BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

KANTON SARAJEVO

KANTONALNI SUD U SARAJEVU

Broj: 09 0 K 002471 23 K 3

Sarajevo, 25.01.2024. godine

Kantonalni sud u Sarajevu u vijeću sastavljenom od sudije Ružić Jasenka kao predsjednika vijeća, sudija Sejranić Admire i Potogija Jasenke kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Mehremić Minele, u krivičnom predmetu protiv osuđenog E.F. zbog produženog krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 383. stav 3. u vezi stava 1, a sve u vezi sa čl. 55. KZ FBiH, odlučujući o prijedlogu Kantonalnog tužilaštva za oduzimanje imovinske koristi od S.B. i S.H., nakon održanog ročišta dana 25.01.2024. godine, u prisutnosti Kantonalnog tužioca Kantona Sarajevo Kreštalica Seada, osoba na koje je imovinska korist prenesena S.B. i S.H., te njihovih punomoćnika Gavrankapetanović Bekira i Pizović Senada, advokata iz Sarajeva, dana 25.01.2024. godine donio je slijedeće:

RJEŠENJE

Odbija se prijedlog Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo iz Optužnice broj: KTP-90/05 od 31.10.2008. godine da se na osnovu člana 413. ZKP FBiH u vezi sa članom 114. KZ FBiH, od S.B. i S.H., kao osoba na koje je imovinska korist prenesena, oduzme imovinska korist pribavljena krivičnim djelom i to iznosa od 457.080,00 KM na ime ostvarene manje cijene prodajom nekretnina društva Satex“ d.d. Sarajevo, iznosa 1.225.000,00 KM na ime uplaćenih sredstava za adaptaciju objekta društva Satex“ d.d. Sarajevo i iznosa od 367.500,00 KM na ime neplaćenog zakupa za korištenje objekta društva Satex“ d.d. Sarajevo, a prema nalazu vještaka finansijske struke Hodžić Abida.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 002471 08 K od 23.11.2009. godine, optuženi E.F. je oglašen krivim da je učinio produženo krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 383. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH i sve u vezi sa članom 55. istog zakona, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine. Istom presudom optuženom E.F. je izrečena mjera sigurnosti zabrane obavljanja djelatnosti, dužnosti vođenja poslova ili upravljanja u privrednim društvima ili poslovima gdje može doći u doticaj sa imovinom ili raspolagati imovinom privrednih društava ili srodnih pravnih lica u trajanju od 5 godina.

Istom presudom, na osnovu člana 413. ZKP FBiH u vezi sa članom 114. KZ FBiH, od S.B. i S.H., kao osoba na koje je imovinska korist prenesena, se oduzima imovinska korist pribavljena krivičnim djelom i to iznos od 457.080,00 KM na ime ostvarene manje cijene prodajom nekretnina društva „Satex“ d.d. Sarajevo, iznos 1.225.000,00 KM na ime uplaćenih sredstava za adaptaciju objekta društva „Satex“ d.d. Sarajevo i iznos od 367.500,00 KM na ime neplaćenog zakupa za korištenje objekta društva „Satex“ d.d. Sarajevo, a prema nalazu vještaka financiske struke Hodžić Abida.

Rješavajući po izjavljenim žalbama, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je donio presudu broj: 09 0 K 002471 10 Kž od 10.02.2011. godine, kojom su odbijene kao neosnovane žalbe optuženog E.F., njegovog branitelja, S.B. i S.H. kao osoba od kojih je oduzeta imovinska korist, zamjenika pravobranitelja Kantona Sarajevo i oštećenih M.B. i ostalih i potvrđena je presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 002471 08 K od 23.11.2009. godine.

S.B. i S.H., kao osobe od kojih je oduzeta imovinska korist preko punomoćnika Vidović Vasvije, advokata iz Sarajeva su Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine podnijeli apelaciju protiv naprijed navedenih presuda Kantonalnog suda u Sarajevu i Vrhovnog suda Federeracije Bosne i Hercegovine, te su apelaciju podnijeli zbog istih odluka i preko punomoćnika Bekira Gavrankapetanovića.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odlučio po podnesenim apelacijama i donio je Odluku o dopustivosti i meritumu broj: AP-2062/11 od 17.07.2014. godine, kojom se usvajaju apelacije apelanata S.B. i S.H. kao osoba od kojih je oduzeta imovinska korist. U prethodno navedenoj odluci se konstatuje, da je utvrđena povreda prava apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda te je ukinuta presuda Vrhovnog suda broj: 09 0 K 002471 10 Kž od 10.02.2011. godine u dijelu koji se odnosi na odluku o oduzimanju imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom od S.B. i S.H.. Naloženo je Vrhovnom sudu da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja odluke, donese novu odluku, u skladu sa članom II/3.e) Ustava BiH i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i da obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. U obrazloženju svoje Odluke Ustavni sud Bosne i Hercegovine je između ostalog naveo, da je osporenim presudama u dijelu odlučivanja o oduzimanju imovinske koristi od apelanata (S.B. i S.H.) prekršeno njihovo pravo na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u situaciji kada apelantima kao osobama od kojih je imovinska korist oduzeta pred prvostepenim sudom nije pružena puna procesna zaštita u smislu člana 414. ZKP FBiH, a što da je Vrhovni sud kako se to navodi propustio da učini i blagovremeno korigira.

Naime, iz prethodno navedene presude proizilazi, da je na osnovu člana 413. ZKP FBiH u vezi sa članom 114. KZ FBiH od S.B. i S.H., kao osoba na koje imovinska korist prenesena, se oduzima imovinska korist pribavljena krivičnim djelom i to iznos 457.080,00 KM na ime ostvarene manje cijene prodajom nekretnina društva „Satex“ d.d. Sarajevo, iznosa 1.225.000,00 KM na ime uplaćenih sredstava za adaptaciju društva „Satex“ d.d. Sarajevo i iznos 367.500,00 KM na ime neplaćenog zakupa za korištenje objekta društva „Satex“ d.d. Sarajevo, a prema nalazu vještaka finansijske struke Hodžić Abida.

Poslije toga, Vrhovni sud je postupajući po uputama Ustavnog suda, zakazao sjednicu vijeća dana 29.09.2014. godine, povodom žalbe S.B. i S.H., kao osoba od kojih je oduzeta imovinska korist pravomoćnom presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 002471 08 K od 23.11.2009. godine, te im je, kao i njihovom punomoćniku omogućeno da izlože žalbu.

Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine rješenjem broj: 09 0 K 002471 14 Kž 3 29.09.2014. godine, odlučujući o žalbi S.B. i S.H., kao osoba od kojih je oduzeta imovinska korist izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 002471 08 K od 23.11.2009. godine, kojom je osuđen E.F., zbog produženog krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 383. stav 3. u vezi stava 1., a sve u vezi sa članom 55. KZ FBiH i njima oduzeta imovinska korist, a povodom Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o dopustivosti i meritumu broj: AP-2062/11 od17.07.2014. godine uvažio je žalbe S.B. i S.H., kao osoba od kojih je oduzeta imovinska korist, te ukinuo odluku o oduzimanju imovinske koristi iz presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 002471 08 K od 23.11.2009. godine ukida i predmet u tom dijelu vratio Kantonalnom sudu u Sarajevu, na ponovni postupak. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je naveo da je prvostepeni sud, nakon utvrđenja da dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi, trebao pozvati S.B. i S.H. kao osobe na koje je imovinska korist prenesena, upoznati ih sa mogućnošću oduzimanja prenesene imovinske koristi i upozoriti na prava, da mogu predlagati dokaze i po ovlaštenju predsjednika vijeća postavljati pitanja, optuženom, svjedocima i vještacima. Takvo postupanja prvostepenog suda odrazilo i na povredu odredaba Evropske konvencije i to čl. 6. u pogledu prava na pravično suđenje i prava na pristup sudu, što podrazumijeva i pravo na pravičnu i javnu raspravu.

Iz navedenih razloga Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je uvažio žalbu S.B. i S.H. kao osoba od kojih je oduzeta imovinska korist, pa je na osnovu člana 330. stav 1. tačka a) ZKP FBiH pobijanu presudu ukinuo u dijelu koji se odnosi na odluku o oduzimanju imovinske koristi i predmet u tom dijelu vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je naložio da će u ponovnom postupku prvostepeni sud prije svega održati ročište bez obzira što se Ustavni sud u svojoj Odluci omaškom pozvao na odredbu člana 114. stav 3. KZ FBiH, jer je ista brisana („Službene novine FBiH“, broj: 42/10 od 31.07.2010. godine), ali će postupak provesti u skladu sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije i omogućiti im da koriste sva prava predviđena u odredbama člana 414. ZKP FBiH u kojima je regulisano postupanje suda u slučaju postojanja mogućnosti da se imovina navodno pribavljena krivičnim djelom oduzme.

Kantonalni sud u Sarajevu je nakon toga u predmetu broj: 09 0 K 002471 15 K 2 u skladu sa uputama Vrhovnog suda održao ročište dana 16.02.2015. godine, na kojem je donio odluku da se prekine ročište za oduzimanje imovinske koristi od trećih lica, dok Vrhovni sud ne odluči o žalbi na rješenje vanraspravnog vijeća ovog suda kojim je odbijen prijedlog za ponavljanje postupka, obzirom da se radi o prethodnom pitanju od kojeg zavisi održavanje ovog ročišta.

Rješenjem vanraspravnog vijeća Kantonalnog suda u Sarajevu odbijen je zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka branioca osuđenog E.F. koji je okončan donošenjem pravomoćne presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 002471 08 K od 23.11.2009. godine.

Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 K 002471 19 Kž 5 od 20.12.2019. godine odbijene su žalbe osuđenog E.F. i njegovog punomoćnika, pa je prvostepeno rješenje postalo pravosnažno, pa su se nakon toga stekli uslovi da ovaj sud nastavi prekinuto ročište za oduzimanje imovinske koristi od trećih lica, koje je zakazano za 27.02.2020. godine.

Postupajući po uputama Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine iz rješenja broj: 09 0 K 002471 14 Kž 3 29.09.2014. godine, Kantonalni sud u Sarajevu je održao ročište u skladu sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima i omogućio S.B. i S.H., od kojih je optužnicom predloženo oduzimanje imovinske koristi da koriste sva prava predviđena u odredbama člana 414. ZKP FBiH u kojima je regulisano postupanje suda u slučaju postojanja mogućnosti da se imovina navodno pribavljena krivičnim djelom oduzme. U vezi s tim, S.B. i S.H., od kojih je optužnicom predloženo oduzimanje imovinske koristi su predlagali izvođenje dokaza.

Nakon provedenog postupka Kantonalni sud u Sarajevu je donio rješenje broj: 09 0 K 002471 15 K 2 od 06.03.3023. godine kojim se odbija prijedlog Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo iz Optužnice broj: KTP-90/05 od 31.10.2008. godine da se na osnovu člana 413. ZKP FBiH u vezi sa članom 114. KZ FBiH, od S.B. i S.H., kao osoba na koje je imovinska korist prenesena, oduzme imovinska korist pribavljena krivičnim djelom i to iznosa od 457.080,00 KM na ime ostvarene manje cijene prodajom nekretnina društva Satex“ d.d. Sarajevo, iznosa 1.225.000,00 KM na ime uplaćenih sredstava za adaptaciju objekta društva Satex“ d.d. Sarajevo i iznosa od 367.500,00 KM na ime neplaćenog zakupa za korištenje objekta društva Satex“ d.d. Sarajevo, a prema nalazu vještaka finansijske struke Hodžić Abida.

Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj: 09 0 K 002471 23 Kž 6 od 15.11.3023. godine, žalba kantonalnog tužitelja iz Sarajeva je djelomično uvažena, rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj: 09 0 K 002471 15 K 2 od 06.03.3023. godine je ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

U ponovnom postupku i odlučivanju, Kantonalni sud u Sarajevu je održao ročište dana 25.01.2024. godine nakon kojeg je donio rješenje kojim se odbija prijedlog Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo iz Optužnice broj: KTP-90/05 od 31.10.2008. godine da se na osnovu člana 413. ZKP FBiH u vezi sa članom 114. KZ FBiH, od S.B. i S.H., kao osoba na koje je imovinska korist prenesena, oduzme imovinska korist pribavljena krivičnim djelom i to iznosa od 457.080,00 KM na ime ostvarene manje cijene prodajom nekretnina društva Satex“ d.d. Sarajevo, iznosa 1.225.000,00 KM na ime uplaćenih sredstava za adaptaciju objekta društva Satex“ d.d. Sarajevo i iznosa od 367.500,00 KM na ime neplaćenog zakupa za korištenje objekta društva Satex“ d.d. Sarajevo, a prema nalazu vještaka finansijske struke Hodžić Abida.

Na ročištu dana 25.01.2024. godine kantonalni tužilac je ostao kod prijedloga za oduzimanje imovinske koristi od S.B. i S.H. kako je naveden u optužnici. Punomoćnici osoba od kojih je predloženo oduzimanje imovinske koristi i kantonalni tužilac nisu imali novih dokaznih prijedloga, uz suglasnost da se prihvate ranije provedeni dokazi koji su u ovome postupku i provedeni, saslušani svjedoci i materijalni dokazi. Sud je prihvatio da se prihvate dokazi koji su provedeni u ovome postupku koji je sui generis i u vezi sa onim relevantnim dokazima koji su provedeni u pravosnažno okončanom krivičnom postupku koji se odnose na oduzimanje imovinske koristi, izuzev svjedočenja vještaka Hodžić Abida, koji ne može biti i svjedok i vještak u istom predmetu, tako da sud nije cijenio svjedočenje Hodžić Abida kao dokaz u ovome postupku.

Dakle, sud je na ovom ročištu odlučio da se prihvate dokazi provedeni na ranijem glavnom pretresu shodno članu 331. stav 1. tačka a) ZKP-a FBiH, a koji se odnose na postupak oduzimanje imovinske koristi, to se odnosi prije svega na vještačenje vještaka finansijske struke Hodžić Abida i na druge dokaze u tome dijelu se i ne diraju dokazi, obzirom da je ta presuda pravosnažna, gdje je vještak Abid Hodžić i vještačio i na osnovu tog vještačenja je donesena osuđujuća presuda E.F..

Sud je prihvatio dokaze koje su na ročištu dana 04.10.2021. godine punomoćnici lica od kojih je predloženo oduzimanje imovinske koristi od materijalnih dokaza predložili da se izvrši uvid i to:

Račun Top fas SZR Ilijaš broj: 08/04 od 20.05.2004.g, račun Sadat kompani DOOO Sarajevo broj: 30/2004 od 14.03.2004.g, račun Vindi-tip d.o.o Sarajevo broj: 027-V/04 od 12.05.2004.g, račun ZOND d.o.o. Ilidža broj: 154/04 od 15.05.2004.g, račun ZOND broj: 178/04 od 28.05.2004.g, račun Metalik d.o.o. broj: 87a-06/2004 od 09.06.2004.g, račun Drinjakovići d.o.o. Sarajevo broj: 21/03 od 23.12.2003.g, račun Zakir komerc d.o.o. Sarajevo broj: 124/04 od 24.06.2004.g, račun Glas kompani d.o.o. Olovo broj: 20/04 od 11.03.2004.g, račun Glas kompani broj: 27/04 od 16.04.2004.g, račun SZR Hidro broj: 014/2004 od 25.06.2004.g, Nalaz i mišljenje vještaka Sijerčić Asima i Amre Hadžić u predmetu IP 5588/03 do 12.07.2004.g, Rješenje broj: IP 5588/03 o dosudi nekretnina Općinskog suda o dosudi nekretnina Sateksa na parceli 61 k.č. 61 i 64, Rješenje o porezu na promet nepokretnosti od 16.03.2005. godine broj 10-9-1-15-4-1307/04 od 16.03.2005. godine, Rješenje Porezne uprave o razrezu poreza na promet nepokretnosti od 12.01.2005. godine broj: 10-9-1-49-2835/04, Rješenje Općinskog suda I broj IP 3935/2000 od 07.11.2000. godine kojim je uknjiženo založno pravo na nekretnini dužnika Sateks komerca u kojem je sačinjen nalaz od stalnog sudskog vještaka građevinske struke Komarica Mirsada, Nalaz stalnog sudskog vještaka građevinske struke Komarica Mirsada od 23.10.2000. godine u navedenom izvršnom predmetu sa skicama, Bilans stanja od 30.06.2000. godine iz kojeg je vidljivo da građevine koje posjeduje Sateks vrijede 1.646.000,79 KM, Izvještaj o kontroli dokumentacije sačinjen od strane Safeta Stomornjaka uposlenika Agencije za privatizaciju, početni bilans stanja stanja za Sateks, te da se izvrši uvid u račun Metalik d.o.o od 26.05.2004. godine broj 73a-05 od 2004.godine, račun Energomont komerc d.o.o od 05.05.2004. godine broj 12-05-04.

Sud je prihvatio dokaze iskaze svjedoka u ovom postupku koje su predložili punomoćnici lica od kojih je predloženo oduzimanje imovinske koristi i to:

Svjedok E.B. je na ročištu dana 18.11.2021. godine izjavio da je on fizički radnik u farmi Ribarić Ilijaš. Naveo je da on poznaje S.H. i S.B., koji su ga otprilike 2003. ili 2004. godine angažirali da obavlja neke poslove na Bistriku na jednoj zgradi prema pivari, misli da je Sateks. S.H. ga je angažovao da radi, a S.B. je upoznao na Bistriku kad je počeo raditi gore. On je na Bistriku radio fizičke poslove, čistio šutu, otpad od stare stolarije i patosa. Nešto se rušilo i prepravljalo, u glavnom sve što je bilo za iznijeti, kante, četka, krampa su iznosili vani. On je radio oko godinu dana, u jesen je počelo, a sljedeće godine oko jeseni je završeno. Nije mu poznato šta je u toj zgradi sve urađeno, jer nije vodio radove. On je fizički radnik i njegovo je bilo da radi i izbacuje smeće. Od prvog sprata je mijenjana stolarija, unutarnja i vanjska koja je bila u lošem stanju. Smeća što je bilo oni su izbacivali i vršili pripreme. Rađen je estrikt i koliko je vidio rađen je dole kamen, stepenice. Rađeni su novi podovi, grijanje, jer je vidio pripreme što su majstori radili iz firmi. Osim majstora koji su radili grijanja i podove, bili su vodoinstalateri i električari. Otprilike oko godinu je on radio, a ne može reći za firme koliko je koja radila. Otprilike je bilo 15,16 ljudi koliko se sjeća, jer je to davno bilo. Za obavljeni rad je njemu lično S.H. plaćao, a bila je dnevnica 50 maraka. Objekat ima propust, ima lijeva i desna strana, oni su radili lijevu stranu, a ima i desna strana prema Pivari.

Svjedok R.DŽ. je na ročištu dana 18.11.2021. godine izjavio da poznaje S.B. i S.H., koji su ga nekada prije petnaestak godina angažirali da radi kao obični obični fizički radnik i radnjama na čuvanju objekta po potrebi. On je radio otprilike godinu dana, ne svaki dan, bilo je malo prekida, zavisi od potrebe posla. Zgrada Sateksa je bila u jako lošem stanju. Bila je trošna od podova, zidova, trebalo se to sve čistiti raditi, pripremati za majstore. Majstori su radili majstorski dio posla, a oni kao obični fizički radnici su rintali, sklanjali, čistili, pripremali za majstore šta kome treba od keramičara, molera. Bilo je nekih ljudi, nekih firmi svaki dan. Mijenjali su podove i prozore i bukvalno samo nije se cigla vadila iz zidova, malter je bio porušen. Malter se obijao, radio se tavan i ono što je bilo devastirano i golubovi što su godinama živjeli tu. Trebalo je to očistiti, izbaciti stvari i dovesti u red objekat. Takođe, rađena je fasada, grijanje, vodovodne cijevi, kao i struja su takođe mijenjani, jer se radilo o staroj zgradi Sateksa, sa lijeve strane je tunel, a iznad tunela lijevi dio. Njega je lično S.H. plaćao, koji ga je i angažovao, a radio je na dnevnicu. Nije mu poznato koje firme su radile u to vrijeme na objektu. On je radio samo fizičke poslove i nije imao zaključen ugovor o djelu.

Svjedok E.K. je na ročištu dana 18.11.2021. godine izjavio da je sada penzioner, a ranije je radio kao vozač kod Suada u njegovoj firmi IPP Farma Ribarić. Poznaje i S.B., kojeg je viđao, ali nije nikad sa njim toliko kontaktirao. S.H. ga je angažirao za neke poslove na Bistriku u objektu bivšeg Sateksa. Radio je fizički posao, iznosili su smeće, đubre, rušili i svašta nešta, trajalo je možda jednu godinu, ne zna tačno mjesec 2003/04 godina. On je tada radio na dnevnicu, jer je 2003. godine izgubio posao kao tehnološki višak, otišao iz firme i onda je morao tražiti nekog posla. U S.H.j firmi je počeo kratko raditi kao vozač 2008. godine. Na objektu na Bistriku je viđao majstore. Bilo je nekih stolara, estriks se radio, vodovodžije radile su, fasaderi. Mijenjali su se prozori, stolarija, struja, sve, jer je objekat bio potpuno devastiran, razvaljeno je sve bilo unutra. U potkrovlju bio golubarnik gore golubovi, napravljen je gore sprat. On ne zna firmu koja je radila tu. Neki iz Olova su ljudi radili stolariju, ne zna sve ostalo, ne može se ni sjetiti svega. Objekat koji su radili ima dva dijela, kroz tunel se prođe na lijevu stranu, gdje su oni radili. U objektu nisu pronašli nikakve mašine.

Svjedok N.M. je na ročištu dana 18.11.2021. godine izjavio da on poznaje S.H. i S.B.. S.H. zna, zajedno su išli u školu, a S.B. zna kad su radili, ne sjeća se tačno koja je bila godina. Ostavio je mogućnost da je to bilo 2003. i 2004. godine. Sa S.H. se zna odranije iz škole, za kojeg je radio različite poslove. Takođe, on je radio i pomoćne poslove na toj zgradi koja se nalazi kod prolaza kad se ide prema Pivari na Bistriku. Zgrada je podijeljena na na dva dijela, a on je ulazio na lijevoj strani. S.H. ga je angažovao i plaćao za obavljanje tih poslova. On je povremeno radio na tom objektu, radio je i druge stvari, tako da nije stalno bio tu. Nije puno radio, četiri ili pet dana, jer je vozao kombi i radio druge stvari za S.H.. U tih četiri ili pet dana i iznosili su šutu odozdo, ubacivali je u kamion, a to je on radio kao fizički radnik. Vidio je i druge radnike, koje poznaje R.DŽ. i S.Ć.. Bilo je i majstora iz nekih firmi koji su bili angažovani, ali on ih ne zna, jer je radio te pomoćne poslove. On ne zna kako je objekta prije izgledao, a u to vrijeme kad je rađen se renovirao, vidi da se radi sve i da je bila lijepa zgrada.

Svjedok M.O. je na ročištu dana 18.11.2021. godine izjavio da poznaje S.B., koji ga je angažovao da radi fizičke poslove na objektu Sateksa pod Bistrikom. On je bio angažovan na tom objektu za čišćenje, rasčišćavanje objekta, rušenje, iznošenje šuta i tovarenje kamiona. Objekat je bio u jako lošem stanju. Kad su ušli u objekat, trebalo je sve što je ispucalo od malte obiti, popravljati, iznova raditi, pripremiti za majstore koji rade svoje poslove. U potkrovlju su bile neke pregrade, golubovi su ulazili. Oni su to sve raščistili i pripremili da građevinski radnici mogu raditi svoj posao. Pored njega je bilo, zavisi od dana, nekad 15, nekad 10 radnika, uvijek neko izostane, ne dođe na posao jer nisu radili u firmi. On je za svoj rad plaćen od strane S.B.. On je otprilike radio na objektu dvije godine. Bilo je majstora koji su radili grijanje, struju, moleri, bilo građevinaca koji su maltali, keramičari, vodovodžije, majstori od svog zanata su radili. Ne zna tačno vrijeme, a ovi radovi su bili od 2005. i 2006. godine. Naveo je da on nije imao ugovor o djelu.

Svjedok H.B. je na ročištu dana 27.12.2021. godine izjavio da on poznaje S.H. i S.B.. Za njih je 2003. i 2004. godine radio čišćenje donjeg dijela zgrade na Bistriku, a kroz zgradu ima tunel. On je radio donji lijevi dio zgrade, kad se prođe kroz tunel. Oni su radili oko godinu na iznošenju smeća. Rušenje je bilo, svega i svačega je bilo za iznijeti, očistiti, od podruma do krova. On je radio grube fizičke poslove. On ne zna ko je radio fine poslove, pođenje, maltanje, zidanje i fasadu, a što se tiče kanalizacije to je sve bilo havarija. To su radile neke firme. Oni su radili svoj dio posla i nije ih zanimalo ko šta radi. Njega je angažovao i plaćao za obavljeni rad S.H., a u to vrijeme on nije bio zaposlen.

Svjedok S.Ć. je na ročištu dana 27.12.2021. godine izjavio da on poznaje S.H. i S.B.. On je za njih radio oko 2004. godine skoro jednu godinu kao majstor na objektu Sateks koji se nalazi prema Sarajevskoj pivari na Bistriku. On je radio donji dio objekta kao majstor na obradi prozora i vrata, renoviranje sve što je trebalo. Novi prozori su stavljeni. Osim prozora, rađena je i unutarnja stolarija i ostalo renoviranje unutra maltanje. Mijenjana je instalacija struje, vode, grijanja, kao i unutrašnja kanalizacija. Pod se mijenjao za estrikt, završno da li laminat ili parket. S.B. ga je plaćao za obavljene radove. Nije imao ugovor o radu sa S.B., a on ga je angažovao, jer su se odranije poznavali. Radio je po dnevnici. Ne zna koje firme su radile u to vrijeme na objektu.

Svjedok R.J. je na ročištu dana 27.12.2021. godine izjavio da poznaje S.H. i S.B.. Oni su ga angažovali za neke radove 2003. i 2004. godine na Bistriku na tvornici, ne zna šta je prije bilo. Ostavlja mogućnost da je to zgrada Sateksa, gdje se nalazi okretaljka, a tunel gore prolazi iznad. On je dogovarao sa njima posao, on nije građevinski radnik, već je radio tu kao pomoćni radnik uglavnom na čišćenju, na obijanju maltera, dizanju patosa, iznošenje šuta, pripremne radove za kasniju adaptaciju. To je trajalo otprilike 10, 11 mjeseci, može biti i godinu dana, nije siguran. To je davno bilo, nije ga interesovalo u to doba da vodi računa. On je radio da bi prehranio porodicu, preživio. S.H. mu je plaćao za taj rad i sa njim nije imao nikakav zaključen ugovor vezano za te radove. U toj zgradi u vrijeme kad je obavljao ove pripremne radove bilo je dosta drugih radnika.

Svjedok A.H. je na ročištu dana 25.01.2022. godine izjavila da je po struci arhitekta i u ovom slučaju vještak arhitektonske struke i da je sačinila nalaz za potrebe izvršnog postupka broj Ip-5588/03. Potvrdila je da je nalaz sačinila sa Sijerčić Asimom o izvršenom vještačenju IP-5588/03 od 12.07.2004. godine. Rekla je da su ovo vještačenje radili po rješenju Općinskog suda u Sarajevu broj Ip-5588/03. Ona je određena za vještaka zajedno sa kolegom Sijerčić Asimom, vještakom ekonomske struke da procijeni tržišnu vrijednost nekretnine dužnika Sateks u pravnoj stvari povjerioca ABS banke i dužnika Sateks nad kojom je hipoteka. Oni su obišli tu nekretninu u julu 2004. godine u prisustvu dužnika, a čini joj se i pretstavnika povjerioca. Utvrdili su lokaciju, stanje nekretnine, način gradnje i njenu vrijednost. Ustanovili su da se nekretnina nalazi na lokaciji Bistrik broj 9, u najužem dijelu Opštine Centar, objekat vremena gradnje prije stotinjak godina, ali vrlo čvrste građe. Objekat je bio konstruktivno u dobrom stanju, građen po sistemu nosivih zidova od opeke 60,50 cm, od drvene međuspratne konstrukcije, kamenog stepeništa, drvene krovne konstrukcije dvovodnog krova pokrivenog crijepom. Međutim, ono što je karakteristično za nekretninu, ona je imala dva svoja odvojena dijela, odnosno dva krila i dvije namjene tog objekta. U prizemlju su se ti objekti čak i razdvajali nekim pasažom. Jedno krilo A, kako je u tim svim spisima vođeno, je bio objekat koji je imao namjenu kancelarijskog prostora i zadržao tu namjenu u momentu kad ga oni obilaze. Utvrdili su da je taj objekat bio totalno rekonstruisan i priveden namjeri kancelarijskog prostora. Utvrdili su da je izvršena totalna rekonstrukcija, podovi drveni su ojačani cementnim estrihom, zamijenjene obloge laminatom i kamenom u predvorima, zamijenjena sva stolarija, novi prozori sa termopan staklom, zatim unutrašnja stolarija, novi razvodi instalacija dosta bogat za kancelarijski prostor i napravljen je novi razvod grijanja sa novom kotlovnicom. Nekad ti prostori koji su korišteni u potkrovlju kao pomoćni, sad su takođe bili rekonstruisani i pretvoreni u kancelarijski prostor. Dok, s druge strane taj objekat B, koji je manje spratnosti čini: podrum, prizemlje i dva sprata je nekad bio proizvodni pogon sa skladištima. U momentu njihovog obilaska on nije bio u nekoj funkciji, bio je u dosta lošem stanju, sa teraco podovima, sa podovima od cementne glazure sa starim prozorima, vratima bez grijanja. Na osnovu tog obilaska i pregleda nekretnine, ona je zajedno sa kolegom Sijerčić Asimom izvršila procjenu vrijednosti. Čak su se vodili time da su pojedine etaže različito opremljene, pa su ih tako i procjenjivali po etažama. Uzeli su u obzir momenat u kojem procjenjuju, odnosno lokaciju koja je bila izuzetno atraktivna, rekonstruisan objekat za krilo A, građevinske vrijednosti zamjenskog objekta u to doba, ali i tržišnu vrijednost. Konstatovali su da je vrijednost krila A u tom momentu iznosila 2.642.203,00 KM i koji ima 1350 m2, a vrijednost krila B koji je u znatno lošijem stanju je procijenjena na 908.152,00 KM. To krilo B je bilo u izrazito lošem stanju, u tom trenutku je bilo na neki način napušteno i bez funkcije. Ona se na može sjetiti da li su u objektu B prilikom obilaska bile neke mašine, objekat je izgledao kao bez funkcije u tom momentu. Ona je utvrdila u svom nalazu u pogledu stanja objekta A da je to sve bilo novo i da se čistilo nakon rekonstrukcije. Što se tiče krila A zna sigurno, vidljivo je bilo da rekonstruisan totalno objekat. To apsolutno može tvrditi i sve je odrađeno reklo bi se u totalnoj rekonstrukciji, instalacije, obloge, prozori, vrata. Oni kao vještaci nisu vršili procjenu uloženih sredstava ili tržišnu vrijednost gotovog objekta. Nisu imali zadatak da procijene ulaganja, nego da utvrde tržišnu vrijednost nekretnine u momentu obilaska. Dakle, sagledan je cijeli objekat odnosno odvojeno krilo A i B, ali nisu radili procjenu ulaganja. Na pitanje kantonalnog tužioca, koje elemente su imali prilikom određivanja tržišne vrijednosti tog objekta i šta su im bili parametri da odrede vrijednost tog objekta, svjedokinja je rekla da u to doba nisu imali propisane načine kalkulisanja. Svaki vještak na osnovu svog iskustva, rada, znanja, praćenja tržišta, prodaje, kupovine i prije svega građevinske vrijednosti na tržištu, vrijeme kad je vršena procjena je određivao tržišnu vrijednost nekretnine. Uzimani su u obzir svi parametri, lokacija, građevinske vrijednost zamjenskog objekta, umanjivali su za amortizaciju, a povećavali za ulaganje i na taj način dolazili do tržišne vrijednosti nekretnine. Za određivanje te tržišne vrijednosti je bio od uticaja u vrijeme ugradnje tih elemenata adaptacije, rekonstrukcije i sama cijena odnosno sam objekat koji se nije adaptirao u to vrijeme. Za ovaj dio koji je rekonstruisan morali su uzeti u obzir, iako ne taksativno, u ovom nalazu procijeniti koliko je uloženo u totalnu rekonstrukciju, a s druge strane imali su objekat B koji nije bio rekonstruisan i kojeg su procijenili sa znatno nižom vrijednošću, jer se ona nije mogla doseći. Uzeli su u obzir i godine i starost objekta, a i uslovi u kojima se objekat nalazio je bio dosta loš. Procijenjena vrijednost krila je bila A 2.642.203,00 KM, a krila B 906.152,40 KM.

Svjedok R.Ć. je na ročištu dana 25.01.2022. godine izjavio da poznaje S.H. i S.B., koji su ga angažovali da radi 2003/04 godine fizičke poslove iznošenje šute, u objektu bivše zgrade Sateksa, pošto on živi tu blizu na Bistriku. Ta zgrada kada je počeo da radi je bila u lošem stanju. Kad su počeli obijali su se zidovi, dizali podovi i temeljito se radilo. On je radio na dnevnicu, nije konstantno bio, otprilike deset, jedanaest mjeseci. On je vozio šutu u kolicima i kantama nosio i punio kamion. Kroz tunel kad se prođe s lijeve strane ima kapija, ograda i tu je kamion stajao i kako šta majstori skinu oni dođu i odnesu do kamiona. Na objekat su dolazile neke firme, majstori, ne zna tačno, davno je to bilo. Sve je rađeno, podovi dizani, instalacija, voda, grijanje, dole kotlovnica. Struja i voda su rađeni, kao i unutrašnja kanalizacija. Na tavanu se takođe radilo. Gore je bio golubarnik, tu je bilo svega. Izvršeno je čišćenje i napravljena je prostorija gdje je bio taj golubarnik, to je potkrovlje. Fasada je rađena i na tom potkrovlju jedan dio crijepa je mijenjan i grede, pošto su bile istrule. takođe, mijenjana je drvenarija, prozori, vrata, zidovi do cigle, a onda se nanovo nanosio malter ili rigips. Na stepeništu i hodnicima je na nekim dijelovima kamen mijenjan. Na objektu je radilo nekad deset, petnaest ljudi, zavisi po potrebi. Njemu su za obavljeni rad plaćene dnevnice, a angažovao ga je S.H..

Svjedok DŽ.H. je na ročištu dana 25.01.2022. godine izjavio da poznaje S.H., koji ga je angažovao da radi 2003. godine fizičke poslove u zgradi na Bistriku. Radio je povremeno sa prekidima, nekad u sedmici pet, šest dana za dnevnicu od 50 KM. On je čistio, obijao maltu, šutu, kolicima vozio na kamion istresao. Bilo je ih je deset, H., M., R.DŽ., R., koji su, kao i on, radili fizičke poslove. Čak je pomagao V. vodoinstalateru uzimati mjere za cijevi za odvode. Njegov je bio samo fizički posao da radi, da čisti od potkrovlja do podruma. Na objektu je bilo majstora što su uzimali mjere za prozore, bilo je nekih firmi. Prozore su vadili one stare i uzimali mjere za nove prozore, to je vidio. Kasnije kad je u proljeće počeo raditi vidio je da imaju novi prozori. Unutarnja stolarija je mijenjana, sve je nanovo mijenjano koliko je mogao da vidi. Podovi su dizani stari, neko je estrih radio dole, sve je rađeno, sve nanovo i plafoni su rađeni novi. Na potkrovlju da je bio haos, golubovi bili, vreće su snijeli odozgo golubnjaka.

Svjedok D.A. je na ročištu dana 08.04.2022. godine izjavio da je po struci građevinski inženjer i da radi kao vlasnik i direktor u Vindi-tip a.d. Na pitanje punomoćnika lica od kojih je predloženo oduzimanje imovinske koristi odgovorio je da poznaje S.B., jer mu je izvodio radove na Bistriku, donji dio zgrade oko elektroinstalacija. Radili su izvode, kablove, polaganje, sve radove elektroinstalaterske, što je uključivalo i nabavku materijala. Imali su predračun i projekat. Iz projekta i predračuna su vadili količine i tako su po tome i izvodili radove. Nakon obavljenih radova su izdali račun, koji im je plaćen. Punomoćnik lica od kojih je predloženo oduzimanje imovinske koristi je svjedoku predočio račun, a svjedok je potvrdio da je to njihov račun, koji je potpisala njegova inženjerka D.H.. To je bilo 05.2004. godine, a račun je broj: 027/1-04.

Svjedok N.B. je na ročištu dana 08.04.2022. godine izjavio da je privatni poduzetnik i da radi u svojoj firmi Glas kompani, koja se bavi proizvodnjom građevinske stolarije enterijera. Poznaje S.H. i S.B.. S.B. bolje poznaje, jer je sa njim dogovarao poslove u vezi ugradnje stolarije na tom objektu, a S.H. je viđao. Taj objekat je pod Bistrikom, kad se prođe kroz tunel pa s lijeve strane. Rađena je građevinska stolarija, rađeni prozori, demontaža stare, proizvodnja, prevoz i ugradnja nove stolarije. Navedeni radovi su možda izvođeni tri, četiri mjeseca, pa su sukcesivno i postavljali stolariju. Za obavljene radove je njemu sve plaćeno. Punomoćnik lica od kojih je predloženo oduzimanje imovinske koristi je svjedoku predočio račun broj 20/04 Glas kompani d.o.o Olovo od 11.03.2004. godine na iznos od 37.510 KM i račun broj 27/04 Glas kompani d.o.o Olovo od 16.04.2004. godine na iznos od 41.547 KM, a svjedok je potvrdio da su ovo ti računi, pečat njegovog društva i potpisi. Dok su izvodili te radove on je bio na licu mjesta kao direktor, jer to nije velika firma. On je uglavnom bio s radnicima na svim objektima koje su radili. On je vidio tu još radnika ili izvođača koji nisu njegovi. Kretalo se tu dosta radnika, izvođača, jer su radili svi na objektu koji se renovirao. Tužilac u unakrsnom ispitivanju je pitao o kakvim prozorima se radi koje su ugrađivali, a svjedok je rekao da su u to vrijeme radili eurofalc fens tip 68. To su drveni prozori, termoizolaciona stakla su unutra ubačena sa roto okovom, jer su dugo godina radili tu vrstu proizvoda. On i njegovi ljudi su vadili staru stolariji, sklanjali i ugradili potpuno novu stolariju koju su napravili.

Svjedok DŽ.P. je na ročištu dana 08.04.2022. godine izjavio da je on direktor firme Metalik Sarajevo. Na pitanje punomoćnika lica od kojih je predloženo oduzimanje imovinske koristi odgovorio je da on poznaje S.B. i da je izvodio radove po njegovom nalogu na više objekata. Prije dvadeset godina je radio i na objektu na Bistriku. Radili su bravariju, stubišta, radili su svoj posao bravarski radovi. Oni rade aluminijska vrata, čelična vrata, stubišta, sve rade u branši posla, ustaklenih fasada do aluminija, do čelika. Punomoćnik lica od kojih je predloženo oduzimanje imovinske koristi je svjedoku predočio dvije fakture, faktura 73A-05/2004 i faktura 87A-06/2004, a svjedok je potvrdio da su to njihove fakture. On je potpisnik, ovo su sve izvedeni radovi. Morao je biti prilog predračun, projekat u računu. Izvedeni zanatsko bravarski radovi su upravo ovo što je rekao maloprije, ulica Bistrik 9 u Sarajevu, a obračun radova je u prilogu. Bilo je još nekih radnika koji nisu njihovi radnici, bio je dole onaj što tovari zemlju, ne zna firmu kako se zove i bio je čovjek koji je lijepio itisone. Oni su radili oko tri, četiri mjeseca. Tužilac u unakrsnom ispitivanju je pitao da li je njemu plaćeno po ispostavljenim računima, a svjedok je rekao da sigurno jeste. naveo je da su radili i neka velika vrata, više vrata su radili i radili su neku složenu ogradu.To su bili unutrašnji radovi u objektu. Sjeća se da je sve bilo razvaljeno kad su radili.

Svjedok N.D. je na ročištu dana 08.04.2022. godine izjavio da je vlasnik firme Drinjaković d.o.o Sarajevo. Firma se bavi građevinarstvom, kamioni, bageri, rušenje, iskopi. Radili su i na objektu Sateks na Bistriku. Tu je bilo neke šute, rušenja, ručnog utovara, to je onaj tunel mali, tu su radili prije 15, 20 godina. Bila su dva kamiona koja su se mijenjala kako su ih tovarili. To je išlo sporo, možda dva mjeseca. To je bilo razvaljivanje zidova, maltera, iznošenje šute bilo je puno. Bilo je još ovih nekih izvođača radova, onaj struju, onaj prozore, zanatlije su radile, bio je ovaj D., njega je viđao često. Bila je potpuna adaptacija objekta, a on nije bio poslije, jer je učestvovao u gruboj fazi radova. Punomoćnik lica od kojih je predloženo oduzimanje imovinske koristi je svjedoku predočio račun broj 21/03 Drinjaković d.o.o 23.12.2003. godine na ukupan iznos od 18.480 KM, iz kojeg se vidi iz iznosa koliko je bilo kamiona, a svjedok je potvrdio da je ovo pečat firme i potpis ovlaštenog lica i da su ove usluge plaćene od strane S.B. žiralno.

Svjedok S.Đ. je na ročištu dana 08.04.2022. godine izjavio da je on vlasnik firme ZON d.o.o Sarajevo, te da je za S.B. i S.H. radio donji objekat Sateksa na Bistriku. On se inače bavi podnim oblogama. U pitanju su bili koliko se on sjeća laminati i te podne obloge koje su i tamo i prodavali i ugrađivali. To je davno bilo, prije 16, 17, 18 godina. Punomoćnik lica od kojih je predloženo oduzimanje imovinske koristi je svjedoku predočio dva računa firme ZON i to račun 154/04 od 15.05.2004. godine i račun 178/04 od 28.05.2004. godine. Svjedok je potvrdio da su to njegovi potpisi, njegov pečat i da stoji iza toga da je to sve što je napisao tu i urađeno. Cijena je na računima navedena po metru kvadratnom i iznos je tu i inače je to uredno zavedeno kod njega u knjigovodstvu.

Svjedok V.S. je na ročištu dana 14.06.2022. godine naveo da je vodoinstalater, vlasnik SZR Hidro Optička radnja. Izjavio je da poznaje S.B. i S.H. oko dvadesetak godina. Uvijek je radio za njih vodoinstalaterske radove, vodovod i kanalizaciju. Prije dvadesetak godina je radio instalacije za S.B. i S.H. na objektu Sateks na Bistriku, gdje se trolejbusi okreću prema Pivari. Radio je instalaterske radove za vodu i kanalizaciju. Ne zna koliko zgrada ima katova tri, četiri, davno je bilo, ne može se sjetiti. On je za obavljene radove izdao račun koji mu je plaćen od strane S.H.. Punomoćnik lica od kojih je predloženo oduzimanje imovinske koristi je svjedoku predočio račun broj 014/2004 od 25.06.2004. godine na iznos od 70.735 KM sa priloženom specifikacijom rada. Svjedok je potvrdio da je to račun njegove firme Hidro Optička radnja za obavljene radove, koji su trajali najmanje šest mjeseci, možda i do godinu. Račun je plaćen žiralno na njegov transakcijski račun.

Svjedok E.B. je na ročištu dana 07.07.2022. godine izjavio da poznaje S.B. i S.H. kroz poslovnu saradnju duži niz godina. On je prije dvadeset godina radio sobna vrata i stolariju zgrade Sateksa na Bistriku. On je sa svojim radnicima postavljao i ugradio vrata sa štokovima. Punomoćnik lica od kojih je predloženo oduzimanje imovinske koristi je svjedoku predočio račun broj 124/04 od 19.06.2004. godine na iznos od 34.800 KM, kada je bila otpremnica i 24.06.2004. godine izdavanje računa. Svjedok je izjavio da je njemu taj račun bio plaćen virmanski.

Vještak građevinske struke Hajdaragić Fevzija je na ročištu dana 07.07.2022. godine izjavio da je po struci građevinski inžinjer. Odgovarajući na pitanje punomoćnika lica od kojih je predloženo oduzimanje imovinske koristi šta je bio njegov zadatak i koju dokumentaciju je koristio, vještak građevinske struke je izjavio da je imao slijedeći zadatak: 1) Da utvrdi vrijednost objekta A i vrijednost objekta B poslovne zgrade Sateks na dan 23.10.2000.godine. Kao datum se uzima kada je Sateks uzeo prvi kredit od 200.000 KM, odnosno da se vještak izjasni o uloženim sredstvima u renoviranje objekta A i u tržišnoj vrijednosti objekta nakon renoviranja, 2) Da utvrdi vrijednost objekta A i objekta B poslovne zgrade Sateks u momentu privatizacije društva koja je bila 2002. godine prema bilansu stanja, 3) Vrijednost objekta A i objekta B poslovne zgrade Sateks na dan, pročita će kako piše iako je ovdje greška u kucanju 13.03.2004. godine koji datum se uzima kao datum donošenja rješenja o dosudi Opštinskog suda u Sarajevo u Izvršnom predmetu broj IP-5588/03 i 4) Koliki je bio iznos kamate po stopi od 22% godišnje na iznos od 250.000 KM po Ugovoru broj 184-03/2 od 08.02.2002. godine do 13.09.2004. godine. On je za izradu nalaza koristio sljedeću dokumentaciju koju je naveo u nalazu, 31 stavku. Nalaz i mišljenje je dostavljen sudu. Na stranici 2 nalaza je navedeno da je od strane punomoćnika Gavrankapetanović Bekira on dobio svu potrebnu dokumentaciju za vješačenje i to je navedeno na stranicama 2, 3, 4 i 5. Vještak Hajdaragić Fevzija je iznio svoj nalaz i mišljenje: Zadatak broj 1) vrijednost objekta A i vrijednost objekta B poslovne zgrade Sateks na dan 23.10.godine, kao datum se uzima kada je Sateks uzeo prvi kredit od 200.000 KM, odnosno da se vještak izjasni o uloženim sredstvima u renoviranje objekta A i tržišnoj vrijednosti objekta nakon renoviranja iznosi: a) Vrijednost objekta A iznosi 543.648,00 KM, b) Vrijednost objekta B iznosi 402.648,00 KM, c) Uložena sredstva u renoviranje objekta A iznose 1.225.791,19 KM i d) Tržišna vrijednost objekta A nakon renoviranja iznosi 2.642.203,00 KM. To je bio odgovor na prvi zadatak. Drugi zadatak je bio da utvrdi vrijednost objekta A i objekta B poslovne zgrade Sateks u momentu privatizacije društva koja je bila 2002. godine prema Bilansu stanja. Naveo je da na osnovu Bilansa stanja nije moguće utvrditi traženu vrijednost. Pod 3., vrijednost objekta A i vrijednost objekta B poslovne zgrade Sateks na dan 13.03.2004. godine, a trebalo bi da piše na dan 13.09.2004. godine, koji datum se uzima kao datum donošenja rješenja o dosudi Opštinskog suda u Sarajevu u izvršnom postupku broj Ip-5588/03 iznosi; 2.000.310 KM i pod 4., koliki bi bio iznos kamate po stopi od 22% godišnje na iznos od 250.000 KM po Ugovoru broj 184-3/2 od 08.02.2002. godine, pa do 13.09.2004. godine. Odgovor je: obzirom da se radi o ekonomskoj struci ovaj zadatak je dobila stalni sudski vješta ekonomske struke Lejla Delić. To bi bilo njegovo mišljenje i odgovor na pitanje. Odgovarajući na pitanje punomoćnika lica od kojih je predloženo oduzimanje imovinske koristi, obzirom da je utvrdio vrijednost sanacije ovog poslovnog prostora, da li je moguće za vrijeme sanacije, rekonstrukcije i adaptacije poslovni prostor i tu nekretninu koja se adaptira, sanira ili renovira izdavati u zakup, vještak je odgovorio da je logično da ne može. Punomoćnik lica od kojih je predloženo oduzimanje imovinske koristi je objasnio zašto je to pitao, navodeći da je raniji vještak u svom nalazu obračunao koliko bi mogla biti izgubljena dobit izdavanjem u zakup, a nesporno je da se renovirao objekat. Kantonalni tužilac je u unakrsnom ispitivanju ispitivao vještaka građevinske struke Hajdaragić Fevziju iz kojih razloga je dao nalaz i mišljenje u pogledu vrijednosti objekta A i vrijednosti objekta B na dan 23.10.2000. godine, a ne u periodu 2002. godine u vrijeme privatizacije društva. Vještak je odgovorio da u zadatku koji je dobio je navedeno je da utvrdi vrijednost objekta A i vrijednost objekta B poslovne zgrade Sateks na dan 23.10.2000. godine. Vještak je naveo da je u bilansu stanja i uspjeha navedena određena cifra misli da je to napisao 1.600.000 KM, ali za četiri lokacije, a ovdje je samo jedna i ne vidi se koliko je za predmetnu lokaciju u tržišnom u bilansu stanja i bilansu uspjeha odnosi na predmetnu lokaciju, i iz tih razloga se nije moglo odgovoriti na zadatak broj 2. Tužilac je pitao da li je prilikom davanja svog nalaza i mišljenja koristio nalaze vještaka Ismeta Baščauševića i vještaka Abida Hodžića. Vještak je odgovorio da je koristio nalaz vještaka građevinske struke Baščaušević Ismeta od jula 2004. godine, navedeni dokument broj 20. Prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio je nalaz i mišljenje Abida Hodžića. Na stranici 5 nalaza, pod brojem 29 je naveden vještak Hodžić Abid i koristio je dokumentaciju, odnosno njegov nalaz. Tužilac je pitao, obzirom da je koristio te nalaze, da li je prilikom davanja nalaza i mišljenja koristio utvrđene vrijednosti i iz kojih razloga je došlo do različitosti u tim nalazima i mišljenjima sa njegovim. Vještak je odgovorio da su svi podaci koje je iznio u nalazu vezani su za dokumentaciju koju je naveo. Jedino je prilikom izrade tačke, odnosno zadatka, uložena sredstva u renoviranje objekta, dodao svoje iskustvo, rukovodeći se time da je vještak koji je radio detaljno procjenu sa tačnim obimom, opisom vrste količine radova a to je vještak Baščaušević, dodao svoje iskustvo prilikom rada na adaptacijama starim objektima, a posebno austro-ugarskim objektima. To se jedino razlikuje od sve dokumentacije koju je koristio da bi orijentaciono dobio vrijednost tačno po svakoj stavci, vrsti i količini obima radova bio približan. Prethodni vještak je detaljno opisao stavku po stavku, sve vrste obim i količinu radova. Taj iznos njegov se razlikuje od ovog iznosa. Nalaz koji je radio Baščaušević je veći od nalaza koji je ovdje naveden i tu razliku je on analizirao i dao svoje mišljenje zašto postoji ta razlika. To je obrazložio na stranici 8 nalaza.

Svjedok V.H. je na ročištu dana 13.02.2023. godine izjavila da je stalni sudski vještak već 28 godina. Po zanimanju je i ovlašteni revizor, diplomirani ekonomista i ovlašteni računovođa u penziji. Na pitanje punomoćnika lica od kojih je predloženo oduzimanje imovinske koristi je rekla da je radila svoj nalaz i mišljenje u predmetu protiv osuđenog E.F., po naredbi Kantonalnog suda. To je bilo 15.02.2012. godine na osnovu cjelokupne finansijske i materijalne dokumentacije koja je predložena od strane suda. Zadatak je bio da na bazi mišljenja vještaka Hodžić Abida koji je vještačio u ovome predmetu 17.10.2008. godine i koji je prihvaćen od strane suda i drugostepenog suda kao stručan i objektivan, da ga uporedi sa privatno pribavljenim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka Isović Šerifa od 15.04.2011. godine angažovanog od strane punomoćnika S.B. i S.H. advokata Vasvije Vidović i da na osnovu istog da svoje mišljenje da li konstatacije utvrđenja i zaključci vještaka Isovića, kao i komentar i mišljenje na nalaz vještaka Abida Hodžića imaju uporište, odnosno da li su validni i mjerodavni za ovaj krivični predmet i jesu li uopće mogli biti dati bez uvida i pregleda kompletne materijalno finansijske dokumentacije koju je imao na raspolaganju vještak Abid Hodžić pri davanju nalaza. Na zadnjim stranama svog nalaza i mišljenja je taksativno po svakoj tački nalaza i mišljenja vještaka Isovića i njegovog komentara na nalaz Abida Hodžića odgovorila sa svojim mišljenjem i konstatacijom u vezi sa svakom tačkom vještaka Isovića, te na kraju konstatovala da je isti mogao bez uvida u cjelokupnu dokumentaciju sačiniti ovakav nalaz obzirom da je imao dosta validne dokumentacije počev od vještačenja vještaka građevinske struke, pa nalaza Abida Hodžića koji je taksativno navodio gdje se i na koju dokument oslanja vjerujući da ti svi dokazi imaju u spisu. Vještak Isović je taksativno po svakoj tački dao gdje mislio da nisu validne konstatacije vještaka Abida Hodžića, pa je dao svoj komentar. Ona se na svaki taj njegov komentar izjasnila u posljednje 3,4 stranice, i dala svoja mišljenje na nalaz Isovića, da li se slaže, da li je to u skladu sa pravilima struke i zakonskom regulativom iz oblasti finansijskog vještačenja. Uporedo je dala i svoje izjašnjenje na svaku od tih tačaka i slaže se da je nalaz Isović Šerifa validan. Na nalaz Abida Hodžića je u više navrata takođe konstatovala, imajući u vidu te odredbe taksativne vještaka Isovića da je prilikom procjene i utvrđenja štete išao na kvadraturu čestica koje zahvata ta parcela, a nije išao na procjenu objekata i njihove korisne površine. Može se tako protumačiti i prihvatiti nalaz vještaka, ali samo u slučajevima kada parcela se poklapa sa korisnom površinom. Ako to nije tačno, onda treba utvrditi korisnu površinu, procijeniti metar kvadratne korisne površine u odnosu i uporediti, pošto se tu radilo o dva objekta, jedan koji je bio u A klasi i drugi u B. To je onaj objekat koji je bio već rekonstruisan, bio u gotovom stanju i prodat je Sarajevskoj pivari, a ovaj drugi on nije bio, on je bio u ruševnom stanju i on je prodat prilikom javne prodaje u Izvršnom postupku banke. Tužilac je u unakrsnom ispitivanju pitao svjedoka, obzirom da je dala svoj nalaz 15.02.2012. godine, sjeća li se ko joj je izdao naredbu za vještačenje, svjedokinja je odgovorila da je dobila naredbu Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 002471 11 Kv, kojom je naloženo finansijsko vještačenje u pravomoćno okončanom krivičnom predmetu ovog suda broj 09 0 K 002471 08 K protiv osuđenog E.F. a povodom njegovog zahtjeva za ponavljanje krivčnog postupka. Dokumentaciju koja se odnosila na cjelokupni ovaj predmetni spis je lično preuzela iz suda. Znači nije se samo oslonila na komentare vezano za ta dva nalaza, već je ušla i u svaki dokument koji se odnosi na to i dala svoj komentar.

Vještak finansijske struke Velić Lejla je na ročištu dana 13.02.2023. godine izjavila da je po struci ekonomista i radi u privatnoj firmi Inter fin. Ona je kao sudski vještak, na osnovu naredbe suda dobila rješenje i okolnosti vještačenja i to u podijeljeno u četiri tačke. Vrijednost objekta A i vrijednost objekta B poslovne zgrade Sateks na dan 23.10.2000.godine. Kao datum se uzima dan kada je Sateks uzeo prvi kredit od 200.000 KM, odnosno da se izjasni o uloženim sredstvima renoviranje objekta A i tržišne vrijednosti objekta nakon renoviranja. Druga okolnost je vila da se utvrde vrijednost objekta A i objekta B poslovne zgrade Sateks u momentu privatizacije društva koja je bila 2002. godine prema bilansu stanja. Treća okolnost vrijednost objekta A i objekta B poslovne zgrade Sateks na dan 13.03.2004. godine, koji datum se uzima kao datum donošenja rješenja o dosudi Općinskog suda u Sarajevu u izvršnom postupku broj IP-5588/03 i četvrta okolnost, koliki bi bio iznos kamate po stopi od 22% godišnje na iznos od 250.000 KM po ugovoru broj 184-03/2 od 08.02.2002.godine do 13.09.2004. godine. Na raspolaganje je dobila dokumentaciju koja je pobrojana na strani 2 njenog nalaza u uvodnom dijelu. Na osnovu raspoložive dokumentacije i datih okolnosti dala je svoje mišljenje na način da je na osnovu procjene koja je izvršena od strane vještaka Komarice Mirsada, koja je sačinjena dan 23.10.2000. godine za potrebe provođenja hipoteke za obezbijeđenje po kreditu. Izvršena je procjena vrijednosti objekata A i B i na osnovu njegove procjene je i sama procijenila da se moglo raditi o realnoj procjeni tržišne vrijednosti predmetnih objekata. Ova procjena je prihvaćena, kako od strane banke koja je imala na raspolaganju date hipoteke, tako i od suda koji je sve to i proveo. Po zadatku broj 2, vrijednost objekata na dan privatizacije. Tu se izjasnila da je imala bilanse stanja na dan 30.06.2000. godine, kao što je imala i početni bilans kako se tačno u procesu privatizacije koji nije imao svoj datum. I jedan i drugi bilans su imali u dijelu građevine jedan iznos od 1.646.179,00 KM. Izvještajem sačinjenim od strane S.S. isti je istakao da se lokacije i objekti odnose na tri objekta. Na te lokacije s tim da je prva lokacija sa dva objekta, zatim druga lokacija parcela sa objektom u ulici Josipa Štadlera i objekat u izgradnji u Azićima, piše parcela samo 67/24 i 67/19. To je kao lokacije preuzela iz izvještaja. Znači za četiri objekta je 1.646.179 KM sadašnja vrijednost na dan 30.06.2000. godine. Kako je to rekao vještak građevinske struke, a i sama potvrđuje kao računovođa, bez popisnih lista se nije moglo znati na koliko se to objekata odnosi, jer je to sintetički prikaz. Sadašnje vrijednosti objekata po bilansu stanja, što znači da je to nabavna vrijednost umanjena za njene ispravke tj. amortizaciju, prikazana sadašnja vrijednost na dan 30.06. S tim u vezi je imala na raspolaganju izvještaj sačinjen od strane S.S., koji je prikazala u dijelu nalaza, ali u onom dijelu koliko se samo odnosi na broj lokacija to je na strani 3 nalaza. Koliko je to objekata koji su činili imovinu društva Sateks. Iz tog razloga je i prikazala u nalazu, ali u mišljenju je samo istakla da je ta knjigovodstvena vrijednost u odnosu na vrijednost vještaka Komarice Mirsada bila i u realnom odnosu iz razloga što je Mirsad Komarica na 23.10.2000. godine napravio tržišnu procjenu dva objekta koja je naravno manja od njihove knjigovodstvene sadašnje vrijednosti nakon amortizacije. Rekla je da je realan bio prikaz te vrijednosti zato što je knjigovodstvena vrijednost nešto što je i amortizirano i ne zna se kad je nabavljeno i po kojoj vrijednosti. U odnosu na zadatak broj 3, koji se odnosi na vrijednost koja je navedena u rješenju u dosudi, ističe da je imala uvid u rješenje o dosudi koji se pozivao na zaključak u kojem je utvrđena vrijednost objekta A i B u iznosima 2.000.000 plus 310.000 KM. Imala je na raspolaganju i uvjerenje vezano za razrez poreza na promet nepokretnosti koji je takođe usvojio istu vrijednost navedenu iz tih zaključaka i rješenja. I na koncu, obračunala je na nominalni način kamatu po kamatnoj stopi i periodu kako je to i navedeno bilo u zadatku, a na cjelokupnom u odnosu na podatak da je ista i jednokratno i vraćena. U unakrsnom ispitivanju Kantonalnog tužioca, vještak finansijske struke Velić Lejla je na pitanje da li je utvrđivala visinu ulaganja u te objekte nakon izvršene procjene koju je prihvatila kao visinu koja je bila predviđena za privatizaciju, odgovorila da je u odnosu na ulaganja, to je bio i dio zadatka koji je obradio vještak građevinske struke angažovan u ovom predmetu, pa je ona u svom nalazu to i istakla da se ona nije uključivala u taj dio vrijednosti renoviranja. Bavila se isključivo na tačan datum koliko je procijenjeno od strane vještaka građevinske struke Hajdarević Fevzije. Ona je ovlašteni procijenitelj, za što ima certifikat. Kao što je rekla, ovdje se isključivo bavila vrijednosti A i vrijednosti B kao predmetnih objekata, što nisu drugi objekti koji su navedeni kao knjigovodstvena vrijednost tretirani u procjenama. Nije se bavila vrijednostima ulaganja, već isključivo konačnoj vrijednosti na ključne datume 23.10.2000. godine i nije ulazila u te detalje renoviranja, jer je vještak na svjež datum to i utvrđivao, a budući da sada se govori u 2023. godini o vrijednosti iz 2000. godine. Ona se bavila onim što je procijenio Komarica Mirsad, za koje svrhe je procijenjeno i na koji datum.

Po ocjeni suda, cijeneći izvedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj vezi, u toku ročišta povodom prijedloga tužilaštva za oduzimanje imovinske koristi, nije dokazano da postoji imovinska korist pribavljena krivičnim djelom i da je korist pribavljena krivičnim djelom prenesena na S.B. i S.H.. Jedini dokaz na kojem optužba temelji svoj zahtjev za oduzimanje prenesene imovinske koristi stečene krivičnim djelom je nalaz vještaka finansijske struke Hodžić Abida. Svi ostali dokazi koji su provedeni u ovom postupku ukazuju suprotno od utvrđenja navedenih u Nalazu i Mišljenju sudskog vještaka finansijske struke Abida Hodžića od 17.10.2008. godine, koji je vještak obrazložio na glavnom pretresu 06.04.2009. godine u predmetu ovog suda broj: 09 0 K 002471 08 K, koji je pravosnažno okončan presudom od 23.11.2009. godine.

Naime, u navedenoj presudi je navedeno pod tačkom 1. izreke, između ostalog, da je osuđeni E.H. prodao S.B. i S.H. dio nekretnine sagrađene na k.č. 64, ukupne površine 573 m2, sa dijelom 8/10 S.B. i sa dijelom 2/10 S.H. za cijenu od 310.172,76 KM, a koja je ispod tržišne-fer cijene od 767.252,76 KM, a drugi dio nekretnine sagrađene na k.č. 61, površine 575 m2 prodao „Sarajevskoj pivari“ za iznos od 2.000.000,00 KM, te je tako Društvu „Satex“ pričinio štetu u iznosu od 457.080,00 KM po osnovu prodatog dijela nekretnine S.B. i S.H., a u istom iznosu pribavio S.B. i S.H. imovinsku korist.

Takođe, pod tačkom 2. izreke navedene presude, između ostalog je navedeno da je na način kako je to opisano pod tačkom 1. Izreke presude, prodat dio nekretnine S.B. i S.H. za cijenu od 310.172,76 KM, pomenuti iznos priznat kao dug koji su oni preuzeli od društva „Satex“ d.d. Sarajevo i vratili „ABS banci“ d.d. Sarajevo, da bi zatim dana 12.07.2004. godine zaključio Aneks Ugovora o ustupanju prava raspolaganja na nekretninama preduzeća „Satex“ sa S.B. i S.H. kojim pomenutim licima priznaje potrebne izvršene adaptacije u visini od 1.225.791,10 KM, prihvatajući nalaz vještaka Baščaušević Ismeta bez materijalnih dokaza da su pomenuta lica zaista izvršila ulaganja u tom iznosu, a na osnovu kojeg Aneksa Ugovora dana 14.10.2004. godine donosi odluku kojom se odobrava uplata iznosa od 1.225.000,00 KM S.B. i S.H., a sve to bez odluke Skupštine društva, na koji način je na osnovu neplaćanja zakupnine od strane S.B. i S.H. za korištenje dijela poslovnog prostora u periodu od 01.11.2002. godine do 12.07.2004. godine pričinio štetu Društvu „Satex“ u iznosu od 367.500,00 KM, a u istom iznosu pribavio imovinsku korist pomenutim licima, te po osnovu uplate istim licima sredstava na ime adaptacije, pričinio štetu Društvu „Satex“ d.d. Sarajevo u iznosu od 1.225.000,00 KM, a u istom iznosu pribavio imovinsku korist S.B. i S.H..

Iznosi pribavljene imovinske koristi S.B. i S.H. su navedeni u Nalazu i Mišljenju sudskog vještaka finansijske struke Abida Hodžića od 17.10.2008. godine, na osnovu kojeg je sud donio presudu broj: 09 0 K 002471 08 K od 23.11.2009. godine, kojom je na osnovu člana 413. ZKP FBiH u vezi sa članom 114. KZ FBiH, od S.B. i S.H., kao osoba na koje je imovinska korist prenesena, se oduzima imovinska korist pribavljena krivičnim djelom i to iznosa od 457.080,00 KM na ime ostvarene manje cijene prodajom nekretnina društva Satex“ d.d. Sarajevo, iznosa 1.225.000,00 KM na ime uplaćenih sredstava za adaptaciju objekta društva Satex“ d.d. Sarajevo i iznosa od 367.500,00 KM na ime neplaćenog zakupa za korištenje objekta društva Satex“ d.d. Sarajevo, a prema nalazu vještaka finansijske struke Hodžić Abida.

Dovodeći u vezu Nalaz i Mišljenje sudskog vještaka finansijske struke Abida Hodžića od 17.10.2008. godine, koji je vještak obrazložio na glavnom pretresu 06.04.2009. godine u predmetu ovog suda broj: 09 0 K 002471 08 K, sa novim dokazima koji su izvedeni na ročištu, sud je izveo zaključak da se Nalaz i mišljenje vještaka finansijske struke Hodžić Abida, ne može prihvatiti stručnim i objektivnim, jer je zasnovan na pogrešno utvrđenim činjenicama u pogledu njegovog zaključka da postoji imovinska korist pribavljena krivičnim djelom i da je korist pribavljena krivičnim djelom prenesena na S.B. i S.H..

Naime, iz nalaza vještaka finansijske struke Hodžić Abida, u koji je sud u ovom postupku izvršio uvid proizilazi da ovaj vještak nije imao uvid račune raznih firmi koje su isporučivale materiijal, nije imao uvid u nalaz vještaka Sijerčić Asima i Amre Hodžić u predmetu IP: 5588/03, niti ostala rješenja iz tog spisa, kao ni rješenja Porezne uprave, ni nalaz vještaka Komarica Mirsada iz izvršnog postupka, niti u bilnas stanja, jer ta dokumentacija nije bila u spisu tužilaštva. Vještak Hodžić Abid nije izvršio uvid u stanje na objektima koji su predmet vještačenja i to zato što nije tamo bio, jer to nije njegova nadležnost. Vještak Hodžić Abid je naveo u svom nalazu da je samo na osnovu izjave Z.D. prihvatio da je uložio 980.000,00 KM u objekat, iako nije bio na licu mjesta, niti je za to imao bilo kakav dokumenat. Vještak Hodžić Abid je naveo u nalazu da su karakateristike objekata slične ili iste i da su oba objekta bila upotrebnoj vrijednosti i da je to saznao od ljudi kod kojih je uzimao podatke od kojih je tražio dokumentaciju „i Sateksa i ovih zapisnika od Mad-a i Kafao podaci“. Ispostavilo se da niti je bilo nekih ljudi iz Sateksa, niti iz Kafao i da je jedini podatak i dokaz iskaz Z.D. vlasnika Mad-a. Na temelju tog iskaza koji nije ničim potkrijepljen, Hodžić Abid kao vještak je prihvatio ulaganja od 980.000,00 KM Z.D. i 600 do 700.000,00 KM od Cafao-a. Vještak Hodžić Abid je naveo da je Z.D. povjerovao, jer je to izjavio „pod zakletvom“, a ne zbog toga što je Z.D. predočio dokumentaciju na kojoj temelji svoj iskaz.

Takođe, kao svjedok na ročištu je saslušana V.H., koja je navela da je dala nalaz i mišljenje po nalogu sudije Kantonalnog suda Hajdarević Muhidina pod brojem 09 0 K 002471 11 Kv, te sačinila nalaz kojim je uporedila nalaz i mišljenje Hodžić Abida sa privatno pribavljenim nalazom Isović Šerifa od 15.04.2011. godine. Vještak V.H. je trebala analizirati da li zaključci Hodžić Abida imaju uporište i da li su validni za ovaj krivični predmet i da li su se mogli dati bez uvida i pregleda kompletne materijalno-finansijske dokumentacije. Vještakinja V.H. je u svom nalazu dala komentar i mišljenje na nalaz vještaka Hodžić Abida od 17.10. 2008. godine i navodi da nalazu nije naveden predmet vještačenja, te je sačinjen uz uopštene konstatacije, gdje nisu navedeni dokazi, nisi su određene kvalifikacije u istom i potpuno i jasno razjašnjene. Navodi da je nalaz sačinjen na osnovu uvida „u određenu dokumentaciju“ čini nalaz neprovjerljivim i ne daje nikakvu mogućnost da se prihvati kao tačan i objektivan, nego upravo suprotno. U nalazu se ne navodi zajednički nalaz vještaka Sijerčić Asima i Hadžić Amre, ne spominje se poresko rješenje o razrezu poreza na promet nekretnina, pa je nepoznato da li je vještak imao uvid u ista. Navodi se da su primjenjene računovodstvene metode, ali se ne navodi koje su to metode. Navodi se korištenje tehničke dokumentacije, ali nije navedeno koja dokumentacija i šta je iz nje utvrđeno i koji su zaključci na osnovu te dokumentacije. Vještak Hodžić Abid u nalazu utvrđuje fer tržišnu cijenu, bez da navodi na koji datum utvrđuje tu cijenu, niti tu cijenu upoređuje sa cijenom koju je utvrdila komisija za procjenu u postupku razreza poreza na promet nepokretnosti, niti se navodi dali se radi o neto ili bruto vrijednosti nekretnine. U nalazu se izjednačavaju površine čestica i površine nekretnina i jasno je da je vještak vršio procjenu vrijednosti tako što je upoređivao površine čestica, a ne površine građevina. U nalazu je vještak zenemario razliku površine građevina od 352,45 m2 i zanemario je da je prostor koji je kupila Sarajevska pivara u skladu sa nalazom Sijerčić-Hadžić tj. krilo „A“ potpuno adaptirano, tako da je urađena kompletna nova elektroinstalacija sa novim rasvjetnim tjelima i finom montažom, zamjenjene instalacije vodovoda i kanalizacije i nova sanitarna keramika na podovima i zidovima, novo centralno grijanje sa novom vlastitom kotlovnicom, postavljen estrih i na njemu u kancelarijama laminat, a u hodnicima i na stepeništu kamene ploče većih dimenzija, te u sanitarijama keramika. Takođe je konstatovano da je sva stolarija vanjska i unutrašnja zamijenjena, a ulazana vrata su od željeznih profila ostakljena termopan staklom sa zaštitom željeznim griljama. Svi zidovi i plafoni su ostrugani, gletovani i farbani i na tavanu je napravljen kancelarijski prostor. Vještak je trebao, da bi utvrdio fer vrijednost nekretnina, upoređivati vrijednost nekretnina u tom periodu i sa procjenom prometne vrijednosti nekretnina koje su vršile opštinske komisje za procjenu u svrhu plaćanja poreza na promet nekretnina. Vještak Hodžić Abid je posebno trebao obratiti pažnju na činjenicu da je opštinska komisija prihvatila vrijednost utvrđenu u rješenju suda i porezna uprava je na tu vrijednost razrezala porez. Vještak V.H. je na kraju utvrdila da je Hodžić Abid precjenio nekretninu koju su kupili S.B. i S.H.. U vezi zakupnine Hodžić Abid je zaračunao višu zakupninu i porez od 10 % koji je plaćao Sateks, tako da je na mjesečnom nivou zaračunato više za 3.772,74 KM. S druge strane, pitanje je po kojem propisu S.B. i S.H. trebaju da plaćaju zakupninu za zgradu koju totalno rekonstruišu i ugrađuju sve novo i uz to su preuzeli na sebe plaćanje kredita. Već iz ovih utvrđenja koja je vještak V.H. dala u svome nalazu proizilazi ocjena ovog suda da se na nalazu i mišljenju vještaka Hodžić Abida ne može od osoba od kojih je predloženo oduzimanje imovinske koristi, koja faktički nije ni pribavljena.

Na ročištu u toku ovog postupka saslušani su svjedoci H.B., E.B., DŽ.H., R.DŽ., R.Ć., E.K., R.J., S.Ć., N.M. i M.O., koji su radili na dnevnicu i rašćišćavali objekat „A“, iznosili šutu i radili sve poslove koji su bili nužni i potrebni da bi majstori-zanatlije mogli ugrađivati nove podove, malterisati zidove i sve druge poslove u kojima se omogućavao rad majstora na potpunoj adaptaciji objekta „A“. Svi ovi svjedoci su NK radnici potvrdili da su raščišćavali ruševinu prije majstora i pomagali majstorima, rašćišćavali i odnosili otpad i smeće iza majstora. Svi ovi svjedoci su potvrdili da su radili na dnevnicu i da su ih angažirali i plaćali S.B. i S.H. i da su svaki od njih radio u periodu od šest mjeseci do godinu dana poslove NK radnika na objektu „A“ na Bistriku.

Takođe, na ročištu u toku postupka su saslušani kao svjedoci i građevinski inžinjer D.A. koji je kao vlasnik i direktor firme VINDI TIP koja je izdala račun i radila sve elektroinstalacije, svjedok N.B. koj je direktor Glas Company koji je izdao račune za prozore i vrata, svjedok Dž.P. ispred firme Metalik koja je izvodila zanatsko-bravarske radove, N.D. ispred firme Drinjaković koji je vršio odvoz otpada građevinskog materijala na gradsku deponiju, svjedok S.Đ. koji je direktor firme Zond i koji je isporučio laminat, podnu podlogu, podkonstrukciju i slično, svjedok V.S. vlasnik S.Z.R. Hidro koji je radio vodovodnu i kanalizacionu instalalciju, svjedok E.B.vlasnik firme Zakir Commerce koja je izradila i ugradila 40 stilskih sobnih vrata sa štokovima. Svi ovi svjedoci su izjavili i potvrdili da su S.B. i S.H. naručili materijal koji su oni ugradili u objekat “A“ u Sarajevu, ul. Bistrik 9 i platili tu uslugu. Ovo je samo dio računa i ljudi koje su S.B. i S.H. nakon 18 godina uspjeli naći i dovesti na sud da posvjedoče da su oni ispostavili u spis uložene račune, da su materijal ugradili u objekat „A“ i da im je rad i materijal plaćeni od strane S.B. i S.H..

Na ročištu u toku postupka provedeno je i vještačenje po stalnom sudskom vještaku građevinske struke Hajdaragić Fevziji, koji je u svom nalazu utvrdio da su uložena sredstva u renoviranje objekta „A“ 1.219.889,09 KM, što je utvrdio na temelju dokumentacije koju je imao (koja je nepotpuna zbog proteka dugog niza godina), tako da je u svom nalazu prihvatio iznos od 1.225.791,19 KM, kao iznos koji je uložen u renoviranje objekta „A“. Ovaj vještak je takođe utvrdio da je na dan 23. 10.2000. godine vrijednost objekta „A“ bila 543.648,00 KM za 1.359,12 m2, a vrijednost objekta „B“ bila 402.648,00 KM za 1006,67 m2. Ovaj vještak je takođe utvrdio da je procjena izvršena u predmetu IP:5588/03 urađena od vještaka Sijerčić Asima i Hadžić Amre na iznos od 2.642.203,00 KM realna, te da je i cijena od 2.310.000,00 KM po rješenju od dosudi IP:5588/03 na dan 13. 09. 2004 godine Općinskog suda od 2.310.000,00 KM takođe realna. Kada se u međusobnoj vezi pogledaju i cijene dokazi o vrijednosti nekretnina nekretnina „A“ i „B“ počevši od nalaza vještaka Komarice koji po 1 m2 utvrđuje vrijednost od 400,00 KM, koju je prihvatio sud u izvršnom postupku upisa založnog prava u predmetu Ip:3935/2000 od 07. 11. 2000 godine, u vrijeme kada je CAFAO već bio izašao iz prostora i kada je firma MAD prestala da bude zakupac prostora, tada izjave svjedoka Z.D., vlasnika i direktora firme MAD, koja je prostor izdavala CAFAO-u, jasno ukazuju kao izmišljene i neistinite. Nelogično je da je bilo ulaganje od oko 980.000,00 KM koje je vršio MAD-Z.D. i CAFAO još 600 do 700.000 KM, kada Općinski sud u svom rješenju Ip: 3935/2000 od 07.11.2000. godine utvrdio da je vrijednost po 1/m2 = 400,00 KM ili 1.138.400,00 KM za 2.846 m2, a navodno ulaganaje samo u objekat „A“ je po svjedoku Z.D. više od 1.600,000,00 KM do 2000-te godine. (napomena ova površina je pogrešna, jer nakon izgradnje potkrovlja ukupna površina je 2.365,80 m2).

Po ocjeni suda, u toku dokaznog postupka je nesumnjivo utvrđeno u pogledu stanja objekta „A“ i objekta „B“ o visini ulaganja koje su imali S.B. i S.H. u objekat „A“ u iznosu od 1.225.791,10 KM. Nesporna je činjenica da je svaki zakup objekta „A“ prestao prije uspostavljanja prve hipoteke rješenjem Ip: 3935/2000 od 07. 11. 2000 godine i da u momentu zaključenja ugovora od 28.10.2002. godine između Satex d.d. i S.B. i S.H. ne postoji već duži period nikakav zakup. Zbog toga nema osnova da se nekakav neostvareni zakup tretira kao šteta koju su S.B. i S.H. pričinili Satex-u, jer je nejasno ko plaća zakupninu i na osnovu kojeg propisa za objekat koji je jako devastiran i u lošem stanju i u kojem i adaptacija prostora u potkrovlju, traje preko godinu i po dana i u koju adaptaciju S.B. i S.H. su uložili preko milion maraka.

Definicija štete je propisana Zakonom o obligacionim odnosima, koji u članu 155. propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine. U momentu zaključenja ugovora od 28.10.2002. godine objekat „A“ nije bio u zakupnom odnosu i bila mu je nužna totalna adaptacija, pa stoga Satex nije pretrpio štetu. S.B. i S.H. su umjesto Satex-a preuzeli vraćanje kredita od 250.000,00 KM sa godišnjom kamatom od 22 %, tako da je samo kamata za period od 08.02.2002 do 13.09.2004. godine iznosila 142.894,19 KM. Kada se tome doda glavnica od 250.000,00 KM, to ukupno iznosi 392.894,19 KM prema nalazu vještaka finansijske struke Velić Lejle koja je ispitana na ovom ročištu. Stoga, po ocjeni suda, zahtjev za naknadu štete po osnovu neplaćanja zakupnine nema osnova u pozitivnim zakonskim propisima, niti se može govoriti o postojanju bilo kakve štete kako je definiše Zakon o obligacionim odnosima. Ovu i ovakvu naknadu štete sud je u ranijem postupku prihvatio na temelju nalaza vještaka Hodžić Abida, a koji iz naprijed obrazloženih razloga sud nije prihvatio.

Takođe, u ranijoj prvostepenoj presudi sud je na temelju nalaza vještaka Hodžić Abida utvrdio da su nekretnine prodate za cijenu manju od tržišne fer cijene u iznosu od 457.080,00 KM. Ovo je potpuno pogrešan pristup utvrđivanja cijene i to je urađeno od strane vještaka koji za to nije bio kvalifikovan. U predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj IP: 5588/03 rješenjem od 13.09.2004. godine je utvrđeno da su kompletne nekretnine i to k.č. 61 i kč. 64 kupili zajednički Sarajevska pivara d.d. i S.B. i S.H. za cijenu od 2.310.000,00 KM, a kasnijim rasporedom-dogovorom su nekretnine razdvojene, tako da je Sarajevska pivara d.d. kupila obnovljeni i potpuno adaptirani, a faktički nov objekat „A“ na kome su sve radove izveli S.B. i S.H. na temelju ugovora od 28.10.2002. godine za iznos od 2.000.000,00 KM, a S.B. i S.H. devastirani objekat „B“za iznos od 310.000,00 KM.

Ovo je naknadnim rješenjem utvrdio Općinski sud u Sarajevu kao izvršni sud koji je u postupku prinudne prodaje prodao kompletne nekretnine, a sve u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku FBiH. Ovom činu prodaje i dosude nekretnine Sarajevskoj pivari d.d. i S.B. i S.H. je prethodio nalaz i mišljenje i procjene nekretnina na k.č. 61 i k.č. 64 koju je u izvršnom postupku izvršili vještak finansijske struke Sijerčić Asim i Hadžić Amra, vještak građevinske struke, koji u svom nalazu utvrđuju da je objekat „A“ upravo u potpunosti obnovljen, a da je objekat „B“ u vrlo derutnom stanju. Razdvojena rješenja o dosudi je sud naknadno donio zbog uknjižbe kupaca u zemljišne knjige i ugovori su predati u Poreznu upravu KS-Ispostava Stari Grad Sarajevo, koja je svojim rješenjima od 12.01.2005 godine i 16.03.2005 godine prhvatila kao realne-tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina i na te iznose razrezala poresku obavezu. Porezna uprava je jedini organ uprave koji je ovlašten da u saradnji sa općinskim komisijama utvrđuje tržišnu vrijednost nekretnina i na tu vrijednost razrezuje porez. Dakle, kada se ima u vidu činjenica da Općinski sud Sarajevo u izvršnom postupku po prijedlogu ABS Banke za dozvolu izvršenja na temelju rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj IP: 909/2002 od 18. 03. 2002 godine kojim je izvršena uknjižba založnog prava (hipoteke) na nekretnini dužnika SATEX u Sarajevu, ulica Bistrik br. 9 vodi postupak pod brojem IP:5588/03 radi namirenja tražioca izvršenja prodajom nekretnine koja je založena, tada od strane ovog suda nije moguće pokloniti vjeru nalazu vještaka Hodžić Abida, kada u nalazu tvrdi da se radi o nekoj nefer cijeni kada tvrdi da je ista umanjena za 457.080,00 KM. Općinski sud u Sarajevu je u izvršnom postupku, u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku, izvršio prodaju nekretnine i Poreska uprava FBiH je prihvatila tu cijenu i razrezala porez.

Vještak finansijske struke Velić Lejla je u svom nalazu utvrdila da je vrijednost građevina na kontu 021 iznosi 1.646.179,00 KM i taj iznos je prikazan u Bilnsu stanja i u Početnom bilnsu preduzeća Satex i da se taj bilans na kontu 021 odnosi na četitri objekta i to dva objekta na adresi Bistrik 9 jjedan objekat u ulici Josipa Štadlera 19 i objekat u izgradnji Azići – Stup. Zbog navedenog nije moguće razdvojiti i utvrditi vrijednosti pojedinih objekata.

Po ocjeni suda, lica od kojih je predloženo u optužnici oduzimanje imovinske koristi S.B. i S.H. su dokazali u ovom postupku da se navodna imovinska korist koja se od njih oduzima nikako ne može povezati sa izvršenjem krivičnog djela od strane E.F., koji je pravosnažno osuđen.

Osuđenom E.F. je stavljeno na teret i isti pravosnažno je osuđen za krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja na način da je „doveo do prodaje nekretnine društva Satex d.d. Sarajevo...“, te da „o prodaji nekretnina nije odlučivala skupština društva...“ itd. U ranijem prvostepenom postupku sud je na osnovu člana 115. KZ FBiH oduzeo imovinsku korist pribavljenu krivičnim djelom od S.B. i S.H., jer smatrao da su oni znali ili mogli znati da je korist pribavljena krivičnim djelom. Po ocjeni suda, iz svega naprijed navedenog proizilazi da ništa od navedenih uslova predviđenih članom 115. KZ FBiH nije dokazano. E.F. je bio vlasnik firme „Satex“ d.d. sa 67 % dionica i kao vlasnik sa više od dvije trećine, sam je bio i skupština i direktor i sam je mogao donositi i donosio je sve odluke. Iz optužnice je vidljivo da se E.F. stavlja na teret „zloupotreba položaja ili ovlaštenja“. Po ocjeni suda, nije dokazano da su S.B. i S.H. znali ili mogli znati da li većinski vlasnik zloupotrebljava svoj položaj.

Po ocjeni suda, iz iskaza ispitanih brojnih svjedoka, sačuvanih računa o ugradnji materijala u cjelovitu adaptaciju, objekta „A“, iz nalaza vještaka građevinske struke Hajdaragić Fevzije, te iz nalaza vještaka Sijerčić Rasima i Hadžić Amre, a koji su dokazi provedeni u ovom postupku i koje je sud prihvatio, proizilazi da se radi o potpuno adaptiranom objektu u kojem su promjenjene i sve instalacije, sa adaptiranim potkrovljem i usmenog iskaza Hadžić Amre koja je kao svjedok kazala da je sve bilo u objektu „A“ novo, a da je objekat „B“ praktično bio neupotrebljiv i u izvornom stanju. Vještak Hajdaragić Fevzija je utvrdio da su S.B. i S.H. prilikom sudske prodaje objekata „A“ i „B“ društva SATEX samo naplatili svoja uložena sredstva u objekat „A“ u iznosu od 1.225.000,00 KM i da se ne može raditi ni o kakvoj imovinskoj koristi prenesenoj na drugu osobu. Takođe, dokazano je, jer to proizilazi iz izvršnih predmeta Općinskog suda u Sarajevu broj IP: 909/2002 i IP: 5588/2003 i rješenja o razrezu poreza na promet nekretnina Porezne uprave FBiH-Porezni ured Kantona Sarajevo-Ispostava Stari Grad, kao jedinih nadležnih za utvrđivanje tržišne vrijednosti nekretnina i po tom osnovu razrezivanje poreza, da ne postoji nikakva cijena ispod tržišne fer cijene-dampinška cijena, kako je to bez ikakvog osnova utvrdio Hodžić Abid kao vještak u ranijem prvostepenom postupku. Obzirom da je nesporno da u momentu zaključenja ugovora od 28. 10. 2002. godine objekat „A“ nije bio u zakupnom odnosu, jer je CAFAO znatno ranije prekinuo korištenje tog objekta i da je totalna i adaptacija objekta odmah po zaključenju ugovora započela, to ni na koji način nije bilo moguće kao štetu tretirati „ izgubljenu zakupninu“. Konačno moralo se uzeti u obzir i činjenica da su S.B. i S.H. za račun društva SATEX otplatili kredit od 250.000,00 KM sa 22% godišnje kamate, koja prema nalazu vještaka iznosi 142.894,19 KM. Po ocjeni suda, tokom ovog postupka tužilaštvo nije dokazalo navode o navodnoj protivpravno stečenoj imovinskoj koristi koja je prenesena na S.B. i S.H., niti je u tom pravcu proveden validan dokaz, osim nalaza vještaka finansijske struke Hodžić Abida koji sud u dijelu oduzimanja imovinske koristi od strane S.B. i S.H., nije prihvatio iz naprijed obrazloženih razloga.

Dakle, po ocjeni suda, iz izvedenih dokaza na ročištu utvrđeno je da ne postoji povezanost krivičnog djela za koje je pravosnažno osuđen E.F. i pribavljene imovinske koristi od strane S.B. i S.H., jer ne postoji nužna povezanost između krivičnopravnih radnji za koje je presuđen E.F. i radnji koje se odnose na pribavljanje protivpravne imovinske koristi od strane S.B. i S.H..

Naime, krivičnopravne radnje E.F. se odnose na bitna obilježja bića krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 383. stav 3. u vezi stava 1. KZ F BiH, a sve u vezi sa članom 55. istog zakona, prema izreci pravosnažne osuđujuće presude. Sa druge strane, radnje S.H. i S.B. ne sadrže nikakva nezakonita postupanja, te da bi se od njih mogla oduzeti bilo kakva navodna imovinska korist. Bilo je potrebno utvrditi stanje svijesti S.H. i S.B. prema izvršenom krivičnom djelu od strane E.F., odnosno utvrditi da li su oni znali ili mogli znati za krivičnopravne radnje za koje je osuđen E.F. odnosno da li su oni znali ili mogli znati da je E.F. donosio odluke bez skupštine društva Satex d.d. Sarajevo i dr., a koji dokazi nisu izvedeni od strane tužilaštva.

Sud je utvrdio da su S.H. i S.B. poduzetnici koji su predmetnu nekretninu kupili u izvršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu. Dakle, proveden je izvršni postupak u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku FBiH, u kojem su se kao kupci prijavili S.H. i S.B., a nakon što je provedeno vještačenje u izvršnom postupku radi procjene predmetne nekretnine, dali su svoju ponudu cijene. Sud je prihvatio takvu ponudu i donio rješenje o dosudi kojim se nekretnina kao najpovoljnijim kupcima dosuđuje S.H. i S.B., te Sarajevskoj pivari d.d. Sarajevo kao najpovoljnijim kupcima za cijenu od 2.310.000,00 KM. Nakon donošenja rješenja o dosudi Općinskog suda u Sarajevu, S.H. i S.B. su dostavili navedeno rješenje Poreskoj upravi Kantonalni ured Sarajevo Ispostava Stari Grad, radi procjene prometne vrijednosti nekretnine radi plaćanja poreza na promet nekretnina. Nakon što je Poreska uprava utvrdila vrijednost predmetne nekretnine, S.H. i S.B. su platili i porez na promet nepokretnosti.

Po ocjeni suda, nije dokazano da su S.H. i S.B. znali ili mogli znati za krivičnopravne radnje E.F., te da su nezakonito stekli navedenu nekretninu, jer su ova lica nekretninu kupila u izvršnom postupku po pravilima o prodaji nekretnine u izvršnom postupku prema Zakonu o izvršnom postupku FBiH, tako da je neprihvatljiv zaključak vještaka Hodžić Abida da se imovinska korist odnosi na ostvarene manje cijene prodajom nekretnina društva Satex. d.d. Sarajevo, jer to onda faktički derogira u potpunosti Zakon o izvršnom postupku F BiH, kao i čitav izvršni postupak koji je vodio Općinski sud u Sarajevu.

Dakle, S.H. i S.B. su zakonito stekli predmetnu nekretninu, ne postoji protivpravna imovinska korist na ime ostvarene manje cijene prodajom nekretnina društva Satex d.d. Sarajevo, jer je ista kupljena po pravilima sudskog izvršnog postupka. U odnosu na navodnu protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 1.225.000,00 KM na ime uplaćenih sredstava za adaptaciju društva Satex d.d. Sarajevo i iznosa od 367.500,00 KM na ime neplaćenog zakupa za korištenja objekta društva Satex d.d. Sarajevo, tokom postupka je dokazano da su S.H. i S.B. ulagali svoja sredstva u adaptaciju predmetne nekretnine, pa su saslušali na tu okolnost ukupno 17 svjedoka koji su bili izvođači radova, iz čijih iskaza se može nedvojbeno zaključiti da se radilo o potpunoj adaptaciji i renoviranju cjelokupne predmetne nekretnine, te da su ti radovi trajali oko dvije godine.

Na ove okolnosti provedeno je i vještačenje po vještaku Hajdaragić Fevziji, iz čijeg nalaza i mišljenja i njegovog iskaza datog na glavnom pretresu je vidljivo da se u konkretnom slučaju ne može raditi o protivpravnoj imovinskoj koristi, nego da su S.H. i S.B. uložili značajna sredstva u adaptaciju i renoviranje predmetne nekretnine. Na okolnost uplaćenih sredstava za adaptaciju predmetne nekretnine u ovom postupku provedeno je vještačenje po vještaku Velić Lejli, te su provedeni i brojni materijalni dokazi koji svi zajedno u međusobnoj povezanosti govore u prilog stvarno uloženih sredstava u adaptaciju predmetne nekretnine. Navodna protivpravna imovinska korist u iznosu od 367.500,00 KM na ime neplaćenog zakupa na ime korištenja predmetne nekretnine je neracionalna i nelogična, jer je sama adaptacija trajala oko dvije godine, za koje vrijeme nije moguće koristiti predmetnu nekretninu, pa se u konkretnom slučaju ne može raditi o nikakvoj imovinskoj koristi na ime neplaćenog zakupa za korištenje predmetne nekretnine.

Suprotno svim mnogobrojnim materijalnim dokazima provedenim u ovom postupku, suprotno svim saslušanim svjedocima, suprotno nalazu i mišljenju vještaka iz izvršnog postupka Općinskog suda u Sarajevu, te suprotno rješenju Poreske uprave o procjeni vrijednosti predmetne nekretnine je nalaz i mišljenje tadašnjeg vještaka Hodžić Abida, a što je bio jedini i isključivi pravni osnov za oduzimanje imovinske koristi od S.H. i S.B., kako je to između ostalog i naznačeno na strani 3. presude Kantonalnog suda u Sarajevu od 23.11.2009. godine.

Međutim, po ocjeni ovog suda vještak finansijske struke Hodžić Abid nije imao uvid u potrebnu dokumentaciju za izradu nalaza i mišljenja, prije svega račune i drugu dokumentaciju koju su prezentirali punomoćnici osoba od kojih je predloženo oduzimanje imovinske koristi u ovom postupku, nije bio na licu mjesta i vršio uvid u stanje na objektima koji su bili predmetom vještačenja, da je pogriješio u broju mjeseci za period zakupnine, da je u nalazu napravio grešku u odnosu od koje banke je dobio podatke, da je pogriješio u kvadraturi predmetne nekretnine, pa sud smatra da njegov nalaz i mišljenje koje je dao kao vještak u ovom postupku nije prihvatljiv u odnosu na osobe od kojih je predloženo oduzimanje imovinske koristi S.H. i S.B.. Bitno je istaći i da je ovaj sud dao naredbu vještaku Humo Vahidi da se izjasni na nalaz i mišljenje tadašnjeg vještaka Hodžić Abida, koja se o tome očitovala i iz čega proizilazi i zaključak ovog suda o nezakonitosti i proizvoljnosti nalaza i mišljenja vještaka Hodžić Abida koji je bio osnov za oduzimanje imovine od S.H. i S.B..

Iz svih naprijed navedenih razloga, sud je odbio prijedlog Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo iz Optužnice broj: KTP-90/05 od 31.10.2008. godine da se na osnovu člana 413. ZKP FBiH u vezi sa članom 114. KZ FBiH, od S.B. i S.H., kao osoba na koje je imovinska korist prenesena, oduzme imovinska korist pribavljena krivičnim djelom i to iznosa od 457.080,00 KM na ime ostvarene manje cijene prodajom nekretnina društva Satex“ d.d. Sarajevo, iznosa 1.225.000,00 KM na ime uplaćenih sredstava za adaptaciju objekta društva Satex“ d.d. Sarajevo i iznosa od 367.500,00 KM na ime neplaćenog zakupa za korištenje objekta društva Satex“ d.d. Sarajevo, a prema nalazu vještaka finansijske struke Hodžić Abida.

ZAPISNIČAR                                          PREDSJEDNIK VIJEĆA

Mehremić  Minela                                       Ružić Jasenko

POUKA: Protiv ovog rješenja dozvoljena je  žalba Vrhovnom sudu Federacije BiH u roku od 3 dana od dana prijema rješenja.