OSNOVNI SUD U DERVENTI
BROJ: 84 0 Mal 049159 16 Mal
Dana: 28.04.2017.godine
Osnovni sud u Derventi, sudija Snežana Lazarević, postupajući u pravnoj stvari tužioca Addiko Bank a.d. Banja Luka, kao pravni sljednik Hypo Alpe-Adria-Bank a.d. Banja Luka, Ul. Aleja Svetog Save br. 13, Banja Luka protiv tuženog R.Dž. iz D., Ul. …, zastupan putem punomoćnika Milorada Đurđevića, advokata iz Dervente, radi duga, v.s. 4.137,64 KM, nakon zaključene glavne, usmene i javne rasprave, održane dana 28.03.2017godine u prisustvu punomoćnika tužioca, tuženog i punomoćnika tuženog, dana 28.04.2017.godine donio je
P R E S U D U
Odbija se tužilac sa tužbom i tužbenim zahtjevom, koji glasi:
,, Obavezuje se tuženi da na ime duga nastalog prekoračenjem raspoloživog iznosa po tekućem računu tužiocu isplati sljedeći iznos:
Obavezuje se tužilac da tuženom naknadi troškove u iznosu od 1.562,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
O b r a z l o ž e n j e
Tužilac u tužbi zaprimljenoj kod ovog Suda dana 02.02.2016.godine protiv tuženog navodi, da je tuženi sa tužiocem na osnovu pristupnice dana 14.02.2004.god. zaključio Ugovor o tekućem računu br: …, da je dana 30.06.2009.god. tuženi sa tužiocem zaključio Ugovor o izdavanju i korištenju VISA Revolving kreditne kartice br: 1631224261 kojim ugovorom tuženom odobreno korištenje VISA Revolving kreditne kartice sa revolving (obnavljajućim) kreditnim limitom od 900,00 KM uz kamatnu stopu godišnje od 13,99%, koja se obračunava, pripisuje i naplaćuje mjesečno na iznos iskorištenih sredstava, da je članom 3. tog Ugovora propisano da korisnik kartice ovlašćuje Banku da svakog 15-og u mjesecu automatski zaduži njegov tekući račun za određeni iznos mjesečnog zaduženja, a ukoliko korisnik nema na tekućem računu dovoljno sredstava za namirenje obaveza po VISA Revolving kartici, kartica će biti blokirana, a tekući račun korisnika kartice doveden u nedozvoljeni minus za zakonskim posljedicama takvog raspolaganja, pa kako tuženi nije ispunjavao svoje obaveze po Ugovoru o korištenju VISA Revolving kartice, odnosno nije obezbijedio dovoljan iznos sredstava na tekućem računu za namirenje iznosa zaduženja i kako je tekući račun tuženog terećen za sav dospjeli dug tuženi je doveden u nedozvoljeni minus o čemu je više puta opominjan i kako nije platio prekoračeni iznos sredstava, to je u skladu sa odredbama Ugovora o tekućem računu br: … od 14.02.2004.god. račun tuženom otkazan, a dug na dan 30.12.2015.god. je iznosio od 4.137,64 KM i dospio na naplatu u cijelosti, tako da je tužilac, nakon preciziranja tužbenog zahtjeva od 30.11.2016.godine, zahtijevao opisano kao u izreci presude, uz obavezivanje tuženog na naknadu troškova. Tužilac je zbog statusnih promjena izvršio promjenu naziva tužioca dana 30.11.2016.godine tako da naziv istog glasi: Addiko Bank a.d. Banja Luka, kao pravni sljednik Hypo Alpe-Adria-Bank a.d. Banja Luka.
Tuženi je u odgovoru na tužbu istu osporio, kao i tužbeni zahtjev u cielosti, navodeći, da je sa tužiocem zaključio 2002.god. Ugovor o kreditu br: ... i 2007.god. i Ugovor o kreditu br: ..., koje kredite je otplatio, da je dana 14.02.2004.god. otvorio tekući račun kod tužioca br: ..., da je sa tužiocem zaključio dana 30.06.2009.god. Ugovor o izdavanju i korištenju VISA Revolving kreditne kartice br: ... i da je uredno ispunjavao svoje obaveze po tom ugovoru, a nikada nije kasnio sa uplatama ni do 30 dana, te da je rijetko imao negativno prekoračenje od 900,00 i više KM, da od 08.12.2010.god. više nije imao prikazan minus na svom tekućem računu, ali da je nekada tužilac pogrešno postupao sa tekućim računom tuženog, da nikada nije imao VISA Revolving kreditnu karticu za broj partije kredita ... koja je odobrena za broj tekućeg računa br: ..., da je tuženi sve svoje obaveze izmirio u cijelosti proizilazi iz Izvoda od 05.06.2010.god. u kom stoji da je uplatom od 2,33 KM izvršena likvidacija tekućeg računa br: ... i da je stanje ,,0“, dalje navodi, da mu je tužilac dostavio Obavještenje o blokadi kartice br: 04-574/11 od 04.04.2011.god. u kojem je navedeno da je dana 25.03.2011.god. Banka izvršila blokadu VISA Classic kartice, svih kartica izdatih po kreditnoj partiji, br: ..., iako kod tužioca nikada nije imao otvoren tekući račun sa tim brojem, da je tužilac tuženom dostavio Potvrdu br: 04-4-842/15 od 02.10.2015.god. u kojoj je naveo stanje duga po tekućem računu br: .. koji ukupno iznosi 3.996,80 KM, iako sa tim brojem nije imao otvoren tekući račun na svom imenu, ističući prigovor na visinu kamate koja ne može preći visinu osnovnog duga, da je iz Potvrde br: 04-4-2867/15 od 30.12.2015.god. u kojoj je navedeno da je Ugovor po tekućem računu br: ... otkazan i da stanje na ime glavnog duga iznosi 3.849,11 KM i na ime zatezne kamate iznos od 288,53 KM, koja partija je likvidirana dana 05.06.2010.god., te u tom smislu ističe prigovor zastare potraživanja, te kako prema podacima iz BF2 izvještaja o isteklim/otplaćenim zaduženjima građana za jedinstveni identifikacioni broj ... na dan 09.10.2015.god.Centralne banke BiH proizilazi da tuženi ni po kom osnovu i pred bilo kojom bankom u BiH nema neotplaćenih obaveza, to s toga, predlaže da se odbije tužbeni zahtjev tužioca kao neosnovan i tužilac obaveže na naknadu troškova.
Sud je, nakon izvedenih dokaza na glavnoj raspravi izvršio uvid u: izjavu tužioca saslušanog u svojstvu parnične stranke, izjave svjedoka: Ž.N., Ugovor o izdavanju i korištenju Visa Revolving kreditne kartice broj ..., Otkaz ugovora o tekućem računu od 30.12.2015. god., Odluka sa 24/09 sjednice Kreditnog odbora Poslovnice Derventa održane 30.06.2009. god., Pristupnica za otvaranje računa od 14.02.2004. god, Ugovor o tekućem računu br. ... od 14.02.2004. god., Ugovor o dozvoljenom prekoračenju po tekućem računu od 14.10.2005. god., Potvrda o izmirenim obavezama po kreditu br. ... od 22.10.2015. god. i br. ... od 22.10.2015. god., Promjene po partiji za period 26.12.2007. god., za period 1.1.2011 - 15.1.2011. god. i za period 1.11.2010- 31.12.2010. god., Nalog blagajni-uplata na partiju od 13.08.2007. god. i od 05.06.2010. god., Odgovor na zahtjev od 30.09.2015. god., Zahtjev za dostavu relevantne dokumentacije od 20.10.2015. god., Odgovor na dopis od 07.07.2011. god, Potvrda o stanju duga po tekućem računu br. ... od 02.10.2015. god., Izvještaj o isteklim/otplaćenim zaduženjima građana za jedinstveni identifikacioni broj ... na dan 09.10.2015. god, Obavještenje o blokadi kartice od 04.04.2011. god., Uvjerenje od 01.12.2010. god, BF 1 Izvještaj o tekućim zaduženjima građana za jedinstveni identifikacioni broj ... od 16.03.2015. god., Uplatnica na blagajni tužioca od 17.01.2011.god., Uvjerenje ... jedinice D. od 13.07.2011. god., Odgovor tužioca br. 04-4-1236/15 od 22.10.2015. god., Interni nalog od 30.07.2007. god., Pregled ličnih primanja od 04.05.2010. god., Lična primanja za mjesec maj 2010. god., Pregled ličnih primanja od 30.03.2010. god., Promjene po partiji 1533621919 za period od 01.11.2010. god. do 31.12.2010. god., Izvod – obavjest br. 38/2010 od 30.11.2010. god., Nalaz i mišljenje vještaka ekonomske struke od 22.10.2016.godine i Nalaz i mišljenje vještaka grafološke struke od 20.02.2017. god.
Na osnovu ovako provedenih dokaza, cijeneći savjesno i brižljivo svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno u smislu odredbe člana 8. Zakona o parničnom postupku, Sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:
Prema Ugovoru o tekućem računu zaključenim između parničnih stranaka od 14.02.2004.god., Sud za nesporno nalazi, da je Banka prema tački 1 tog Ugovora otvorila tekući račun br: ... preko kojeg računa tuženi, kao vlasnik računa, može da prima uplate i obavlja isplate u granicama raspoloživih sredstava, odobrenih prekoračenja raspoloživog iznosa pod posebno ugovorenim uslovima sa Bankom, a iz tačke 5 istog Ugovora proizilazi da će Banka obavještavati deponenta o promjenama i stanjem salda na tekućem računu putem izvoda.
Na osnovu izvršenog uvida u Ugovor o izdavanju i korištenju VISA Revolving kreditne kartice (u daljem tekstu: VRL) br: ... od 30.06.2009.god.zaključenim između prednika tužioca, kao Banke i tuženog, kao korisnika kredit, između ostalog nesporno proizilazi iz odredbe člana 2. stav 1. tačke 3 da je tuženom omogućeno da VRL karticu koristi do iznosa limita od 900,00 KM, a na osnovu člana 3. stav 1. tačka 4 istog Ugovora da se korisnik kartice obavezuje da na svom tekućem računu,otvorenom kod Banke, najkasnije 15-og u mjesecu osigura dovoljno sredstava za pokriće minimalnog iznosa duga po VRL, a stavom 2. istog člana Ugovora da se korisnik kredita obavezao svojim potpisom da ovlašćuje Banku da svakog 15-og u mjesecu automatski zaduži njegov tekući račun za određeni definisani iznos mjesečnog zaduženja, a iz člana 2. navedenog Ugovora da, ukoliko na tekućem računu korisnika kartice nema ili nema dovoljno sredstava za namirenje obaveze, da će kartica biti blokirana, a tekući račun korisnika kartice doveden u nedozvoljeni minus sa posljedicama.
Uvidom u Ugovor o prekoračenju po tekućem računu od 14.10.2005.god., između ostalog proizilazi, da je isti zaključen između tužioca i tuženog, a prema članu 1. tog Ugovora predviđeno je da je na osnovu zahtjeva vlasnika tekućeg računa br: ..., vlasniku odobreno prekoračenje, odnosno pozajmica u iznosu od 950,00 KM uz promjenjivu kamatnu stopa od 12%godišnje, a članom 2. istog Ugovora da iznos dugovanog, odnosno odobrenog salda vlasnik tekućeg računa može koristiti u periodu od 14.10.2005.god. pa do 11.04.2006.god.
Iz Potvrde o izmirenim obavezama od 22.10.2015.god, nesporno proizilazi da je utvrđeno, da tuženi, kao korisnik kredita izmirio svoje obaveze po Ugovoru o kreditu br: ... i br: ...
Na osnovu izvršenog uvida u Potvrdu tužioca o stanju duga na tekućem računu na ime tuženog od 02.10.2015.god., Sud za nesporno nalazi, da je dug po osnovu prekoračenja u iznosu od 949,47 KM, dug po VRL u iznosu od 801,47 KM, naknada za održavanje računa u iznosu od 128,60 KM, naknada za SMS u iznosu od 118,80 KM, naknada za opomenu 15,00 KM i zatezna kamata u iznosu od 1.953,46 KM, odnosno da ukupno potraživanje po osnovu duga na ime tuženog iznosi 3.966,80 KM.
Izvršenim uvidom u Obavještenje o blokadi kartice na ime tuženog od 04.04.2011.god., Sud za nesporno nalazi, da je Banka dana 25.03.2011.god. izvršila blokadu VISA Classic kartice (u daljem tekstu: VC), svih dodatnih kartica izdanih po kreditnoj partiji br: ... i da su istovremeno blokirane sve druge kreditne kartice, jer je transakcioni račun br: ... u nedozvoljenom prekoračenju koje je nastao korištenjem VISA Classic kartice, s tim da, ukoliko se izvrši namirenje u roku od 5 dana od dana prijema tog Obavještenja da će se kartice automatski deblokirati.
Uvidom u Izvještaj o isteklim/otplaćenim zaduženjima građana za jedinstveni identifikacioni broj ... na dan 09.10.2015. god., Sud za nesporno nalazi, da je datum puštanja u realizaciju kredita tuženom izvršena dana 23.02.2007.god. a datum otplate 01.03.2010. god. u iznosu od 5.000,00 KM i da je 0,00 KM nenaplaćena glavnica i kamata, a datum zadnjeg ažuriranja dan 13.07.2010.god., te da iz Kreditne kartice tužioca proizilazi da je datum puštanja u realizaciju 31.07.2012.god., a datum otplate 30.09.2017.godine, bez dozvoljenog limita, odnosno da je navedeno 0,00 KM kao dozvoljeni limit, a datum zadnje promjene klasifikacije da je sa danom 28.02.2014.god., a datum zadnjeg ažuriranja naveden je da je 25.06.2015.god., a razlog gašenja navedno je ,,otplaćen“.
Između parničnih stranaka sporan je potpis tuženog na Ugovoru o prekoračunju po tekućem računu od 14.10.2005.god., odnosno da li je tuženi zaključio navedeni Ugovor.
U ovoj pravnoj stvari provedeno je vještačenje putem vještaka grafološke struke Slavice Bilić, vještaka za oblast vještačenja spornih dokumenata, rukopisa, potpisa i novčanica.
Vještak je sačinila Nalaz i mišljenje kojeg je Sud cijenio da je dat u skladu sa pravima struke i nauke, te ga kao takvog i prihvata.
Iz Nalaza i mišljenja vještaka od 20.02.2017.god., a na osnovu provedenih analiza opštih i individualnih obilježja spornih potpisa, kao i komperativne analize ustanovljenih obilježja spornog i obilježja nespornih potpisa skriptora R.Dž., odnosno tuženog, a koji se odnosi na sporni potpis koji se nalazi u rubrici VLASNIK na Ugovoru o prekoračenju po tekućem računu od 14.10.2005.god., vještak je konstatovao da su relevantne rukopisne neistovjetnosti, odnosno razlike, već na nivou opštih kao eliminatornih obilježja, a koji proističu već iz samog načina izvođenja spornog potpisa, na osnovu podrobno izvršene analize potpisa tuženog opisane u Nalazu i mišljenju vještaka, tako da vještak nalazi, da sporni potpis na ime tuženog na navedenom Ugovoru nije autentičan potpis tuženog.
Prema tome, Sud nalazi, da tuženi nije potpisnik Ugovora o prekoračenju po tekućem računu od 14.10.2005.god.,odnosno da tuženi isti nije ni zaključio, a kako je to tuženi i tvrdio u svojoj izjavi, te je u tom dijelu izjavu tuženog Sud cijenio istinitom.
Između parničnih stranaka, Sud za sporno nalazi, osnovanost prigovora tuženog zastare potraživanja tužioca.
U ovoj pravnoj stvari provedeno je vještačenje putem vještaka ekonomske struke Zorana M. Grumića.
Vještak je sačinio Nalaz i mišljenje kojeg je Sud cijenio da je dat u skladu sa pravima struke i nauke, pa ga Sud kao takvog i prihvata.
Iz Nalaza i mišljenja vještaka proizilazi da je počev od 01.08.2009.god. tuženi bio korisnik VRL kartice i da je Banka zaduživala njegov tekući račun shodno Ugovoru dajući tabelarni prikaz iz kojeg proizilazi da je tužilac vršio isplate počev od 01.08.2009.god. zaključno sa 22.09.2010.god. koja isplata iznosi ukupno 1.427,00 KM, a zaduženje tekućeg računa da iznosi 877,38 KM, koje je dobijeno prostom matematskom metodom, te vještak nalazi da na dan 17.01.2011.god. ukupna isplata na ime tuženog iznosi 1.427,00 KM uvećano za kamatu u iznosu od 143,50 KM, tako da vještak nalazi, da je na dan 17.01.2011.god. isplata u iznosu od 1.570,50 KM, zaduženje 877,38 KM, a kamata 693,12 KM i da od 17.01.2011.god. do 31.07.2015.god. ukupno kamata iznosi 151,25 KM.
Prema specifikaciji tekućeg računa u periodu od 17.01.2011. god-31.07.2015.god. vještak nalazi, da je tužilac u skladu sa ugovorom finansijsku karticu VRL na kojoj je saldo na dan 17.01.2011.god. nakon zaduženja tekućeg računa za 45,15 KM bio 693,12 KM i da je za 5% od navedenog iznosa uvećao za kamate svakog mjeseca shodno Ugovoru, tako da je zaduživan račun do 15.07.2015.god. kada je prispjela posljednja rata prema obračunu za mjesec februar 2011.godine koji je primjenjivan do kraja na identičan način, mijenjanjem samo osnovice. Vještak nalazi, da je tuženi na dana 17.01.2011.god. na tekućem računu imao posljedni pozitivan saldo koji je iznosio 88,83 KM, a nakon toga je imao negativan saldo-prekoračenje koje je dato u tabelarnom prikazu.
Iz tabelarnog prikaza proizilazi da je po VC kartici dana 20.01.2011.god. isplaćen iznos od 489,60 KM i kako je pozitivan saldo bio od 88,73 KM zaduženje po tom osnovu na taj dan iznosilo je minus 400,87 KM, da vođenje tekućeg računa iznosi 136,77 KM, da kreditna kamata iznosi 1.524,49 KM, a zatezna kamata da iznosi 309,01 KM, te isplata u iznosu od 515,00 KM, a VRL da je iznosila 844,37 KM i SMS upit od 118,60 KM, a saldo u iznosu od 3.849,11 KM, sve uvećano za zateznu kamatu, tako da ukupan dug po tekućem računu (br: ...) na dan 31.12.2015.godine iznosi 4.137,64 KM, a koji dug se sastoji od: 1)VISA Revolving kreditne kartice u iznosu od 693,12 KM; 2) Po VISA Revolving kreditnoj kartici redovna kamata u iznosu od 151,25 KM; 3) Po VISA Revolving kreditnoj kartici zatezna kamata u iznosu od 63,29 KM; 4) Isplata sa tekućeg računa u iznosu od 515,00 KM; 5) VISA Classic kartica u iznosu od 400,87 KM; 6) Redovne kamate po tekućem računu (transakcionom) u iznosu od 1.524.49 KM; 7) Zatezne kamate po tekućem računu u iznosu od 534,25 KM; 8) Naknade za vođenje tekućeg računa u iznosu od 136,77 KM; 9) Naknade sa SMS upit u iznosu od 118,60 KM.
Iz izjave tuženog, saslušanog u svojstvu parnične stranke, između ostalog proizilazi, da je kod prednika tužioca otvorio račun 2002.god. i da je tada dobio kredit u visini od 5.000,00 KM koji je isplatio po računu br: …, da mu je VRL izdata 30.06.2009.god., da je posle toga zadužio kredit u visini od 5.000,00 KM sa otplatom mjesečnih rata putem računa br: … i rokom otplate na dan 31.03.2010.god., s tim da je jednu ratu platio u aprilu i maju mjesecu sa računa br: … tako što je u maju mjesecu 2010.god. platio iznos od 200,02 KM, odnosno veći iznos rate nego što je visina rate po ugovoru, te da je kredit otplatio do svog penzionisanja tj. 30.11.2010.god. i da je dobio otpremninu u iznosu od 2.137,40 KM koja je uplaćena u decembru mjesecu 2010.god. na račun br: …, pored koje je uplaćena i plata u iznosu od 427,36 KM i u iznosu od 489,60 KM, tako da je sa danom 31.10.2010.god. kod tužioca bio u plusu u iznosu od 634,91 KM, a nakon toga da mu je dana 17.01.2011.god. uplaćen iznos od 1.946,00 KM na ime štete usljed poplave, koji iznos je odmah podigao sa računa tako da je 06.01.2011.godine rečeno mu u banci da na računu ima 634,91 KM, da mu je tada SMS-om javljeno da je podigao 300,00 KM, koji mu je iznos referentica rekla da će biti vraćen 12.01.2011.god, jer taj iznos nije ni podigao i da je ukupan saldo na njegovom računu iznosio 934,91 KM, ,,a nakon toga dopisan je na dan 08.01.2011.god.“ tako da je saldo na računu iznosio 634,91 KM. Dalje navodi, da je imao VISA Classic standard karticu na koju je određen limit u visini od 500,00 KM za račun br: … sa kojom je dizao pare svakog prvog u mjesecu, da ga je neko nazvao telefonom i rekao da je dužan vratiti kredit po osnovu VRL kartice br: …, jer nakon 2012/13 god. da nije više njegov broj kartice …, već broj …, jer je došlo do promjene u informacionom sistemu, da nikada nije obaviješten ni o kakvoj promjeni broja VRL kartice i broja računa na koji se odnosi, a niti je imao dozvoljeno prekoračenje banke po tekućem računu br: …, a niti je od Banke na zahtjev dobio sa kojim datum je takav račun otvoren, da je izvode po VRL kartici od 30.06.2009.god.dobijao sve do 17.01.2011.god., a poslije toga da takve izvode nije dobijao, a niti je sa tom karticom išta podizao, navodeći da sa tužiocem nikad nije poslovao preko računa br: …, a da je broj … likvidiran, a drugi broj … je zadržan, te da su sve njegove obaveze bile izmirene po VRL kartici i po VISA Classic standard kartici, odnosno VC kartici.
Iz izjave svjedoka Ž.N., između ostalog proizilazi, da kod tužioca od 2006.god. obavlja poslove ,,Savjetnika za prodaju bankarskih proizvoda“ , da je sigurna da je tuženi imao otvoren jedan transakcioni račun putem kojeg mu je ,,išla plata“ , te revolving račun po kartici, classic karticu i kredit, da classic i revolving kartica imaju svoje posebne brojeve, tj. partije, a da je transakcioni račun poseban račun i da se VRL i VC kartica daju klijentima na njihov zahtjev, a VC kartica podrazumjeva odgodu plaćanja na 50 dana za koje dane se ne obračunava kamata i da kao kreditna kartica, ukoliko se iznos utroši sa te kartice onda on dolazi na naplatu svakog 20-og u mjesecu sa tekućeg računa i po toj VC kartici klijent ima odobren iznos.
Izjavi svjedoka, Sud je poklonio vjeru, jer je ista jasna i određena i ničim nije dovedena u sumnju u pogledu korištenja VRL i VC kartica.
Nesporno je, da VRL i VC kartice spadaju u kreditne kartice koje se dobijaju na osnovu podnijetog zahtjeva i da je tuženi imao VRL i VC karticu.
Između parničnih stranaka, Sud za sporno nalazi, prigovor tuženog zastare potraživanja tužioca.
Smisao instituta zastare ogleda se u postizanju ažurnosti u ostvarivanju zahtjeva i zaštiti prava, te otklanjanju neizvjesnosti u određenom pravnom odnosu, ako ovlaštenik svoje pravo ne ostvari u određenom vremenu. Na taj način se u određenom obavezno-pravnom odnosu otklanja i pravna nesigurnost koju bi mogao imati dužnik. U smislu navedenog prava, tužilac je mogao da otkaže predmetni Ugovor i po mišljenju Suda, to treba posmatrati odvojeno od samog prava da po dospijeću obaveza korisnika kartice tužilac zatraži, putem suda, blagovremenu isplatu svog potraživanja.
Budući da banka može diskrecionom odlukom blokirati ili otkazati karticu bez prethodnog obavještenja korisnika kartice ukoliko korisnik kartice ne osigurava sredstva na svom tekućem računu za izmirivanje obaveza nastalih korištenjem VRL kartice ili VC kartice ili kad banka procjeni da mogu nastupiti okolnosti koji će negativno uticati na sposobnost korisnika kartice da uredno izvršava svoje obaveze, to znači, da takvo neplaćanje korisnika kartice ne povlači automatski za sobom i raskid predmetnog Ugovora, po mišljenju Suda, banci je samo ostavljena mogućnost da izvrši blokadu kartice i uskraćivanje prava korištenja kartice, odnosno da je korisnik više ne može koristiti.
Znači, pravo banke je da otkaže ugovor, ali to nije i njena obaveza da u takvim slučajevima otkaže predmetni ugovor.
Sa navedenog, Sud je mišljenja, da se, u konkretnom slučaju, ne može smatrati da je tek otkazom Ugovora tuženom sa danom 30.12.2015.god. dospijelo cjelokupno potraživanje i da od tog dana počinje da teče zastarni rok,kako to tužilac, po mišljenju Suda, želi prikazati, obzirom da bi takav stav bio suprotan odredbi člana 373. stav 1. Zakon o obligacionim odnosima. Ovo iz razloga, jer kada bi se zastara imala računati od dana otkaza predmetnog ugovora time bi dužnik bio u nepovoljnom položaju, jer bi tužilac pored prava da otkaže ugovor po svojoj volji, bez obzira na činjenicu da tuženi ne vrši transakcije putem kartica, tj. po VC kartici, odnosno po VRL kartici, imao mogućnost da svoja potraživanja ostvari putem suda u dodatnom petogodišnjem roku, kada zastarjeva samo pravo, računajući od dana otkaza ugovora, što bi, po mišljenju Suda, bilo protivno samom institutu zastare.
Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu da je tužilac tuženom dana 25.03.2011.god. izvršila blokadu VC kartice, svih dodatnih kartica izdatih po kreditnoj partiji ..., kao i da su istovremeno blokirane i sve druge kreditne kartice na imenu tuženog, kako to proizilazi iz Obavještenja tužioca od 04.04.2011.god., a iz razloga što transkacioni račun br: ... se našao u nedozvoljenom prekoračenju koje je nastalo korištenjem VC kartice, kao i da sa VRL kartice od 17.01.2011.god. tuženi više nikad nije ništa podizao, kako to proizilazi i iz izjave tuženog, jer od tada više nije dobijao ni izvode, i kako to proizilazi i iz tabelarnog prikaza Nalaza i mišljenja vještaka da od tada nije bilo niti jedne isplate sa tekućeg računa tuženog po osnovu kartica, Sud nalazi, da je osnovan prigovor tuženog zastare potraživanja tužioca.
Naime, Sud je cijenio da isplatom iznosa od 489,60 KM dana 20.01.2011.god., koji iznos je umanjen za pozitivni saldo na tekućem računu tuženog, tj. za iznos od 88,83 KM, da kako poslije tog dana tuženi više nije vršio tansakcije putem kartica, da je time tuženi pao u docnju, tako da je tužilac imao pravo da od tog dana zahtijeva ispunjenje svoje obaveze, pa iako je automatski zadužio tekući račun tuženog na kojem tuženi nije imao dovoljno sredstava za namirenje obaveza po VC kartici, jer više nije bilo uplata, Sud nalazi, da je tuženi doveden u nedozvoljeni minus, iako tuženi za tužiocem nije zaključio Ugovor o dozvoljenom prekoračenju po tekućem računu od 14.10.2005. god., kako to proizilazi iz Nalaza i mišljenja vještaka grafološke struke. Sud nalazi, da je tužilac u tom slučaju imao pravo da zahtjeva ispunjenje obaveze u skladu sa članom 361. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, tako da je, po ocjeni Suda, u konkretnom slučaju, zastara počela teći od 20.01.2011.god., a ne od kada je Ugovor raskinut, odnosno od dana 30.12.2015.god. kao dana otkaza Ugovora i kako je tužba tužioca podnijeta ovom Sudu dana 29.01.2016.god., Sud je mišljenja, da je tužba podnijeta nakon isteka zastarnog roka propisanog odredbom člana 372. i 373. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima kojim je definisano da samo pravo iz kog proističu povremena potraživanja zastarjeva za 5 godina, računajući o dospjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja posle koga dužnik nije vršio davanja, odnosno uplate, što u konkretnom slučaju, je navedeni rok od 5 godina istekao prije podnošenja tužbe. Kako je potraživanje navedenog iznosa tužioca zastarilo, to je zastarilo i potraživanje na ime kamata.
Takođe, Sud nalazi, da je potraživanje tužioca zastarilo i po osnovu isplaćenih sredstava sa tekućeg računa tuženog na dan 07.02.2011.god. u iznosu od 100,00 KM, 08.02.2011.god. u iznosu od 400,00 KM, dana 04.04.2011.god. , dana 06.04.2011.god. i dana 11.05.2011. god. u iznosu od po 5,00 KM, odnosno u ukupnom iznosu od 515,00 KM, imajući u vidu da tuženi nije potpisnik Ugovora o dozvoljenom prekoračenju po tekućem računu i da potraživanje tužioca zastarjeva za 3 godine, računajući od dana izvršene svake od navedene pojedinačne isplate u rečenim iznosima, tj. od kojeg dana je tužilac imao pravo da od tuženog zahtjeva ispunjenje obaveze shodno odredbi člana 376. Zakona o obligacionim odnosima.
Slijedom navedenog, Sud nalazi, da je tužbeni zahtjev tužioca neosnovan, te je s toga, Sud odlučio kao u izreci presude.
Tuženi, zastupan putem punomoćnika, postavio je zahtjev za naknadu troškova koji se odnose na: na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 234,00 KM, na ime zastupanja na prip. ročištu u iznosu od 200,00 KM, odsustvo iz kancelarije (1h) u iznosu od 60,00 KM, zastupanja na gl. raspravi od 30.11.2016.god. u iznosu od 200,00 KM i odustvo iz kancelarije (3h) u iznosu od 180,00 KM, zastupanja na gl. raspravi od 17.01.2017.god. i od 28.03.2017.god. od po 200,00 KM i odsustva iz kancelarije od po 60,00 KM, na ime grafološkog vještačenja u iznosu od 402,00 KM, odnosno u ukupnom iznosu do 1.562,00 KM.
Nakon uskladjivanja podnesenog troškovnika sa stanjem u spisu i Tarifom o naknadama i nagradama troškova za rad advokata u RS, Sud je prihvatio obračun troškova tuženog u cijelosti, budući da je tuženi uspio u sporu i odlučio kao u izreci presude primjenom odredbe člana 386. stav 1., a u vezi odredbe člana 396. Zakona o parničnom postupku.
S U D I J A
Snežana Lazarević
Pravna pouka:
Protiv ove presude može se izjaviti
žalba Okružnom sudu Doboj u roku
od 15 dana od dana prijema presude
i to samo zbog povrede odredbi parničnog
postupka i zbog pogrešne primjene
materijalnog prava , a putem ovog suda.