BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OKRUŽNI SUD U PRIJEDORU
Broj: 76 0 P 022649 17 Gž 2
Dana, 22.05.2020. godine
Okružni sud u Prijedoru, u vijeću sastavljenom od sudija ovog suda, Janjić Radomira, kao predsjednika vijeća, Baštinac Jasminke i Marin Drene, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A.M. iz N.G., Ul. ... br...., koju zastupa punomoćnik advokat Pavić Slobodan iz Novog Grada, Ul. ... br.... protiv tuženih Sberbank a.d.Banja Luka, Ul. Jevrejska br. 71, koju zastupa punomoćnik V.K. zaposlenik tužene i Ž.M. iz N.G., Ul. ... br...., radi utvrđenja, vrijednost predmeta spora 35.000,00 KM, odlučujući o žalbi tužene Sberbank a.d.Banja Luka izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda u Novom Gradu broj 76 0 P 022649 16 P od 12.07.2016. godine, na sjednici vijeća održanoj 22.05.2020. godine, donio je sljedeću:
PRESUDU
Žalba tužene Sberbank a.d.Banja Luka se usvaja, presuda Osnovnog suda u Novom Gradu broj 76 0 P 022649 16 P od 12.07.2016. godine preinačava tako što se tužbeni zahtjev u cjelosti odbija kao neosnovan.
Odbija se zahtjev tužene Sberbank a.d.Banja Luka za nadoknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
Presudom Osnovnog suda u Novom Gradu broj: 776 0 P 022649 16 P od 12.07.2016. godine utvrđeno je da su tužiteljica i drugotuženi Ž.M. u braku stekli sljedeću imovinu i to: nekretnine upisane u Z.K.ulošku br. 1207 K.O. L. koje su upisane sa 1/1 dijela na ime drugotuženog, nekretnine upisane u Z.K.ul.br. 1581 K.O. L. koje su upisane sa 203/420 dijela na ime drugotuženog, nekretnine upisane u knjigu uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Banja Luka PJ Novi Grad list br. 2643 sa 1/1 dijela na ime drugotuženog te da je udio tužiteljice u zajednički stečenoj imovini sa ½ dijela, što su tuženi dužni priznati, a drugotuženi i trpjeti da se tužiteljica na nekretninama koje su predmet ove tužbe u zemljišnim knjigama i katastarskom operatu upiše kao suvlasnik sa ½ dijela, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja (stav I izreke).
Utvrđeno je da je izvršenje određeno rješenjem Osnovnog suda u Novom Gradu broj 76 0 I 010407 14 I 2 od 09.12.2011.godine nedopušteno u odnosu na 1/2 dijela nekretnina izvršenika Ž.M. upisanih u Z.K.ul.br. 1207 K.O. L. , Z.K. ul. br. 1581 K.O. L. i u knjigu uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova list br. 2643 K.O. L. (stav II izreke).
Obavezan je prvotuženi da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.752,60 KM sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja (stav III izreke).
Blagovremeno izjavljenom žalbom prvostepenu presudu pobija tužena Sberbank a.d.Banja Luka ( u daljem tekstu: prvotužena) iz svih razloga propisanih odredbom člana 208. st. 1. Zakona o parničnom postupku, s prijedlogom da se žalba uvaži, prvostepena presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba je osnovana.
U postupku koji je prethodio donošenju odluke prvostepeni sud je utvrdio da su tužiteljica i tuženi Ž.M. ( u daljem tekstu: drugotuženi) zaključili brak 01.07.1993.godine pred Matičnim uredom u Novom Gradu, da je drugotuženi upisan kao vlasnik: sa 1/1 dijela na nekretninama upisanim u Z.K.ul.br. 1207 K.O. L. na osnovu ugovora o kupoprodaji ovjerenog kod Osnovnog suda u Novom Gradu broj ovjere 076-0-OV-07-000320 od 04.05.2007.godine, kao suvlasnik sa 203/420 dijela nekretnina upisanih u Z.K.ul.br.1581 K.O. L. a na osnovu kupoprodajnog ugovora od 21.06.1999.godine broj OV-327/99, kao vlasnik sa 1/1 dijela na dvosobnom stanu površine 58,90 m2 koji se nalazi u N.G. ul.... br. ... upisanom u izvod iz knjige uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova broj 21.33/952.2-1-17/2016 a na osnovu ugovora broj 076-0-O-OV-08 000172 od 07.03.2008.godine; da je navedena imovina stečena u vrijeme dok su se tužiteljica i drugotuženi nalazili u braku te da ne postoji odgovornost tužiteljice za dug koji je drugotuženi preuzeo prema prvotuženog nakon čega je sud na osnovu odredbi članova 270., 272., 278., i 279. Porodičnog zakona donio pobijanu presudu.
Ovaj sud je ispitao osporenu prvostepenu odluku u smislu odredbe čl. 221. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13-u daljem tekstu ZPP) i odlučio kao u izreci drugostepene presude iz slijedećih razloga:
Prvostepeni sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primjenio materijalno pravo na šta žalba osnovano ukazuje.
Odredbom člana 270. stav 5. Porodičnog zakona („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 54/02, 41/08, 63/14) je propisano da imovina koju su bračni supružnici stekli radom tokom bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine, čine zajedničku imovinu.
Dakle, bitni elementi zajednički stečene imovine u braku su: imovina, rad i trajanje bračne zajednice. Zajednička imovina nastaje radom tokom bračne zajednice i rad je konstitutivni element za nastanak zajedničke imovine jer da bi imovina bila zajednička potrebno je ne samo da je ona stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice već i da je njeno sticanje rezultat zajedničkog rada i doprinosa bračnih drugova. Zakon pritom ne definiše samu vrstu rada kao pretpostavku za stecanje zajedničke imovine pa u obzir dolazi svaki oblik rada kojim se stvara vrijednost odnosno koji je jedan od bračnih partnera upotrijebio za stvaranje zajedničke imovine. To dakle može biti rad na temelju kojega se ostvaruje pravo na platu ili naknadu, ali i svaki drugi oblik rada i saradnje u upravljanju, održavanju i povećanju imovine.
Prvostepeni sud je pravilno utvrdio da su tužiteljica i tuženi brak zaključili 01.07.1993.godine a da je sporna imovina stečena u periodu od 1999.godine do 2008.godine. Međutim, okolnost da je imovina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice ne mora u svakom slučaju imati za posljedicu da je tako stečena imovina zajednička imovina bračnih supružnika. Imovina je, naime, zajednička ako je stečena zajedničkim radom i sredstvima bračnih supružnika. Stoga da bi uspjela u ovom sporu tužiteljica je morala u skladu sa pravilom o teretu dokazivanja određenog odredbama člana 123. i člana 126. ZPP, dokazati činjenice na temelju kojih bi sud stekao uvjerenje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, što je u konkretnom slučaju izostalo. Naime, tužba treba sadržavati navode o činjenicama na kojima tužilac temelji tužbeni zahtjev, jer navodi o pravnorelevantnim činjenicama koje su važne za donošenje odluke o usvajanju tužbenog zahtjeva, čine tzv. tužbenu osnovu. Sud je vezan za činjenične navode stranaka i svoju odluku kojom usvaja postavljeni tužbeni zahtjev, može temeljiti samo na činjenicama koje je tužilac iznio tokom postupka.
Iz činjeničnih navoda tužbe u ovoj pravnoj stvari pak proizlazi da svoj zahtjev tužiteljica temelji isključivo na činjenici da je sporna nekretnina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice pa osim materijalnih dokaza izvedenih radi dokazivanja tih činjenica, tužiteljica nije sudu ponudila nijedan pouzdan dokaz o tome da je sporna imovina stečena radom i sredstvima nje i drugotuženog. S obzirom da nedostaje jedan od bitnih elememata za postojanje zajednički stečene imovine u braku to je pravilnom primjenom odredbe člana 270. stav 5. Porodičnog zakona tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti a prvostepenu presudu preinačiti.
Tužiteljica nije dokazala da je sporna imovina stečena radom u bračnoj zajednici a posljednično tome da ona ima suvlasnički udio na istoj pa je valjalo odbiti i preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenim izvršenja u predmetu Osnovnog suda u Novom Gradu broj 76 0 I 010407 14 I 2 s obzirom da navedeni zahtjevi stoje u međusobnoj vezi.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe člana 229. stav 1. tačka 4. ZPP.
Kako prvotuženi nije platio taksu na žalbu, to je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka na osnovu člana 397. stav 2 ZPP.
Predsjednik vijeća,
Janjić Radomir