Bosna i Hercegovina
Federacija Bosne i Hercegovine
KANTON SARAJEVO
KANTONALNI SUD U SARAJEVU
Broj: 09 0 U 038150 21 U
Sarajevo,21.08.2023.godine
Kantonalni sud u Sarajevu sudija Džaferović Slavica, u upravnom sporu u upravnom sporu tužitelja M.B. iz I., ulica ..., koga zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, protiv tuženog Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje/Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar, radi poništenja rješenja broj: FZ3/2/2-35-2-868-9/17 OB/MB: 1238778888 od 16.12.2020.godine, u predmetu ostvarivanja prava na novčanu naknadu za fizičku onesposobljenost, dana 21.08.2023. godine donio je
P R E S U D U
Tužba se odbija.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem tuženog, broj: FZ3/2/2-35-2-868-9/17 OB/MB:1238778888 od 16.12.2020.godine, odbijena je žalba M.B. podnesena protiv rješenja direktora Kantonalne administrativne službe u Sarajevu broj: FZ12/2/1-35-2-190889-15/15 OB/MB: 1238778888 od 20.06.2017. godine, kojim osiguraniku M.B. iz I., nije priznato pravo na novčanu naknadu zbog fizičke onesposobljenosti.
Tužbom od 21.01.2021. godine tužitelj je putem punomoćnika pokrenuo upravni spor kod ovog suda osporavajući rješenje tuženog od 16.12.2020.godine zbog ne postupanja po pravilima upravnog postupka u postupku koji je prethodio donošenju drugostepenog rješenja, nepravilne primjena zakona i nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja. U tužbi navodi da je obavljajući poslove svog radnog mjesta u MUP-u RBiH, dana 16.04.1993. godine, zarobljen i zatvoren u logor, gdje je identificiran kao pripadnik MUP-a, kojom prilikom je od pripadnika vojske HVO-a preživo strahovite torture i to: fizičko zlostavljanje, premlaćivanje, mučenje, izvođenje na strijeljanje i druge oblike nehumanog i ponižavajućeg postupanja, nakon čega je protivpravno lišen slobode i zatvoren u logor Dubravica u Vitezu. Nakon izlaska iz logora njegovo zdravstveno stanje uslijed pretrpljene torture se pogoršalo i od ogromnih stresova dijagnosticirana mu je bolest psorijaza od koje se bezuspješno liječio od 1993. godine, a u toku 2006. godine došlo je do naglog pogoršanja zdravstvenog stanja i oboljenja psorijatičnog artritisa (teškog i neizlječivog hroničnog oboljenja zglobova) od kojeg se liječio 10 godina, ali se stanje pogoršalo, tako da je 2016. godine potpuno izgubio radnu sposobnost i zadobio teški oblik invaliditeta na gotovo svim zglobovima. Pored navedenog tužitelj ima i određenih tegoba na psihičkom polju, kao što su depresija, anksioznost, nesanica, nervoza, tjeskoba i sl., a što uopće nije vještačeno, jer u postupku vještačenja nije učestvovao ljekar psihijatar. Smatra da je drugostepeni organ učinio više bitnih povreda odredaba upravnog postupka koje detaljno elaborira, te citira odredbe člana 141. Zakona o upravnom postupku F BiH, uz konstataciju da nadležni organ ne može donijeti rješenje prije nego što stranci pruži mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima na kojim treba da se temelji rješenje, a o kojim stranci nije bila dana mogućnost da se izjasni. Ističe da je prvostepeni organ pobijano rješenje zasnovao na mišljenju i nalazu vještačenja, a da tužitelju nije predočen taj nalaz i nije omogućeno da se o njemu izjasni i na isti stavi primjedbe. Tužitelj u cjelosti pobija takav nalaz i mišljenje prvostepene ljekarske komisije, kao i drugostepene ljekarske komisije koja je radila na protivzakonit način, jer je ocjenu vršio samo jedan ljekar, te zahtijeva da se izvrši ponovno vještačenje pred nadležnom ljekarskom komisijom, a koja će raditi zakonito i u punom sastavu, jer je prvostepena i drugostepena komisija radila u sastavu samo jednog ljekara. Navodi da se nepravilna primjena zakona ogleda u nepravilnoj primjeni odredbi Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju F BiH („Službene novine F BiH“, broj 29/98, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12), i odredbi člana 72. a. tog Zakona. Smatra da citirane zakonske odredbe prvostepeni organ uopće nije doveo u vezu sa odredbama člana 23. istog Zakona, posebno stav 3. istog člana. Prvostepeni organ je pogrešno primijenio materijalni propis, jer nije pravilno utvrdio šta se smatra povredom na radu, niti je uopće doveo u međusobnu vezu pravne norme koje upućuju šta se to smatra povredom na radu, te da tu potpada i bolest, koja je nastala kao posljedica više sile za vrijeme obavljanja poslova radnog mjesta ili u vezi sa njima, a prema pravnoj doktrini viša sila (vis maior) je; događaj (okolnost, činjenica) koji nastaje izvan sfere djelovanja subjekta i neovisno o njegovoj volji, ima moć jaču od moći subjekta, a ne može se predvidjeti, otkloniti ni izbjeći. Dalje je navedeno da je jasno i nedvojbeno da je tužitelj usljed više sile-ratnih događaja-zarobljavanja i odvođenja u logor, pretrpio najteži oblik torture i da je kod njega nastupila bolest u direktnoj uzročno-posljedničnoj vezi sa tim događajem, dok je obavljao poslove radnog mjesta, za vrijeme koje mu se priznaje kao poseban staž, zbog čega je predložio da sud tužbu usvoji, poništi rješenje tuženog i predmet vrati na ponovni postupak.
Tuženi je u odgovoru na tužbu istakao da ostaje u cijelosti kod osporenog rješenja broj: FZ3/2/2-35-2-868-3/17 OB/MB: 1238778888 od 05.12.2017.godine, jer smatra da je pravilno i na zakonu zasnovano i predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.
Zakonitost osporenog rješenja sud je cijenio u smislu odredbe člana 34. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine F BiH“ broj: 9/05) i odlučio kao u izreci presude iz slijedećih razloga:
Prema razlozima osporenog rješenja, tuženi je, prihvatio prvostepeno rješenje, je odbio žalbu kao neosnovana izjavljenu protiv rješenja direktora Kantonalne administrativne službe u Sarajevu, broj FZ12/2/1-35-2-190889-15/15 OB/MB: 1238778888 od 20.06.2017. godine, kojim rješenjem osiguraniku M.B. iz S. nije priznato pravo na novčanu naknadu zbog fizičke onesposobljenosti a iz razloga jer je u postupku koji je prethodio rješavanju žalbe pribavljen nalaz i mišljenje Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo-Odjeljenje za drugostepeni postupak broj: DOV-FO-P-SA-11/17 od 10.10.2017. godine u kojem se navodi da su pravilni nalaz, ocjena i mišljenje prvostepenog organa vještačenja broj: FO-P-Sa-36717 od 22.05.2017. godine sa kojim su saglasni, tj. fizička onesposobljenost ne postoji prema Zakonu o vrstama i procentima fizičke onesposobljenosti. U napomeni nalaza, ocjene i mišljenja drugostepenog organa vještačenja navedeno je da se invaliditet, kao i druga prava po osnovu ratnih događanja mogu ostvariti putem ratnog vojnog invaliditeta. Tuženi je, imajući u vidu citirani nalaz, ocjenu i mišljenje drugostepenog organa vještačenja, našao da je prvostepeni organ pravilno postupio kada žalitelju nije priznao pravo na novčanu naknadu zbog fizičke onesposobljnosti. Postupjući u izvršenju presude ovog suda broj 09 0 U 030058 18 U od 29.10.2020. godine, tuženi navodi da je odredbom člana 72a. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ( „Službene novine F BiH” broj: 29/98 do 55/12 ) propisano je da pravo na novčanu naknadu za fizičku onesposobljenost stiče osiguranik čija je fizička onesposobljenost u iznosu od najmanje 30% nastala kao rezultat povrede na radu ili bolesti uzrokovane radom .
Imajući u vidu nalaz, ocjenu i mišljenje drugostepenog organa vještačenja broj: DOV-FO-P-SA-11/17 od 10.10.2017. godine, ovaj organ nalazi da je prvostepeni organ, pravilno postupio kada žalitelju osporenim rješenjem nije priznao pravo na novčanu naknadu zbog fizičke onesposobljenosti u smislu citirane zakonske odredbe.
Odredbom člana 98. Stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine F BiH", broj: 29/98 do 55/12) propisano je, da se u slučaju kada je za rješavanje o pravu iz penzijskog i invalidskog osiguranja potrebno utvrditi invalidnost i potpunu nesposobnost za privređivanje, nosilac osiguranja donosi rješenje o pravima po osnovu tih činjenica utvrđenih na osnovu nalaza, ocjene i mišljenja Instituta za medicinsko vještačenje, dok je odredbama člana 98. stav 3. istog Zakona propisano da se pravilima i drugim općim aktima tog stručnog organa, u skladu sa Zakonom i drugim propisima, ureduju osnovna pitanja u vezi postupka i kriterija medicinskog vještačenja, sastav i nadležnost stručnih timova i druga pitanja u vezi postupka medicinskog vještačenja.
Kako je aktima stručnih organa medicinskog vještačenja ( koji su u smislu člana 98. Zakona jedini mjerodavni za utvrđivanje činjenice postojanja fizičke onesposobljenosti i uzroka iste), utvrđeno da kod žalitelja fizička onesposobljenost ne postoji prema Zakonu o vrstama i procentima fizičke onesposobljenosti, to jasno proizilazi da je neosnovan navod žalitelja da povrede koje je žalitelj pretrpio uslijed ratnih dejstava imaju smatrati uzrok nastanka fizičke onesposobljenosti. Nadalje, postupak vještačenja radne sposobnosti povodom utvrđivanja invalidnosti provodi se po propisima navedenog stručnog organa- Institut za medicinsko vještačenje, koji je, s tim u vezi, donio Pravilnik o kriterijima postupku medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja („Službene novine F BiH, broj: 6/10).Navedenim Pravilnikom nije predviđeno da je organ koji vodi postupak utvrđivanja invalidnosti dužan održati usmenu javnu raspravu, zbog čega tuženi smatra neosnovanim navode žalitelja kojima se tvrdi da je povodom izostanka usmene rasprave došlo do povrede pravila upravnog postupka, odnosno člana 141. Zakona o upravnom postupku („Službene novine F BiH”, broj:2/98 i 48/99). Nadalje, odredbom člana 47. navedenog Pravilnika propisano je, da nakon završenog postupka medicinskog vještačenja, Institut jedan primjerak Nalaza, ocjene i mišljenja dostavlja ovom Zavodu kao podnosiocu zahtjeva za vršenje medicinskog vještačenja, a ne osiguraniku. S tim u vezi potrebno je ukazati i na odredbu člana 26. Pravilnika o ocjenjivanju radne sposobnosti u penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine F BiH", broj: 24/02 i 48/04) kojim je propisano da se nalaz, ocjena i mišljenje stručnog organa u prvom stepenu nakon izvršene kontrole ovjeren i potpisan, ulaže u predmet osiguranika i dostavlja nadležnoj službi za rješavanje o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja u drugom stepenu, te člana 31. navedenog Pravilnika, prema kojem se nalaz, ocjena i mišljenje stručnog organ u drugom stepenu nakon izvršene kontrole dostavlja organu iz člana 27. Stav 1. ovog Pravilnika zajedno sa predmetom, tako da je neosnovan navod žalitelja da je nadležni organ bio dužan da mu dostavi nalaz, ocjenu i mišljenje drugostepenog organa vještačenja, kako bi se na isti izjasnio.(Ovakav Stav zauzeo je i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine u svojoj presudi, broj: 08 0 U 00246516 Uvp od 27.02.2020. godine). Pored navedenog, tuženi ističe, da su oba organa medicinskog vještačenja imala u vidu cjelokupnu medicinsku dokumentaciju žalitelja, pri čemu su u radu oba organa, učestvovali organi odgovarajuće specijalnosti, tako da ovaj organ nije imao nikakvog opravdanog razloga da sumnja u objektivnost navedenih nalaza, a posebno nalaza drugostepenog organa vještačenja, kao najvišeg stručnog organa u ovoj oblasti.
Shodno navedenom postupak vještačenja radne sposobnosti povodom utvrđivanja postojanja fizičke onesposobljenosti kod žalitelja radi ostvarivanja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, proveden je u skladu da odredbama Pravilnika o kriterijima i postupku medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja, kao i odredbama Zakona, tako da je osporeno rješenje pravilno i na zakonu zasnovano, a žalba neosnovana.
Tužba nije osnovana.
Odredbom člana 72a. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ( „Službene novine F BiH” broj: 29/98 do 55/12 ) propisano je da pravo na novčanu naknadu za fizičku onesposobljenost stiče osiguranik čija je fizička onesposobljenost u iznosu od najmanje 30% nastala kao rezultat povrede na radu ili bolesti uzrokovane radom
Odredbom člana 1. Zakona o vrstama i prirodi fizičkih onesposobljenosti („Službene novine Federacije BiH”, broj 44/07) je propisano da se ovim Zakonom utvrđuju vrste i procenti fizičkih onesposobljenosti na osnovu kojih se stiče pravo na novčanu naknadu, u skladu sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju.
Odredbom člana 98. Stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine F BiH", broj: 29/98 do 55/12) propisano je, da se u slučaju kada je za rješavanje o pravu iz penzijskog i invalidskog osiguranja potrebno utvrditi invalidnost i potpunu nesposobnost za privređivanje, nosilac osiguranja donosi rješenje o pravima po osnovu tih činjenica utvrđenih na osnovu nalaza, ocjene i mišljenja Instituta za medicinsko vještačenje, dok je odredbama člana 98. stav 3. istog Zakona propisano da se pravilima i drugim općim aktima tog stručnog organa, u skladu sa Zakonom i drugim propisima, uređuju osnovna pitanja u vezi postupka i kriterija medicinskog vještačenja, sastav i nadležnost stručnih timova i druga pitanja u vezi postupka medicinskog vještačenja.
Dakle, postupak vještačenja radne sposobnosti povodom utvrđivanja invalidnosti provodi se po propisima navedenog stručnog organa - Institut za medicinsko vještačenje, koji je, s tim u vezi, donio Pravilnik o kriterijima i postupku medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja („Sl. novine F BiH”, broj: 6/10).
Prema činjeničnom stanju spisa u konkretnom slučaju, nalaz ocjena i mišljenje Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo -odjeljenje za drugostepeni postupak broj: DOV-FO-P-SA-11/17 od 10.10.2017. godine u kojem se navodi da su pravilni nalaz, ocjena i mišljenje prvostepenog organa vještačenja broj: FO-P-Sa-36717 od 22.05.2017. godine sa kojim su saglasni, tj. fizička onesposobljenost ne postoji prema Zakonu o vrstama i procentima fizičke onesposobljenosti - fizička onesposobljenost ne postoji. U obrazloženju citiranog nalaza, ocjene i mišljenja drugostepenog organa vještačenja navedeno je da konstatovano stanje utvrđeno neposrednim pregledom, uvidom u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, nije izraženo u tolikoj mjeri, da bi kod imenovanog postojala fizička onesposobljenost po Zakonu o vrstama i procentima fizičkih onesposobljenosti. Kako kod tužitelja ne postoji fizička onesposobljenost to mu i ne pripada novčana naknada po osnovu iste, kako to ispravno zaključuju organi.
Pravilnikom o kriterijima i postupku medicinskog vještačenja zdravstvenog stanja („Sl. novine F BiH”, broj: 6/10) nije predviđeno da organ koji vodi postupak utvrđivanja invalidnosti dužan održati usmenu javnu raspravu, tako da je neosnovan navod žalbe da je povodom izostanka usmene rasprave došlo do povrede pravila upravnog postupka, odnosno člana 141. Stav 3. Zakona o upravnom postupku („Sl. novine F BiH”, broj:2/98 i 48/99).
Isto tako, članom 47. citiranog Pravilnika propisano je da nakon završenog postupka medicinskog vještačenja, Institut jedan primjerak Nalaza, ocjene i mišljenja dostavlja Zavodu kao podnosiocu zahtjeva za vršenje medicinskog vještačenja, a ne osiguraniku.
Po ocjeni ovoga suda nedostavljanje ljekarskog nalaza ne može utjecati na rješenje ove upravne stvari, jer se radi o nedostacima postupka iz člana 237. stav 2. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 2/98 i 48/99. Iz naprijed navedenih razloga nemaju uticaja na drugačije rješenje ove upravne stvari prigovori tužioca da su povrijeđene odredbe člana 7. i 8. Zakona o upravnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 2/98 i 48/99), odnosno načelo materijalne istine i načelo saslušanja stranke, jer su u postupku utvrđene sve činjenice koje su od važnosti za donošenje pravilnog rješenja, a pri tom su oba nalaza donesena nakon ličnog pregleda tužitelja i cijenjena je sva dostupna dokumentacija.
Prema svemu navedenom, po ocjeni ovog suda, pravilno je i na zakonu zasnovano osporeno rješenje, jer je osporeno rješenje pravilno doneseno na osnovu nalaza i mišljenja drugostepene ljekarske komisije (najvišeg stručnog - medicinskog -organa vještačenja u predmetnoj oblasti), čiji nalaz i mišljenje predstavlja relevantan dokaz da kod tužitelja ne postoji fizička onesposobljenost, to mu i ne pripada novčana naknada po osnovu iste .
Iz navedenih razloga, ovaj sud je primjenom odredaba člana 36. stav 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučio kao u izreci ove presude.
S U D I J A
Slavica Džaferović
POUKA: Protiv ove presude žalba se ne može izjaviti.