Odjel za sudsku dokumentaciju i edukaciju | Odjel za sudsku dokumentaciju i edukaciju

Bosna i Hercegovina

Federacija Bosne i Hercegovine

TUZLANSKI KANTON

KANTONALNI SUD U TUZLI

Broj: 32 0 Ps 119820 15 Pž

Tuzla, 11.09.2017. godine

Kantonalni sud u Tuzli, u drugostepenom vijeću sastavljenom od sudija Silve Stanković, kao predsjednika vijeća, mr.sc. Emine Brkić i Maide Trnačević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protivtuženog (u daljem: tužitelj) ELTA-MT d.o.o. Tuzla, zastupani po punomoćnicima Telalović Mirzi adv. iz Tuzle i stručnom saradniku E.T., te advokatu Ćosić Šesenamu iz Tuzle, protiv tuženog –protivtužitelja ( u daljem: tuženi) BHB CABLE TV d.o.o. Lukavac, zastupan po punomoćniku Krnjić Sejfudinu, advokatu iz Tuzle i A.K., advokatskom pripravniku u kancelariji adv. Krnjić Sejfudina, radi isplate duga i naknade štete, v.sp. po tužbi 10.106,60 KM, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 119820 12 Ps od 26.08.2015. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 11.09.2017. godine, donio je slijedeću

P R E S U D U

Žalba tužitelja se odbija i prvostepena presuda potvrđuje u dijelu odluke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, sadržane u stavu I izreke, te u dijelu odluke o troškovima postupka, sadržane u stavu III izreke.

Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

O b r a z l o ž e n j e

Stavom I izreke prvostepene presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužioca-protivtuženog koji glasi:

„Tuženi-protivtužilac BHB CABLE TV d.o.o. Lukavac, dužan je tužiocu-protivtuženom ELTA-MT d.o.o. Tuzla, platiti na ime naknade štete zbog povrede suvlasničkih odnosa naplaćivanjem i neosnovanim zadržavanjem pretplate u mjesecu februaru 2011. g. od postojećih korisnika iznos od 8.746,16 KM, te od pola novih korisnika koji su se priključili mreži iznos od 2.476,92 KM, ukupno iznos od od 11.223,08 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.03.2012. godine kao dana dospijeća pa sve do isplate, kao i naknaditi tužiocu troškove postupka, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja“, SE ODBIJA KAO NEOSNOVAN.

Stavom II izreke prvostepene presude odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtjev tuženog-protivtužitelja koji glasi:

„Obavezuje se Elta MT d.o.o. da plati BHB Cable TV d.o.o. iznos od 11.500,00 KM na ime troškova održavanja sistema kablovske TV u Lukavcu u dijelu pretplatnika za koje pretplatu potražuje i to za februar 2012. godine, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.03.2012. godine kao dana dospijeća pa sve do konačne isplate.

Obavezuje se Elta MT d.o.o. da plati BHB Cable TV d.o.o. iznos od 700,00 KM na ime pričinjene štete usljed presijecanjai oštećenja mreže kablovske televizije u Lukavcu za period februar 2012. g. sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.03.2012. godine kao dana dospijeća pa sve do konačne isplate.

Obavezuje se Elta MT d.o.o. da plati BHB Cable TV d.o.o. iznos od 1.700,00 KM na ime neosnovano naplaćene i zadržane pretplate od korisnika usluga i to za period februar 2012. godine, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.03.2012. godine kao dana dospijeća pa do konačne isplate.

Obavezuje se Elta MT d.o.o. da plati BHB Cable TV d.o.o. iznos od 10.000,00 EUR-a a na ime penala, odnosno pričinjene štete usljed neizvršavanja ugovora za period februar 2012. godine, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.03.2012. godine kao dana dospijeća pa sve do isplate.

Obavezuje se Elta MT d.o.o. da plati BHB Cable TV d.o.o. isplati na ime naknade štete zbog nemogućnosti proširenja usluga interneta za pretplatnike u iznosu od 5.000,00 KM za mjesec februar 2012. g., sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.03.2012. g., pa do konačne isplate.

Obavezuje se tužitelj-protivtuženi da tuženoj–protivtužitelju naknadi troškove postupka, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja“.

Stavom III izreke prvostepene presude odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv navedene presude žali se tužitelj osporavajući žalbom odluku kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev, sadržanu u stavu I izreke, te odluku o troškovima parničnog postupka, sadržanu u stavu III izreke i to zbog povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu, zagarantovanih Ustavom BiH, Evropskom Konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i Protokolom broj 1. uz ovu Konvenciju, pa iz razloga iznesenih u žalbi predlaže da se u ožalbenom dijelu prvostepena presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvoji, uz obavezu tuženog da tužitelju naknadi potraživane troškove prvostepenog postupka, kao i troškove za sastav žalbe u iznosu od 1.053,00 KM.

U odgovoru na žalbu tuženi je osporio žalbene navode tužitelja, te je predložio da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana, a tužitelj obaveže da tuženom naknadi troškove za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 1.170,00 KM sa PDV-om.

Ispitujući prvostepenu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje, a sve u smislu odredbe člana 221. ZPP, ovaj sud nalazi da žalba tužitelja nije osnovana iz slijedećih razloga:

Iz izvedenih dokaza i iznesenog utvrđenja prvostepenog suda u relevantnom slijedi:

da je do izgradnje predmetne kablovske mreže u Lukavcu došlo na osnovu Ugovora o zajedničkoj izgradnji glavne stanice i mreže kablovske TV Lukavac, zaključenog 10.02.2003. godine između Telefon Komerc Tuzla i tužioca, a prema kom Ugovoru je finansiranje izgradnje ove kablovske mreže bilo određeno u omjeru 50% : 50%, te je ujedno bilo određeno da će po završenoj izgradnji ta mreža ostati u zajedničkom vlasništvu obje ugovorne strane u odnosu 50% vlasničkog dijela prve ugovorne strane i 50% vlasničkog dijela druge ugovorne strane,
da je Ugovorom od 15.02.2004. godine Telefon Komerc Tuzla prenio na tuženog svoj suvlasnički dio od 50% na ovoj kablovskoj mreži i sva prava po tom osnovu,
da su tužitelj i tuženi dana 14.09.2005. godine zaključili Ugovor o zajedničkom upravljanju mreže kablovske TK-a u Lukavcu, pod brojem 003/05 u kojem je konstatovano da obje ugovorne strane imaju idealan suvlasnički dio u omjeru 50%:50% kablovske mreže u Lukavcu, te da imaju potpuno jednaka prava u odnosu na upravljanje kablovskog sistema i naplatu priključne takse (član 2. Ugovora), kao i da će tim kablovskim sistemom upravljati obje firme, a da će troškovi upravljanja približno u jednakom dijelu opteretiti zaposlene obje ugovorne strane (član 3. Ugovora), dok je u članu 4. ovog Ugovora regulisano šta se podrazumijeva pod upravljanjem ovim kablovskim sistemom (redovno održavanje mreže, intervencijsko održavanje, investicijsko održavanje, naplata pretplate, pisanje opomena, isključenja i uključenja, zaključivanje novih ugovora za priključenje ....), te je u tački d) ovog člana 4. regulisano šta čini ostale troškove upravljanja, pri čemu je određeno da ti troškovi terete obje ugovorne strane jednako (50% :50%) i da ih je dužna plaćati svaka ugovorna strana od svojih prihoda, kao i da će se to plaćanje vršiti na način da se izbjegne dvojno plaćanje poreza na promet,
da je u tački e) člana 4. navedenog Ugovora broj 003/05 od 14.09.2005. godine, naslovljenog kao „Korištenje mreže kablovske televizije“, regulisano da će se koristiti isti programi koji su na spisku na dan potpisa ugovora, da će važiti jednaka cijena pretplate i da se ista ne može mijenjati bez saglasnosti obje ugovorne strane, da je korištenje mreže za potrebe Interneta ili drugih usluga u kablu moguće isključivo uz obostranu saglasnost oba potpisnika ugovora, kao i da će se kablovska distribucija TV programa vršiti iz zajedničke glavne centrale,
da je, ujedno tačkom e) člana 4. tog Ugovora regulisano i da je pravno gledano, svaki korisnik sa parnim brojem korisnik tužitelja, a da je svaki korisnik sa neparnim brojem korisnik tuženog, tako da, pravno gledano vršenje usluga kablovske televizije do parnih korisnika vrši isključivo tužitelj, a da vršenje usluga kablovske televizije do neparnih korisnika vrši isključivo tuženi, kao i da je svaka ugovorna strana dužna za svoje korisnike riješiti autorska prava, plaćati dozvolu za kablovsku distribuciju i slati izvještaje za svoje korisnike RAK Agenciji i
da je pri tome regulisano i da će svaka ugovorna strana ponuditi svojim korisnicima na potpis svoje korisničke ugovore, da će za svoj račun i sa svojim uplatnicama naplaćivati pretplatu kablovske TV od svojih korisnika, te da će za svoj račun uplaćivati poreze, kao i da na dan potpisa ovog ugovora (14.09.2005. godine) obje ugovorne strane imaju jednak broj korisnika i to prva ugovorna strana BHB- 1.178 korisnika, a druga ugovorna strana ELTA-MT – 1178 korisnika što ukupno iznosi 2356 korisnika, a da će svaki novi korisnik dobijati korisnički broj pop redu od broja zadnjeg korisnika, tako da će svaki novi parni korisnik potpisati ugovor sa drugom ugovornom stranom (ELTA MT), a svaki novi neparni korisnik potpisati ugovor sa prvom ugovornom stranom (BHB).

Prema podacima spisa tužitelj je u ovoj pravnoj stvari podnesenu tužbu zasnovao na navodima da je tuženi preduzimao aktivnosti za preuzimanje korisnika tužitelja, tako što je tražio da isti postanu korisnici tuženog, te im je dodjeljivao neparni broj ugovora, a da je od kraja juna 2008. godine, nakon izvršenog provođenja rješenja Općinskog suda u Tuzli broj Reg-1219/07 od 26.12.2007. godine o brisanju stranih osnivača iz ELTA MT d.o.o. Tuzla, došlo do poremećaja odnosa između tužitelja i tuženog, od kada je tuženi naplaćivao pretplatu, koja se ticala i korisnika tužitelja, istu zadržavao za sebe, a sve nove korisnike vodio kao svoje pretplatnike.

Nakon provedenog vještačenja po vještaku ekonomske struke Mustafić Melihe, tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio da mu tuženi na ime naknade štete zbog povrede suvlasničkog odnosa naplaćivanjem i neosnovanim zadržavanjem pretplate u mjesecu februaru 2011. godine od postojećih korisnika isplati iznos od 8.746,16 KM i od pola novih korisnika koji su se priključili mreži iznos od 2.476,92 KM, odnosno da mu ukupno po oba osnova isplati iznos od 11.223,08 KM, a do kojih iznosa je vještak došao nalazeći da je tužitelj sa 30.06.2008. godine imao u evidenciji ukupno 1128 pretplatnika, da je tuženi od tužitelja preuzeo ukupno 1137 starih pretplatnika i 322 nova pretplatnika, što ukupno čini 1459 pretplatnika, pa je slijedom toga na osnovu ukupnog broja preuzetih pretplatnika od tužitelja za februar 2012. godine dobije se iznos izgubljenog prihoda po osnovu preuzetih starih pretplatnika od 8.746,16 KM i novih pretplatnika od 2.476,92 KM, što čini ukupan iznos od 11.223,08 KM.

Odlučujući o navedenom tužbenom zahtjevu tužitelja prvostepeni sud je relevantan značaj dao zaključenom Aneksu Ugovora o zajedničkom upravljanju mreže kablovske televizije u Lukavcu od 01.02.2007. godine, a iz čije sadržine slijedi da su se tužitelj i tuženi saglasili da se na osnovu dosadašnje realizacije navedenog Ugovora (Ugovor o zajedničkom upravljanju mreže kablovske mreže u Lukavcu od 14.09.2005. godine) izgubio smisao određenih članova u tom Ugovoru, pa su članom 1. ovog Aneksa izmijenili član 3. Ugovora tako što su regulisali da će od dana potpisa Aneksa kablovskim sistemom upravljati BHB (tuženi) koji će vršiti sve poslove potrebne za održavanje, rad i unapređenje sistema, a da će troškovi upravljanja, dokazani potrebnom dokumentacijom, u jednakom dijelu opteretiti obje ugovorne strane, dok su članom 2. ovog Aneksa regulisali da će se zaključno sa 01.02.2007. godine konstatovati, imenom i prezimenom, konačan broj pretplatnika koji su odnedavno pretplatnici prve ugovorne strane (tuženog BHB), a zbog poziva putem glasila javnog informisanja i letaka da ne plaćaju pretplatu drugoj ugovornoj strani (tužitelju ELTA MT) i to:

prvi, koji su insistirali da uz izjavu prestanu biti pretplatnici druge ugovorne strane (tužitelja) i potpisali su nove ugovore sa prvom ugovornom stranom (tuženim)
drugi, koji su novi pretplatnici, a uz izjavu da su odbili da potpišu ugovor sa drugom ugovornom stranom (tužiteljem).

Ujedno ovim članom Aneksa regulisano je i da se na osnovu razlike u broju ugovora jedne i druge ugovorne strane ima vršiti i raspodjela troškova između obje strane, dok je članom 5. stav 3. ovog Aneksa regulisano da je svaka ugovorna strana dužna za svoje korisnike riješiti autorska prava preko AGICOA-e, a da će za ostale programe troškove distribucije BHB fakturisati Elti, vodeći računa o razlici u broju pretplatnika.

Polazeći od navedene sadržine ovog Aneksa prvostepeni sud je iznio stav da su tužitelj i tuženi tim Aneksom na drugačiji način uredili svoje odnose, ne samo u pogledu upravljanja kablovskim sistemom, već i u odnosu na pitanje broja pretplatnika ugovornih strana, te novih pretplatnika, pa time i na pitanje naplate pretplate od pretplatnika, kao i raspodjele troškova i to na način da su tom novom regulativom odstupili od principa sadržanog u članu 4. tački e) Ugovora o zaključenom upravljanju mreže kablovske TV u Lukavcu broj 003/05 da svaka ugovorna strana ima jednak broj pretplatnika (parni broj da su pretplatnici tužitelja, a neparni broj da su pretplatnici tuženog).

Nastojanje tužitelja da pravilnost ovako iznesenog stava prvostepenog suda ospori kroz iznesene žalbene navode, a koji se svode na tvrdnju da se relevantan značaj morao dati Aneksu od 05.03.2007. godine, ne može se prihvatiti osnovanim i to ne samo iz razloga što prema činjeničnim navodima tužbe, a kod kojih je tužitelj ostao i na pripremnom ročištu, tužitelj svoj tužbeni zahtjev nije ni zasnovao na navedenom Aneksu od 05.03.2007. godine, a koji je protokolisan kod tužitelja pod brojem 216/07, nego je taj zahtjev zasnivao isključivo na Ugovoru broj 003/05 od 19.08.2005. godine, već i iz razloga što je prvostepeni sud, a suprotno žalbenim tvrdnjama tužitelja, dao značaja kako zaključenom Aneksu od 01.02.2007.g. , tako i Aneksu od 05.03.2007. godine, protokolisanom kod tužitelja pod brojem 217/07, te je u obrazloženju ožalbene presude cijeneći pri tome i iskaze saslušanih svjedoka E.O. i H.R., kao i iskaz zakonskog zastupnika tužitelja, iznio pravilan stav u pogledu valjanosti zaključenog Aneksa od 01.02.2007. godine, a s tim u vezi i stav Aneksom od 05.03.2007. godine nije stavljen van snage Aneksom Ugovora od 01.02.2007. godine , a za koji stav je dao valjane i potpune razloge koje kao takve prihvata i ovaj sud. Naime, i po ovom sudu samo na iskazu svjedoka E.O. da je on potpisao oba Aneksa, da je Aneks na kojem nema protokola tužioca (Aneks od 01.02.2007. godine) potpisao i da je bila njegova greška kao direktora tužioca što nije pismeno stavio van snage taj sporni Aneks, mada je između stranaka postignut usmeni dogovor da prethodni Aneks ne važi, nije se mogao zasnovati zaključak da je Aneksom od 05.03.2007. godine stavljen van snage Aneks od 01.02.2007. godine, tim prije ako se ima u vidu da se na Aneksu od 05.03.2007. godine, u dijelu koji se odnosi na potpis tog Aneksa i ne nalazi otkucao ime E.O., već se nalazi damo otkucan naziv tužitelja i pečat tužitelja, te da se i laičkim opažanjem može uočiti da potpis na tom aneksu za tužitelja ne odgovara potpisima E.O. koji se nalazi na Ugovoru o zajedničkom upravljanju mreže kablovske TV u Lukavcu broj 003/05 od 14.09.2005. godine, na Aneksu od 01.02.2007. godine, na Aneksu broj 01/07 od 08.0.2007. godine i na Aneksu ugovora broj 02/07.

Stoga, kako sadržina izvedenih dokaza nije davala osnova za zaključak da je Aneks ugovora od 01.02.2007. godine bio stavljen van snage, te kako je sadržina tog Aneksa davala mogućnost da svaki pretplatnik raskine ugovor sa tužiteljem i postane pretplatnik tuženog i obratno, to se kod takvog stanja stvari ni tužbeni zahtjev tužitelja, zasnovan na Ugovoru o zajedničkom upravljanju mreže kablovske TK u Lukavcu broj 003/05 nije mogao prihvatiti kao osnovan, jer tužitelj provedenim dokazima nije dokazao da je tuženi narušavao Ugovor i da je time tužitelju nanio štetu, zbog čega na drugačiji stav ne može biti od uticaja ni žalbeno ustrajavanje tužitelja na tvrdnji da je tuženim u periodu januar-juni 2008. godine naplaćivao na blagajni pretplatu od pretplatnika tužitelja i da je taj naplaćeni novac uplaćivao na račun tužitelja u visini prosječno od 8.444,00 KM, te da je i vještak Mustafić Meliha utvrdila da je u periodu januar – avgust 2008. godine tuženi na blagajni naplatio od korisnika ukupan iznos od 83.755,87 KM i da je taj novac uplatio na transakcijski račun tužitelja. Slijedom iznesenog, tužitelj osnovanost svoje žalbe nije mogao sa uspjehom zasnovati ni pozivom na odredbe Evropske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te na Protokol broj 1. uz tu Konvenciju, pa time ni pozivom na Ustav BiH, obzirom da je sam tužitelj svojom voljom određivao način na koji će zajednički koristiti imovinu sa tuženim, te da je to određenje načina korištenja između parničnih stranaka urađeno ne samo osnovom Ugovora broj 003/05 nego i kasnije zaključenim Aneksom tog Ugovora od 01.02.2007. godine.

Također se ne može prihvatiti osnovanim ni žalbeno osporavanje odluke prvostepenog suda o troškovima postupka, jer u situaciji kada tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom u ovom sporu, a niti je tuženi uspio sa postavljenim protivtužbenim zahtjevom, opravdano je bilo i da se donese odluka da svaka stranka snosi svoje troškove ovoga spora, sukladno članu 386. stav 2. u vezi sa članom 384. ZPP-a.

Sukladno odredbi člana 231. ZPP-a ovaj sud ostale žalbene navode tužitelja nije posebno razmatrao, jer isti nisu od odlučnog značaja za pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

Obzirom na naprijed izneseno, valjalo je žalbu tužitelja odbiti i primjenom člana 226. i 235. stav 2. ZPP-a prvostepenu presudu potvrditi u dijelu odluke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, sadržane u stavu I izreke, te u dijelu odluke o troškovima postupka, sadržane u stavu III izreke, dok je u odnosu na odluku o odbijanju protivtužbenog zahtjeva tuženog, sadržanu u stavu II izreke, zbog odsustva žalbe tuženog, prvostepenu presudu valjalo ostaviti neizmijenjenom sukladno članu 203. i članu 221. ZPP-a.

Kako tužitelj nije uspio sa podnesenom žalbom, te kako tuženi dostavljenim odgovorom na žalbu nije doprinijeo odlučivanju o žalbi tužitelja, zbog čega se ni potraživani troškovi tuženog na ime sastava tog odgovora na žalbu ne mogu smatrati troškovima potrebnim za vođenje parnice u smislu člana 387. ZPP-a, to je primjenom člana 397. stav 1. u vezi sa članom 386. stav 2. ZPP-a odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Silva Stanković, s.r.