Bosna i Hercegovina    Босна и Херцеговина

Sud Bosne i Hercegovine

Суд Босне и Хецеговине

  Broj: S1 3 P 034281 20 Gž     

Sarajevo, 04.03.2021. godine

     Sud Bosne i Hercegovine, u drugostepenom vijeću sastavljenom od sudija Dinke Bešlagić Čovrk kao predsjednika vijeća, Vesne Trifunović i Srete Crnjaka kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.A. iz S. ul. … kojeg zastupaju punomoćnici Emir Šahinpašić i Vedran Gavranović advokati iz Sarajeva ul. Branislava Đurđeva br. 8, protiv tužene Bosne i Hercegovine Tužilaštvo BiH zastupane po zakonskom zastupniku Pravobranilaštvu Bosne i Hercegovine, radi isplate v.s. 6.265,73 KM, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj na presudu Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 034281 19 P od 02.10.2020. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 04.03.2021. godine, donio je

P R E S U D U

Žalba se odbija i prvostepena presuda potvrđuje.

O b r a z l o ž e nj e

 Prvostepenom presudom obavezana je tužena da tužitelju na ime naknade za prekovremeni rad, rad subotom i nedjeljom i u dane koji se po zakonu smatraju državnim praznikom u periodu od 01.11.2016. do 30.09.2019. godine isplati iznos od 6.265,73 KM sa zakonskim zateznim kamatama na iznose i za periode navedene u izreci, da za navedeni period na ime tužitelja uplatiti obavezne doprinose nadležnom Fondu PIO u iznosu od 2.320,64 KM i nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.345,00 KM, sve u roku od 15 dana.

 Ovu presudu pobija tužena, blagovremeno izjavljenom žalbom, iz svih zakonom propisanih razloga. Ističe da prvostepeni sud nije savjesno i brižljivo cijenio provedene dokaze zbog čega je izveo pogrešne zaklučke i dao neodržive razloge za presudu. Usljed pogrešnog tumačenja Zakona o platama i naknadama u institucijama BiH sud je izjednačio službeno putovanje sa prekovremenim radom. Tužbom se potražuje naknada za rad u neradne dane i dane vikenda kada je tužitelj bio na službenom putovnju za koji je mu je isplaćena dnevnica. Zakon o platama i naknadama u institucijama BiH okvirno je regulisao utužene naknade koje su jasnije i preciznije definisane Pravilnikom o službenom putovanju Tužilaštva BiH, pa time zakon ne reguliše uslove i i način ostvarivanja naknada. Navedeni Pravilnik i Odluka Vijeća ministara BiH o načinu i postupku ostvarivanja prava na naknadu za prekovremi rad, rad u neradne dane, noćni rad, rad‚ nedeljom i u dane državnih praznika, uređuju predmetnu oblast i propisuju ograničenja pri ostvarivanju prava na naknadu. Predlaže da se žalba uvaži presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili da se preibanači i odbije tužbeni zahtjev, te tužitelj obaveže na naknadu troškova spora.

 Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu tužene.

 Shodno odredbama člana 188 Zakona o parničnom postupku pred Sudom BiH (Sl. glasnik BiH broj 36/04, 84/07, 58/13 i 96/16) drugostepeno vijeće je ispitalo pobijanu odluku u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povredu odredbi parničnog postupka koje uvijek utiču na donošenje zakonite i pravilne odluke, te je utvrdilo sljedeće:

 Žalba nije osnovana.

 Tužena neosnovano pobija prvostepenu presudu zbog povrede odredbi parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ovo stoga što je prvo navedeni žalbeni razlog paušalan, a nisu utvrđene povrede procesnih odredbi na koje sud pazi po službenoj dužnosti i jer je sud utvrdio sve relevantne činjenice za odlučivanje o tužbenom zahtjevu.

 Predmet konkretne parnice je zahtjev za isplatu naknade za prekovremeni rad, rad subotom i nedjeljom i u dane koji se po zakonu smatraju državnim praznikom u periodu od 01.11.2016. do 30.09.2019. godine. Među parničnim strankama je nesporno da je tužitelj sa tuženom kao poslodavcem zaključio Ugovor o radu u institucijama BiH prema kome je obavlja poslove svog radnog mjesta u punom radnom vremenu u trajanju od 40 sati sedmično raspoređenih u 5 radnih dana. Iz provednih dokaza prvostepeni sud je utvrdio ukupan broj sati koji je tužitelj imao u utuženom periodu za prekovremeni rad, rad u neradne dane i dane koji se po zakonu smatraju državnim praznikom koji je tužena evidentirala ali nije obračunala i isplatila propisanu naknadu. Među parničnim strankama je nesporno da je tužitelju evidentiran prekovremeni rad i rad u neradne dane u vrijeme kada je bio na službenom putovanju.

 Utvrđenjem ugovorenog radnog vremena na bazi sedmičnog fonda sat, te broja evidentiranog prekovremenog rada, rada subotom i nedjeljeno i u dane državnih praznika od kojih zavisi visina naknade, uz činjenicu da za ovaj rad tužena nije isplatila naknadu, prvostepeni sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, koje žalba nije ni dovela u sumnju, te u obrazloženju odluke za svoja utvrđenja sud je dao jasne i argumentovane razloge.

 Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 Prvostepeni sud je pravilno zaključio da tužitelju pripada pravo naknade za prekovremi rad, rad u neradne dane i dane državnog praznika i pored činejnice da je ovaj fond viška sati u odnosu na ugovoreno sedmično radno vrijeme ostvario za vrijeme službenog putovanja. Pri tome prvostepeni sud se pravilno pozvao na odredbu člana 50 Zakona o radu u institucijama BiH (Sl. glasnik BiH br. 26/04 sa izmjenama) koja u stavu 4 tačka l) propisuje zaposleniku pravo naknade za rad u navedenim slučajevima. Citirana odredba odnosi se na sve slučajeve kad sedmično radno vrijeme traje duže od ugovorenog fonda radnih sati ili kada se rad obavlja u neradne dane ili u dane praznika, bez ograničavanja isplate ove naknade za vrijeme trajanja službenog putovanja.

 I prema zaključku ovog vijeća tužena zakonom pripisana prava na utuženu naknadu ne može uskratiti usljed činjenice da je članom 14 stav 2 Pravilnika o službenom putovanjima u Tužilaštvima BiH od 17.08.2018. godine propisano da zaposleniku upućenom na službeno putovanje ne pripadaju utužene naknade. Budući da zakon ostvarivanje prava na naknadu nije uslovio obavljanjem rada u sjedištu poslodavca, to je podzakonski akt tužene u suprotnosti sa zakonom koji ima jaču pravnu snagu a time i prioritet u primjeni.

 Odlučujući o visini tužbenog zahtjeva prvostepeni sud je udovoljio tužbenom zahtjevu opredjeljenom prema nalazu vještaka ekonomske struke koji je zasnovan na evidenciji tužene o prekovremenom radu tužitelja, radu u neradne dane i dane državnih praznika, koji visinu naknade je utvrdio prema procentima uvećanja propisanim odredbom člana 36 Zakona o platama i naknadama u institucijama BiH (Sl. glasnik BiH br. 50/08 sa izmjenama).

 Na osnovu iznesenog drugostepeno vijeće je, primjenom odredbe člana 193 Zakona o parničnom postupku pred Sudom Bosne i Hercegovine, odbilo žalbu i potvrdilo prvostepenu presudu jer ne postoje razlozi zbog kojih je tužena pobija, kao ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

                                                            PREDSJEDNIK VIJEĆA

                                                                    S U D I J A

                                                             Dinka Bešlagić  Čovrk