Bosna i Hercegovina
Federacija Bosne i Hercegovine
TUZLANSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U TUZLI
BROJ: 32 0 Ps 171903 20 Ps 3
Tuzla, 04.06.2021.godine
Općinski sud u Tuzli, sudija Biljana Novak, u pravnoj stvari tužioca „HELIOS BH“ d.o.o. Mostar, Ul. Put za Aluminij b.b., kao pravno sljednik „HG TRADE BH“ d.o.o. Čapljina., zastupanog po punomoćnici Maji Glišić, advokatu u Advokatskom društvu „Marić &Co“ d.o.o. Sarajevo, Ulica Mehmeda Spahe broj 26., protiv tuženog „BBL“ d.o.o. Tuzla, ulica Albina Herljevića broj 14., zastupanog po punomoćniku Suadu Srni, advokatu iz Tuzle, radi naplate duga, v.sp. 728.388,34 KM, dana 05.05.2021.godine u prisustvu punomoćnika parničnih stranaka zaključio je ročište za glavnu raspravu, a dana 04.06.2021.godine donio je slijedeću
P R E S U D U
ODBIJA SE tužbeni zahtjev tužioca koji glasi:
„Obavezuje se tuženi da tužiocu na ime duga isplati iznos od 306.597,32 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 22.05.2011. godine pa sve do dana konačne isplate, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude.“
OBAVEZUJE se tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.618,90 KM u roku od 30 dana od dana donošenja presude.
Preko dosuđenog iznosa troškova parničnog postupka tuženi se odbija.
O b r a z l o ž e nj e
Dana 11.07.2013.godine, tužilac – protivtuženi ( u daljem tekstu samo tužilac ) „HG Trade BH“ d.o.o. Čapljina je ovom sudu podnio tužbu protiv tuženog – protivtužioca ( u daljem tekstu samo tuženi ) „BBL“ d.o.o. Tuzla, radi naplate duga. U tužbi tužilac navodi da je tužilac, odnosno preduzeće „Chromos boje i lakovi“ d.o.o. Mostar, koje je kasnije pripojeno tužiocu, tuženom isporučivao robu, za isporučenu robu ispostavio otpremnice i odgovarajuće račune. U periodu od februara 2011.godine do decembra 2012.godine tužilac je tuženom isporučio robe u ukupnoj vrijednosti od 728.388,34 KM na koju tuženi nije imao primjedbi. Kako tuženi nije, ni poslije nekoliko opomena za plaćanje platio račune, to tužilac u konačno preciziranom tužbenom zahtjevu iz pismenog podneska predatog na pripremnom ročištu održanom 26.08.2014.godine predlaže da sud donese presudu kojom će obavezati tuženog da tužiocu na ime glavnog duga isplati iznos od 717.441,72 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od padanja tuženog u docnju po svakom pojedinom računu, kako je to tužilac opredijelio, pa do isplate, te da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka.
U odgovoru na tužbu, u pismenom podnesku od 18.11.2013.godine, tuženi je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužioca u cijelosti. Tuženi navodi da mu tužilac a ni pripojeno društvo „Chromos boje i lakovi“ d.o.o. Mostar nikada nije isporučio robu navedenu u računima i otpremnicama koje su dostavljene kao prilog uz tužbu, kao i da tuženi nikada nije primio robu navedenu u otpremnicama. Tuženi navodi i to da on nikada od tužioca nije ni naručio tj. tražio da mu isporuči robu koja je navedena u računima koji su predmet tužbenog zahtjeva. Osim toga, tuženi posebno osporava račune broj 11/11 od 22.05.2011.godine, broj 12/11 od 22.05.2011.godine, broj 13/11 od 22.05.2011.godine i broj 14/11 od 22.05.2011.godine navodeći da obzirom da je tužilac dostavio dokaz - rješenje o registraciji broj Tt-O-364/11 od 25.04.2011.godine kojim je ovo preduzeće pripojeno tužiocu, tuženom nije jasno kako je tužilac mogao preuzeti navedena prava i obaveze nakon izvršenog pripajanja 25.04.2011.godine a računi su ispostavljeni nakon toga tj. 22.05.2011.godine. S toga tuženi smatra da tužilac nije niti mogao a niti isporučio tuženom robu po navedenim računima. Tuženi je osporio i potraživanje tužioca po izdatim knjižnim obavijestima broj 494/12 od 30.09.2012.godine i broj 710/12 od 31.12.2012.godine obzirom da je istim tužilac obračunao tuženom kamatu a na što nema pravo a niti ima pravo na naplatu kamate na kamatu. U odgovoru na tužbu tuženi je naveo da je tužbeni zahtjev tužioca neprecizan obzirom da se navedeno potraživanje i datumi dospjelosti ne mogu na jasan i nedvosmislen način povezati sa osnovom iz kog bi trebalo da proizilaze ta potraživanja odnosno sa odgovarajućim ugovorom ili računom. Tuženi je predložio da sud tužbeni zahtjev tužioca u cijelosti odbije kao neosnovan.
Dana 30.05.2014.godine tuženi je uložio protivtužbu u kojoj navodi da tužilac tužbom potražuje od tuženog isplatu iznosa od 728.388,34 KM na ime navodno isporučene robe a da je tuženi u cilju prevazilaženja nastalih problema te postizanja dogovora o povlačenju neosnovano podignute tužbe pristao na zahtjev tužioca da mu tužilac isporuči određenu robu. Tuženi je pristao na navedenu isporuku robe isključivo na osnovu izjave ovlaštenog predstavnika tužioca da će robu platiti u roku od 7 dana od dana ispostavljanja računa te da će neosnovano podignutu tužbu za iznos od 728.388,34 KM povući. U skladu sa navedenim, a na osnovu narudžbenice tužioca broj 1598/2013 od 02.12.2013.godine, tuženi je tužiocu isporučio robu, za koju je ispostavio i otpremnice broj 1598/2013 i 772/2013 od 02.12.2013.godine, koje je ovlašteni predstavnik tužioca potpisao, te je nakon toga tuženi ispostavio tužiocu i račun broj I01-001-1598/2013 od 09.12.2013.godine na iznos od 182.387,73 KM. Kako tužilac ni nakon opomena navedeni dug nije platio, to tuženi predlaže da sud donese presudu kojom će obavezati tužioca da tuženom na ime duga za isporučenu robu isplati iznos od 182.387,73 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 08.01.2014.godine pa do isplate, te da tuženom naknadi troškove parničnog postupka.
U odgovoru na protivtužbu, u pismenom podnesku od 03.07.2014.godine, tužilac navodi da istu u cijelosti osporava. Tužilac navodi da je u svrhu umanjenja iznosa od 728.388,34 KM koji iznos tuženi duguje tužiocu za isporučenu robu, potpisao sa tuženim sporazum dana 02.12.2013.godine kojim je dogovoreno da će se izvršiti povrat robe od strane tuženog te da u skladu sa odredbom člana 2. sporazuma ugovorne strane treba da izvrše zajednički pregled i brojanje robe radi utvrđivanja brojnog stanja a sve samo u svrhu umanjenja ukupnog dugovanja tuženog prema tužiocu. Tuženi, koji je nekoliko puta pozvan, nije pristupio pregledu robe, te je tužilac izvršio popis i povrat robe u ukupnoj vrijednosti od 122.221,75 KM, s tim da je vrijednost robe u skladu sa sporazumom iskazana po nabavnim cijenama. Tužilac dakle, navodi da se u konkretnom slučaju radi o povratu robe a ne o kupoprodaji, te tužilac predlaže da sud protivtužbeni zahtjev tuženog u cijelosti odbije kao neosnovan.
Dana 11.03.2015.godine pod brojem 32 0 Ps 171903 13 Ps donesena je presuda kojom je u stavu jedan, alineja jedan obavezan tuženi da tužiocu na ime duga isplati iznos od 410.377,32 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11.07.2013.godine pa do isplate, u roku od 30 dana od dana donošenja presude, a u alineji dva stava jedan, tužilac je preko dosuđenog iznosa tužilac odbijen.
Stavom dva presude obavezan je tužilac da tuženom na ime duga isplati iznos od 182.387,73 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 08.01.2014.godine pa do isplate, u roku od 30 dana od dana donošenja presude, a stavom tri da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu do 1.689,05 KM, u roku od 30 dana od dana donošenja presude.
Odlučujući o žalbama tužioca i tuženog Kantonalni sud u Tuzli je dana 04.12.2017.godine, pod brojem 32 0 Ps 171903 15 Pž, donio presudu kojom je žalba tuženog uvažena i prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu stava jedan, alineja prva izreke preinačena, tako što je tužilac odbijen sa tužbenim zahtjevom da mu tuženi na ime duga isplati iznos od 410.377,32 KM, sa pripadajućim kamatnim zahtjevom, a žalba tužioca je djelimično uvažena i prvostepena presuda u odbijajućem dijelu za iznos od 306.597,12 KM, kao i u odluci o troškovima postupka, ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
U dijelu odluke o protivtužbenom zahtjevu tuženog ( stav II izreke presude ) prvostepena presuda je potvrđena.
Odlučujući o reviziji tužioca Vrhovni sud F BiH je dana 03.03.2020.godine pod brojem 32 0 Ps 171903 18 Rev donio presudu kojom je revizija tužioca odbijena.
U ponovnom postupku tužilac je na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 05.05.2021.godine uredio tužbu na način da je kao tužioca označio „HELIOS BH“ d.o.o. Mostar, Ul. Put za Aluminij b.b., kao pravno sljednik „HG TRADE BH“ d.o.o. Čapljina, te precizirao tužbeni zahtjev na potraživanje iznosa od 306.597,32 KM, te naveo da ostaje kod svih tvrdnji iznesenih tokom ranije vođenog postupka..
Tuženi je, u ponovnom postupku, naveo da ostaje u cijelosti kod svih navoda iz odgovora na tužbu
Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužioca, a postupajući po uputama Kantonalnog suda Tuzla, sud je u ponovnom postupku proveo ročište za glavnu raspravu, na kom su provedeni slijedeći dokazi:
Izvršen je uvid i čitanje slijedećih isprava – rješenja o registraciji Općinskog suda u Mostaru broj Tt-O-346/11 od 25.04.2011.godine, opomene pred tužbu od 05.07.2013.godine, fax - dopis iz jula 2012.godine, februara 2012., marta 2013.godine, aprila 2013.godine, marta 2012.godine, septembra 2012.godine, aprila 2012.godine, maja 2012.godine, decembra 2012.godine, maja 2013.godine, juna 2013.godine, februara 2014.godine, marta 2014.godine, računa broj 11/11 od 01.02.2011.godine, računa broj 12/11 od 01.02.2011.godine, računa broj 13/11 od 01.02.2011.godine, računa broj 14/11 od 01.02.2011.godine, obračuna kamata broj 107 od 31.12.2012.godine, izvoda otvorenih stavki sa danom 31.12.2012.godine, izvoda otvorenih stavki kupca za period do 09.07.2013.godine, rješenja o registraciji Općinskog suda Tuzla broj 032-0-Reg-11-000457 od 10.03.2011.godine, Ugovora broj 1/1/2011, kartice poslovnog partnera od 01.01.2013.godine do 09.07.2013.godine, platežne garancija NLB Banke d.d. Tuzla broj 103580366, dopune I platežne garancije broj 103580366, dopune II platežne garancije broj 103580366, popisa robe 11.02.2014.godine - povrat od BBL-a, specifikacije proizvoda koji su još u roku da bi se pokušali prodati - BBL stanje roba u roku 10.02.2014.godine, dopisa tužioca od 18.03.2014. sa specifikacijom, dopisa tužioca od 11.04.2014.godine - očitovanje na dopis od 08.04.2014.godine, dopisa punomoćnika tuženog od 03.04.2014.godine - očitovanje na opomenu pred tužbu od 25.03.2014.godine, narudžbenice broj 1598/2013 od 02.12.2013.godine, otpremnice broj 1598/2013 od 02.12.2013.godine, otpremnice broj 772/2013 od 02.12.2013.godine, sporazuma od 02.12.2013.godine, rješenja o registraciji Tt-0-364/11 od 25.04.2011.godine i izvoda otvorenih stavki od 09.07.2013.godine, knjižne obavijesti broj 494/12 od 30.09.2012.godine i broj 710/12 od 31.12.2013.godine.
Obzirom da je tužilac dokazao da je ispunjen uslov iz člana 102. stav 2. Zakona o parničnom postupku, usvojen je prijedlog tužioca da se kao dokaz provede uvid i čitanje rješenja o izmjenama podataka Općinskog suda Mostar od 28.12.2020. godine i 14.02.2020. godine.
Odbijen je prijedlog punomoćnice tužioca da se kao dokaz provede vještačenje po vještaku ekonomske struke na okolnost visine opredijeljenog tužbenog zahtjeva sa zadatkom da vještak na temelju dokumentacije u spisu, te dokumentacije parničnih stranaka utvrdi visinu duga tuženog prema tužiocu a na osnovu računa koji su predmet tužbenog zahtjeva, obzirom da sud zaključuje da za ovakav prijedlog nisu ispunjeni uslovi iz čl. 102. stav 2. Zakona o parničnom postupku1.
Naime obrazloženje punomoćnice tužioca, da tužilac takav zahtjev nije istakao najkasnije na pripremnom ročištu jer da je punomoćnik tužioca zastupanje u ovom predmetu preuzeo u fazi revizionog postupka, tako da nije ni predlagao dokaze na pripremnom ročištu, ne predstavlja objektivni razlog zbog kog tužilac takav prijedlog za provođenje dokaza nije postavio na pripremnom ročištu.
Na temelju savjesne i brižljive ocjene svih dokaza zajedno, kao i svakog dokaza pojedinačno, a shodno odredbi člana 8. Zakona o parničnom postupku odluku kao u izreci presude sud je donio iz sljedećih razloga:
Predmet spora po tužbenom zahtjevu tužioca je dug tuženog po računima broj 11/11 , 12/11, 13/11 i 14/11 svi od 01.02.2011.godine kojima je tužilac tuženom fakturisao robu a na temelju poslovnog odnosa.
Odlučujući o spornim činjenicama, odnosno o osnovanosti potraživanja iznosa od 306.597,32 KM utvrđeno je slijedeće:
Na temelju uvida u rješenje o registraciji Općinskog suda u Mostaru broj Tt-0-346/11 od 25.04.2011.godine utvrđeno je da nije osnovan prigovor tuženog da tužilac nije pravni sljednik preduzeća „Chromos“ boje i lakovi d.o.o. Mostar, koje je izdalo sporne račune broj 11/11, 12/11,13/11 i 14/11, obzirom da su tim rješenjem u sudski registar kod subjekta upisa „HG Trade BH“ d.o.o. Čapljina upisani podaci o pripajanju društva „CHROMOS“ boje i lakovi d.o.o. Mostar društvu „HG Trade BH“ d.o.o. Čapljina, te da je u napomeni stoji naznačeno da je to društvo pravni sljednik pripojenog društva i da preuzima sva prava i obaveze pripojenog društva. Rješenjem istog suda broj Tt-0-93/20 od 14.02.2020.godine kod subjekta upisa „HELIOS BH“ d.o.o. izvršen upis izmjene sjedišta društva iz Čapljine u Mostar, a rješenjem od 28.12.2020.godine povećan je temeljni kapital društva.
Nadalje, iz naprijed navedenih dokaza, prije svega platežne garancije broj 103580366 koju je NLB banka d.d. Tuzla izdala dana 22.06.2012.godine proizilazi da je tačna tvrdnja tužioca da je sa tuženim bio u poslovnim odnosima, odnosno da je tužilac tuženom isporučivao robu. Ovo stoga što se u istoj navodi da je banka upoznata da je tužilac sa tuženim zaključio dana 11.03.2011.godine Ugovor broj 1/1/2011 čiji je predmet kupoprodaja proizvoda iz programa proizvodnje tvrtke Chromos i Belinka za tržište Tuzlanskog kantona i dijela RS, da će plaćanje po navedenom ugovoru biti osigurano bakarskom garancijom na temelju koje se banka obavezala platiti na prvi poziv, bilo koji iznos do iznosa od 200.000,00 KM, pod uslovom da
te da garancija važi od 22.12.2012.godine, s tim da je rok važenja bankarske garancije produžen do 22.03.20113.godine – dopuna I platežne garancije broj 103580366 od 22.06.2012.godine;
po kojoj garanciji je tužilac naplatio iznos od 200.000,00 KM kako je to evidentirano u izvodu otvorenih stavki za period 01.01.2013.godine do 09.07.2013.godine gdje je pod datumom 08.07.2013.godine evidentiran 2iskup po garanciji 103580366“ u iznosu od 200.000,00 KM.
Osim navedenog, napominje se da je presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 171903 15 Pž od 04.12.2017.godine potvrđen je zaključak prvostepenog da su parnične stranke bile u međusobnom poslovnom odnosu i da su imale zaključen usmeni ugovor o kupoprodaji u smislu odredbe člana 454. Zakona o obligacionim odnosima2 kako je to presudom od 11.03.2015.godine prvostepeni sud obrazložio.
Međutim, sud nije mogao na jasan i nedvosmislen način utvrditi da je tužilac tuženom stvarno isporučio robu po računima broj 11/11, 12/11, 13/11 i 14/11 svi ispostavljeni dana 01.02.011.godine.
Ovo stoga što:
Kako dakle, ne postoji identitet računa koji su predmet tužbenog zahtjeva sa računima koji se u knjigovodstvenoj evidenciji tužioca vode kao neplaćeni računi, a kod činjenice da tužilac nije, najkasnije na pripremnom ročištu predložio druge dokaze na temelju kojih bi se utvrdila osnovanost potraživanja tužioca, to je sud i pored nesporne činjenice da su tužilac i tuženi bili u poslovnim odnosima i da je tužilac tuženom isporučivao robu, tužbeni zahtjev tužioca odbio kao neosnovan.
Da tužilac nije dokazao da je tuženom isporučio robu utvrđeno je i na temelju izjava zastupnika tužioca D.R. i svjedoka S.H. i I.M..
Svjedok D.R., direktor tužioca je u svojoj izjavi naveo daje jedna od bitnih stavki kod sklapanja ugovora o distribuciji Helios grupe, od samog naručivanja do isporuke, gdje se narudžba radi u elektronskom obliku, jer HG Trade je firma koja samo papirološki obrađuje poslove za Helios grupu na području BH, da narudžba ide u elektronskom obliku, prosljeđuje se u fabriku, fakture idu u HG Trade, a roba direktno iz fabrike do distributera, da su isporuke isključivo šleperski i može biti 1 do 3 distributera na istom šleperu, da ne zna zašto narudžbenice tuženog u konkretnom slučaju nisu dostavljene, a po njemu nema razloga da se ne dostave, da je za tuženog robu transportovala logistika u HG Trade BH d.o.o Čapljina koja dogovara i prevoznika i prati komplet ciklus od narudžbe od distributera, do proizvođača firme u grupi, do prevoznika špeditera i istovara i cijeli ciklus ima komplet prateću dokumentaciju, da ne zna šta je u spisu i šta je dostavljeno odnosno šta nije, a ako nešto fali od prateće dokumentacije da se to može dostaviti, te kako roba ide direktno distributeru ( kupcu ) u konkretnom slučaju neko i BBL ( tuženi ) morao je na pratećoj dokumentaciji prevoznika potpisati da je robu preuzeo i taj potpis je na CMR-u tj. Međunarodnom tovarnom listu, da u principu tuženi nije morao potpisati otpremnicu, jer da je njima dovoljan potpis na CMR da je roba na destinaciji i da je roba isporučena distributeru.
Svjedok S.H., koji je obavljao poslove direktora prodaje Helios grupe do februara 2014. godine u svojoj izjavi je naveo da su oni imali poseban način isporuke robe distributerima, da je svako od distributera po protokolu ponašanja morao poslati HG Trade narudžbu gdje tačno piše šta mu treba, ta se narudžba obradi kod HG Trade u njihovom softveru, prilagodi informacionom sistemu Heliosa i onda se narudžba proslijedi, ovaj put u Cromos Belinka. Oni prave komision robe, ta roba se isporučuje sa našim ugovorenim prevoznicima distributeru, a HG trade na dan dolaska robe šalje faksom ili i-melom fakturu za tu robu koja je prispjela i po tom računu se izvrši prijem robe, a kao pismeni trag o toj narudžbi u sistemu, šoferu se nekad potpiše carinski dokument.
Svjedok I.M., zaposlen u Cromos boje i lakovi d.d. Zagreb naveo je da je tuženi BBL slao narudžbe tužitelju HG Trade, a tužitelj je slao Cromosu i na temelju HG-ove narudžbe su isporučivali robu, sve fakture su išle na HG Trade, a prema narudžbi koju je HG Trade dao, mjesto isporuke bilo je ili Banja Luka, gdje je distributer Centrum ili Konjic gdje se takođe nalaze njihovi distributeri, ili u Tuzli, a služba izvoza je radila dispozicije i određivala mjesto istovara.
Cijeneći materijalnu dokumentaciju u vezi sa izjavama zastupnika tužioca i svjedoka sud je potvrdio svoj zaključak da tužilac nije predočio dokaze o tome da je temeljem spornih računa izvršio isporuku robe tuženom.
Obzirom na naprijed utvrđeno činjenično stanje sud nije posebno obrazlagao ni provedeni dokaz vještačenja po vještaku grafologu Ismetu Katani, dipl.kriminal., čiji zadatak je bio da se izjasni da potpis na spornom Izvodu otvorenih stavki sa danom 31.12.2012.godine nije niti potpis zakonskog zastupnika E.B. a niti ovlaštenog računovođe E.M., jer je sud kako je to naprijed i navedeno visinu tužbenog zahtjeva tužioca utvrdio na temelju predočenih računa a ne predmetnog izvoda otvorenih stavki ( potpis lica ovlaštenog za zastupanje ili drugog ovlaštenog lica na izvodu otvorenih stavki, koji sam po sebi predstavlja usaglašavanje knjigovodstvenog stanja potraživanja između tužitelja i tuženog, odlučujući je kod ocjene prigovora priznanja duga ili zastare ali ne i kod utvrđenja činjenice postojanja poslovnog odnosa ). Nije posebno obrazlagan ni provedeni dokaz vještačenja po vještaku ikt struke Harisu Hamidović, dipl. ing. el. od 21.10.2014.godine.
Također, sud je isprave koje je tuženi proveo kao dokaz a to su narudžbenica broj 1598/2013 od 02.12.2013.godine, otpremnica broj 1598/2013 od 02.12.2013.godine, otpremnica broj 772/2013 od 02.12.2013.godine, sporazum, knjižne obavijesti broj 494/12 od 30.09.2012.godine i broj 710/12 od 31.12.2013.godine, cijenio te utvrdio da iste nisu u vezi sa predmetom spora ( tuženi je tim ispravama dokazivao protivtužbeni zahtjev o kom je pravomoćno odlučeno ).
Na temelju naprijed iznesenog a u skladu sa članom 126. Zakona o parničnom postupku tužilac je odbijen sa tužbenim zahtjevom u cijelosti.
U skladu sa članom 383., 386. i 396. Zakona o parničnom postupku i obzirom da je tuženi u cijelosti uspio i sa protivtužbenim zahtjevom te da je tužbeni zahtjev tužioc au cijelosti odbijen, sud je obavezao tužioca da tuženom naknadi troškove parničnog postupaka u iznosu od 8.618,90 KM.
Troškove tuženog čini nagrada punomoćniku tuženog: za sastav odgovora na tužbu iz pismenog podneska od 18.11.2013.godine u iznosu od 836,00 KM, za sastav protivtužbe iz pismenog podneska od 30.05.2014.godine u iznosu od 835,00 KM, za zastupanje tuženog na pripremnom ročištu od 04.06.2014.godine u iznosu od 827,00 KM, za zastupanje tuženog na pripremnom ročištu od 26.08.2014.godine u iznosu od 826,00 KM, za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu 11.12.2014.godine u iznosu od 840,00 KM, za zastupanje na nastavku ročišta za glavnu raspravu od 11.02.2015.godine u iznosu od po 840,00 KM, za sastav žalbe na prvostepenu presudu od 16.04.2015. godine u iznosu od 833,00 KM i za zastupanje na ročištu za glavnu raspravu od 05.05.2021. godine u iznosu od 970,00 KM.
Ukupno troškovi punomoćnika tuženog iznose 6.807,00 KM.
Troškove tuženog čini i opredijeljeni iznos od 900,00 KM na ime predujma troškova vještačenja po vještaku finansijske, informaciono-komunikacijske i grafološke struke, a koji iznos je tuženi predujmio dana 09.09.2014.godine ( mada je tuženi na ime predujma troškova vještačenja uplatio iznos od 950,00 KM ali sud nije odlučivao preko postavljenog zahtjeva ).
Troškove tuženog čini i iznos od 911,90 KM na ime sudske takse na presudu.
Tuženi je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka na ime nagrade za sastav odgovora na žalbu na prvostepenu presudu od 16.04.2015. godine, obzirom da ti troškovi nisu bili nužni i za iznos od 1.820,95 KM na ime sudske takse na odgovor na tužbu obzirom da u spisu ne postoji dokaz da je ista plaćena.
Visina nagrade punomoćniku tuženog određena je u skladu sa Zakonom o izmjeni Zakona o advokaturi u F BiH3 i prema prosječnoj neto plaći u mjesecu u kojem je svaka pojedina radnja poduzeta, iz kog razloga je tuženi preko dosuđenog iznosa nagrade odbijen. Visina sudske takse određena je u skladu sa Zakonom o sudskim taksama TK4.
Biljana Novak
POUKA:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 30 dana.
Za tužioca rok za žalbu počinje teći od dana prijema prepisa
a za tuženog od dana donošenja. Žalba se podnosi
Kantonalnom sudu u Tuzli putem ovog suda u 3 ( tri ) primjerka.
1 Sl. novine F BiH broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15
2 Sl. list SFRJ broj 29/78, 39/85 i 57/89, Sl. list SR BiH broj 2/92, 13/93 i 13/94 i Sl. novine F BiH broj 29/03 i 42/11