R. dolazio u kuću B.D. u 2012. godini i to jednom kad su dogovarali da svjedok počne raditi kod Dž.R. i drugi put kad su popili kafu isto na terasi ali su se tada on i Dž.R. vratili s puta. Tvrdi da tada nije bila prisutna supruga od optuženog. Tada su pričali pretežno o zdravlju a nije ništa govoreno o terorizmu ili istrazi izuzev što je Dž.R. kasnije imao problema sa nekim dizalicama za koje je rekao da su one nelegalno oduzete i da ga je B.D. uputio šta treba uraditi po tom pitanju. Vezano za poklone Dž.R. date B.D. i njegovoj supruzi iskazuje da mu je poznato da je Dž.R. donio jedan tablet za koji je rekao da vrijedi oko 600,00 KM i da mu je B.D. odmah isplatio 600,00 KM za isti. Tad su B.D., Dž.R. i svjedok Z.D. sjedili na terasi a tu su bili još B.D. supruga i Dž.R. supruga. Isto tako mu je poznato da je B.D. kupio vozilo marke Smart od Dž.R. i platio ga 1.200,00 švicarskih franaka. Poznato mu je da je J.M. kao mehaničar radio u garaži vlasništvo Dž.R.. Nakon što je svjedok Z.D. prestao raditi kod Dž.R., držao je kafić „...“ u B. i kod njega je navratio J.M. i tad je svjedok saznao da je J.M. otišao raditi u Austriju. Tada mu je J.M. rekao da mu je Dž.R. ostao dužan nekog novca te je spomenuo da je B.D. uzeo neke ampule od J.M. koje se mogu kupiti u svakoj poljoprivrednoj apoteci i da to nije ništa sporno te da mu je B.D. rekao da se neka šta sikirati oko toga. Tvrdi da je B.D. jednom na zahtjev Dž.R. sa Dž.R. i svjedokom Z.D. išao u Švicarsku u januaru ili februaru 2013. i da je po povratku B.D. povezao jedan auto u BiH. Kasnije je Dž.R. podnio prijavu protiv svjedoka Z.D. Federalnom Detašmanu policije u Bihaću pa je Z.D. davao izjave vezano za neko auto u FUP Detašman Bihać. U policiji su ga pitali za vozilo koje mu je dobrovoljno predao N.S., davao je izjavu Tužilaštvu na navedene okolnosti i vezano za vozilo Corvette koje je vraćeno Dž.R. te je poslije osam mjeseci konačno istraga protiv njega obustavljena. Svjedok Z.D. dodatno iskazuje da je u kritičnom periodu ostvarivao kontakte i sa B.B. iz C. kojeg poznaje 15 godina a bavi se prodajom automobila kojeg je upoznao posredstvom Dž.R.. B.B. je pružao usluge prevoza upravljajući kamionom budući da svjedok ima položene „C“ i „E“ kategorije za Švicarsku a B.B. ima ugovor sa firmom Laser iz Velike Kladuše za koju uvozi stolariju. Sa B.B. je razmjenjivao telefonske poruke u kojima se spominje odlazak u Švicarsku i spominje prodaja guma.
Svjedok Š.D. iskazuje da je upoznala Dž.R. i njegovu suprugu Z.2 ispred kafića ... u toku 2012. godine, da je Dž.R. dva do tri puta dolazio kod njih kući, ali da nikad nije dolazio sa suprugom, već je ona jednom samo sa rodicom bila kod njih. Ističe da je Dž.R. dolazio sa Z.D. i jednom sa svojim sinom, a tada bi sjedili na terasi njihove kuće zajedno sa B.D.. Za vrijeme dok su sjedili i razgovarali, nije primjetila da pričaju o nekim neobičnim već nekim normalnim stvarima, niti da je njen suprug imao u ruci rokovnik dok su razgovarali. Posebno je istakla da nikad nije vidjela da je Dž.R. dao novac njenom suprugu, niti da su ikad o tome pričali. Kada je Dž.R. treći put dolazio sa sinom E. i jednim prijateljem iz Švicarske, te ženskom osobom koju je predstavio kao prijateljicu, pili su kafu u dnevnom boravku, popričali, a tom prilikom ističe da B.D. i Dž.R. nisu odvojeno sjedili od ostalih gostiju. Navodi i da Dž.R. njoj, njenom suprugu ili djeci nije donosio bilo kakve poklone.
Iskaz ovog svjedoka sud nije prihvatio jer isti nije u skladu sa ranije izvedenim dokazima, a posebno sa iskazom svjedoka oštećenog Dž.R.. Takođe, iskaz ovog svjedoka je i kontradiktoran i sa nespornim činjenicama utvrđenim u toku postupka, a to je da je Dž.R. poklonio B.D. mobilni telefon, iPod i slično.
Optuženi B.D. je počinio krivično djelo - Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz čl. 383. st. 1. KZ FBiH, a to je sud utvrdio na osnovu iskaza svjedoka oštećenog Dž.R., H.M., A.V., I.D., Š.Č. i D.Đ., nalaza i mišljenja vještaka Adnana Bešlića, nalaza i mišljenja vještaka Mevludina Hajdara i podataka iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i fotodokumentacije br. 11/12-03/14, 11/12-02/14 obadvije sa datumom fotografisanja 24.02.2014. godine, fotodokumentacije br. 11/12-05/14 sa datumom fotografisanja 26.02.2014. i fotodokumentacije br. 11/12-06/14 sa datumom fotografisanja 28.02.2014. godine, analitičko šematskog prikaza telefonskih kontakata između Dž.R. i optuženog B.D., rješenja br. 10-16/1-34-2/1131 od 18.11.2011. godine o raspoređivanju B.D. na mjesto šefa Detašmana i rješenja o suspenziji br. 10-16/1-34-3/1131 od 20.11.2012. godine, akta FUP-a Sarajevo br. 09-10/1-04-3-1366/14 a djelimično i na osnovu iskaza svjedoka J.M. koji je dao u prethodnom postupku 27.02.2014. godine u dijelu koji sud prihvata i drugih objektivnih dokaza u spisu koje dokaze je sud cijenio i prihvatio.
Sud nije prihvatio iskaz optuženog dat u svojstvu svjedoka i prilikom unakrsnog ispitivanja svjedoka i nije prihvatio navode odbrane u kojima se poriče izvršenje krivičnog djela. Sud ne prihvata iskaz optuženog i navode odbrane kad grade tezu da oštećeni u kritično vrijeme nije optuženom dao 500,00 švicarskih franaka u kući optuženog i da to Tužilaštvo nije dokazalo provedenim dokazima, da je iskaz oštećenog u suprotnosti sa iskazima svjedoka Š.D. koja navodi da oštećeni optuženom nije dao nikakav novac i da je iskaz oštećenog i u suprotnosti sa iskazom svjedoka Z.D. te da je svjedok oštećeni Dž.R. u prethodnom postupku izjavio da optuženi od njega nikad nije tražio novac nego da je Dž.R. optuženom sam od sebe davao novac u švicarskim francima. Odbrana optuženog u suprotnosti je sa dokazima koje sud prihvata.
Sud cijeni da su provedeni dokazi iskazi svjedoka oštećenog Dž.R., H.M., A.V., Š.Č., I.D. i D.Đ., nalaz i mišljenje vještaka Adnana Bešlića, nalaze i mišljenje vještaka Mevludina Hajdara i podaci iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i fotodokumentacije br. 11/12-03/14, 11/12-02/14 obadvije sa datumom fotografisanja 24.02.2014. godine, fotodokumentacije br. 11/12-05/14 sa datumom fotografisanja 26.02.2014. i fotodokumentacije br. 11/12-06/14 sa datumom fotografisanja 28.02.2014. godine, analitičko šematski prikaz telefonskih kontakata između Dž.R. i optuženog B.D., rješenje br. 10-16/1-34-2/1131 od 18.11.2011. godine o raspoređivanju B.D. na mjesto šefa Detašmana i rješenje o suspenziji br. 10-16/1-34-3/1131 od 20.11.2012. godine, akta FUP-a Sarajevo br. 09-10/1-04-3-1366/14, a djelimično i iskaz svjedoka J.M. koji je dao u prethodnom postupku 27.02.2014. godine u dijelu koji sud prihvata, i drugi objektivni dokazi u spisu, saglasni, nisu protivrječni jedni drugima niti svjedoci imaju razloga da iskazuju protiv optuženog, a iskazivanje ovih svjedoka je i vještaka je praćeno logikom i pravilima struke, pa im je sud povjerovao.
Nesporno je da je optuženi B.D. u kritično vrijeme imao svojstvo službene osobe u Federalnoj upravi policije Šef Detašmana Bihać što proizilazi iz rješenja br. 10-16/1-34-2/1131 od 18.11.2011. godine o raspoređivanju B.D. na mjesto šefa Detašmana i rješenje o suspenziji br. 10-16/1-34-3/1131 od 20.11.2012. godine, akta FUP-a Sarajevo br. 09-10/1-04-3-1366/14. Nesporno da je FUP obavijestila KT USK Bihać da u periodu od 01.05.2012. do 31.12.2012. FUP nije imala službeno evidentiran predmet zbog krivično djela terorizam iz čl. 201. KZ FBIH protiv Dž.R. iz Bosanske Krupe i da B.D. nije dostavio bilo kakav službeni izvještaj, službenu zabilješku ili informacije o navedenom krivično djelu protiv Dž.R. ili doo Rekić Auto Šop Bosanska Krupa. Sporno je da li je optuženi počinio ovu krivično pravnu radnju s obzirom da isti poriče izvršenje iste.
Sud je ocijenio i prihvatio iskaz svjedoka oštećenog Dž.R. koji u svom iskazu navodi da je optuženi u oktobru 2012. godine iz Bihaća svjedoku slao telefonske SMS poruke u kojima je naveo da se on mora hitno javiti optuženom kako bi optuženi zatvorio predmet a ako ne dođe da predmet odlazi od njega i da on ne može više ništa učiniti. Tvrdi da je po dolasku u kuću B.D. zajedno sa svojom suprugom optuženi svjedoku kad su sjedili sami za stolom u oktobru 2012. godine rekao da su u njegovom servisu Rekić Šop u Bosanskoj Krupi pronađene ampule koje se koriste za proizvodnju eksploziva i da ga zbog toga iste mogu dovesti u vezu sa terorizmom što je kod svjedoka izazvalo strah da bi mogao imati velikih problema i da on kao šef Detašmana FUP-a u Bihaću može riješiti nastale navodne probleme oko pronađenih ampula ali da to iziskuje određene troškove jer on mora to srediti sa tužiocem i sudijom napominjući da se ipak radi o terorizmu i tražio da mu oštećeni da iznos do 500,00 švicarskih franaka kako bi on sa sudijom i tužiocima to riješio zbog čega mu je Dž.R. na ime toga bojeći se da bi mogao imati problema u daljnjem poslovanju i ličnih problema budući da boravi u inostranstvu, u porodičnoj kući B.D. u B. u ul. ... predao novčani iznos od 500 švicarskih franaka, na koji način je B.D. sebi pribavio protupravnu imovinsku korist. Iskaz oštećenog potkrijepljen je iskazima svjedoka H.M., A.V., Š.Č., D.Đ. i iskazom svjedoka J.M. koji je dao u prethodnom postupku 27.02.2014. godine u dijelu koji sud prihvata, podacima iz nalaza i mišljenja vještaka Adnana Bešlića, nalaza i mišljenja vještaka Mevludina Hajdara, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i fotodokumentacije br. 11/12-03/14, 11/12-02/14 obadvije sa datumom fotografisanja 24.02.2014. godine, fotodokumentacije br. 11/12-05/14 sa datumom fotografisanja 26.02.2014. i fotodokumentacije br. 11/12-06/14 sa datumom fotografisanja 28.02.2014. godine. Svjedok H.M. čiji iskaz sud prihvata iskazuje da je u 2012. bio zaposlen u servisu Rekić Šop vlasništvo Dž.R. koji se tada nalazio u Švicarskoj a direktor firme je bio njegov brat. Sjeća se da je 2012. radeći zajedno u servisu sa J.M. prilikom rastavljanja vozila Opel vlasništvo S.M. ispred zadnjeg sica pronašao dvije bočice sa metalnim okvirima, kad su otvorili vidjeli su da se radi o staklenim ampulama i prilikom otvaranja jedna je ampula razbijena a druga je bila ispravna. Iskazuje da je nakon pronalaska ovih ampula zovnuo majstora u servisu i predao mu te ampule i nije znao šta se u njima nalazi a on ih je ostavio u garaži i nakon nekoliko dana je J.M. rekao da je zvao B.D. iz B. koji radi u FUP-u te mu je predao navedene ampule i dao kod njega izjavu na te okolnosti te napomenuo da će B.D. doći kod H.M. da potvrdi njegovu izjavu o pronalasku tih ampula. Nakon nekoliko dana došao je B.D. kojeg je svjedok i na glavnom pretresu prepoznao i rekao da je došao upravo on sa još jednim kolegom i pozvao ga da uđe u službeno auto pored servisa koje je bilo parkirano a kad je svjedok H.M. ušao, B.D. je tražio njegovu ličnu kartu a njegov kolega je stajao vani sa J.M. pred servisom. Tvrdi da ga je B.D. tada ispitivao o pronalasku ampula a svjedok H.M. mu je sve objasnio a za to vrijeme je B.D. sve to zapisivao u rokovnik. Izjavljuje da mu je tada B.D. rekao da ga više neće niko ništa pitati i da on samo da izjavu kako je našao te ampule. Nakon što mu je predočena fotodokumentacija od strane postupajućeg tužioca svjedok H.M. je izjavio da su pronađene ampule vidljive na fotodokumentaciji koja mu je predočena. Svjedok A.V. čiji iskaz sud prihvata, iskazuje da je u oktobru mjesecu 2012. išao na terenu Bos. Krupu zajedno sa šefom Detašmana B.D. i da je po dolasku u Bos. Krupu vozeći službeno vozilo na zahtjev šefa B.D. zaustavio vozilo ispred servisa Rekić Šop. Kad su izašli iz vozila B.D. mu je rekao da svjedok ostane vani da on mora pronaći jedno lice da s njim obavi razgovor. Nakon pet minuta B.D. se vratio a sa njim je bio H.M. te je i svjedok krenuo za njima prema službenom vozilu a B.D. mu je rekao da on ostane vani dok on obavlja razgovor sa tom osobom. Nakon toga je B.D. sjeo na mjesto vozača a H.M. na mjesto suvozača i njih dvojica su nešto razgovarali a B.D. je tok razgovora zapisivao u svom rokovniku. Kad su se vratili u pravcu Bihaća tokom vožnje B.D. mu je rekao da ima jednog saradnika s kojim će popiti kafu u jednom kafiću na izlazu iz Bos. Krupe te su se svratili u taj kafić koji se nalazi s lijeve strane puta. B.D. mu je rekao da je to bivši policajac a zatim su se u kafiću njih dvojica sastali. Kasnije je saznao da je ta osoba J.M.. Slušao je o čemu razgovaraju i čuo da ta priča ima veze sa H.M. koji je s njim prethodno sjedio u vozilu i čuo je da B.D. tad u kafiću kaže da će izvršiti provjere i utvrditi da li se radi o terorizmu. Tu su se zadržali 5-10 minuta. Poslije toga Dž.R. je podnio krivičnu prijavu protiv Z.D. pa su po tom pitanju svjedok A.V. i S.Z. uzimali izjavu tako da je S.Z. obavljao poslove istražitelja a A.V. je bio zapisničar. Svjedoci D.Đ. i Š.Č. čije iskaze sud prihvata, saglasno navode da su u prisustvu šefa Detašmana I.D. povodom zahtjeva E.H. da mu se vrati vozilo „Audi“ a po naredbi Kantonalnog tužioca Ornele Cerić, otključali sef B.D. u namjeri da pronađu saobraćajnu dozvolu za navedeno vozilo i da su u istom pronašli dvije ampule a radi se o staklenim ampulama sa metalnim čepom. Jedna je bila ispravna a druga je bila razbijena. Tvrde da su iste fotografisane i da je sačinjena fotodokumentacija na te okolnosti. Svjedok Š.Č. izjavljuje da je u prostorijama arhiva službenih zabilješki pronađen zapisnik sa izjavom J.M. br. 11/12 od 18.10.2012. godine koji nije protokolisan te da nije fotografisano mjesto gdje je zapisnik pronađen. Nije mu poznato da li je B.D. potpisao taj zapisnik ili nije. Poslije su inspektori iz Federalne uprave policije vršili internu kontrolu i preuzeli predmet B.D.. Iskazi svjedoka A.V. i D.Đ. poktrijepljeni su podacima iz službene zabilješke br. 11/12-52/14 od 24.02.2014. godine. Iskazi svjedoka Š.Č. i D.Đ. potkrijepljeni su podacima iz službene zabilješke br. 11/12-65/14 od 28.02.2014. godine i službene zabilješke br. 11/12-61/14 od 27.02.2014. godine. Sud je cijenio i prihvatio iskaz svjedoka J.M. koji je dao dana 27.02.2014. godine u dijelu kad navodi da je u septembru mjesecu 2012. u autoservisu Rekić Šop vršio rastavljanje vozila Opel Corsa vlasništvo S.M. iz B.O. zajedno sa H.M. a tom prilikom u unutrašnjosti ispod zadnjih siceva pronašli su dvije ampule koje su bile u metalnim okvirima a unutar metalnih okvira bile su staklene bočice na kojima je pisalo amonijak. Tom prilikom su vidjeli da je jedna bočica razbijena i da u njoj nema nikakve tekućine niti materije dok je druga bila puna tekućine. Ispravnu ampulu je izvadio iz vozila i ostavio na policu u servisu a zatim nakon nekoliko dana putem telefona nazvao B.D. šefa Detšamana Bihać koji mu je rekao da je dobro što ga je nazvao i da je upravo mislio da bi u vozilu S.M. trebalo nešto biti a svjedok J.M. mu je odgovorio je pronašao ampulu na kojoj piše amonijak pa je B.D. rekao da će se navratiti da je preuzme. Ubrzo nakon toga ga je B.D. nazvao i rekao da dođe u ćevabdžinicu „...“ u Bos. Krupi i ponese tu ampulu. Kad je došao u ćevabdžinicu predao je B.D. ampulu amonijaka i zamolio da izvrši analizu tekućine i da utvrdi o čemu se radi. Tvrdi da je B.D. preuzeo ampulu od njega ali mu tada nije dao nikakvu potvrdu o preuzimanju ampule već je rekao da dođe sutradan u 8 sati u Bihać kod njega da da izjavu na te okolnosti. Tokom razgovora u ćevabdžinici B.D. mu je rekao da je ampula veoma vrijedna i da određene službe OSA i SIPA znaju za ampulu te da ampula amonijaka predstavlja sastojak za pravljenje eksploziva i dodao da je bolje da je ampulu predao jer je mogao biti uhapšen i ispitan. Tvrdi da je dana 18.10.2012. u 8 sati po dogovoru došao kod B.D. u službene prostorije Detašmana u Bihaću a prije toga se javio dežurnom uniformisanom policajcu koji je evidentirao njegov ulazak. Prilikom ulaska susreo je I.D. sa kojim se od ranije poznaje još iz vremena dok je J.M. radio u MUP USK. Potom je u kancelariji B.D. dao detaljnu izjavu na zapisnik na okolnosti pronalaska navedenih ampula. Izjavljuje da prilikom davanja izjave B.D. uopće nije spomenuo vlasnika servisa Rekić Šop Dž.R. već je B.D. na kraju izjave pitao da li Dž.R. ima bilo kakve veze sa navedenima ampulama na što mu je svjedok J.M. odgovorio da Dž.R. nema nikakve veze sa vozilom niti pronađenim ampulama. Tvrdi da mu je B.D. prilikom ispitivanja 18.10.2012. rekao da Dž.R. zbog navedenih bočica – ampula potražuje Interpol što je svjedoku J.M. bilo nejasno jer Dž.R. se tad nalazio u Švicarskoj i nije uopće znao da postoje ikakve bočice – ampule. Nakon što je sačinjen zapisnik o saslušanju svjedoka isti je potpisao a nije ga pročitao a za vrijeme uzimanja izjave su bili sami on i B.D.. Sud je odbio prigovor odbrane usmjeren protiv čitanja iskaza svjedoka J.M. od 27.02.2014. godine kao neosnovan u kojem se navodi da se vidi da ne vidi u kom predmetu i protiv koje osobe se vodi istraga već se kaže da se svjedok saslušava na okolnosti pronalska ampula i poziva na odredbe čl. 231. st. 2. i čl. 232. Sud cijeni da je prigovor odbrane neosnovan i da je u konkretnom slučaju bilo opravdano na prijedlog Tužilaštva odobriti čitanje iskaza svjedoka J.M. budući da odredbe čl. 231. i 232. ne sadrže zabranu čitanja navedenog iskaza. Sud cijeni da je isti zapisnik u formalno pravnom smislu važeća isprava, snabdjeven je sa potrebnim upozorenjima po ZKP-u za svjedoka a činjenica što je uzet prije donošenja naredbe o otvaranju istrage, ne umanjuje njegov značaj. Po ocjeni Suda sve izjave koje su uzete od prvog saznanja koje upućuje na osnov sumnje da je učinjeno krivično djelo pa do podizanja optužnice koje sadrže potrebno upozorenje po ZKP-u mogu se koristiti kao dokaz bez obzira da li su uzete prije ili nakon donošenja naredbe o otvaranju istrage jer je cilj korištenja tih isprava na glavnom pretresu razjašnjenje kritičnog događaja. Iskaz svjedoka J.M. od 27.02.2014. godine je pročitan na prijedlog postupajućeg tužioca bez saglasnosti odbrane a u skladu sa odredbama čl. 288. st. 2. ZKP-a s obzirom da ovaj svjedok nije dostižan sudu budući da je istom svjedoku putem pošte a i putem PS Bosanska Krupa više puta pokušana dostava poziva ali dostava nije uspjela što je vidljivo iz vraćenih dostavnica i vidljivo iz dopisa Policijske stanice Bosanska Krupa od 25.01.2017. i 20.03.2017. iz kojih proizilazi da se J.M. nalazi u R Austriji i da se ne želi vraćati u BiH pa po ocjeni suda postoji zakonsko uporište da se njegov iskaz kao nedostižnog svjedoka pročita. Iskaz svjedoka J.M. koji iako je nedostižan i nije neposredno saslušan na glavnom pretresu, saglasan je sa iskazima svjedoka H.M. i A.V. a na iste okolnosti u pogledu pronađenih ampula budući da svjedoci H.M. i J.M. saglasno navode da su predmetne dvije ampule pronađene prilikom rastavljanja vozila S.M.. Nadalje, saglasni su iskaz J.M., H.M. i A.V. na okolnosti da je optuženi B.D. povodom navedenih ampula obavio razgovor sa H.M. u službenom vozilu koje se nalazilo ispred servisa Rekić Šop u Bosanskoj Krupi, da je optuženi tada raspitivao se da li Dž.R. ima kakve veze sa navedenim ampulama i da će provjeravati da li se ampule mogu koristiti za proizvodnju eksploziva. Ovaj iskaz svjedoka J.M. zajedno sa iskazima drugih saslušanih svjedoka koje sud prihvata čini jednu cjelinu i upućuje na jedino ispravan zaključak da je iskaz svjedoka oštećenog Dž.R. istinit. Sud nije prihvatio dio iskaza svjedoka J.M. br. 11/12-18/14 koji je dao 27.02.2014. godine u dijelu kad izjavljuje da mu je predočen zapisnik koji je B.D. sačinio 18.10.2012. u koji je unešeno da ga je B.D. tog dana pitao da li je on ili neko od zaposlenih u servisu vidio ili primjetio u autu koje se nalazi na popravku nešto zamotano u paket, nešto što bi ga asociralo na eksploziv, zatim svjedok izjavljuje da ga B.D. uopšte to nije pitao i da on to nije izjavio a niti je izjavio da ga je Dž.R. nekad angažovao da pakuje ili nabavlja slične bočice i da ih on treba prevesti dalje s obzirom da ni jedan drugi saslušani svjedok nije potvrdio niti potkrijepio ove navode a i zbog toga što J.M. nije neposredno saslušan pa sama njegova tvrdnja kao nedostižnog svjedoka na ove okolnosti po ocjeni suda nije validna i nema uporište ni u jednom drugom dokazu.
Sud je cijenio i prihvatio nalaz i mišljenje vještaka za informacione tehnologije Adnana Bešlića kad u svom iskazu navodi da je po naredbi KT-a USK Bihać br. T01 0 KT 19820 14 od 13.06.2014. godine vještačio ostvarene telefonske kontakte tipa SMS komunikacije sa sadržajem SMS poruka telefonskog broja ... korisnika Dž.R. koji je bio predmet vještačenja tj. telefon Apple iPhone S4s sa telefonskim brojem ..., zatim ... i ... korisnika B.D. koje su navedene u šematskom prikazu komunikacija između optuženog B.D. i oštećenog Dž.R.. Iskazuje da je pod rednim brojem 1140 na telefon korisnika Dž.R. primljena poruka koja je došla sa korisničkog broja ... u imeniku evidentirana pod imenikom B.D. datum prijema poruke 24.10.2012. u 09 sati 09 minuta a sadržaj poruke je: „Znam da si u velikom poslu, pričao mi je Z.D. da te posao tjera ko bog đavla, očekivao sam te danas, imam problem na poslu zbog servisa i treba mi tvoja izjava da zatvorim, trebao sam to završiti još u petak i dat mi je rok, javi mi da znam tačno kad ćeš doći da im mogu javiti i sve poslati, molim te za ovo, otići će od mene i gotovo je onda. B.D.“. Sud je cijenio i prihvatio iskaz vještaka hemijske struke Mevludina Hajdara koji u svom nalazu i mišljenju navodi da je na osnovu naredbe KT-a USK Bihać izvršeno vještačenje tekućine u dvije ampule od kojih je jedna ampula bila ispravna a druga je bila polomljena. Vještačenjem je utvrđeno da se u ampulama koje su mu dostavljene na vještačenje nalazio amonijak i da se radi o rastvoru amonijaka odnosno amonijak hidroksidu a to je rastvor gasovitog amonijaka u vodi i konačan odgovor je da se amonijakov hidroksid koji se nalazio u vještačenim ampulama ne može koristiti za proizvodnju eksploziva. Amonijak kao gas ima višestruku namjenu za proizvodnju đubriva. Izjavljuje da se isti amonijak ne može koristiti za pročišćavanje vode i ne može biti stimulativno sredstvo. Na glavnom pretresu je postupajući Kantonalni tužilac vještaku prezentirao fotodokumentaciju br. 11/12-06/14 a nakon uvida u navedenu fotodokumentaciju vještak Mevludin Hajdar je izjavio da pretpostavlja da su to ampule koje se vide na ovoj fotodokumentaciji. Podacima iz fotodokumentacije br. 11/12-06/14 na fotografijama od 1 do 20 potkrijepljuju se iskazi vještaka Mevludina Hajdara. Na fotografijama od 1 do 9 vidljive su prostorije i prostor u kojima su pronađene navedene ampule a na fotografijama od 9 do 20 vidljive su predmetne ampule. Nalaz i mišljenje vještaka Adnana Bešlića sačinjen je u skladu sa pravilima struke i poktrijepljen je materijalnom dokazima u spisu koji su već obrazloženi.
Na osnovu iskaza oštećenog Dž.R. kad tvrdi da mu je optuženi uporno slao SMS poruke i zvao ga da dođe u Bihać, u kojim porukama je optuženi navodio da oštećeni hitno mora doći jer će u protivnom predmet otići od njega i da će sve biti kasno, zatim na osnovu iskaza vještaka Adnana Bešlića, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i fotodokumentacije, utvrđeno je da je iskaz oštećenog na ove okolnosti tačan jer je iz iskaza vještaka za informacione tehnologije Adnana Bešlića, vidljivo da je optuženi doista oštećenom slao poruku sljedećeg sadržaja: „Znam da si u velikom poslu, pričao mi je Z.D. da te posao tjera ko bog đavla, očekivao sam te danas, imam problem na poslu zbog servisa i treba mi tvoja izjava da zatvorim, trebao sam to završiti još u petak i dat mi je rok, javi mi da znam tačno kad ćeš doći da im mogu javiti i sve poslati, molim te za ovo, otići će od mene i gotovo je onda. B.D.“. Na osnovu dijela iskaza Dž.R. kad izjavljuje da mu je optuženi lažno predočio da su u njegovom servisu Rekić Šop u Bosanskoj Krupi prilikom rastavljanja jednog vozila pronađene ampule koje se koriste za proizvodnju eksploziva i da se on na osnovu toga može dovesti u vezu sa terorizmom i na osnovu iskaza vještak hemijske struke Mevludina Hajdara i fotodokumentacije, utvrđeno je da se pronađene ampule koje su vještačene ne mogu koristiti za proizvodnju eksploziva. Na osnovu iskaza svjedoka J.M. koji je dao 27.02.2014. godine u dijelu koji sud prihvata, utvrđuje se da je već tada u vrijeme uzimanja ovog iskaza optuženi rekao J.M. da SIPA i OSA znaju za navedene ampule i da Dž.R. potražuju Interpol, proizilazi da iskazi ovih svjedoka i iskazi saslušanih vještaka koje sud prihvata, u pretežnom dijelu potvrđuju iskaz oštećenog Dž.R. i da je njegov iskaz istinit kad tvrdi da je optuženom dao 500,00 švicarskih franaka. Sud cijeni da su navedene okolnosti koje je optuženi oštećenom Dž.R. lažno predočio da se on može zbog pronađenih ampula dovesti u vezu sa terorizmom, bile podobne da optuženog dovedu u zabludu i kod njega izazovu strah i navedu na to da on na štetu svoje imovine nešto učini pa je oštećeni znajući da je on poslovan čovjek i da je zaposlen u inostranstvu, bojeći se da bi mogao imati problema jer je optuženi rekao da se ipak radi o terorizmu, dao optuženom 500,00 švicarskih franaka. Sud nije prihvatio iskaze svjedoka Š.D. i Z.D. s obzirom da su njihovi iskazi u suprotnosti sa dokazima koje sud prihvata. Analizirajući iskaz svjedoka Š.D. iz istog je vidljivo da ova svjedokinja nebitne okolnosti događaja opisuje veoma detaljno i precizno a u pogledu odlučnih činjenica na pitanje odbrane da li je primjetila da bi Dž.R. te prilike dao kakav novac njenom suprugu, svjedok Š.D. izjavljuje: „Ne, nikakav novac niti je davao niti je to bila riječ o tome tu“. Sud cijeni da ovakav njen iskaz nije uvjerljiv a ispitivanje na ove okolnosti odlučnih činjenica su pokrivene samo jednim navedenim pitanjem i bilo je za očekivati da odbrana ovu svjedokinju u situaciji da optuženi nije uzeo 500,00 švicarskih franaka od oštećenog, detaljnije ispituje vezano za ovu transakciju ali to odbrana nije učinila. Pored navedenog, ova svjedokinja je supruga od optuženog i njen iskaz je po ocjeni suda upravljen na to da optuženi izbjegne krivičnu odgovornost. Nasuprot tome oštećeni Dž.R. je iskazivao uvjerljivo ponavljajući više puta na isti način na glavnom pretresu da je optuženi B.D. od njega tražio iznos do 500,00 švicarskih franaka govoreći da oštećenog ampule koje su pronađene u njegovom servisu mogu dovesti u vezu sa terorizmom i da je taj iznos dovoljan da on to sredi sa tužiocem i sudijom i da to sve košta te da se oštećeni kao poslovan čovjek koji boravi i radi u inostranstvu bojao te da je doveden u zabludu i u strahu optuženom dao 500,00 švicarskih franaka jer mu je optuženi više puta govorio: „Ipak se radi o terorizmu“. Odbrana i optužba nisu predložili saslušanje bivše supruge oštećenog za koju je oštećeni rekao da je s njim bila u kući optuženog u kritično vrijeme a za istu također prema podacima iz spisa nema saznanja u kojoj državi i na kojoj adresi boravi. Cijeneći iskaz svjedoka Z.D. iz istog proizilazi da je on u kritičnom periodu bio u poslovnom odnosu sa oštećenim Dž.R., da ovaj svjedok u svom iskazu uglavnom opisuje poslovne odnose koji su oni imali i da oni više nisu u dobrim prijateljskim odnosima jer je Dž.R. protiv njega podnio krivičnu prijavu a isti nema saznanja o tome da li je oštećeni optuženom dao predmetni novac u iznosu od 500,00 švicarskih franaka ili nije jer tada ovaj svjedok nije bio prisutan u kući B.D. nego je po iskazu Dž.R. koji sud prihvata, došao kasnije. Svjedok Dž.R. je u jednom dijelu svog iskaza izjavio da bi Z.D. mogao potvrditi dio njegovog iskaza jer je on došao u kuću B.D. sat i pol nakon što je Dž.R. B.D. dao 500,00 švicarskih franaka što bi značilo da bi ovaj svjedok mogao potvrditi ili negirati da je oštećenog zatekao u kući optuženog. Razjašnjenje na ove okolnosti moglo bi se izvršiti samo da je Z.D. jednom bio u kući optuženog zajedno sa oštećenim ali budući da su Dž.R. i Z.D. više puta zajedno bili u kući B.D., razjašnjenje se nije moglo izvršiti na osnovu iskaza Z.D. jer se provedenim dokazima optužbe i odbrane nije mogao utvrditi ni tačan datum kad je to optuženi od oštećenog preuzeo 500,00 švicarskih franaka te je i u izreci presude navedeno kao vrijeme izvršenja krivičnog djela oktobar 2012. Uz to, svjedok Z.D. je u dobrim prijateljskim odnosima sa optuženim budući da ga je optuženi koristeći prijateljske veze sa Dž.R. zaposlio kod istog pa je i njegov iskaz upravljen na to da optuženi izbjegne krivičnu odgovornost. Cijeneći navode odbrane kad se u istoj navodi da je oštećeni u svom iskazu koji je dao u prethodnom postupku izjavio da je optuženom kao poklon od sebe davao iznos od 100, 200 ili 300 franaka a da to optuženi nije ni tražio, proizilazi da je svjedok Dž.R. u svom iskazu izjavio da mu se B.D. kao prijatelj požalio da je suspendovan i netačno naveo da nema nikakvih primanja i da je oštećeni od sebe B.D. davao 100, 200 ili 300 Franaka što na kraju iznosi oko 1.200,00 Franaka. Kasnije je oštećeni upoznat da je B.D. tokom suspenzije imao pravo na umanjenu plaću i saznao za Ljekarski nalaz o zdravstvenoj sposobnosti B.D. u kojoj je pisalo da je on 100% invalid i da je tek tad vidio s kim ima posla. Napominje da mu je B.D. slagao da nema nikakvih primanja a u situaciji da je znao da B.D. za vrijeme suspenzije ostvaruje plaću samo neznatno umanjenu, ne bi mu davao navedene iznose novca i da zaključuje da je B.D. zloupotrijebio navedenu suspenziju da bi od njega dobivao novac. Na osnovu ovakve izjave oštećenog Dž.R. utvrđuje se da je Dž.R. pomišljajući da optuženi nema nikakvih primanja jer je suspendovan, davao navedene iznose novca optuženom ali se ova izjava ne odnosi na 500,00 švicarskih franaka koje je oštećeni u kritično vrijeme dao optuženom u njegovoj kući za koje je optuženi oglašen krivim budući da je oštećeni na glavnom pretresu u prisutnosti optuženog rekao da je optuženom dao iznos od 500,00 švicarskih franaka jer je doveden u zabludu od strane optuženog koji mu je tada zaprijetio da se zbog pronađenih ampula oštećeni može dovesti u vezu sa terorizmom pa je optuženi znajući da je on poslovan čovjek, da borav i radi u inostranstvu, u strahu dao optuženom navedeni iznos novca jer je bio ucijenjen.
Neutemeljena je odbrana optuženog kad odbrana ističe da pri oduzimanju – dobrovoljnoj predaji mobitela od strane Dž.R. nije postupljeno u skladu sa odredbama ZKP-a, koje regulišu način oduzimanja, otvaranja, čuvanja i pregled privremeno oduzetih predmeta s obzirom da je iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 11/12-3/14 od 24.02.2014. proizilazi da je oštećeni Dž.R. dobrovoljno predao mobilni telefon marke iPhone koji je nakon toga upućen na vještačenje, da je vidljivo da je Dž.R. dao saglasnost da se njegov telefon izvještači u cilju izlistavnja zaprimljenih SMS poruka. Nakon toga vještak za informacione tehonologije Bešlić Adnan je sačinio svoj nalaz i mišljenje koji je obrazložio na glavnom pretresu a sud isti nalaz i mišljenje prihvata objektivnim. Sud cijeni da je potvrda o privremenom oduzimanju predmeta sačinjena u skladu sa odredbama ZKP-a i da se radi o zakonitom dokazu te da su i iskaz vještaka za informacione tehnologije Adnana Bešlića i fotodokumentacija koji su proizašli iz navedene potvrde zakoniti dokazi jer je oštećeni dobrovoljno predao navedeni telefon i prilikom predaje dao saglasnost da se izlistaju zaprimljene SMS poruke a upravo je vještak Bešlić Adnan vještačio samo navedene poruke koje je oštećeni uputio optuženom a imajući u vidu da oštećeni nije stavio nikakva ograničenja u pogledu izlistavanja navedenih poruka, to je potvrda o privremeno oduzetim dokazima zakonit dokaz kao i dokazi koji su proizašli iz navedene potvrde. U situaciji da je oštećeni izjavio da se izričito protivi oduzimanju predmeta - telefona, tek tada bi se imale primjeniti odredbe ZKP-a na koje se odbrana poziva. Isto tako su po ocjeni suda validni dokazi i službene zabilješke koje su sačinili ovlaštena službena lica u koje je izvršen uvid ili su čitane na glavnom pretresu budući da su u istim navedene radnje koje su u ovom predmetu poduzimala ovlaštena službena lica u granicama njihovih službenih ovlaštenja. Neosnovani su navodi odbrane kad odbrana ističe da su poruke koje je primao Dž.R. izbrisane iz mobitela s obzirom da je vještak za informacione tehnologije vještačenje izvršio u skladu sa datim ovlaštenjem oštećenog koji je pristao da se izlistaju sve njegove poruke. Optuženi i sam priznaje da je on poslao poruku oštećenom Dž.R. i da ga je pozvao da hitno doće da zatvori predmet koji vodi pa je odbrana optuženog kad tvrdi da je ovaj dokaz nezakonit, u suprotnosti sama sa sobom jer proizilazi da je nesporno da je optuženi oštećenom uputio navedenu poruku. Isto tako je nesporno da je optuženi od J.M. preuzeo dvije ampule pa je u tom pogledu odbrana optuženog neutemeljena kad tvrdi da su ove ampule nezakonit dokaz. Sud je omogućio postupajućem kantonalnom tužiocu da iskaz osumnjičenog B.D. dat u prethodnom postupku koristi prilikom isptivanja optuženog u svojstvu svjedoka a odbio je prigovor odbrane u kojem odbrana tvrdi da se ovaj iskaz ne može koristiti na glavnom pretresu jer je isti uzet prije donošenja naredbe o otvaranju istrage protiv optuženog i da optuženi nije imao branioca prilikom njegovog ispitivanja. Imajući u vidu da je odredbama čl. 288. st. 1. ZKP propisano da su iskazi dati u istrazi dopušteni kao dokazi na glavnom pretresu i da mogu biti korišteni prilikom direktnog ili unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih navoda ili u odgovoru na pobijanje nakon čega se prilažu kao dokazni materijal ili za dalje ispitivanje a osobi se može dati mogućnost da objasni ili pobije svoj prethodni iskaz, sud je odbio prigovor odbrane i omogućio tužiocu da koristi predmetni iskaz. Isto tako su neosnovani i ostali prigovori odbrane istaknuti u pogledu ove krivično pravne radnje u pogledu korištenja dokaza na kojima je Sud zasnovao presudu. Iz iskaza osumnjičenog B.D. uzet 19.02.2016. vidljivo je da je isti propisno upozoren u smislu čl. 92. st. 1. i čl. 92. st. 2. da nije dužan iznositi odbranu i odgovarati na postavljena pitanja, da se može braniti šutnjom i da je optuženi potpisao zapisnik sa navedenim upozorenjima i da je optuženi detaljno iznio svoju odbranu a nije se branio šutnjom pa je po ocjeni suda dozvoljeno ovakav iskaz koristiti na glavnom pretresu. Konačno sud cijeni da su dobrana optuženog kad poriče izvršenje krivičnog djela i njegov iskaz dat u svojstvu svjedoka i kroz ispitivanje svjedoka upravljeni na izbjegavanje krivične odgovornosti i da svjedok oštećeni Dž.R. i svjedoci H.M., A.V., Š.Č., D.Đ. i svjedok J.M. u dijelu iskaza koji sud prihvata, čije iskaze sud prihvata, nemaju nikakve posebne razloge da optuženog lažno terete.
Za postojanje krivičnog djela Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz čl. 383. st. 1. KZ FBIH traži se da službena ili odgovorna osoba u Federaciji koja iskorištavanjem svog službenog položaja ili ovlaštenja prekoračivši granice svoje službene ovlasti ili neobavivši svoje službene dužnosti pribavi sebi ili drugom kakvu korist, da drugom nanese kakvu štetu ili teže povrijedi prava drugog.
U konkretnom slučaju sud je cijenio radnje optuženog i došao do zaključka da je optuženi u kritično vrijeme postupao svjesno i voljno i da je bio svjestan da upornim upućivanjem SMS poruka Dž.R. i pozivajući ga da hitno dođe u Bihać da zatvori predmet te po dolasku oštećenog u kuću optuženog lažnim predočavanjem da pronađene ampule mogu oštećenog dovesti u vezu sa terorizmom što je kod oštećenog izazvalo strah da bi mogao imati velikih problema a uz to mu je optuženi još obećao da on kao šef Detašmana može oštećenom pomoći i sa sudijom i tužiocem riješiti nastale probleme ali da to iziskuje određene troškove i da bi do 500,00 švicarskih franaka bilo dovoljno za rješavanje tih problema pa je oštećeni u strahu doveden u zabludu na navedeni način optuženom dao navedeni iznos od 500,00 švicarskih franaka, što upućuje na zaključak da je optuženi krivično djelo učinio sa umišljajem da sebi pribavi protivpravnu imovinsku korist i da je to htio učiniti. Sud cijeni da su lažno predočene činjenice od strane optuženog bile podobne da oštećenog dovedu u zabludu i kod njega izazovu strah da bi doista mogao imati probleme budući da je on poslovan čovjek i radi u inostranstvu a pojam da se isti može dovesti u vezu sa terorizmom izaziva strah kod svake razumne osobe. Uz to, iz provedenih dokaza proizilazi da je optuženi postupao protivno interesima službe tako da je oštećenog pozvao da dođe u njegovu kuću i da je optuženi navedenu radnju poduzimao u svojoj kući a u situaciji da se radi o legalnim službenim radnjama, iste bi se imale obavljati u službenim prostorijama Detašmana FUP-a u Bihaću pa cijeneći sve navedene okolnosti, proizilazi da je optuženi bio uporan u izvršenju ove krivično pravne radnje, što upućuje na zaključak da je optuženi počinio predmetnu krivično pravnu radnju sa svim njenim opisanim posljedicama.
Dakle, iz ovako utvrđenog činjeničnog stanja sud zaključuje da je optuženi počinio krivično djelo učinio iskorištavanjem službenog položaja ili ovlaštenja jer je poduzeo radnje koje su suprotne interesima i zadacima njegove službe, pri tom koristeći svoj službeni položaj da bi sebi pribavio imovinsku korist, te sud cijeni da su se njegovim radnjama u subjektivnom i u objektivnom pogledu ostvarila sva potrebna obilježja krivičnog djela - Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. KZ FBIH.
Nadalje, optuženi je svojim postupanjem kao službena osoba ostvario i sva obilježja krivičnog djela - Krivotvorenje službene isprave iz člana 389. stav 2. KZ FBiH, jer je znao da isprava FUP Sarajevo broj 10-11/12-04-3-3775 od 10.08.2012. godine je neistinita službena isprava. Naime, optuženi je, a prvobitno kako nije mogao od Porezne uprave dobiti podatke o poreznim dugovanjima Rekić Shop doo, sačinio e-mail koji je uputio ovlaštenoj osobi za protokolisanje u FUP Sarajevo E.V., u kojem je naveo da se vodi kriminalistička istraga protiv doo Rekić Shop Bosanska Krupa, iako je znao da se ne vodi istraga protiv navedene pravne osobe, pa nakon što je sadržaj njegovog e-maila i dobio zvanični broj protokola FUP-a 10-11/12-04-3-3775, takvu ispravu upotrijebio i dostavio poreznoj upravi FBiH. Ove činjenice potvrđene su i saslušanjem svjedoka E.V., I.B., kao i aktom Porezne uprave FBiH – Kantonalni porezni ured Bihać, ispostava Bosanska Krupa broj 13-1/5-49-1-4362-1/12 od 13.08.2012. godine.
Sud takođe napominje da je cijenio sve ostale dokaze optužbe i odbrane, ali nije iscrpno navodio sadržaj tih dokaza, s obzirom da sudovi i nisu u obavezi da daju iscrpna obrazloženja svojih odluka u odnosu na sve izvedene dokaze, već samo u odnosu na ove iz kojih proizilaze odlučne činjenice na kojima se temelji odluka, o čemu se i Vrhovni sud F BiH u svojim odlukama više puta izjasnio (npr. rješenje Vrhovnog suda F BiH broj 01 0 K 008631 14 Kž 6 od 07.11.2014. godine).
Odlučujući o vrsti i težini krivično-pravne sankcije, sud je cijenio sve okolnosti od kojih zavisi da kazna bude manja ili veća, odnosno sve one olakšavajuće i otežavajuće okolnosti koje proizilaze iz člana 49. Krivičnog zakona („Službene novine FBiH“, broj 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14 i 46/16 - u daljem u tekstu KZ).
Tako je na strani optuženog sud uzeo u obzir činjenicu da je krivična djela za koja je oglašen krivim, učinio sa visokim stepenom krivične odgovornosti, na šta ukazuje njegova upornost prilikom izvršenja tih djela. Naime, krivično djelo Zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja je učinio pozivajući više puta Dž.R. da dođe kod njega da završe predmet navodni terorizam, slao mu SMS poruke, da ga je pozivao kod sebe u kuću i da bi završio predmet, uzeo za sebe 500,00 franaka. Kada je u pitanju krivično djelo Krivotvorenje službene isprave, optuženi je radi pribavljanja podataka iz porezne evidencije prvobitno u Poreznu upravu poslao dvojicu policajaca kojima je bio nadređene D.Đ. i A.V., pa kad na taj način nije uspio pribaviti te podatke, sačinio je e-mail koji je uputio FUP-u sa sjedištem u Sarajevu, da bi sadržaj tog e-maila dobio svoj broj protokola i na taj način zvanično uputiti dopis Poreznoj upravi radi pribavljanja tih podataka.
Nadalje, optuženi je nesporno službena osoba u Federaciji na veoma odgovornoj funkciji koja mu je omogućila izvršenje ovih krivičnih djela. Činjenica jeste da je svojstvo službene osobe i obilježje krivičnih djela koja se optuženom stavljaju na teret. Međutim, optuženi je teško zloupotrijebio svojstvo službene osobe i iskoristio svoj službeni položaj u toj mjeri da to sud cijeni kao otežavajuću okolnost. Naravno, sud uzima u obzir činjenicu da je svojstvo službene osobe obilježje krivičnih djela koja se optuženom stavljaju na teret i ne smatra da je došlo do dvostrukog vrednovanja istih okolnosti, kada se uzme u obzir težina krivičnih djela i stepen odgovornosti prilikom njihovog učinjenja. Takođe, optuženi je bio u prijateljskim odnosima sa oštećenim Dž.R., te iskorisito prijateljstvo sa oštećenim kako bi za sebe pribavio imovinsku korist, što svakako predstavlja otežavajuću okolnost.
Činjenica utvrđena u toku postupka da optuženi nije ranije osuđivan u konkretnom predmetu se ne može cijeniti kao olakšavajuća okolnost. Od svakog građanina u društvu se očekuje da ne krši pravila ponašanja i ne bude i krivično osuđivan, a posebno osobe koje obavljaju visoke javne funkcije i trebaju biti ogledalo društva jer to proizilazi iz same prirode njihove funkcije.
Nadalje, sud je na temelju odredbe člana 76. stav 1. i 2. Krivičnog zakona, optuženom izrekao sigurnosnu mjeru zabrana obavljanja poziva, djelatnosti ili dužnosti na policijskim poslovima u trajanju od dvije godine računajući od pravosnažnosti presude. S obzirom da je sud mišljenja da bi obavljanje policijske dužnosti moglo poticajno uticati na optuženog da učini novo krivično djelo vezano uz taj poziv, djelatnost ili dužnost. Naime, optuženi je pokazao upornost prilikom izvršenja krivičnog djela Zloupotrebe službenog položaja, držeći određeni vremenski period u zabludi oštećenog Dž.R., što svakako ukazuje na opasnost da bi optuženi mogao počiniti novo krivično djelo. Sud je ovu sigurnosnu mjeru izrekao u trajanju od dvije godine jer smatra da je taj vremenski period adekvatan da se utiče na optuženog da ubuduće ne čini krivična djela.
Temeljem odredbe člana 114. i 115. Krivičnog zakona u vezi sa članom 413. Zakona o krivičnom postupku i člana 2. i člana 10. Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom (Službene novine FBiH broj 71/14), sud je od optuženog oduzeo imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom u iznosu od 500,00 švicarskih franaka, koja u protuvrijednosti iznosi 809,20 KM, a koju je sud utvrdio na osnovu tečajne liste dostavljene od strane UniCredit banke na dan 31.10.2012. godine i odredio da se ista ima uplatiti u Budžet Federacije BiH, s obzirom da niko ne može zadržati imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom.
Nadalje, sud je na temelju člana 300. stav 1. tačka e) Zakona o krivičnom postupku, odlučio da se oštećenom Dž.R. ima vratiti mobilni telefon marke „iPhone 4Sx“ crne boje IMEI ..., u roku od l5 dana od dana pravosnažnosti presude, s obzirom da isti ne predstavlja predmet krivičnog djela i nije potrebno dalje zadržavanje tog predmeta, koji je poslužio kao dokaz u krivičnom postupku.
Uzimajući u obzir imovno stanje optuženog, a temeljem odredbe člana 202. stav 1. i 3. Zakona o krivičnom postupku, sud je istog obavezao da nadoknadi troškove krivičnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 KM u roku od 15 dana od pravosnažnosti presude.
Zapisničar Sudija
Damir Alijagić Dino Muslić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba Kantonalnom sudu u Bihaću
u roku od 15 dana od dana prijema iste, a žalba se podnosi putem
ovog suda u dovoljnom broj primjeraka za sud i suprotnu stranku.