Copied

Bosna i Hercegovina

Brčko distrikt Bosne i Hercegovine

                                                           OSNOVNI SUD    


Broj: 96 0 Rs 085934 16 Rs 2

Brčko, 27.09.2016. godine

U IME BRČKO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE!

      Osnovni sud Brčko distrikta BiH, sudija Nedeljko Tabaković, u pravnoj stvari tužiteljice M.Ž. (H.) iz B., ul. …, zastupane po punomoćniku Ameru Ramiću, advokatu iz Brčkog, protiv tuženog H.B.a.d.B.L., ul. …, B.L., zastupane po advokatskoj firmi Sajić a.d. iz Banja Luke, radi povrata na posao i dr. v.p.s. 21.492,48 KM, nakon održane usmene glavne i javne rasprave, dana 27.09.2016. godine donio je slijedeću:

P R E S U D U

      ODBIJA SE u cjelosti tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

I - „Utvrđuje se da je nezakonit otkaz Ugovora o radu zbog teže povrede radne obaveze tuženog – Odluka o otkazu Ugovora o radu zbog teže povrede radne obaveze broj: U-37-10/14-04 od 14.10.2014. godine, kojom tužiteljici M.Ž. prestaje kod tuženog radni odnos na neodređeno vrijeme sa 16.10.2014. godine.

      Poništavaju se Odluke tuženog o otkazu ugovora o radu zbog teže povrede radne obaveze broj: U-37-10/14-04 od 14.10.2014. godine i Odluka tuženog po zahtjevu za zaštitu prava radnika broj: U-40-11/14-08 od 04.11.2014. godine“.

II - „Nalaže se tuženom da vrati tužiteljicu na radno mjesto Savjetnik za transakcije u poslovnici B. ili drugo odgovarajuće mjesto kao i da tužiteljici isplati lične dohotke u neto novčanim iznosima od po 1.080,00 KM mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne novčane iznose počev od 5-og u narednom mjesecu za prethodni mjesec do konačne isplate odnosno u korist tužiteljice uplati i pripadajuće zakonske poreze i doprinose sve od dana nezakonitog otkaza 16.10.2014. godine pa do dana vraćanja na posao“.

III - „Obavezuje se tuženi da tužiteljici naknadi sve troškove postupka kolilko isti budu iznosili u vrijeme donošenja odluke u ovom predmetu sa zakonskom zateznom kamatom na dosuđene troškove parničnog postupka počev od dana donošenja odluke pa do konačne isplate a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja“.

      OBAVEZUJE SE tužiteljica da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 KM u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

O b r a z l o ž e nj e

      Tužiteljica M.Ž., zastupana po punomoćnik Ameru Ramiću advokatu iz Brčkog je ovom sudu, dana 26.01.2015. godine podnijela tužbu protiv tuženog H.B.a.d.B.L. zastupane po advokatskoj firmi Sajić iz Banja Luke, radi povrata na posao i dr. v.p.s. 21.492,48 KM.

      U tužbi tužiteljica navodi da je 14 godina bila zaposlena kod tuženog i tokom tog perioda je marljivo i odgovorno izvršavala svoje zadatke. U radu je pokazivala nadprosječne rezultate i bila je određena za mentora većem broju zaposlenih. Navodi da od kada je rukovođenje filijalom tuženog u B. preuzela sadašnji rukovodilac S.Z. tužiteljica je izložena profesionalnoj degradaciji izolacijom od ostalih radnika i mentalnoj torturi. Kao rezultat navedenog uslijedio je otkaz tužiteljici i to iz sledećeg razloga. Kod druge zaposlene tuženog S.K., dana 18.09.2014. godine prilikom kontrole ustanovljen je manjak od 10.000,00 KM za što je okrivljena i tužiteljica jer je 17.09.2014. godine, u poslovnici B., bez primjene principa „četiri oka“ i kontrolnog brojanja novca potpisala dokument „Stanje blagajne 0444 na dan 17.09.2014. godine“ koji je pripremila S.K. Nakon toga je uslijedio disciplinski postupak, čiji je rezultat bio otkaz tužiteljici. Tužiteljica navodi da u disciplinskom postupku nije angažovala pravnu pomoć, niti joj je to bilo naznačeno kao mogućnost. Takođu, u samom disciplinskom postupku, tužiteljici nije data mogućnost da postavlja pitanja drugi saslušanim svjedocima. Navodi i da joj prije donošenja odluke u disciplinskom postupku nije ukazano na mogućnost otkazivanja radnog odnosa, što je suprotno čl. 76. Zakona o radu Brčko distikta BiH. Slijedom navedenog, tužiteljica se obraća sudu sa tužbenim zahtjevom da sud utvrdi da je nezakonit otkaz ugovora o radu tuženog, da se poništi odluka tuženog o otkazu ugovora o radu tužiteljici i odluka tuženog po zahtjevu za zaštitu prava radnika, te da sud naloži tuženom da tužiteljicu vrati na odgovarajuće radno mjesto i isplati joj lične dohodke u neto novčanim iznosima od po 1.080,00 KM mjesečno i zakonske zatezne kamate i pripadajuće doprinose, za svaki mjesec počev od 16.10.2014. godine kao dana otkaza pa do dana vraćanja na posao. Troškove parničnog postupka potražuje.

      U odgovoru na tužbu od dana 05.03.2015. godine tuženi osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tužioca u cjelosti. Tuženi ističe da je odlukom Uprave br: U-37-10/14-04 od 14.10.2014. godine tužiteljica oglašena odgovornom za težu povredu radne dužnosti te je istoj izrečena mjera jednostranog raskida ugovora o radu od strane poslodavca (tuženog). Tuženi navodi da su netačne tvrdnje tužiteljice da su disciplinski postupak koji je proveden protiv tužiteljice i sankcija koja je u njemu izrečena rezultat ličnog animoziteta prema tužiteljici. Tuženi ističe da je u disciplinskom postupku tužiteljici omogućeno pravo na odbranu. U tom postupku je utvrđeno da je tužiteljica dana 17.09.2014. godine bez primjene principa „četiri oka“ i kontrolnog brojanja novca potpisala dokument „Stanje blagajne 0444 na dan 17.09.2014. godine“ iako je stvarno stanje blagajne bilo za 10.000,00 KM od iznosa koji je naznačen u tom dokumentu, čime je počinila težu povredu radnih dužnosti iz čl. 2.3 Pravilnika o blagajničkom poslovanju H.B.a.d.B.L. Na osnovu toga tužena prelaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan. Troškove parničnog postupka potražuje.

      Sud je donio presudu dana 16.10.2015. godine, kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

      Dana 30.10.2015. godine tužiteljica je podnijela žalbu protiv pomenute presude, a Apelacioni sud Brčko distrikta je dana 11.04.2016. godine donio Rješenje kojim je usvojivo žalbu tužiteljice, ukinuo presudu Osnovnog suda Brčko distrikta BiH i vratio predmet prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

      U dokaznom postupku preslušani su iskazi tužiteljice i svjedoka: B.D., J.O., S.Z., Č.K. i S.K., koji su svi saslušani u postupku prije žalbe, te je izvršen uvid i čitanje u sledeću materijalnu dokumentaciju: Odluka o otkazu Ugovora o radu zbog teže povrede radne obaveze broj: U-37-10/14-04 od 14.10.2014. godine, Zahtjev za zaštitu prava od 21.10.2014. godine, Odluka po Zahtjevu za zaštitu prava broj: U-40-11/14-08 od 04.11.2014. godine, zapisnik od 30.09.2014. godine, poziv na disciplinsku raspravu broj: 01-1-14281/14 od 24.09.2014. godine, Odluka o pokretanju disciplinskog postupka, te imenovanju i ovlaštenjima Disciplinske komisije broj: U-34-09/14-05 od 23.09.2014. godine, izjava S.Z. od 19.09.2014. godine, izjava M.Ž. od 19.09.2014. godine, izjava S.K. od 19.09.2014. godine, izjava S.K. od 18.09.2014. godine, izjava M.Ž. od 18.09.2014. godine, Obavijest / ponuda za zaklučenje novih ugovora o radu broj: 04-5-945/14 od 27.01.2014. godine, Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 1-200541/2014 zaključen 01.01.2014. godine između H.B.a.d.B.L. i M.Ž., Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 01-541-756/10 zaključen u B.L., dana 01.10.2010. godine između H.B.a.d.B.L. i M.Ž., Aneks br. I Ugovora o radu broj 01-/10 od 01.10.2010. godine od 31.10.2012. godine, Aneks br. II Ugovora o radu broj 01-541-756/10 od 16.12.2012. godine, kopija nalog blagajni – transferi od 18.09.2014. godine, kopija nalog blagajni – gotovinska isplata konverzijom od 18.09.2014. godine, kopija stanje blagajne 0541 na dan 18.09.2014. godine, kopija stanje blagajne 0444 na dan 17.09.2014. godine, izjava J.P., rođ. K. ovjerena kod notara Jasminke Durmić – Mašić dana 22.09.2014. godine, Odluka o izrica pismenog upozorenja i novčane kazne u visini od 30% od neto plate u trajanju od tri mjeseca zbog učinjene teže povrede radne obaveze broj: U-C-16/14-03 od 24.04.2014. godine, T24 Korisničko uputstvo banke Blagajničko poslovanje, proces zatvaranja i otvaranja blagajne od 25.04.2012. godine, Pravilnik o blagajničkom poslovanju H.B.a.d.B.L. donesen 01.09.2013. godine, Pravilnik o radu H.B.a.d.B.L. od 22.03.2014. godine.

      Nakon svavjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza, pojedinačni i u međusobnoj vezi u smislu člana 8. Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta BiH („Sl. glasnik Brčko distrikta BiH“ broj: 8/09, 52/10 u daljem tekstu ZPP) ovaj sud je odlučio kao u izreci presude iz sledećih razloga:

      Tužiteljica M.Ž. je saslušana na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 07.07.2015. godine, te je sud presluišao njen iskaz. Navodi da je 14 godina bila zaposlena kod tuženog. Radila je na šalteru tri godine a potom je prešla na funkciju ličnog bankara. Navodi i da je bila mentor svim novim radnicima koji su bili zapošljavani iz razloga što je rukovodstvo tuženog smatralo da tužiteljica posjeduje znanje i sposobnost da ga prenese ne druge. Kaže da su se problemi pojavili kada je za šeficu došla S.Z. koja se počela prema tužiteljici nekorektno ponašati. Navode da ju je sa njene funkcije prebacila na nižu, te da je neosnovano pričala o lošim rezultatima tužiteljice. Za princip „četiri oka“ kaže da su poslovnice filijale tumačile i primjenjivale svaka na svoj način. Princip se sastoji u tome da ona broji svoju blagajnu a koleginica svoju. Kada koleginica završi zove je da ona provjeri i obrnuto. Kaže da su ona i koleginica pomenuti princip primjenjivali povremeno, kada imaju vremena. Kada se desio predmetni događaj tužiteljica navodi da je to jutro vidjela da S.K. razgovara sa šeficom S.Z. Nakon toga je vidjela da se blagajna koleginice S.K. broji nakon čega je koleginica pitala tužiteljicu da joj isplati sa tetkinog računa iznos od 10.000,00 KM pri čemu je rekla da joj sredstva prebaci nalogom. Posle toga šefica ju je pozvala u kancelariju i rekla joj je da se kod koleginice S.K. pojavio manjak od 10.000,00 KM nakon čega je tužiteljica upitana da li je brojala blagajnu, na šta je ona odgovorila da nije. Šefica joj je rekla da želi tu izjavu u pismenoj formi, pri čemu je šefica nije upozorila da će se protiv tužiteljice voditi postupak. Taj dan je tužiteljica radila do kraja radnog vremena, na kraju dana S.K. je suspendovana, a tužiteljica je ostala da radi još oko 15 dana, kada je protiv nje pokrenut disciplinski postupak. Ističe da nije poučena da ima pravo na advokata. Nakon provedenog disciplinskog postupka pozvana je u kancelariju S.Z., koja joj je saopštila da je dobila otkaz. Ističe da je bila upoznata sa Pravilnikom, međutim kaže da je svako od radnika radio kako je smatrao da treba.

      Svjedok B.D. je saslušan na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 07.07.2015. godine te je sud preslušao njegov iskaz. Navodi da je od 1997. godine zaposlen kod tuženog. Za tužiteljicu kaže da je poznaje kao savjesno, korektnog i stručnog radnika. Navodi da je dobijala pohvale za svoj rad i najviše ocjene, te je smatra izuzetnim radnikom. Kaže da je princip „četiri oka“ uveden prije dvije do tri godine te podrazumjeva rad i kontorlu blagajne jednog blagajnika drugom što znači da kada se blagajna zaključi jedan blagajnik bi trebao da vrši kontrolu novca drugom blagajniku i obrnuto, što znači da i jedan i drugi blagajnik vrše kontrolu i odgovaraju za stanje u blagajni.

      Svjedok J.O. je saslušana na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 07.07.2015. godine te je sud preslušao njen iskaz. Navodi da se princip „četiri oka“ u praksi provodio u 2014. godini. Za sebe kaže da primjenjuje pomenuti princip non stop.

      Svjedok S.Z. saslušana na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 07.07.2015. godine te je sud preslušao njen iskaz. Ističe da je bila šef tužiteljici te navodi da su svi zaposleni upoznati s Pravilnikom o blagajničkom poslovanju te da u sistemu, u elektronskoj formi postoji baza gdje su svi pravilnici dostupni. Kaže da je 18.09.2014. godine vršila kontrolu blagajne S.K., jer joj je obaveza kao šefici da barem jednom mjesečno vrši kontrolu bez najave. Tom prilikom je utvrdila manjak od 10.000,00 KM. Za tužiteljicu navodi da je i ranije disciplinski kažnjavana. Kaže da je obaveza da se primjenjuje princip „četiri oka“ te da ga je tužiteljica primjenila u konkretnom slučaju primjetila bi manjak u blagajni. Kaže da je na sastancima banke upozorila radnike da je obavezna primjena principa „4 oka“ te da nije primjetila da ga neko ne primjenjuje. Navodi da je ona kao šefica vršila kontrolu blagajne S.K., a čiju je autorizaciju radila tužiteljica. U toj blagajni je pronađen manjak. Tada je tužiteljica izjavila da nije brojala novac u blagajni, nego da je blagajnu potpisala na povjerenje. Navodi da je tužiteljica sama priznala da nije primjenila princip „četiri oka“ u konkretnom slučaju.

      Svjedok Č.K. saslušan na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 07.07.2015. godine te je sud preslušao njegov iskaz. Navodi da radi u obezbjeđenju kod tuženog. Kaže da je čuo za princip „četiri oka“ i da je vidio da kad se broje blagajne da bude prisutno dvoje ljudi, te da je procedura da se tako broji. Navodi da je vidio da kada jedan broji blagajnu ovaj drugi priđe i gleda.

      Svjedok S.K. saslušana na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 07.07.2015. godine te je sud preslušao njen iskaz. Navodi da je 14 godina radila kod tuženog kao transakcioni radnik. Navodi da je dana kada se desio predmetni događaj sravnila blagajnu u 12 sati te da je nakon toga je uzela 10.000,00 KM, ali to nije knjigovodstveno obradila. Ističe da kada je tužiteljica radila autorizaciju blagajne, nije vršila kontrolu provjere novca. Kaže da se princip „četiri oka“ tada nije primjenjivao. Navodi da tužiteljica tada nije vršila brojanje kao ni princip „četiri oka“ te da je tužiteljica potpisala nalog kao da stanje štima. Takođe navodi da je bila upoznata sa Pravilnikom o blagajničkom poslovanju i da je isti dostupan u bazi podataka. Kaže da se princip „4 oka“ nije poštovao u njihovoj smjeni, odnosno da ona i tužiteljica nisu poštovale taj princip, nego da su radile na povjerenje. Ističe da su sve kolege poštovale princip „četiri oka“, ali da ona i tužiteljica nisu. Navodi da su radile tako da kada ona izbroji novac, kaže tužiteljici da je u redu i tužiteljica potpiše bez provjere – na povjerenje.

      Sud je uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.01.2014. godine kao nesporno utvrdio da je tužiteljica M.Ž. bila zaposlenik na neodređeno vrijeme kod tuženog. Nesporno je među parničnim strankama i da je tužiteljica potpisala dokument „Stanje blagajne 0444 na dan 17.09.2014. godine“. Iz stanja blagajne 0444 na dan 17.09.2014. godine i na dan 18.09.2014. godine i stanja blagajne 0541 na dan 18.09.2014. godine, naloga blagajni – gotova isplata konverzija od 18.09.2014. godine, naloga blagajni – transfer od 18.09.2014. godine se vidi da je ustanovljen manjak od 10.000,00 KM.

      Članom 95. tačka 5. Pravilnika o radu H.B.a.d.B.L. propisano je da teže povrede radne obaveza su oblici ponašanja ili postupanja zaposlenog koji za posljedicu imaju nastanak materijalne ili nematerijalne štete za Poslodavca, te su takve prirode da se na osnovu zakonskih propisa mogu smatrati osnovanim razlogom za jednostrani otkaz ugovora o radu, a tačka 5. istog člana propisuje da težu povredu radne dužnosti čini, između ostalog, neizvršavanje i nesavjesno, nepravovremeno i nemarno izvršavanje radnih i drugih obaveza, a čl. 74. stav 1. Zakona o radu Brčko distrikta BiH propisuje da poslodavac može otkazati ugovor o radu zaposleniku bez obaveze poštivanja otkaznog roka, ako je zaposlenik odgovoran za teži prestup ili težu povredu radnih obaveza propisanih ugovorom o radu.

      Uvidom u čl. 2.3 Pravilnika o blagajničkom poslovanju H.B.a.d.B.L. sud je utvrdio da se proces zatvaranja blagajne sastoji od dva koraka. Prvi korak je iniciranje zatvaranja blagajne kada blagajnik unosi stanje sredstava u blagajni za svaku valutu posebno. Drugi korak je Autorizacija zatvaranja blagajne, koju obavezno radi drugi radnik kako bi se ispoštovao princip „četiri oka“. Na kraju procesa obavezna je izrada dokumenta „Stanje blagajne br...“, sa potpisom blagajnika i zaposlenog koji je kontrolisao stanje blagajne.

      Svjedok J.O. je rekla da ona uvijek primjenjuje princip „četiri oka“, takođe svjedok Č.K. je rekao da je primjetio da uvijek kada jedan blagajnik broji blagajnu „drugi stoji i gleda“, što odgovara principu „četiri oka“. Svjedok S.Z. je rekla da je obaveza svih zaposlenih da primjenjuju navedeni princip, te da su svi radnici upoznati s tom obavezom. Svjedok S.K. je rekla da se princip „četiri oka“ nije poštovao kada rade ona i tužiteljica te da predmetnog događaja tužiteljica nije brojala njenu blagajnu, nego ju je autorizovala na povjerenje. 

      Na taj način su učinile težu povredu radne obaveze iz čl. 95. tačka 5. Pravilnika o radu H.B.a.d.B.L. Usljed toga, u blagajni tuženog se pojavio manjak u iznosu od 10.000,00 KM, koji manjak je namiren istog dana, obzirom da je S.K. vratila pomenuti iznos nakon što je otkriveno da postoji manjak u njenoj blagajni. Dakle, materijalna šteta tuženom je nastala, usljed teže povrede radne obaveze od strane tužiteljice i S.K., ali je šteta izmirena tek kada je otkriveno da postoji manjak u blagajni. Članom 106. Pravilnika o radu H.B.a.d.B.L. predviđeno je da se za teže povrede radne obaveze može izreći mjera prestanka radnog odnosa. Kako je tužiteljica učinila težu povredu radne obaveze, odnosno kako je nesavjesno postupala (nije primjenila princip „četiri oka“), to je tuženi u skladu sa Pravilnikom tužiteljici izrekao mjeru prestanak radnog odnosa.

      Iz izjava M.Ž. od 18.08.2014. godine, 19.09.2014. godine, saslušanja iste u svojstvu parnične stranke, izjava S.K. od 18.09.2014. godine i 19.09.2014. godine i saslušanja u svojstvu svjedoka, izjave S.Z. od 19.09.2014. godine i saslušanja iste u svojstvu svjedoka i zapisnika sa disciplinske rasprave od 30.09.2014. godine se vidi da dana 17.09.2014. godine prilikom autorizacije blagajne nije primjenjen princip „četiri oka“ od strane tužiteljice M.Ž. i S.K. čime je prekršen član 2. tačka 1. i član 2. tačka 3. Pravilnika o blagajničkom poslovanju H.B.a.d.B.L. od 27.08.2013. godine a koji predstavlja težu povredu radne obaveze iz člana 95. stav 2. tačka 5. Pravilnika o radu H.B.a.d.B.L. od 22.03.2013. godine pa je nakon provedenog disciplinskog postupka i uslijedila Odluka o otkazu Ugovora o radu zbog teže povrede radne obaveze broj: U-37-10-14-04 od 14.10.2014. godine sa poukom o pravnom lijeku da radnik koji smatra da su mu odlukom povrijeđena prava iz radnog odnosa ima pravo da podnese zahtjev za zaštitu svojih prava Upravi banke u roku od 8 dana od dana dostavljanja odluke. 

      Tužiteljica je iskoristila svoje pravo iz pouke o pravnom liijeku i podnijela zahtjev za zaštitu prava 21.10.2014. godine pa je uslijedila Odluka po zahtjevu za zaštitu prava radnika od strane tuženog od 04.11.2014. godine gdje se odbija zahtjev za zaštitu prava M.Ž. kao neosnovan i Odluka Uprave broj: U-37-10/14-04 od 14.10.2014. godine potvrđuje u cjelosti.

      Sud je cjenio upute Apelacionog suda Brčko distrikta BiH u pogledu činjenice da tuženom nije nastala materijalna šteta, te samim tim ne postoji ni teža povreda radne obaveze iz čl. 95. Pravilnika. Međutim, u predmetnom slučaju materijalna šteta je nastala, ali je ista otkrivena ubrzo nakon nastanka, te je otklonjena. Ako bi sud zauzeo stav da nema teže povrede radne obaveze ukoliko tuženi nije pretrpio štetu, tada bi hipotetički svaki zaposlenik tuženog mogao da uzme novac iz blagajne pa ako bude otkriven morao bi da ga vrati i pritom tuženi ne bi imao pravo da mu otkaže ugovor o radu. Dakle, postavlja se pitanje šta bi se desilo da nije otkriven manjak u blagajni. U takvom slučaju propust tužiteljice bi predstavljao težu povredu radne obaveze, jer bi nastala materijalna šteta za tuženog. Stoga, sud smatra da se odredba čl. 95. Pravilnika, ne može suviše usko tumačiti u smislu da nužno mora nastati materijalna šteta da bi postojala teža povreda radne obaveze. Po ocjeni suda, u predmetnom slučaju otkaz ugovora o radu koji je tužiteljica dobila od strane tuženog, potpuno je zakonit i zasnovan na odredbama Pravilnika o radu u H.B.a.d.B.L. i odredbama čl. 74. stav 1. Zakona o radu Brčko distrikta BiH, obzirom da je tužiteljica nesavjesno postupila predmetnog događaja, odnosno da nije primjenila princip „četiri oka“, čija je primjena kao obavezna predviđena propisima tuženog, pa je po mišljenju ovog suda nastupila materijalna šteta jer je konstatovan i utvrđen manjak u blagajni u iznosu od 10.000,00 KM kod S.K., jer S.K. i M.Ž. nisu primjenile princip „četiri oka“ kod autorizacije blagajne a taj manjak od 10.000,00 KM je S.K. namirila nakon što je izvršena kontrola – prebrojavanje blagajne i ustanovljen manjak od 10.000,00 KM, što znači da je materijalna šteta u momentu otkrivanja tj. kontrole blagajne utvrđena u iznosu od 10.000,00 KM, pa sud stoji na stanovištu da je materijalna šteta u momentu otkrivanja manjka i prilikom kontrole bila ali je S.K. naknadno refundirala tuženom, pa stoga tuženi i konstatuje u svom rješenju o disciplinskoj odgovornosti tužiteljice da materijalne štete nije bilo jer je S.K. naknadno nakon otkrivanja manjka prilikom kontrole blagajne isti iznos uplatila. Da je primjenjivan princip „četiri oka“ kako to nalaže Pravilnik o radu tužene tužiteljica bi otkrila manjak od 10.000,00 KM i u takvom slućaju ne bi autorizovala blagajnu i ne bi došlo do materijalne štete koju je nakon kontrole blagajne tuženi otkrio a K.S. nakon otkrivanja manjka isti refundirala tuženom, a manjak je sa sigurnošću utvrđen imajući u vidu izjave M.Ž., S.K. i S.Z. date kako prije pokretanja disciplinskog postupka tako i u toku disciplinskog postupka i postupka pred sudom. To znači da je materijalna šteta učinjena tuženom u iznsu od 10.000,00 KM a što je utvrđeno u postupku kontrole blagajne i da je ta materijalna šteta otklonjena ali nakon što je ista otkrivena prilikom kontrole blagajne pa je stoga u disciplinskom postupku to i moglo da se uzima kao olakšavajuća ili otežavajuća okolnost prilikom odmjeravanja odgovarajuće sankcije a što je u Rješenju o disciplinskoj odgovornosti i učinjeno.

      Na osnovu svega naprijed navedenog, sud je odlučio kao u izreci.

      Odluka o troškovima parničnog postupka zasniva se na čl. 116. 120. i 119. stav 1. ZPP Brčko distrikta BiH, a isti se sastoje od troškova nagrade punomoćniku za zastupanje na pet održanih ročišta (26.05.2015. godine, 07.07.2015. godine, 22.09.2015. godine, 07.07.2016. godine i 26.09.2016. godine) u iznosima od po 200,00 KM, dakle u ukupnom iznosu od 1.000,00 KM (100 bodova x 5 ročišta x 2 KM). Sud je tuženom dosudio i paušal za rad punomoćnika u iznosu od 250,00 KM (25% od 1.000,00 KM), a sve u skladu sa Tarifom o nagradama za rad advokata Republike Srpske od 18.12.1999. godine a vodeći računa o Nalogu Supervizora o usaglašavanju i zamjeni novih entitetskih zakona u Brčko distriktu BiH od 16.07.2003. godine.

       Tuženom nije priznata naknada za utrošeno vrijeme i odsustvo iz kancelarije, obzirom da u kancelariji punomoćnika tuženog radi više advokata, te sud smatra da su ostali advokati u kancelariji mogli obavljati redovne poslove za vrijeme dok je jedan od njih prisustvovao ročištima u ovoj pravnoj stvari. Takođe, sud nije dosudio punomoćniku tuženog naknadu za korištenje vlastitog vozila za dolazak na pet ročišta obzirom da punomoćnik tuženog nije dostavio validan dokument - račun za benzin koji je koristio u vrijeme izvršenih putovanja (sudska praksa: Odluka Ustavnog suda BiH broj: AP 3453/10). Na taj način bi se vidjelo koji benzin je u pitanju i na kojoj benzinskoj pumpi je sipao benzin, jer je opštepoznato da postoji više vrsta benzina različitih cijena i da na području BiH postoji veliki broj različitih benzinskih pumpi, te da se cijene benzina razlikuju na svakoj od njih. Ovako, punomoćnik tužioca je mogao na navedena ročišta doći autobusom, obzirom da postoje redovne autobuske linije na relaciji Banja Luka – Brčko, gdje je cijena povratne karte oko 50,00 KM, a da traži od suda iznos od 205,20 KM za dolazak na svako ročište. Tuženom nije priznat PDV od 17% jer uz troškovnik nije dostavio Rješenje da se nalazi u sistemu PDV a što je bio dužan imajući u vidu da se opredjeljeni zahtjev za naknadu sudskih troškova stavlja najkasnije do zaključenja glavne rasprave. Tužilac nije precizirao trošak u skladu sa čl. 129. ZPP Brčko distrikta BiH.

      Dakle, ukupni troškovi parničnog postupka koji pripadaju tuženom iznose 1.250,00 KM, koji su mu i dosuđeni ovom presudom.

                                                                                                                                                  S U D I J A

                                                                                                                                           Tabaković Nedeljko

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: 

Protiv ove presude dozvoljena je žalba Apelacionom sudu

Brčko distrikta BiH u roku od 15 dana, računajući od dana

dostavljanja, a posredstvom ovog suda.