BOSNA I HERCEGOVINA
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
ZENIČKO-DOBOJSKI KANTON
OPĆINSKI SUD U VISOKOM
Broj: 41 0 K 074648 20 K 2
Visoko, 13.04.2021.g.
U IME FEDERACIJE BIH
Općinski sud u Visokom, sudija Elbisa Rovčanin uz sudjelovanje zapisničara Salošević Jasmine u krivičnom predmetu protiv optuženih A.D., M.D., B.K., Z.T., E.M., K.K., zbog krivičnog djela i to: A.D. i M.D., pod tačkom 1. krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1.u vezi sa članom 31. KZ FBiH, Z.T., E.M. i K.K., pod tačkom 2. krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1.u vezi sa članom 31. KZ FBiH, B.K. pod tačkom 1. i 2. produženo krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. vezi sa članom 31. i 55. KZ FbiH,, rješavajući po optužnici Kantonalnog tužilaštva ZDK-a broj: T04 KTPO 0033429 18 od 07.12.2018. godine na glavnom pretresu održanom u prisustvu kantonalne tužiteljice Karadža Adine, optuženih A.D. i branioca Kadić Vahidina, B.K. I branioca Zukić Semira, M.D., Z.T., E.M. zastupanih po Hadžić Zahidu, K.K. i branioca Hadžiđulbić Nire, dana 13.04.2021.godine donio i javno objavio
P R E S U D U
OPTUŽENI:
1. A.D., sin R. i majke B. rođene A., rođen ... godine u K., nastanjen u ulici ... broj ..., općina K., pismen, završio VŠS, po zanimanju profesor matematike i fizike, zaposlen u MSŠ „Musa Ćazim Ćatić“ Olovo, oženjen, otac jednog djeteta, vojsku služio bivšu JNA 1982. godine u Beogradu, po narodnosti ..., državljanin BiH, neosuđivan
2. B.K., r. Š., kći A.Š. i majke S. rođene P., rođena ... godine u S., nastanjena u ulici ... ..., općina O., pismena, završila VŠS, po zanimanju profesor bosanskog jezika i književnosti, zaposlena u MSŠ „Musa Ćazim Ćatić“ Olovo, udata, majka dvoje djece, po narodnosti ..., državljanin BiH, neosuđivana
3. M.D., r. S., kći K.S. i majke H. rođene S.1, rođena ... godine u K., općina O., nastanjena u ... ..., općina O., pismena, završila VŠS, po zanimanju profesor pedagogije i psihologije, zaposlena u MSŠ „Musa Ćazim Ćatić“ Olovo, udata, majka jednog djeteta, po narodnosti ..., državljanin BiH, neosuđivana
4. Z.T., zv. „Z.T.“, sin I. i majke Z. rođene H., rođen ... godine u mjestu M., općina O., nastanjen u ... ..., općina O., pismen, završio VSS, po zanimanju profesor odbrane i sigurnosti u penziji, oženjen, vojsku služio bivšu JNA u Beogradu 1985. godine, po narodnosti ..., državljanin BiH, neosuđivan
5. E.M., zv. „E.M.“, sin N. i majke P. rođene F., rođen ... godine u S., općina C., nastanjen u ... ..., općina O., pismen, završio VSS, po zanimanju profesor geografije, zaposlen u MSŠ „Musa Ćazim Ćatić“ Olovo i OŠ „Olovo“ u Olovu, oženjen, otac jednog djeteta, po narodnosti ..., državljanin BiH, vojsku nije služio, neosuđivan
6. K.K., sin F. i majke K. rođene M., rođen ... godine u mjestu P., općina O., nastanjen u ulici ... ..., općina O., pismen, završio SSS, po zanimanju moler u penziji, oženjen, otac troje djece, vojsku služio bivšu JNA u R Sloveniji 1975. godine, po narodnosti ..., državljanin BiH, neosuđivan,
KRIVI SU
Što su:
U vremenskom periodu od 01.08.2017. godine do 17.08.2017. godine, na području općine Olovo, kao službene osobe, i to A.D. u svojstvu predsjednika, a B.K. i M.D. u svojstvu članova Komisije za bodovanje prijavljenih kandidata po raspisanim konkursima za školsku 2017/2018 godine u JU MSŠ „Musa Ćazim Ćatić“ Olovo, zajednički i dogovorno, u namjeri pribavljanja koristi za kandidata H.S. u vidu zaposlenja na radno mjesto profesora historije, iskoristili svoje službeno ovlašćenje koje im je dato Rešenjem o formiranju Komisije za bodovanje JU MSŠ „Musa Čazim Ćatić“ Olovo, broj:01-618/17 od 09.08.2017. godine, gdje je u članu 2.navedenog rješenja navedeno, da je zadatak Komisije da u skladu sa Zakonom o srednjoj školi ZDK, Pravilnikom o radu i Kriterijima o načinu bodovanja kandidata prilikom zasnivanja radnog odnosa nastavnika, stručnih saradnika i odgajatelja i ostalih zaposlenika u osnovnim i srednjim školama i đačkim domovima na području ZDK broj: 10-38-11352-1/15 od 02.11.2015. godine (Sl. novine ZDK broj 10/2015) i Dopunom istih Kriterija broj: 10-34-8387-1/17 od 03.07.2017. godine, izvrši bodovanje i rangiranje prijavljenih kandidata koji ispunjavaju uslove utvrđene Konkursom, na način da su iskoristili svoje ovlašćenje da vrše bodovanje kandidata po raspisanom konkursu za 2017/2018.godinu propisano: u članu 2. tačka 3. alineja b) pomenutih Kriterija o načinu bodovanja kandidata, prema kojem, prilikom raspisivanja konkursa, škole su obavezne navesti svu potrebnu dodatnu dokumentaciju na osnovu koje će se izvršiti bodovanje svih kandidata u skladu sa ovim Kriterijima, kao što je, između ostalog, ovjerena kopija radne knjižice, te propisano u članu 1. Dopune istih Kriterija, prema kojem se iza riječi: „radne knjižice“, „dodaje dio teksta koji glasi: „odgovarajuća potvrda izdata od strane Ureda zavoda za PIO/MIO ili potvrda Porezne uprave.“, kao i propisano u članu 17. stav 1. Pravilnika o radu JU MSŠ „Musa Ćazim Ćatić“ Olovo broj: 02-64/16 od 21.12.2016. godine, prema kojem bodovanje kandidata vrši komisija za bodovanje, te stavom 5. istog člana, prema kojem svi kandidati koji su dostavili obaveznu dokumentaciju u skladu sa zakonom, ulaze u proceduru bodovanja prema utvrđenim kriterijima, zatim propisana članom 19. istog Pravilnika, prema kojem izbor kandidata, koji ispunjavaju uslove konkursa-oglasa, vrši se na osnovu svih podataka i dokumenata kandidata, te propisana u članu 116. stav 2. Zakona o srednjoj školi ZDK (Sl. novine ZDK broj 9/17), prema kojem je škola čiji je osnivač Skupština Kantona dužna vršiti prijem nastavnika, stručnih saradnika i ostalih radnika u školi na osnovu javnog Konkursa, koji raspisuje Školski odbor srednje škole, a u skladu sa naprijed pomenutim Kriterijima o načinu bodovanja kandidata,
pa iako su bili svjesni da će teže povrijediti pravo J.L. koji se blagovremeno prijavio na konkurs za upražnjena radna mjesta u školskoj 2017/2018. godini, da bude izabran na radno mjesto profesora historije, prilikom bodovanja kandidata J.L. po navedenom konkursu, svjesno nisu uzeli podatke o njegovom radnom stažu iz ovjerene kopije radne knjižice koju je uredno dostavio, a u kojoj je navedeno da je J.L. započeo sa radnim stažom 04.09.2006. godine, koji podatak je precizno naveden, te vidljiv i čitak, te iako su bili svjesni, da je članom 176. stav 3. Zakona o radu FBiH ( Sl.novine FBIH broj 26/16 i 89/18) propisano, da radne knjižice koje su prestale važiti u skladu sa stavom 1. ovog člana i dalje zadržavaju svojstvo javne isprave, dok su svjesno uzeli podatke iz Uvjerenja Porezne ispostave Živinice sa manjim radnim stažom, u kojem je prikazan njegov radni staž od 01.09.2009. godine, zbog čega je J.L. dobio manje 4,05 bodova nego što je trebao,
da bi prilikom bodovanja kandidata H.S., bodovali volonterski staž istog, kao njegovo radno iskustvo, kojom prilikom su mu uz volonterski staž istovremeno uračunali i vrijeme provedeno na birou za zapošljavanje, što je suprotno članu 3. tačka d) stav 2. navedenih Kriterija kojim je propisano, da se volonterski rad u skladu sa članom 16. Zakona o volontiranju (Sl.novine FBIH broj 110/12), kao i stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa u skladu sa članom 34. Zakona o radu u FBIH (Sl.novine broj 62/15), za svaki navršeni mjesec rada u Ustanovama odgoja i obrazovanja računa 0,15 bodova, s tim da se ne mogu istovremeno uračunavati i bodovi ostvareni po osnovu čekanja na posao, kao i suprotno članu 16. točka d), stav 2. Pravilnika o radu navedene JU MSŠ kojim je takođe propisano, da se ne mogu istovremeno uračunavati bodovi po osnovu volonterskog rada i bodovi ostvareni po osnovu čekanja na posao, zbog čega je kandidat H.S. dobio više bodova nego što je trebao, odnosno dobio ukupno 24,25 bodova, dok je J.L. dobio ukupno 21 bod, te su A.D., B.K. i M.D. utvrdili i potpisali bodovnu listu za popunu upražnjenih radnih mjesta za školsku 2017/2018 godinu od 11.08.2017. godine, a potom su, nakon što je J.L. intervjuisan dana 17.08.2017. godine, utvrdili i potpisali konačnu bodovnu listu za popunu upražnjenih radnih mjesta za školsku 2017/2018 godinu od 17.08.2017. godine, pa je po osnovu ovakve bodovne liste, H.S. primljen u radni odnos u navedenu MSŠ, na radno mjesto profesora historije, pa su naprijed navedenim radnjama pribavili korist H.S. u vidu zaposlenja na radno mjesto profesora historije, a teže povrijedili pravo J.L. da on bude izabran na isto radno mjesto,
2.Z.T., B.K., E.M. i K.K.
U vremenskom periodu od 17.08.2017. godine do 04.09.2017. godine, na području općine Olovo, kao službene osobe, i to Z.T. u svojstvu predsjednika Školskog odbora, a B.K., E.M., K.K. u svojstvu članova Školskog odbora u JU MSŠ „Musa Ćazim Ćatić“ Olovo, zajednički i dogovorno, u namjeri pribavljanja koristi za kandidata H.S. u vidu zaposlenja na radno mjesto profesora historije, iskoristili svoje službeno ovlašćenje koje im je dato rješenjem Vlade ZDK o konačnom imenovanju članova Školskog odbora JU MSŠ „Musa Čazim Ćatić“ Olovo, broj: 02-38-19986/16 od 28.11.2016. godine, da vrše izbor nastavnika, stručnih saradnika i saradnika propisano članom 137. stav 2. točka a) Zakona o srednjoj školi (Sl.novine ZDK broj 9/2017), zatim da rješavaju u drugom stepenu i donose konačne odluke po svim podnesenim prigovorima i žalbama, te postupaju po žalbama i prigovorima kandidata po javnom konkursu, što je propisano tačkama c) i l) stava 2. navedenog člana Zakona o srednjoj školi, pa iako su bili svjesni da je odredbama člana 2. tačke 3. alineja b) Kriterija o načinu bodovanja kandidata prilikom zasnivanja radnog odnosa nastavnika, stručnih saradnika i odgajatelja i ostalih zaposlenika u osnovnim i srednjim školama i đačkim domovima na području ZDK broj: 10-38-11352-1/15 od 02.11.2015. godine (Sl. novine ZDK broj 10/2015) propisano, da će se izvršiti bodovanje svih kandidata u skladu sa ovim Kriterijima na osnovu dodatne dokumentacije, među kojom je na prvom mjestu navedena ovjerena kopija radne knjižice, a da je članom 1. Dopune istih Kriterija broj: 10-34-8387-1/17 od 03.07.2017. godine, propisano, da se iza riječi: „radne knjižice“, „dodaje dio teksta koji glasi: „odgovarajuća potvrda izdata od strane Ureda zavoda za PIO/MIO ili potvrda Porezne uprave.“, dakle, kao alternativni dokument iza ovjerene kopije radne knjižice propisane pomenutim Kriterijima,
tako što su nakon donošenja na sjednici Školskog odobra održanoj dana 18.08.2017.godine Odluke o imenovanju kandidata H.S. po konkursu za upražnjena radna mjesta u školskoj 2017/2018. godini,na sjednici Školskog odbora održanoj dana 04.09.2017. godine, u žalbenom postupku, svjesno postupili suprotno članu 19. stav 1. Pravilnika o radu JU MSŠ „Musa Ćazim Ćatić“ Olovo broj: 02-64/16 od 21.12.2016. godine, kojim je propisano da se izbor između kandidata koji ispunjavaju uslove konkursa-oglasa, vrši na osnovu svih podataka i dokumenata dostavljenih od kandidata, te protivno članu 137. stav 1. pomenutog Zakona o srednjoj školi ZDK, prema kojem, Školski odbor osigurava djelotvorno i efikasno korištenje svih resursa srednje škole i brine se o zakonitom radu škole, organa rukovođenja i stručnih organa škole, iako su bili upozoreni pismenim Upozorenjem Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport broj 10-05-38-12032-1/17 od 29.08.2017. godine, u vezi sa dostavljenim predstavkama istom Ministarstvu, a koje se odnose na bodovanje kandidata na radno mjesto nastavnika historije 18 časova, da su dužni izvršiti prijem kandidata po naprijed navedenom konkursu u skladu sa Zakonom o srednjoj školi i pomenutim Kriterijima o načinu bodovanja kandidata, oglušili se na takvo pismeno Upozorenje, sa kojim su bili upoznati prilikom održavanja ove sjednice Školskog odbora, iako su bili svjesni da će na taj način teže povrijediti pravo J.L. koji je blagovremeno uložio prigovor na Odluku o izboru kandidata H.S. od 24.08.2017. godine i uz isti priložio Potvrdu Općine Živinice broj: 02-14-5302/17 od 21.08.2017. godine o vjerodostojnosti ovjere njegove radne knjižice sa kopijom izvoda iz Upisnika za ovjeru potpisa, rukopisa i prijepisa "OV" za dan 24.07.2017. godine pod red.br. 18756, na način da su nakon razmatranja prigovora J.L. u kojem je isti detaljno ukazivao na nepravilnosti prilikom bodovanja kandidata opisane u tački 1. Optužnice, paušalno zaključili da su navodi iz žalbe neosnovani, te odmah i donijeli Odluku o odbijanju prigovora na izbor kandidata za upražnjeno radno mjesto broj: 02-54/17 od 04.09.2017. godine, bez obrazloženja razloga odbijanja prigovora, što je suprotno članu 242. stav 2. u vezi sa stavom 1. ZUP-a FBiH čijim odredbama je propisano, da odredbe ovog zakona koje se odnose na rješenje, shodno se primjenjuju i na rješenja koja se donose po žalbi, a da se u obrazloženju drugostepenog rješenja moraju ocijeniti i svi navodi žalbe, nakon čega je po osnovu ovakve Odluke, Odluka o prijemu H.S. na radno mjesto profesora historije postala konačna, pa su naprijed navedenim radnjama pribavili korist H.S. u vidu zaposlenja na radno mjesto profesora historije, a teže povrijedili pravo J.L. da on bude izabran na isto radno mjesto
Čime su počinili :
A.D. i M.D., pod tačkom 1. krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1.u vezi sa članom 31. KZ FBiH.
- Z.T., E.M. i K.K., pod tačkom 2. krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1.u vezi sa članom 31. KZ FBiH,
- B.K. pod tačkom 1. i 2. produženo krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. vezi sa članom 31. i 55. KZ FbiH.
Pa sud na osnovu citiranog zakonskog propisa i na osnovu čl.-47., 49. i 62. KZ FBIH, izriče,
UVJETNU OSODU
Kojom se optuženim A.D., M.D., Z.T., E.M. i K.K., utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja kazna se neće izvršiti ako optuženi u roku od 2 dvije) godine ne počini novo krivično djelo.
Optuženoj B.K. utvrđuje se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, koja kazna se neće izvršiti ako optužena u roku od 3 (tri) godine ne počini novo krivično djelo.
Na osnovu člana 202 stava 1. ZKP FBIH optuženi A.D., B.K., M.D., Z.T. , E.M. i K.K. se obavezuju na plaćanje troškova postupka paušala u iznosu od po 30 KM u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude.
O B R A Z L O Ž E N J E
Kantonalno tužilaštvo ZDK-a optužilo je optužnicom broj: T04 KTPO 0033429 18 od 07.12.2018. godine A.D., B.K., M.D., Z.T., E.M., K.K., da su u vrijeme, na mjestu i na način počinili krivično djelo i to:
- A.D. i M.D., pod tačkom 1. krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. u vezi sa članom 31. KZ FBiH.
- Z.T., E.M., K.K., pod tačkom 2. krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. u vezi sa članom 31. KZ FBiH,
- B.K. pod tačkom 1. i 2. produženo krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. vezi sa članom 31. i 55. KZ FBiH.
Navedenom optužnicom je istovremeo bio I optuženi S.P. za kojeg je Rješenjem Općinskog suda Visoko obustavljen postupak jer je u međuvremenu optuženi umro.
Optužnica je potvrđena 17.12.2018. godine, a optužnica je izmijenjena dana 05.12.2019. godine na glavnom pretresu.
Općinski sud Visoko je donio prvostepenu presudu ovog suda 41 0 K 074648 19 K od 23.12.2019.godine koja je ukinuta Rješenjem Kantonalnog suda Zenica broj 41 0 K 074648 20 Kž od 22.10.2020.godine, i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Sud je svojim rješenjem dozvolio izmjenu optužnice I dopunu činjenica vezanih za radnju izvršenja koja se optuženom stavlja na teret, a koja je rezultat dokaznog postupka vezanog za isti krivičnopravni događaj prijem u radni odnos H.S. i davanje prednosti imenovanom uz nezakonito bodovanje H.S. u odnosu na takođe nezakonito bodovanje J.L. kojem je dato manje bodova.
U postupku izjašnjenja o krivnji optuženi su porekli izvršenje krivičnog djela za koje se optužuju predmetnom optužnicom.
Na glavnom pretresu optuženi su ostali kod svoje odbrane i porekli krivnju za djelo za koje se terete.
Sud je u toku dokaznog postupka optužbe na osnovu saglasnosti stranaka i branioca optuženih pročitao ranije iskaze sa glavnog pretresa, svjedoka oštećenog J.L., izvršio izvršio uvid u sve pismene materijalne dokaze optužbe i to:
Sud je kao dokaze odbrane na osnovu saglasnosti stranaka i branioca optuženih pročitao iskaze svjedoka optuženih: M.D., Z.T., E.M., A.D., B.K., te svjedoka M.M., H.S. i M.N..
Iz iskaza svjedoka M.M. proizilazi da je da je on direktor škole od 2017. godine. Bio je direktor i kada je raspisan konkurs za popunu radnih mjesta. Izjavio je da smatra da su sve uradili po pravilima i da se kandidat J.L. trebao ranije žaliti na bodovanje i činjenicu da mu je bodovano uvjerenje iz Poreske uprave, a ne radna knjižica. Također je istakao da se B.K. nalazila i u komsiji za bodovanje i u školskom odboru, ali da nema smetnje. Naveo je da školski odbor imenuje Vlada ZDK-a. Istakao je da su svim kandidatima vratili radne knjižice i odlučili da boduju uvjerenje Poreske uprave ili uvjerenje PIO/MIO. Svjedok je naveo da su u komisiji časni ljudi na koje se ne može vršiti pritisak i da on lično nije vršio pritisak da se neko od kandidata favorizuje, a koliko mu je poznato nisu ni drugi. Istakao je da je kandidat J.L. prilikom uvida u dokumentaciju bio drzak i ponašao se bahato, što ga je naljutilo. Na pitanje branioca šta je bilo sa upozorenjam Ministarstva svjedok je izjavio da imao to upozorenje, međutim nije ga odmah proslijedio školskom odboru. Upozorenje je prethodno dostavljeno sekretaru koji je to proslijedio njemu kao direktoru. Izjavio je da je sekretar prisutan na većini sjednica. Svjedok je naveo da je J.L. radio čitavu godinu prije konkursa, da su imali njegovu dokumentaciju. Međutim nisu bili isti kriteriji za dokazivanje staža. Također je izjavio da je H.S. radio 5-6 godina prije J.L. u školi. Na upit suda šta je uradio sa zahtjevom J.L. svjedok je izjavio da nije ništa uradio. Svjedok je izjavio da je tek na sjednici 04.09. donesena odluka da se odbija prigovor J.L., nakon što je J.L. uložio ga na odluku o izboru H.S., a tada je školski odbor bio upoznat sa upozorenjem Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport od 29.08.2017. godine.
Sud smatra vezi sa upozorenjem ministarstva o bodovanju kandidata da je školski odbor dužan izvršiti prijem kandidata u skladu sa Zakonom o srednjoj školi i Kriterijima o načinu bodovanja kandidata, ali su ipak optuženi članovi školskog odora 04.09.2017. godine odbili prigovor J.L. uložen na odluku o nezakonitom izboru H.S. u radni odnos kao profesora historije iako je nesporno da je J.L. prethodne školske godine i sam bio zaposlen na određeno vrijeme u naprijed navedenoj školi i tada je imao nespornu prednost u bodovanju u odnosu na H.S. jer je ranije par godina diplomirao u odnosu na H.S. i počeo raditi i sticati radno iskustvo u više škola i radnih mjesta što je dokumentovao i ovjerenom kopijom svoje radne knjižice sa kopijom Izvoda iz upisnika za ovjeru potpisa, rukopisa i prijepisa „OV“ za dan 24.07.2017. godine pod rednim brojem 18756, što je sud utvrdio uvidom u navedeni dokument i takodje imao duži radni staž od H.S. počev od 4.9.2006.godine što je vidljivo i čitko iz ovjerene kopije radne knjižice koja je dostavljena uredno komisiji navedenim u dispozitivu optužnice.
Drugi puta kada je pozvan da svjedoči M.M. svjedok je naveo da je zakazan interviju sa kandidatima za dan 17.08. Negdje oko 10-11 sati, sekretar škole mu je donijela zahtjev za uvid u dokumentaciju kandidata H.S. podnesen od strane J.L., koj je tražio da izvrši neposredan uvid u dokumentaciju. Takođe isti je podnio zahtjev i za ponovno bodovanje direktor M.M.. Svjedok je izjavio da je J.L. izvršio uvid dopustio neposredni uvid u dokumentaciju kandidata H.S. te je nakon što je H.S. izvršio uvid i uložio zahtjev za ponovno bodovanje nije nikom dostavio. Ističe da je J.L. imao 3 dana da uloži prigovor. Za vrijeme intervjua su bili prisutni sekretar škole, svjedok kao direktor i predsjednik školskog odbora, optuženi koji je isto bio upoznat o zahtjevu za ponovno bodovanje, J.L..
Na upit tužioca svjedok je izjavio da je on bio član komisije za intervju, tu je bio zatim predsjednik školskog odbora i jedan član sindikata. Oni su zajedno u svjedokovoj kancelariji primali kandidate na interviju te da je u toku intervijua J.L. podnio zahtjev kako za neposredni uvid u dokumentaciju kandidata H.S. tako i zahtjev za ponovno bodovanje. Naveo je da se ne može sjetiti da li je na sjednici školskog odbora održanoj 18.08. imenovan H.S. kao i da je udovoljeno jednom zahtjevu J.L. za uvid u dokumentaciju, a da ne zna šta je bilo sa drugim zahtjevom za ponovno bodovanje. Na upit branioca Kadić Vahidina svjedok je izjavio da zahtjev za ponovno bodovanje nije nikad došao do komisije za bodovanje, jer je ahiviran.
Sud je djelomično poklonio vjeru iskazu ovog svjedoka koji je sudu saopćio činjenice koje je neposredno opažao ali nije poklonio vjeru iskazu svjedoka u dijelu kojem je on kao zakonski zastupnik škole tvrdi da nije lično vršio pritisak da se neko od kandidata primi. Činjenica da nije dostavio zahtjev za ponovno bodovanje komisiji za bodovanje, nego ga arhivirao neosnovano prije donošenja odluke o istom, činjenica da je po iskazu člana školskog odobra, on sam pisao pravno obrazloženje odluke o odbijanju prigovora J.L. koji ne sadrži nikakve konkretne pravne razloge u smislu pravno relevantnih činjenica koje su morale cijeniti i komisija za bodovanje i školski odbor, gdje zahtjev za ponovno bodovanje direktor M.M. nije nikom dostavio ni komisiji za bodovanje, nego je po vlastitom priznanju arhivirao taj zahtjev, prije donošenja ikakve Odluke o istom, ukazuje na pristrasnost svjedoka u konkursnoj proceduri na štetu J.L. i u korist H.S..
Takođe po izjavi člana školskog odbora E.M., M.M. ili predsjednik Z.T. ili sekretar škole je ukratko upoznao članove školskog odbora sa sadržajem prigovora J.L. na odluku o izboru H.S. nakon njegovog nezakonitog bodovanja, i umanjenja bodova J.L., zbog pogrešnog bodovanja radnog staža J.L. kao i pogrešnog bodovanja H.S. kojem je sa manje radnog staža, duplo bodovan staž, proveden i na birou na zajednici za zapošljavanje općine Olovo i volonterski staž, koji je obavljao upravo u spornoj školi, a to po kriterijima je bilo nezakonito, a po dva pravna osnova za isti period se vrši duplo bodovanje vremena provedenog u volontiranju i zajednici zapošljavanja u svojstvu nezaposlenog.
Nesporno je da je predsjednik školskog odbora Z.T. znao da je zahtjev podnešen za ponovno bodovanje J.L. jer je bio učesnik intervjua sa kandidatima u kojoj je J.L. podnio zahtjev za ponovno bodovanje, ali nije reagovao tim povodom ni na sjednici školskog odbora kada je to prećutao, a koja je održana 17.08.2017. godine kao i na sjednici školskog odbora od dana 04.09.2017. godine kada je komisija razmatrala prigovor J.L. na odluku o izboru H.S. na osnovu njegovog nezakonitog bodovanja i pogrešnog i nezakonitog bodovanja J.L. kojem je umanjen broj bodova isti prigovor odbila.Z.T. koji je znao za upozorenje Ministarstva i koji je znao za postojanje prigovora za ponovno bodovanje i prije sjednice školskog odbora, što svojim iskazima potvrdio svjedok direktor škole M.M. je i sam glasao za nezakonito odbijanje prigovora.
Iz iskaza datog u svojstvu svjedoka - optužene M.N. proizilazi da je svjedokinja zaposlena na administrativnim poslovima u školi, vodi protokol, zaprima poštu, vodi kancelarijsko poslovanje. Na upit suda izjavila je da se kod nje zaprimaju zahtjevi te da ih ona protokoliše. Navela je da je zaprimila zahtjev za ponovno bodovanje J.L., te ga je isti dan proslijedila direktoru. Šta je poslije direktor uradio sa zahtjevom, svjedokinji nije poznato.
Sud je poklonio vjeru iskazu ovog svjedoka u dijelu u kojem svjedok saopćio činjenice koje je neposredno opažao.
Iz iskaza datog u svojstvu svjedoka, optužene M.D. proizilazi da je ona bila član komisije za bodovanje i da se za poziciju profesora historije javilo 5-6 kandidata, između ostalih H.S. i J.L.. Svjedokinja je navela da su kandidate bodovali prema kriterijima i pravilinku. Također je izjavila da su kod kandidata J.L. uzeli poreznu prijavu jer je izgledala potpunija, a da su kod H.S. bodovali PIO, te da ih nisu uporedili. Svjedokinja je navela da je rang lista bila istaknuta te da nije bilo prigovora. Izjavila je da joj nije poznato da je kandidat J.L. podnio zahtjev za ponovno bodovanje. Smatra da bi bila upoznata ukoliko bi predsjednik komisije znao za takav zahtjev. Istakla je da su svi kandidati bodovani na osnovu pravilnika i kriterija te da nije bio intervencija niti dogovora oko bodovanja.
Sud nije poklonio vjeru iskazu ovog svjedoka u dijelu iskaza da su svi kandidati bili bodovani na osnovu pravilnika o kriterijima da nije bilo intervenisanja ni dogovora oko bodovanja.
Nigdje nije bila ovlaštena komisija da ne uporedi zvanično radnu knjižicu i poreznu prijavu, a J.L. je prethodne godine bio zaposlen u školi pa su i njegovi podaci o stažu od ranije mogli biti poznati svjedoku jer je J.L. tada kod bodovanja imao prednost ispred H.S., a komisija nije ni izvršila detaljan pregled priložene dokumentacije tražene konkursom niti uporedila razliku nego je suprotno postupila na štetu J.L. iako je imala svu njegovu urednu dokumentaciju pred sobom na uvid, čime su neosnovane tvrdnje optuženi saslušani u svojstvu svjedoka da je komisija za bodovanje, bodove kandidata prema kriterijima iz pravilnika jer njihovo pogrešno bodovanje na štetu J.L. i korist H.S., jer je poništeno odlukom suda, što je dokazano Presudom Kantonalonog suda u Zenici.
Sama svjedokinja priznaje da su H.S. bodovali PIO, a odmah na početku evidencije staža iz radne knjižice J.L. jasno je vidljivo početak radnog staža J.L. 04.09.2006.godine, što je velika razlika od bodovnog radnog staža.
Iz iskaza optuženog saslušanog u svojstvu svjedoka Z.T. proizilazi da je član školskog odbora od 2016. godine i da je upoznat sa postupkom prijema kandidata. Svjedok je izjavio da su bila ova dva kandidata, komisija ih je bodovala i okačila rang listu te su proslijeđeni na intervju i ispitivani su prema redoslijedu. Naveo je da je komisija bodovala kandidate na osnovu intervjua. Istakao je da nije znao za zahtjev za ponovno bodovanje, da je direktor raspolagao s tim zahtjevima i da nije udovoljio zahtjevu J.L. za ponovno bodovanje. Svjedok je izjavio da je bio prisutan kada je bio školski odobor, da se raspravljalo o prigovoru oštećenog na konačnu rang listu. Naveo je da on kao predsjednik zakazuje sjednice školskog odobra na način da 5 dana prije pozove telefonom članove odbora i pita ih kada im odgovara da se održi sastanak s obzirom da su svi zaposleni. Na sjednici su raspravljali o žalbi i utvrdili da je neosnovana s obzirom da nije bilo ranije prigovora na bodovanje. Svjedok je naveo da je on diktirao sekretaru škole šta će pisati na zapisnik. Izjavio je da su za upozorenje Ministarstva saznali tek u policiji, i da im direktor i sekretar nisu to prezentirali. Također svjedok navodi da nisu bili upoznati sa zahtjevom za ponovno bodovanje kako je to direktor u svom izlaganju naveo. Istakao je da mu nije poznato da je dolazio inspektor obrazovanja nakon sjednice, te da je upoznat sa Zakonom o srednjoj školi.
Optužena saslušana u svojstvu svjedoka B.K., je izjavila da obrazloženje u pravnom smislu razlog za odbijanje prigovora J.L. dao direktor M.M..
Sud nije poklonio vjeru iskazu ovog svjedoka u dijelu koji je suprotan iskazu svjedoka M.M., a koji je potvrdio da je tokom intervjuisanja kandidata Z.T. bio prisutan kao član komisije, kad je i uložen zahtjev za ponovno bodovanje J.L., a da je on kao direktor, upoznao članove školskog odobra o upozorenju ministarstva, na sjednici školskog odbora što je navedeno i u zapisniku inspekcije.
Njegov iskaz je suprotan iskazu direktora škole M.M. koji je izjavio da je upoznao sa upozorenjem Ministarstva školski odbor na sjednici dana 04.09.2017. godine jer je nesporno da je upozorenje Ministarstva sačinjeno 29.08.2017. godine i odmah dostavljeno školi, prije sjednice 04.09.2017. godine pa direktor M.M. tvrdi da je na toj sjednici školski odbor bio upoznat sa upozorenjem i sa ovjerenom kopijom radne knjižice za J.L. koji je sam dostavio dokaz, ovjera je zakonita iako je prethodno ta ovjerena kopija radne knjižice bila na uvidu komisiji za bodovanje i školskom odboru.
Iz iskaza optuženog saslušanog u svojstvu svjedoka E.M. proizilazi da je on bio član školskog odbora, iz reda lokalne zajednice. Da se u tom periodu odlučivalo o prijemu na poziciju za profesora historije. Svjedok je naveo da se na dvije sjedince raspravljalo o prigovorima kandidata. Ističe da nije znao da je postojao zahtjev, prigovor J.L.. Svjedok je naveo da se o prigovoru raspravljalo na sjedinici školskog odbora, na dan sjednice je dobio dnevni red, gdje svjedok sjedi, ko će biti prisutan. Bilo je nekoliko članova između ostalog i raspravljanje o prigovorima, žalbama. Na pitanje da li je to bila žalba koja se odnosi na bodovanje svjedok je naveo da se ne može sjetiti, ali da ih je direktor, predsjednik školskog odbora ili sekretar usmeno obavjestio da postoji prigovor, da jedan kandidat nije zadovoljan sa bodovima i da mu je prikazano manje bodova jer mu je bodovano uvjerenje od Poreske, umjesto radne knjižice. Istakao je da fizički nisu dobili taj prigovor. Izjavio je da su usvojili da je žalba neosnovana jer je već bodovano uvjerenje od Poreske i misli da to stoji i u zapisniku. Svjedok je istakao da smatra da su pravilno postupili s obzirom da, prema kriterijima, se mogu bodovati radna knjižica, uvjerenje poreske i uvjerenje PIO/MIO. Na pitanje da li je na upravnom odboru prezentovano upozorenje Ministarstva za obrazovanje, nauku i sport svjedok je izjavio da nije i da su sa tim upozorenjem upoznati nakon godinu dana. Naveo je da nije bilo dogovora prilikom bodovanja. Istakao je da nije nikad previše detaljno čitao Zakon o nadležnosti školskih odbora, ali da mu je poznato da raspravljaju o žalbama.
Sud nije poklonio vjeru iskazu ovog svjedoka u dijelu u kojem tvrdi da su pravilno postupili on i drugi članovi školskog odbora jer je znao za prigovor iako nije fizički vidio prigovor niti provjerio navode iz prigovora što je svjedok bio dužan kao član školskog odbora da fizički, vidi prigovor, da pročita ili da traži da mu bude pročitan,što je i njegovo priznanje medjusobnog dogovora članova školskog odbora, da bez uvida u konkretni prigovor, čitanje prigovora i ocjene osnovanosti navoda prigovora J.L., odbiju prigovor, te na taj način svjesno daju prednost H.S. i to nezakonitu jer stvarno po kriterijima i dopuni kriterija o bodovanju, H.S. nije imao prednost u odnosu na J.L. zbog čega je svojom presudom Kantonalni sud Zenica i poništio bodovnu listu i prijem H.S. u radni odnos, koji je na osnovu nezakonite bodovne liste H.S.u data prednost ispred kandidata J.L. i izvršen prijem u radni odnos H.S. što su I stepeni Općinski sud Visoko i Kantonalni sud Zenica cijenili, pa je Kantonalni sud Zenica, i odlučio kao u izreci svoje presude.
Iz iskaza optuženog u svojstvu svjedoka, saslušanog A.D. proizilazi da je njegov posao kao člana komisije za bodovanje bio prvo da zaprime sve prijave, kojih je bilo oko 120, zatim da ih otvore i razvrstaju prema pozicijama na koje konkurišu te su pristupili bodovanju. Naveo je da je on Rješenjem direktora postavljen za člana komsije za bodovanje. Svjedok je istakao da su zbog početka školske godine bili ograničeni s vremenom te su morali brzo raditi. Na pitanje da li je bila objavljena rang-lista svjedok je izjavio da je ista bila isprintana i objavljena na oglasnoj tabli škole. Naveo je da su prilikom bodovanja koristili se kriterijima koje je donijelo Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport. Istakao je da su kriteriji dopunjeni i da su dopune važile u vrijeme konkursa. Na pitanje čime se mogao dokazivati radni staž svjedok je izjavio da se mogao dokazivati radnom knjižicom, uvjerenjm iz poreske i uvjerenjm PIO/MIO. Istakao je da su za oba kandidata na poziciji za profesora historije, H.S. i J.L., bodovano uvjerenja Poreske uprave, a ne iz radne knjižice. I to zbog toga što je uvjerenje iz Poreske uprave preglednije od radne knjižice. Svjedok je naveo da su tako bodovani i ostali kandidati te da nije bilo prigovora u roku koji je ostavljen. Svjedok smatra da je njegov posao bio završen onda kada je rang lista postavljena na oglasnu ploču suda i potpisana od strane članova komisije. Osim članova komisije za bodovanje potpisuju se i članovi komisije za interviju i to se objavljuje na oglasnoj tabli. Svjedok je naveo da nije znao da je postojao prigovor J.L. kao i da nije bilo nikakvih pritisaka i lobiranja i slično da se na to radno mjesto primi H.S.. Svjedok je naveo da je u vezi ove stvari dao izjavu i u PS Olovo. Na pitanje tužioca da li su prilikom bodovanja J.L. koristili uvjerenje Poreske uprave odgovorio je potvrdno. I naveo da se ne vide dobro na radnoj knjižici. Na pitanje da li se sjeća koji je datum upisan na uvjerenju Poreske uprave izjavio je da se ne sjeća. Naveo je da je rang-listu potpisao 17.08. te da ju je potpisao i direktor M.M.. Istakao je da su listu potpisali poslije intervjua. Naveo je da se intervju obavljao u direktorovoj kancelariji koja se nalazi u prizemlju. Da se on lično taj dan nalazio najviše u svome kabinetu koji se nalazi na prvom spratu, nije sreo J.L.. Intervju je završen i lista potpisana poslijepodne. Na pitanje da li mu je poznato da se ne mogu istovremeno bodovati i vrijeme provedeno na BIRO-u i volonterski staž svjedok je izjavio da mu je poznato i da kod H.S. nisu bodovali oboje. Izjavio je da se prigovori zaprimaju kod sekretara, a da sekretar dalje proslijedi direktoru te da oni nisu dobili nikakav prigovor od direktora.
Navedeni iskaz je suprotan iskazu E.M. da su H.S. bodovali radni staž iz PIO, a J.L. iz Uverenja poreske uprave.
Navedeno je suprotno broju bodova u listi za staž i iskustvo za H.S. koji ima više bodova od J.L., iako je J.L. diplomirao prije.
Sud nije poklonio vjeru iskazu ovog svjedoka da je bodovanje izvršeno u skladu sa kriterijima koje je donijelo Ministarstvo za obrazovanje nauku, kulturu i sport jer bodovanje je poništio Kantonalni sud u Zenici kao nezakonito.
Iz iskaza optužene datog u svojstvu svjedoka B.K. proizilazi da je u školi zaposlena 13 godina, a 7 godina u komisiji. Navela je da komisija radi prema propisima ZDK-a te da su 2017. godine bile dopune prema kojima se osim radne knjižice kao dokaza o dužini radnog staža mogla dostaviti i potvrda PIO/MIO ili uvjerenje iz Poreske uprave. Svjedok je istakla da su bili upoznati kada su bodovali kandidate. Izjavila je da je J.L. dostavio radnu knjižicu i uvjerenje iz Poreske uprave, a da su oni kao komsija uzeli u obzir uvjerenje Poreske uprave. Istakla je da su neki kandidati dostavili i sva tri uvjerenja, ali da su svima u obzir uzimali Uvjerenje Poreske uprave ili Uvjerenje PIO/MIO. Navela je da su imali malo vremena i da bi pregledanjem radne knjižice bilo potrebno nekoliko dodatnih dana da se pregledan svih 120 prijava. Svjedokinja je navela da su 10.08. bodovali čitav dan kandidate, a dan poslije otkucali listu, potpisali i okačili na oglasnu tablu. U zakonskom roku od 3 dana nije bilo prigovora. Dana 17.08. je objavljena konačna rang-lista koju su potpisala 3 člana komsije za bodovanje i 3 člana komisije za intervju. Sjednica školskog odbora na kojoj je donesena odluka o prijemu kandidata je održana 18.08. i tad je primljen H.S. na mjesto profesora historije. Izjavila je da se ne sjeća da je na sjednici bilo govora o prigovoru za ponovno bodovanje. Na odluku o izboru H.S. uložena je žalba od strane J.L., o kojoj se raspravljalo na sljedećoj sjednici školskog odbora. Na drugoj sjednici koja je održana 04.09. upoznata je o čemu se radilo u prigovoru. Međutim žalba je odbijena s obzirom da se završena procedura nije mogla vraćati i da je nastava već bila počela. Svjedokinja je navela da obrazloženje u pravnom smislu daje direktor. Istakla je da H.S. nisu bodovali istovremeno vrijeme provedeno na BIRO-u i volonterski staž, a niti ostalim kandidatima. Izjavila je da nije bilo pritisaka da se favorizira neki od kandidata. Navela je da je istu izjavu dala i u toku istrage kada je bila saslušana. Na pitanje tužioca da li je 17.08. izvršeno potpisivanje konačne rang-liste svjedokinja je izjavila da se ne sjeća, da bi trebalo da je potpisano poslijepodne nakon intervjua sa kandidatima. Taj dan je najviše provela u zbornici, zavisno od obaveza. Istakla je da nije upoznata sa upozorenjem Ministarstva za obrazovanje te da se ne sjeća je li odbor uopće raspravljao o ovom upozorenju. Na upit suda da li poznaje H.S. i J.L. izjavila je da ih poznaje s posla te da malo duže poznaje H.S. koji je duže radio tu. Takođe svjedokinja je izjavila da nisu uporedili podatke za J.L. iz radne knjižice i uvjerenja Poreske uprave, iako se radi o 3 godine razlike u radnom stažu. To nisu uradili jer nisu imali vremena zbog velikog broja kandidata.
Sud nije poklonio vjeru iskazu ovog svjedoka da su zakonito bodovali H.S. i J.L. je navodno suprotno odluci Kantonalog suda u Zenici, kojom je poništena nezakonita bodovna lista i odluka o prijemu u radni odnos H.S. jer je sud poništio nezakonitu bodovnu listu komisije za bodovanje naprijed navedene škole, a sam svjedok B.K. priznaje da je direktor škole M.M. dao obrazloženje odluke u pravnom smislu i suprotno M.M. ovaj svjedok tvrdi da nije bio upoznat sa upozorenjem Ministarstva, iako je u svom iskazu direktor i svjedok M.M. izjavio da je školski odbor upoznat sa upozorenjem Ministarstva, a to je potvrđeno i njegovom izjavom na zapisnik nadležne inspekcije, u koje je sud izvršio uvid pismenim materijalnim dokazom optužbe i provjere bodovanja bodova za H.S., sud je utvrdio da je komisija za bodovanje H.S. suprotno kriterijima za bodovanje bodovala dva puta i kao staž volontera i kao staž proveden na birou za zapošljavanje.
Sud nije poklonio vjeru iskazu ovog svjedoka koja je suprotna rezultatima provjere bodovanja kandidata H.S. koje je sud u nastavku detaljno obrazložio nezakonite rezultate bodovanja kandidata J.L. zbog čega Kantonalni sud Zenica je poništio rezultate bodovanja što je sud u nastavku i obrazložio.
Sud smatra da je, radeći duže vrijeme u komisiji za bodovanje lično priznanje svjedoka da je znala J.L., svjedokinji moglo biti poznato da je on od H.S. imao prednost shodno i ranijem bodovanju u kojem je učestvovala kao član komisije za bodovanje i član školskog odbora škole gdje je vršen prijem radnika J.L. kad je primljen 2016. godine u radni odnos na određeno vrijeme kad je imao nespornu prednost u dužini radnog staža u odnsou na H.S..
Iz iskaza svjedoka H.S. proizilazi da je zaposlen u SŠ Musa Čazim Čatić u Olovu. Svjedok je naveo da se prijavio za radno mjesto profesora historije i da ih je bilo prijavljeno 6 kandidata. Istakao je da niti on niti bilo ko u njegovo ime nije lobirao ili na drugi način uticao da na to da on bude primljen na ovom konkursu. Naveo je da je prema konkursu imao više bodova od J.L. te da J.L. nije bio zadovoljan time. Na upit suda kad je završena procedura od intervjua do odluke školskog odbora svjedok je izjavio da je proteklo nekih 7-8 dana. Naveo je da je priložio potvrdu o volontiranju.
Sud nije poklonio vjeru iskazu ovog svjedoka u dijelu da niko nije lobirao za njeg i njegovu tvrdnju, jer je prema konkursu imao više bodova od J.L. što je netačno jer je Kantonalni sud Zenica poništio kao nezakonito bodovanje kojim je H.S. data nezakonita prednost u odnosu na J.L.. Tim više što su 2016.godine oba kandidata bodovana po konkursu i tad je J.L. po osnovu staža imao više bodova od H.S. jer je prije H.S. diplomirao i prije počeo raditi, a J.L. neosnovano izostavljeno bodovanje više od 3 godine dokumentovano radnog staža napisanog u radnu knjižicu o čemu je dokaz J.L. dostavio komisiji.
Sud smatra da je i ovom svjedoku bilo poznato da je J.L. imao više radnog staža i više bodova u bodovanju prethodne školske godine te da se ta prednost J.L. u odnosu na njega nezakonitim bodovanjem oba kadnidata izgubila zbog čega je vođen i ovaj i parnični postupak koji je pokrenuo J.L..
Sud je uvidom u dokumentaciju kao i bodovnu listu za kandidate H.S. i J.L. utvrdio da se kandidatu S.H. bodovao volonterski staž zajedno sa potvrdom Zavoda za zapošljavanje iako je isto prema Pravilniku zabranjeno i određeno da se boduje ili volonterski staž ili potvrda zavoda za zapošljavanje, a nikako oboje. To je sud utvrdio neposredno zbrajanjem bodova za kandidata H.S. jer je dobio 24,25 bodova, koji se broj dobije ako se volonterski staž i mjeseci provedeni na Zavodu za zapošljavanje zbroje zajedno. Odnosno za svaki navršeni mjesec rada u Ustanovama odgoja i obrazovanja računa 0,15 bodova, s tim da se ne mogu istovremeno uračunavati i bodovi ostvareni po osnovu čekanja na posao, kao i suprotno članu 16. točka d), stav 2. Pravilnika o radu navedene JU MSŠ kojim je takođe propisano, da se ne mogu istovremeno uračunavati bodovi po osnovu volonterskog rada i bodovi ostvareni po osnovu čekanja na posao, zbog čega je kandidat H.S. dobio više bodova nego što je trebao, odnosno dobio ukupno 24,25 bodova, dok je J.L. dobio ukupno 21 bod.
Takođe iz iste bodovne liste za kandidata J.L. jasno i nesporno proizilazi da je dodjeljen manji broj bodova za radni staž od onog koji je trebao dobiti i to iz prostog razloga što je komisija nepotpuno utvrdila njegov broj bodova i nije mu priznala staž naveden na ranijoj prijavi. Sud smatra da je komisija znala ili morala znati da je kandidat J.L. imao više radnog staža od onog navedenog u Poreskoj prijavi, s obzirom da je isti bio njihov zaposlenik od ranije te da je i ranije dostavljao potrebnu dokumentaciju prilikom zaposlenja te su optuženi imali uvid u istu, posebno komisija je imala na uvid i u izvod iz radne knjižice, što je sigurno znao i H.S., koji je i 2016. godine radio sa J.L. u istoj školi, kad je J.L. imao prednost u odnosu na njega u broju bodova, po osnovu kojih je i zakonito primljen u radni odnos na određeno vrijeme.
Komisija je posebno bodovala H.S. period od 12 mjeseci iz Ugovora o volontiranju (period od 14.11.2008. godine do 14.11.2009. godine) zbrojala sa periodom njegovog radnog iskustva. Iz Uvjerenja porezne na način da je sabrala mjesece koji se zaokružuju na 30 zatim broj dana X 0,15 bodova i dobije se iznos od 10,65 kako je navedeno u tabeli radno iskustvo za H.S., a onda mu je istovremeno taj period od 14.11.2008. godine do 14.11.2009. godine za koji je istovremeno bio prijavljen na BIRO-u uzela i računala kao vrijeme provedeno na BIRO-u. To se vidi iz Uvjerenja JU Službe za zapošljavanje, jer je komisija računala njegovo vrijeme na BIRO-u od 17.09.2008.godine (vrijeme nakon diplomiranja) do 02.09.2013. godine. To je ukupno 41 mjesec X 0,10 bodovai dobije se iznos od4,10 bodova, tako je na tabeli u rubrici ”čekanje na posao” uključen i period od 14.11.2008. godine do 14.11.2009. godine za koji je H.S. bio prijavljen i na BIRO-u i istovremeno po Ugovoru o volontiranju, a komisija mu je to oboje uzela u obzir da bi dobio više bodova što je suprotno čl. 3 tačka d) stav 2 kriterija.
Posebno sud u navedenom vidu svjesno izigravanje kriterija za bodovanje I namjeru članova komisije za bodovanje koji su optuženi iz tačke 1 optužnice kao I namjeru članova školskog odobrs koji su optuženi iz tačke 2 optužnice, da u okviru posla I nadležnosti komisije I školskog odbora daju nezakonitu prednost H.S., svjesnim umanjenjem bodova kandidatu J.L. I svjesnim nezakonitim dodavanjem neosnovanih bodova kandidatu H.S., te da članovi školskog odbora nezakonitoodbiju osnovan prigovor J.L. bez da fizički vide I pročitaju prigovor sa površnim I nepotpunim obrazloženjem svoje odluke.
Sud je cijenio da kod bodovne liste kandidata objavljene na oglasnoj tabli 11.8.2017.godine i konačne rang liste pod rednim brojem 6 historija od 17.8.2017.godine i odluke JU MSŠ Musa Čatić Olovo o prijemu radnika H.S. na poziciju nastavnika historije da nisu u potpunosti ispoštovani kriteriji o načinu bodovanja kandidata prilikom zasnivanja radnog odnosa nastavnika stručnog saradnika, odgojitelja i ostalih zaposlenika u osnovnim i srednjim školama i đačkim domovima na području ZE_DO kantona Sl.novine 10/15 koje je temeljem Zakona o SŠ donjelo Ministarstvo za obrazovanja, nauku kulturu i sport.
Ovim kriterijama su utvrđeni kriteriji o načinu bodovanja kandidata koji apliciraju o raspisanim konkursima oglasima radi zasnivanja radnog odnosa nastavnika u osnovnim i srednjim školama kao javnim ustanovama u državnoj svojini na području ZE-DO kantona.
Temeljem odluke školskog odbora škole raspisan je i objavljen konkurs između ostalog i za radno mjesto pod red. brojem 6, historije za školsku 2017/2018.g. Pored općih uvjeta kandidati su trebali ispunjavati posebne uvjete propisane Zakonom o SŠ i nastavnim planom i programom odgovarajuće SŠ. Iz konkursa je proizilazilo da će se prijem kandidata izvršiti na osnovu kriterija i dopune kriterija 10-38-8387-1/17 od 03.07.2017.g., a kandidati radi bodovanja treba da pruže dokaz o dužini radnog staža o obrazovanju, ovjerenu kopiju radne knjižice, odgovarajuću potvrdu PIO/MIO, potvrdu porezne uprave ili kopiju važećeg ugovora o radu.
Iz sadržine konkursa proizilazi da je sačinjen u skladu sa odredbama čl.114 Zakona SŠ pa je raspisan i objavljen na zakonit način što vrijedi i za njegov sadržaj uključujući uslove u navedenom konkursu. U toku postupka je utvrđeno je bilo da su prijavljena bila 2 kandidata za upražnjeno radno mjesto nastavnika historije i oba prijavljena kandidata ispunjavali su uslove iz konkursa i normativnih akata. Nakon provedene konkursne procedure tužitelj J.L. je bio II rangirani kandidat na listi i konačnoj rang-listi. J.L. smatrao je kroz podnošenje zahtjeva za ponovno bodovanje da prilikom bodovanja nije uzet u obzir cjelokupan radni staž, staž u periodu od 04.09.2006.godine do 29.07.2010.godine.
Škola je prilikom objavljivanja konkursa navela da se kao dokaz o dužini radnog staža može dostaviti ovjerena kopija radne knjižice koju je J.L. i dostavio. Prilikom bodovanja nisu uzeti u ozbir bodovi koje bi J.L. ostvario na osnovu radnog staža, a koje je dokazivao na osnovu kopije radne knjižice.
Sud smatra da optuženi kao članovi komisije za bodovanje radnog staža J.L. nisu imala opravdan razlog da ne izvrši bodovanje staža kandidata za period 04.09.2006.g.- 29.07.2010.g. što se odrazlilo na konačano bodovanje kandidata, kao I da optuženi kao članovi školskog odobra nisu mogli paušalno odbiti prigovor J.L. bez potpune provjere osnovati navoda iz prigovora J.L..
Odredbom člana 176. (Zakona o radu Sl.novine 26/16 je propisano da odredbe člana 163. prestaju da važe 30.6.2016.godine a u pitanju su odredbe o radnoj knjižici, da prestaju da važe sa 30.6.2016.godine i radne knjižice se vraćaju radniku u roku od 2 mjeseca, međutim članom 176. stav 3. pomenutog Zakona o radu je propisano da radne knjižice koje su prestale važiti i dalje zadržavaju svojstvo Javne isprave.
Sud smatra da u postupku utvrđivanja trajanja radnog odnosa, dužina trajanja istog se mogla utvrđivati na osnovu podataka evidentiranih iz radne knjižice jer i dalje ima svojstvo radne knjižice. Kako nije izvršen izbor u zakonskoj proceduri ne utvrđujući ukupan staž J.L. temeljem podataka sadržanih u radnoj knjižici koja i dalje ima svojstvo javne isprave, niti je dokazano da se u ovoj javnoj ispravi neistinito utvrđuju činjenice, Kantonalni sud Zenica je svojom presudom broj 41 1 P 008131 18 GŽ od 21.11.2018.godine potvrdio je izreku I stepene presude u stavu prvom, kojim su poništena kao nezakonita bodovna lista kandidata koju je JU MSŠ Musa Ćazim Ćatić, Olovo objavila na oglasnoj tabli 11.8.2017.godine, te konačna rang lista pod rednim brojem 6 od 17.8.2017.godine, te odluku škole o prijemu u radni odnos H.S. I stepene 02-28/17 od 21.8.2017.godine.
Sud je utvrdio, da ako su podaci iz radne knjižice i uvjerenja porezne uprave u pogledu radnog staža J.L. se razlikovali, tada je komisija za bodovanje bila dužna tražiti dodatno izjašnjenje J.L. te na pouzdan način iz radne knjižice utvrditi ukupan radni staž, a ne proizvoljno prihvatiti podatke sadržane iz porezne potvrde, koji se razlikuje u pogledu radnog staža J.L. iz koje proizilazi da J.L. imao manji radni staž od onog upisanog u radnu knjižicu i priložene ugovore o radu.
I ostali dokazi na kojima se zasniva optužba se cijene u tom smjeru, kao i izjava direktora M.M.. U istom smjeru ide i izjava sekretara M.N. koja je u unakrsnom ispitivanju izjavila da je zaprimila prigovor oštećenog J.L. i isti proslijedila direktoru kao i upozorenje Ministarstva, kojim se traži da kod izbora kandidata da se u potpunosti ispoštuje naprijed navedeni kriteriji.
Sud smatra da su optuženi A.D., B.K., M.D. u vremenskom periodu od 01.08.2017. godine do 17.08.2017. godine, kao službene osobe i to A.D. u svojstvu predsjednika, a B.K. i M.D. u svojstvu članova Komisije za bodovanje prijavljenih kandidata po raspisanim konkursima za školsku 2017/2018 godine u JU MSŠ „Musa Ćazim Ćatić“ Olovo, zajednički i dogovorno, u namjeri pribavljanja koristi za kandidata H.S. u vidu zaposlenja na radno mjesto profesora historije, svjesno počinili radnje opisane u tačci 1. izmijenjene optužnice, kojim radnjama su pribavili korist H.S. u vidu zaposlenja na radno mjesto profesora historije, a teže povrijedili pravo J.L. da on bude izabran na isto radno mjesto, a da su optuženi Z.T., B.K., E.M., K.K. u vremenskom periodu od 17.08.2017. godine do 04.09.2017. godine, kao službene osobe i to Z.T. u svojstvu predsjednika Školskog odbora, a B.K., E.M., K.K. u svojstvu članova Školskog odbora u JU MSŠ „Musa Ćazim Ćatić“ Olovo, zajednički i dogovorno, u namjeri pribavljanja koristi za kandidata H.S. u vidu zaposlenja na radno mjesto profesora historije, svjesno počinili radnje opisane u tačci 2. izmijenjene optužnice, kojim radnjama su pribavili korist H.S. u vidu zaposlenja na radno mjesto profesora historije, a teže povrijedili pravo J.L. da on bude izabran na isto radno mjesto,
U toku postupka pred Sudom na glavnom pretresu, optuženi su poricali počinjenje krivičnog djela koje im je stavljeno na teret optužnicom, pa su njihovi branioci u uvodnom izlaganju isticali, da se u konkretnom slučaju uopće ne radi o krivičnom djelu nego o radnom sporu i da se ne može raditi o krivičnom djelu zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. KZ FBiH, te da je do izmjena Kriterija o načinu bodovanja kandidata došlo prije radnji koje se stavljaju na teret optuženima i da je za utvrđivanje staža pored radne knjižice, prema izmjenama bila i odgovarajuća potvrda Ureda Porezne uprave, da se alternativno uzima kao jedan od dokaza, radna knjižica, potvrda PIO ili uvjerenje Porezne ispostave, dakle da je komisija mogla uzeti potpuno autonomno i samoinicijativno koji hoće dokaz prema navedenim Kriterijima, kako je to naveo branilac optužene M.D., Hadžić Zahid. Branilac optuženog A.D. Kadić Vahidin je u uvodnom izlaganju naveo da je u kritično vrijeme bio na snazi Zakon o radu FBiH Sl. novine FBiH 26/16 od 04.04.2014. godine gdje u članu 176. kaže da odredbe iz člana 163. a to su odredbe o radnoj knjižici, da prestaju da važe 30.06.2016. godine i radne knjižice se vraćaju radniku u roku od 2 mjeseca. Tako su i optuženi prije kritičnog događaja dobili nazad svoje radne knjižice koje su bile iskrižane, te da su optuženi uzeli podatke iz poreskog uvjerenja zbog toga. Također, branioci su u uvodnoj riječi prigovarali i isticali, da oštećeni J.L. nije stavljao nikakav prigovor na bodovnu listu od 11.08.2017. godine, već da je prigovor samo stavio na odluku po izboru kandidata H.S.. Dakle, prije izvođenja dokaza optužbe, kada su u pitanju optuženi A.D., B.K. i M.D., branioci su se pozivali na član 176. stav 1. Zakona o radu sa tezom, da optuženi prilikom izbora kandidata na radno mjesto profesora historije, nisu mogli izvršiti uvid i uzeti podatke iz ovjerene kopije radne knjižice oštećenog J.L. iz razloga, što su prema navedenoj odredbi radne knjižice prestale da važe 30.06.2016. godine i da se radne knjižice vraćaju radniku u roku od 2 mjeseca, međutim, nakon što su izvedeni dokazi optužbe i nakon što je optužba ukazala Sudu tokom pretresa na član 176. stav 3. pomenutog Zakona o radu kojim je propisano da radne knjižice koje su prestale važiti i dalje zadržavaju svojstvo javne isprave, a posebno što je u konkursu za upražnjena radna mjesta u školskoj 2017/2018 godini navedeno, da kandidati pri prijemu u radni odnos treba da prilože dodatnu dokumentaciju, među kojom je i dokaz o dužini radnog staža u obrazovanju i institucijama nadležnim za odgoj i obrazovanje, gdje je među prvim od dokaza o dužini radnog staža navedena ovjerena kopija radne knjižice, a potom su nabrojani i ostali alternativni dokumenti, teza odbrane više nije išla u tom pravcu, već je išla u pravcu, da podaci iz radne knjižice nisu bili vidljivi i čitki, pa su zbog toga optuženi uzeli u obzir podatke iz uvjerenja Porezne ispostave za kandidata J.L.. Prigovori odbrane u uvodnom izlaganju potpuno su neosnovani I pobijeni su izvedenim dokazima optužbe i dokazima odbrane.
Činjenični navodi iz izmijenjene optužnice u potpunosti su potvrđeni iskazima kako saslušanog svjedoka-oštećenog optužbe J.L. tokom pretresa tako i svjedoka odbrane M.M., direktora JU MSŠ „Musa Ćazim Ćatić“ Olovo i M.N., koja radi administrativne poslove u navedenoj školi, vodi protokol, zaprima poštu i drugo, pa čak i iskazima optuženih kao svjedoka, a koji subjektivni dokazi su potkrijepljeni i materijalnim dokazima optužbe, te dokazima pribavljenim od strane Suda, kao i odbrane.
Naime, nadalje u ovom postupku nesporno je dokazano:
Oštećeni J.L. je prilikom svog svjedočenja izjavio da je prilikom usmenog intervjuisanja, na upit direktoru M.M. zašto ima manje bodova od H.S., njegov odgovor je bio pokazujući njegovu ovjerenu radnu knjižicu da je komisija mišljenja da ona nije ispravno ovjerena, što ga je ponovo šokiralo, te je odgovorio to nije moguće, i da on ima više bodova od H.S.. Napomenuo je da je prethodne školske godine ostavio jedan dio časova H.S. da rade obojica, što je planirao i te 2017/2018 godine da rade obojica. Shvatio je tada da je cilj da se on na neki način eliminiše iz Olova da ne radi. S obzirom na izjavu direktora da njegova knjižica nije ispravno ovjerena, on je ubrzo pribavio iz Opštine Živinice potvrdu da je njegova radna knjižica ispravno ovjerena, koju je potom uz prigovor Školskom odboru na Odluku o izboru kandidata H.S. predao na protokol škole, gdje je u prigovoru naveo da mu nije period iz radne knjižice bodovan od 04.06.2006. godine kada je počeo raditi, dakle ukupno 27 mjeseci radnog iskustva iz knjižice mu nije bodovano, jer mu je uzet staž iz uvjerenja Porezne ispostave, koji je u istom zaveden da je zaposlen od 01.09.2010. godine, zbog čega mu je komisija dala manje 3,5 bodova, jer da su mu uzeli podatke iz radne knjižice, tj. od 04.09.2006. godine imao bi više 3,5 bodova te u tom slučaju ne bi bilo nikakve šanse da ga kandidat H.S. prestigne, osim toga on je prije njega diplomirao. Oštećeni je dalje posvjedočio da je na usmenom intervju dobio ukupno 1,6 bodova, a H.S. 3 boda, a također je vršeći uvid u dokumentaciju H.S. vidio, da mu je komisija za bodovanje uračunala i vrijeme provedeno na Birou za zapošljavanje i vrijeme iz uvjerenja o volontiranju. Kada je Prigovor na Odluku o izboru kandidata H.S. sa potvrdom Opštine Živinice lično predao u školu, vidio je direktora i zamolio ga da obrati pažnju na ovu potvrdu, međutim on nije reagovao, nakon čega je sve prijavio inspekciji, pa je inspekcija obrazovanja izdala Upozorenje školi da postupi u skladu sa Kriterijima, koje Upozorenje je dobio i on na kućnu adresu, nakon čega je bio ubijeđen da će se njegov prigovor usvojiti, međutim početkom septembra je dobio Obavijest od škole, da se njegov prigovor odbija kao neosnovan bez nekog obrazloženja posebnog, kada je doživio puno veći šok od informacije da je drugi na rang listi. Obzirom da je direktor bio kategoričan da je komisija za bodovanje i kasnije i Školski odbor donjeli odluku kakvu su donijeli, započeo je sudski proces, nakon čega je još poslao komisiji za borbu protiv korupcije prijavu protiv Školskog odbora zbog kršenja Kriterija za prijem zaposlenika, pa u međuvremenu je dobio dvije presude: Općinskog suda i Kantonalnog suda, potvrđene u njegovu korist. Na kraju je istakao da bi želio da gospoda koji su članovi Školskog odbora, da zaustave jednu vrstu podmetanja da se on eliminiše iz ove škole.
Sud je poklonio vjeru iskazu ovog svjedoka koji je objasnio I logično sudu saopćio pravno relevantne činjenice koje je sam opažao .Posebno se ističe okolnost da iz ovog svjedočenja sud utvrdio nesporan uticaj koji je direktor M.M. zaloupotrijebio prethodno favorizujući izbor kandidata H.S. kojeg je komisija za bodovanje nezakonito bodovala na prvo mjesto bodovne rang liste da bi iz tačke 1 izmijenjene optužnice školski odbor u čijem sastavu su bili naprijed navedeni, optuženi iz tačke 2 odlučili o prigovoru a da ga po priznanju člana školskog odbora nisu ni fizički ni vidjeli ni pročitali, da bi odmah nakog toga izabrali kandidata H.S..
Svi pismeni materijalni dokazi kako optužbe, tako i dokazi pribavljeni od strane Suda, pa i odbrane potkrepljuju svjedočenje oštećenog J.L..
Optuženi su u toku istrage na zapisnike o ispitivanju osumnjičenih kao razlog zašto nisu uzeli podatke iz ovjerene kopije radne knjižice oštećenog J.L. navodili upravo ovaj razlog koji je direktor rekao inspektoru M.K. prilikom vršenja kontrole, međutim u toku glavnog pretresa, nisu isticali ovaj razlog, već su optuženi i njihovi branioci, a posebno optuženi prilikom svjedočenja pred Sudom izjavljivali, da podatke iz ovjerene kopije radne knjižice nisu uzimali jer navodno ti podaci nisu bili vidljivi, odnosno da ta kopija radne knjižice nije bila čitka, pa da su zbog toga uzeli podatke iz uvjerenja Porezne uprave. Njihova odbrana iz istrage na glavnom pretresu u drugom pravcu vjerovatno iz razloga što su svjesni da je Općinski sud Visoko u presudi po tužbi oštećenog J.L. broj: 41 1 5008131 17 P od 26.06.2018. godine na strani 7. obrazloženja presude naveo da iz iskaza svjedoka proizilazi da prilikom bodovanja tužitelja nisu uzeli u obzir bodove koje bi tužitelj ostvario po osnovu radnog staža koji je dokazivao kopijom radne knjižice. Članom 176. stav 3. Zakona o radu propisano je da radna knjižica ima snagu javne isprave. Članom 132. ZPP-a propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdao organ vlasti u granicama svoje nadležnosti, te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u vršenju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno Zakonom ili Propisom zasnovanim na zakonu (javna isprava) dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Tužena niti jednim dokazom nije potkrijepila tvrdnju da kopija ovjerene radne knjižice koju je tužitelj dostavio u konkursnoj proceduri nema pravnu snagu ili je neistinita.
Dakle, optuženi su vjerovatno nakon provedene istrage, a uzimajući u obzir ovakvo obrazloženje Suda u presudi postali svjesni da ne mogu u toku glavnog pretresa tvrditi da kopija radne knjižice oštećenog nije bila ispravno ovjerena, jer su bili svjesni da nijednim dokazom nisu a niti su mogli potkrijepiti svoju raniju tvrdnju da kopija ovjerene radne knjižice koju je oštećeni dostavio u konkursnoj proceduri nema pravnu snagu ili da nije istinita, međutim i odbrana optuženih u toku glavnog pretresa, te prilikom svjedočenja optuženih kao svjedoka, da su uzeli podatke iz uvjerenja Porezne ispostave Živinice za kandidata J.L., jer su bili pregledniji i vidljiviji, a da podaci iz radne knjižice nisu bili jasni i čitki posebno zbog pečata na stranama kopije radne knjižice, usmjerena je samo na izbjegavanje njihove krivične odgovornosti i upravo ukazuje na njihov umišljaj da im je cilj bio samo jedan, a to je da se umanji broj bodova kadidatu J.L., kako bi kandidat H.S. bio ispred njega, iako im je bilo vrlo dobro poznato kakve bodove je imao J.L. u prethodnoj školskoj godini jer je bio ispred kandidata H.S. u prethodnoj godini 2016.godine osim toga on je i prije njega diplomirao i na ovaj način su imali namjeru da ako umanje bodove kandidatu J.L. da će u tom slučaju kandidat H.S. biti ispred njega, što su i učinili pa su uzeli podatke o radnom iskustvu za J.L. iz uvjerenja Porezne ispostave Živinice, prema kojima je J.L. započeo sa radnim stažom 01.09.2009. godine, a svjesno nisu uzeli podatke iz kopije njegove radne knjižice prema kojoj je početak njegovog radnog staža 04.09.2006. godine, dakle to nije jedan, dva ili tri mjeseca razlike već je razlika bila pune tri godine zbog čega je dobio manje 4,05 bodova nego što je trebao.
Iz ovjerene kopije radne knjižice za J.L. jasno se vidi da je svaka strana potpuno pregledna i čitka, pa tako na prvoj strani podataka o zaposlenju i stažu, jasno se vide podaci da je početak rada – osiguranja 04.09.2006. godine, pa nakon toga 01.09.2008. godine, pa 08.10.2008. godine, pa 26.01.2009. godine, a što se vidi i na ostalim stranama, a u konkretnom slučaju najbitnija je prva strana i prva rubrika, tj. početak njegovog rada. Naime, optužena B.K. je prilikom svjedočenja kao optužena na pretresu od 26.11.2019. godine, na upit tužioca „da li su prilikom uzimanja u obzir podataka iz uvjerenja Porezne ispostave uopće gledali ovjerenu kopiju radne knjižice, te upoređivali podatke sa podacima iz uvjerenja Porezne“, izjavila da su otvarali koverte, provjeravaju da li kandidati imaju svu potrebnu dokumentaciju, ali da nisu upoređivali podatke. Na isto pitanje optužena M.D. je odgovorila da se ne sjeća.
Iz dokumentacije za kandidata J.L. prije svega iz kopije njegove diplome se vidi da je isti diplomirao 24.11.2006. godine, što se upoređujući kopiju diplome J.L. i kopiju diplome H.S. jasno vidi da je isti 2 godine prije njega diplomirao i da je bilo nelogično i nemoguće uzeti podatke o radnom iskustvu kandidata J.L. iz uvjerenja Porezne ispostave koji su bili puno drugačiji od podataka iz njegove radne knjižice, dakle jasno je bilo da J.L. ima veće radno iskustvo od H.S..
Optuženim iz tačke 1., a i optuženim iz tačke 2. izmijenjene optužnice su bile vrlo dobro poznate sve ove činjenice iz prostog razloga što se J.L. prijavljivao i na konkurse za profesora historije i u prethodnim školskim godinama, isa istim su zaključivani Ugovori o radu, a da su optuženi iz tačke 1. izmijenjene optužnice kao članovi komisije za bodovanje bili i članovi komisije za bodovanje kandidata po raspisanim konkursima i u ranijim godinama, pa je tako optužena B.K. bila u sastavu komisije za bodovanje još od školske 2012/2013 godine, a ista je istovremeno bila i član Školskog odbora, što upućuje na zaključak da je ista najbolje poznavala kompletnu spornu problematiku, zatim optužena M.D. je bila u sastavu komisije za bodovanje od 2013/2014 godine, a optuženi A.D. u sastavu komisije od 2016/2017 godine, također optuženi iz tačke 2. izmijenjene optužnice i to Z.T. i S.P. su bili u sastavu Školskog odbora u prethodnih 5 godina od 2016/2017 godinu, a optuženi E.M., B.K. i K.K. zajedno sa optuženima Z.T. i S.P. su bili u sastavu Školskog odbora po Rješenju o končnom imenovanju JU MSŠ „Musa Ćazim Ćatić“ od 28.11.2016. godine, dakle svim optuženim je vrlo dobro bilo poznato da se J.L. i ranije prijavljivao, a posebno u školskoj 2015/2016 godini, da je imao veći broj bodova od kandidata H.S. i da je sa njim bio zaključen Ugovor o radu broj: 01-734/16 od 05.09.2016. godine na radno mjesto profesora historije i Ugovor o radu broj: 01-917/16 od 01.11.2016. godine na radno mjesto profesora historije. Dakle, ova saznanja koja su imali optuženi, nepobitno ukazuju, da su optuženi imali namjeru, odnosno umišljaj, da radnjama opisanim u tačci 1. odnosno tačci 2. izmijenjene optužnice pribave korist H.S. u vidu ostavrenja većih bodova, odnosno samim time i rangiranja kao prvog kandidata, prije kandidata J.L., pa su tu svoju namjeru ostvarili i u konačnici donijeli odluku o prijemu u radni odnos H.S., a potom bez obzira što je J.L. podnosio najprije prigovor za ponovno bodovanje, optuženi – predsjednik i članovi Školskog odbora isti potpuno ignorisali i o istom uopće nisu odlučivali. Odbrana optuženih, da je J.L. zakasnio sa ovim prigovorom jer je prema Pravilniku o radu rok za podnošenje prigovora 3 dana, a on je prekoračio taj rok, je potpuno neosnovana i usmjerena samo na izbjegavanje krivične odgovornosti optuženih. Ako je već tako kako tvrdi odbrana, zašto optuženi nisu odbacili takav prigovor kao neblagovremen, pa bi u tom slučaju se mogli braniti da J.L. nije podnio ovaj prigovor u roku od 3 dana. Prema članu 17. Pravilnika o radu predmetne škole u stavu 4. je propisano, da na objavljenu rang listu nezadovoljni kandidati mogu izjaviti prigovor Školskom odboru u roku od 3 dana od dana objavljivanja rang liste. Prema odredbama člana 137. stav 2. tačke c) i l) Zakona o srednjoj školi ZDK (Sl.novine ZDK broj 9/2017) Školski odbor je nadležan da rješava u drugom stepenu i donosi konačne odluke po svim podnesenim prigovorima i žalbama, te postupa po žalbama i prigovorima kandidata po javnom konkursu. Dakle, o svim prigovorima kandidata, pa i u konkretnom slučaju po prigovoru J.L. od 17.08.2017. godine rješava Školski odbor, a kako to propisuje član 17. Pravilnika o radu, pa u konkretnom slučaju optuženi se ne mogu braniti, da o prigovoru nije odlučivano jer prigovor nije dostavljen u skladu sa Pravilnikom o radu u roku od 3 dana, optuženi, tj. članovi Školskog odbora su bili dužni rješiti ovaj prigovor, pa makar ga i odbacili kao neblagovremen, a ne na način kako su to oni učinili, isti potpuno ignorisali, što sve ukazuje na njihov umišljaj i namjeru da pribave korist H.S., iako su bili potpuno svjesni da će na taj način teže povrijediti prava oštećenog J.L. da on bude izabran na ovo radno mjesto.
Sve ove činjenice dokazane su dokumentacijom koja je zatražena od strane Suda i dostavljena u Sudski spis dopisom predmetne škole broj: 01-1129/19 od 08.11.2019. godine, a kojom se osim ova dva Ugovora o radu za J.L. dostavljaju i ostali Ugovori, kao i Ugovori o radu sa kandidatom H.S.. Iz Ugovora o radu broj: 01-752/18 od 04.09.2018. godine se vidi da je isti zaključen između predmetne škole i H.S. na radno mjesto profesora historije i istovremeno latinskog jezika (član 3. Ugovora), te da će prema članu 6. Ugovora radnik obavljati 18 časova historije, te po 3 časa latinskog jezika, PIO 8 sati dnevno.
Nadalje, iz zapisnika sa sjednice Školskog odbora održane 04.09.2017. godine se vidi da je kao četvrta tačka dnevnog reda odlučivano o žalbi-prigovoru J.L. na odluku o prijemu kandidata H.S. i da nigdje nije konstatovano da je Školski odbor razmatrao predmetno Upozorenje Resornog Ministarstva, iako iz zapisnika o inspekcijskom pregledu inspektora M.K. kao i svjedočenja svjedoka odbrane M.M., proizilazi da je Školski odbor na navedenoj sjednici razmatrao navedeno Upozorenje, da bi se trebalo bodovanje kandidata izvršiti zakonito, međutim činjenica da Školski odbor nije zabilježio na zapisniku sa sjednice ovu činjenicu, već da su samo konstatovali da se odbija žalba J.L. kao neosnovana, bez ikakvog obrazloženja, ponovo ukazuje na činjenicu da su optuženi bili uporni u učinjenju krivičnog djela koje im se stavlja na teret tačkom 2. izmijenjene optužnice i bez obzira na sve navode iz prigovora J.L., bez obzira na potvrdu Opštine Živinice da je kopija njegove radne knjižice uredno ovjerena i bez obzira na Upozorenje Ministarstva, Školski odbor odnosno optuženi članovi istog istrajavaju u svom naumu i odbijaju prigovor koji je po njima navodno neosnovan i biraju kandidata za kojeg su u startu znali da će biti izabran.
Nesporno da je J.L. ranije godine imao prednost u bodovanju ispred H.S. jer je ranije diplomirao, tako da je godinu ranije po osnovu prednosti na bodovnoj listi ispred H.S. zasnovao radni odnos na odredjeno vrijeme, a optuženi članovi školskog odbora kao i optuženi članovi komisije za bodovanje i u vrijeme rada J.L. u navedenoj školi, kada je ostvario prednost kod zasnivanja radnog odnosa po osnovu rezultata bodovanja po osnovu kandidata H.S. su imali ili trebali imati lično saznanje o naprijed navedenom , jer nespornaje činjenica da prilikom njihovog bodovanja kao članova komisije za bodovanje ili prilikom odlučivanja kao članova školskog odbora optuženi nisu se prvi put susreli sa kandidatom J.L. niti sa kandidatom H.S. i sobzirom da su oba imenovana i ranije radila u školi i da je ranijih godina J.L. imao prednost u odnosu na H.S. te pogotovo s obzirom na činjenicu da je u cijeloj proceduri vezano za bodovanje i izbor radnika po osnovu raspisanog konkursa kandidat J.L. blagovremeno dostavio u okviru konkursne procedure svu traženu dokumentaciju, posebno izvod iz radne knjižice u kojoj je neposredno naveden sav radni staž J.L. vidljivo i navedeni dokument je bio dostupan svim članovima komisije za bodovanje i školskog odbora koji su mogli izvršiti uvid u isti. Tim više što je postojala prethodna arhiva i dokumentacija u školi vezano za kadrovsku evidenciju J.L. i H.S., pa bez nezakonitog bodovanja i nezakonitog davanja prednosti kandidatu H.S. u odnosu na kandidata J.L. nije se moglo nikako desiti da se H.S. nadje na prvom mjestu bodovne rang liste za posao, te da se svjesno izbjegne provjera navoda J.L. da je izvrešno pogrešno bodovanje i njegovo i H.S., zbog čega je Kantonalni sud Zenica poništio prethodnu bodovnu listu i odluku o prijemu u radni odnos H.S.. Motiv za nezakonit rad Komisije za bodovanje i Školskog odbora koji su bili dužni poslove iz svoje nadležnosti obaviti savjesno, zakonito u skladu sa upozorenjem resornog Ministarstva, sud posebno nije istraživao, ali je opšte poznata činjenica da se u posljednje vrijeme sve češće u neravnopravan položaj stavljaju kandidati iz drugih općina u odnosu na kandidate iz domicilnih općina čime se pokušava dati nezakonita prednost kandidatima iz istog mjesta stanovanja u ko me se nalazi i škola u odnosu na prijavljene kandidate koji dolaze iz drugih općina čime se direktno krše odredbe Krivičnog Zakona FBIH posebno odredbe člana 279. KZ FBiH, čime se direktno vrši povreda ravnopravnosti u zapošljavanju kada se uskrati ili ograniči pravo građanima na slobodno zapošljavanje, kršenjem propisa o zasnivanju radnog odnosa, jer u cijelom postupku je nesporno dokazano da je izvršeno namjerno pogrešno bodovanje kandidata J.L. kako bi kandidat H.S. ostvario nezakonitu prednost na bodovnu rang listu i ostvario pravo na nezakonit prijem u odnosu na kandidata J.L. što je svojom odlukom potvrdio i Kantonalni sud Zenica ukidajući spornu bodovnu listu komisiji za bodovanje i poništavajući odluku školskog odbora o prijemu H.S., a sud je sve naprijed navedneo obrazložio.
Što se tiče nadležnosti Školskog odbora, kako je već naprijed navedeno njihova nadležnost je zasnovana članom 137. stav 2. tačka c) Zakona o srednjoj školi ZDK prema kojoj odredbi Školski odbor je nadležan da rješava u drugom stepenu i donosi odluke o svim prigovorima i žalbama. Tačkom a) navedenog člana je propisano da je Školski odbor nadležan da vrši izbor nastavnika, stručnih saradnika i saradnika. Službeno ovlašćenje predsjedniku i članovima Školskog odbora dato je Rješenjem Vlade ZDK o konačnom imenovanju od 28.11.2016. godine, a kojim su ovlašćeni da vrše izbor nastavnika, stručnih saradnika i saradnika.
Članom 137. stav 1. Zakona o srednjoj školi ZDK je propisano da Školski odbor osigurava djelotvorno i efikasno korištenje svih resursa srednje škole i brine se o zakonitom radu škole, organa rukovođenja i stručnih organa škole. Prema navedenom Zakonu, Školski odbor je organ upravljanja, dok je direktor organ rukovođenja. Prema tome, ovlaštenja Školskog odbora su veoma široka.
Prema članu 19. stav 1. Pravilnika o radu predmetne škole propisano je da se izbor između kandidata koji ispunjavaju uslove konkursa vrši na osnovu svih podataka i dokumenata dostavljenih od kandidata, optuženi su postupili suprotno navedenom članu, jer nisu vršili uvid u sve dokumente koje je dostavio kandidat J.L., prije svega prilikom bodovanja nisu uzeli u obzir podatke iz ovjerene kopije njegove radne knjižice, i ne samo to nisu uopće upoređivali ove podatke sa podacima iz uvjerenja Porezne ispostave, kao i tokom žalbenog postupka, na sjednici Školskog odbora od 04.09.2017. godine nisu uzeli u obzir žalbene navode koje je isticao J.L. u žalbi, a niti potvrdu Opštine Živinice da je njegova radna knjižica uredno ovjerena.
Članom 116. stav 2. Zakona o srednjoj školi ZDK (Sl. novine ZDK broj 9/17), propisano je da je škola čiji je osnivač Skupština Kantona dužna vršiti prijem nastavnika, stručnih saradnika i ostalih radnika u školi na osnovu javnog konkursa, koji raspisuje Školski odbor srednje škole, a u skladu sa naprijed pomenutim Kriterijima o načinu bodovanja kandidata.
Odredbama člana 2. tačke 3. alineja b) Kriterija o načinu bodovanja kandidata prilikom zasnivanja radnog odnosa nastavnika, stručnih saradnika i odgajatelja i ostalih zaposlenika u osnovnim i srednjim školama i đačkim domovima na području ZDK broj: 10-38-11352-1/15 od 02.11.2015. godine (Sl. novine ZDK broj 10/2015) propisano je, da će se izvršiti bodovanje svih kandidata u skladu sa ovim Kriterijima na osnovu dodatne dokumentacije, među kojom je na prvom mjestu navedena ovjerena kopija radne knjižice, a da je članom 1. dopune istih Kriterija broj: 10-34-8387-1/17 od 03.07.2017. godine, propisano, da se iza riječi: „radne knjižice“, dodaje dio teksta koji glasi: „odgovarajuća potvrda izdata od strane Ureda zavoda za PIO/MIO ili potvrda Porezne uprave.“, dakle, potvrda porezne uprave je navedena kao alternativni dokument iza ovjerene kopije radne knjižice propisane pomenutim Kriterijima. Tačno je da se uvjerenje Porezne ispostave uzima kao alternativni dokument, međutim u konkretnom slučaju optuženi se ne mogu braniti na taj način, iz prostog razloga što je J.L. kojeg su od ranije poznavali osim ovog dokumenta dostavio i dokument ovjerenu kopiju radne knjižice, te su optuženi iz tačke 1. izmijenjene optužnice bili dužni izvršiti upoređivanje podataka iz oba ova dokumenta, iste sravniti te uzeti podatak iz radne knjižice jer su ovi podaci povoljniji za kandidata, jer prema istim kandidat J.L. je imao još 3 godine iskustva više, nego prema uvjerenju, a posebno uzimajući u obzir činjenicu da im je ovaj kandidat i njegovo radno iskustvo bilo vrlo dobro poznato od ranije jer se i ranije prijavljivao na iste konkurse.
Što se tiče optuženih iz tačke 1. izmjenjene optužnice, isti su kao članovi komisije za bodovanje bili ovlašćeni rješenjem o formiranju komisije za bodovanje JU MSŠ Ćazim Ćatić Olovo od 09.08.2017. godine sa zadatkom da u skladu sa Zakonom o srednjoj školi ZDK, pravilnikom o radu i Kriterijima o načinu bodovanja kandidata kao i dopunom istih Kriterija, izvrše bodovanje i rangiranje prijavljenih kandidata koji ispunjavaju uslove konkursa, međutim, vidi se iz svih izvedenih dokaza subjektivne i objektivne prirode, ne samo optužbe već i dokaza odbrane te dokaza suda, da su optuženi iskoristili navedeno službeno ovlašćenje i kršeći naprijed citirane propise na način opisan u tačci 1. optužnice, počinili navedene radnje sve s namjerom kako bi pogodovali i pribavili korist kandidatu H.S., što su i učinili te teže povrijedili pravo J.L. da on bude izabran na predmetno radno mjesto.
Optuženi koji su davali iskaz kao svjedoci tokom pretresa su prilikom unakrsnog ispitivanja od strane optužbe potvrdili da su im bile poznate odredbe Zakona o srednjoj školi u pogledu nadležnosti, dužnosti i obaveza Školskog odbora, pa obzirom na ovakav njihov iskaz optužba smatra da su optuženi svjesno i sa umišljajem pogodovali kandidatu H.S. tj.da su svjesno kršili naprijed citirane odredbe koje su im bile dobro poznate, jer iz zapisnika sa sjednice Školskog odbora od 04.09.2017. godine kada se odlučivalo o žalbi kandidata J.L., ne vidi se da je jedan član Školskog odbora izuzeo svoje mišljenje ili glasao protiv odluke školskog odbora prilikom odbijanja J.L. sa žalbom, a ni odbrana nije ponudila sudu bilo kakav dokaz u tom pravcu, a niti je bilo ko od svjedoka odbrane svjedočio da drugi članovi školskog odbora nisu učestvovali u spornim odlukama Školskog odbora, što upućuje na činjenicu da su članovi školskog odbora bio svjesni postupanja i svih radnji koje je u to vrijeme Školski odbor poduzimao.
Iz prvostepene presude Općinskog suda Visoko od 26.06.2018. godine koja je uložena kao dokaz optužbe se vidi, da se po tužbi J.L. protiv predmetne škole poništavaju kao nezakonite bodovna lista kandidata koju je tužene objavila na oglasnoj tabli 11.08.2017. godine, konačna rang lista pod rednim brojem 6., historija od 17.08.2017. godine i odluka tužene o prijemu u radni odnos broj 02-28/17 od 21.08.2017. godine, te da se nalaže tuženoj da izvrši ponovno bodovanje prijavljenih kandidata. Iz obrazloženja navedene presude se vidi da sud svoj stav obrazlaže na način, da je stav ovog suda da je kopija radne knjižice potpuno ispravno ovjerena jer je to uradio organ u okviru svojih ovlaštenja u okviru stavljanja pečata nadležnog službenika za ovjeru. Kako je u konkursnoj proceduri navedeno da se radni staž dokazuje i ovjerenom kopijom radne knjižice, potpuno je neutemeljena tvrdnja optuženih koji su provodili konkursnu proceduru da radna knjižica nema pravnu snagu. Iz dokaznog postupka proizilazi da optuženi kao članovi komisije za bodovanje nije imala pravni razlog da ne izvrši bodovanje kandidata po dostavljenoj kopiji radnje knjižice za period 04.09.2006. godine do 31.08.2010. godine, što se odrazilo i na konačan broj kandidata i ukupnu bodovnu i rang listu kandidata. U presudi obrazloženja se dalje navodi da iz iskaza svjedoka M.D., člana komisije za bodovanje proizilazi da je komisija pregledala preko 120 prijava da je bodovanje vršila na onovu kriterija i da je prilikom bodovanja staža cijenila uvjerenje Porezne uprave tužitelja, jer tužitelj (J.L.) je priložio kopiju radne knjižice koja nije bila ispravno ovjerena. Mišljenje komisije je bilo da svaka stanica mora biti ovjerena. Iz iskaza svjedoka B.K. proizlazi da komisija nije uzela u obzir kopiju radne knjižice obzirom da je ista proglašena nevažećim dokumentom. Iz iskaza svjedoka Z.T. predsjednika komisije proizlazi da tužitelj nije uložio žalbu u roku od 3 dana koja je bila okačena na oglasnoj tabli već da je progovor uložen tek nakon obavljenog intervjua. Sud je također između ostalog u obrazloženju naveo da je neosnovan prigovor škole da je tužitelj dostavio dva oprečna dokumenta obzirom da se radi o dva dokumenta kojima se dokazuju različiti periodi radnog staža.
Odbrana je na kraju dokaznog postupka uložila presudu Kantonalnog suda u Zenici broj 41 1 P 008131 18 Gž od 21.11.2018. godine kao dokaz da je prvostepena presuda preinačena u dijelu kojem je tuženoj naloženo da izvrši ponovno bodovanje kandidata po predmetnom konkursu.
Naime, u drugom dijelu izreke ove presude Kantonalni sud navodi da u preostalom pobijanom dijelu prvostepene presude kojim su poništene kao nezakonite bodovna lista kandidata koju je tužena objavila na oglasnoj tabli 11.08.2017. godine, konačna rang lista pod rednim brojem 6., historija od 17.08.2017. godine i odluka tužene o prijemu u radni odnos broj 02-28/17 od 21.08.2017. godine, žalba se odbija i presuda prvostepenog suda potvrđuje. U obrazloženju drugostepene presude sud ističe sljedeće „da razloge koje je dao prvostepeni sud u obrazloženju presude a koji su iscrpni razumljivi, prihvata i drugostepeni sud. Naime, među parničnim strankama i u žalbenom postupku je sporno da li je tužena izvršila ispravno bodovanje kandidata na poziciji nastavnika historije tj. da li su zakonite odluke koje je tužena donijela, a zatim i drugostepeni sud ističe da je komisija za bodovanje tužene povrijedila proceduru donošenja pobijanih odluka radi čega takve odluke nisu zakonite. Iz stanja spisa proizilazi da je tužena prilikom objavljivanja konkursa da se kao dokaz o dužini radnog staža može dostaviti i ovjerena kopija radne knjižice a koji dokaz je tužitelj i dostavio pa iz iskaza svjedoka poizilazi da prilikom bodovanja tužitelja nisu uzeli u obzir bodove koje je tužitelj ostvarivao koje je dokazao dostavljanjem kopije radne knjižice. Suprotno žalbenim tvrdnjama ovaj zaključak prihvata odluku prvostepenog suda da komisija za bodovanje nije imala razlog da ne izvrši bodovanje kandidata po dostavljenoj kopiji radne knjižice za period od 04.09.2006. godine do 31.08.2010. godine a što se odrazilo i na konačan broj bodova kandidata. Ovaj sud dodaje ako su se podaci iz radne knjižice i uvjerenja porezne uprave u pogledu radnog staža razlikovale tada je komisija za bodovanje bila dužna tražiti dodatno izjašnjenje J.L. i uporediti kopiju radne knjižice i uvjerenje porezne uprave te na pouzdan način utvrditi ukupan radni staž tužitelja a ne proizvoljno, bez obrazloženja prihvatiti podatak sadržan u uvjerenju porezne uprave koje se razlikuje u pogledu radnog staža tužitelja i iz kojeg proizilazi da tužitelj ima manje radnog staža nego onog upisanog u radnu knjižicu i priložene ugovore o radu.“
Prema tome uzimajući u obzir ovakvo obrazloženje presude drugostepenog suda razmatrajući isto i u uzajamnoj povezanosti sa svim ostalim izvedenim dokazima optužbe, suda pa i odbrane, neporno je dokazano, da optuženi ne samo da nisu tražili dodatno izjašnjenje kako bi na pouzdan način utvrdili ukupan radni staž oštećenog (a koje im izjašnjenje u konačnici i nije bilo potrebno jer su imali podatke u ovjernoj kopiji radne knjižice koje uopće nisu gledali ni upoređivali sa podacima iz Porezne uprave), već su potpuno zanemarili i ignorisali prigovor oštećenog J.L. na bodovnu listu od 17.08.2017. godine, kao i potvrdu koju je dostavio u žalbenom postupku za ispravnost ovjere njegove radne knjižice, a da ne govorimo i o Upozorenju resornog ministarstva da postupe u skladu sa zakonom koje su razmatrali u žalbenom postupku, a o istom se oglušili.
Sve ove činjenice ukazuju da su optuženi pod tačkom 1 kao i optuženi pod tačkom 2. izmijenjene optužnice, zajednički i dogovorno sa umišljajem preduzimali sve radnje opisane u činjeničnom osnovu tačke 1 i 2 izmijenjene optužnice i da su od samog početka imali dogovor da pogoduju kandidatu H.S. s ciljem pribavljanja istom koristi u vidu zaposlenja na radno mjesto profesora historije, a da kandidata J.L. kojeg su vrlo dobro poznavali od ranije, koji je radio u toj školi, a koji im iz samo njima poznatih razloga nije odgovarao, eliminišu. Posebno još jednom sud konstatuje da je optužena B.K. bila istovremeno i član komisije za bodovanje i član Školskog odborai te se istoj i stavlja na teret produženo krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja, da je najbolje bila upoznata sa cijelom problematikom te da je ista zajednički i dogovorno sa ostalim optuženim bila uporna i istrajna da do kraja ostvare svoju zamisao na način da se u bodovanju i prijemu u radni odnos daje prednost kandidatu iz Olova H.S., zbog čega i odbijaju prigovor J.L. bez ikakvog obrazloženja, paušalno, a da je prethodno nisu isti ni fizički imali u rukama ni očito pročitali detaljno, jer su o sadržaju žalbe bili upoznati na sjednici na osnovu prepričavanja sadržaja žalbe izvjestioca. Prema tome navodi odbrane da optuženi nisu postupali sa umišljajem i da se pitaju tokom pretresa na osnovu čega će optužba dokazati umišljaj optuženih je usmjerena samo na izbjegavanje krivične odgovornosti optuženih, jer je svim naprijed navedenim dokazima nesporno utvrđeno postupanje optuženih iz tačke 1 i tačke 2 optužnice sa direktnim umišljajem, jer su svi optuženi znali da su kao članovi komisije za bodovanje, članovi školskog odbora dužni raditi i odlučivati zakonito shodno opštim aktima i ovlaštenjima utvrđenim uputstvom resornog Ministarstva , te kao zaposlenici škole i u vrijeme odlučivanja bodovne rang liste i donošenja odluke navedene u izreci presude, a i kao lica koje su prethodne ranije poznavali oba kandidata i J.L. i H.S. znali su da je H.S. kasnije diplomirao u odnosu na J.L. na sjednici školskog odbora su znali i da na koji način je nezakonito bodovan kandidat H.S. i kandidat J.L., stim štoje H.S. dobio više bodova nego što ga sleduje, a J.L. dobio manje bodova u odnosu na one koje ga sleduju kriterijima i dopune kriterijima.Ko misija za bodovanje je nezakonito bodovala H.S. po dva osnova za isti vremenski period i po osnovu njegovog volenterskog rada i i po osnovu vremena provedenog na zajednici zapošljavanja a radilo se o istom periodu što je bilo nezakonito, a takodje komisija za bodovanje nije bodovala sav radni staž kandidata J.L. naveden u izvodu iz radne knjižice. Prigovor J.L. na te nezakonitosti u postupanju i radu komisije za bodovanje, članovi školskog odbora tj. optuženi koji su navedeni u tački 2. optužnice iako su imali na uvid dokumentaciju o dokazivanju spornih činjenica i J.L. i H.S. koja se u vrijeme odlučivanja nalazila njima dostupna u sekretarijatu škole, nisu izvršili nikakvu provjeru osnovanosti navoda prigovora oštećenog J.L. nego su bez fizičkog uvida u sadržaj prigovora J.L. odbili njegov prigovor sa paušalnim obrazloženjem, dozvoljavajući svjesno navodno da pravne zaključke za odbijanje tog prigovora u obrazloženju da direktor škole M.M. koji to nije učinio shodno odredbama Zakona o upravnom postupku. Potpisujući takvu odluku predsjednik školskog odbora je svjesno učestvovao u nezakonitim radnjama vezanim za odbijanje prigovora J.L., a to su takođe učinili i svi ostali članovi školskog odbora i to Z.T., B.K., K.K.,E.M. koji su znali kao članovi školskog odbora da moraju odlučivati zakonito shodno zakonnu naprijed navedenim kritrijima za bodovanje. Optuženi su glasali jednoglasno o odbijanju prigovora J.L. i nigdje ne postoji dokaz ni u zapisniku sa sjednice školskog odbora niti su optuženi sudu predočili neki drugi dokaz da nisu saglasni sa takvim načinom rada prilikom odlučivanja o prigovoru niti sa dinamikom odlučivanja u kojoj su odmah nakon odbijanja prigovora J.L. primili u radni odnos H.S., jer iako postoji obrazloženje u njihovim iskazima da se žurilo zbog početka školske godine, sam način na kojoj je organizovano oglašavanje, bodovanje i prijem u radni odnos ukazuje na namjeru svih učesnika da se kroz navodno nedovoljnu pažnju i nedostatak vremena pokuša prikriti stvarna namjera takvog prijema u radni odnos H.S. koju sud prvenstveo vidi u činjenici da se izbjegne prijem u radni odnos J.L. koji je u momentu bodovanja imao uslove zakonske da bude prvi na rang listi i da se primi u radni odnos kandidat H.S..
Čak tvrdnja iz iskaza direktora M.M. da je sam lično sklonio zahtjev za ponovno bodovanje J.L. u arhivu jer je on bio povrijeđen drskošću u ponašanju J.L., ukazuje da je i sam direktor nezakonito doprinio takvoj situaciji, jer direktor koji u to vrijeme ima stalni radni odnos, kao zakonski zastupnik škole koja provodi postupak izbora u radni odnos itekako je morao nadzirati zakonitost rada svih lica nadležnih za postupak prijema u radni odnos komisije za bodovanje i rada školskog odbora i prvo je direktor trebao razumjeti opravdanu ljutnju i opravdanu ljutnju i povrijednost mladog čovjeka kandidata J.L. koji se opravdano zauzima za sebe i pokušava otkloniti nezakonitost u radu komisije za bodovanje kojom je ugrožen u pogledu mogučnosti zasnivanja radnog odnosa, a time mu se čini direktna nepravda jer sve činjenice koje bi potvrdile da je J.L. u pravu svojim prigovorima bile su dostupne kroz ponovnu uloženu dokumentaciju J.L. za novu školsku godinu, a sam direktor M.M. nije nikome od nadležnih organa PS Olovo i Kantonalno tužilaštvo prijavio J.L. kao lice koje ga je nezakonito uznemirio i ponašao se prema njemu neprimjerno. Razlog koji je naveo direktor u obrazlaganju zašto je sklonio i arhivirao bez upućivanja na uvid organu kome je upućen zahtjev za ponovno bodovanje J.L. ukazuje na samovolju i kršenje propisa od strane direktora M.M. čime su povrijeđena i ugrožena prava J.L..
Dakle, na osnovu utvrđenih činjenica i okolnosti značajnih i bitnih za donošenje zaključka o postojanju krivičnog djela i krivične odgovornosti optuženih, kako na osnovu subjektivnih, tako i objektivnih, materijalnih dokaza, nedvojbeno se da zaključiti da su optuženi svojim radnjama i postupanjima ostvarili sva bitna obilježja krivičnih djela koje im se stavlja na teret, i koja su navedena u izreci presude i to A.D. i M.D., pod tačkom 1. krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1.u vezi sa članom 31. KZ FBiH, Z.T., E.M. i K.K., pod tačkom 2. krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1.u vezi sa članom 31. KZ FBiH, B.K. pod tačkom 1. i 2. produženo krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 1. vezi sa članom 31. i 55. KZ FBiH.
Krivično djelo su optuženi izvršili potpuno svjesni svih svojih radnji i djelo su htjeli kao svoje. Ovaj zaključak proizilazi kao nepobitan kako iz iskaza saslušanih svjedoka optužbe, pa i odbrane, kao i iz svih materijalnih dokaza optužbe, pa i odbrane predočenih Sudu, a i iz dokaza pribavljenih od strane suda, što je sud naprijed obrazložio.
Sud je optuženim kao olakšavajuću okolnost cijenio njihovu raniju neosuđivanost, dok otežavajućih okolnosti kod optuženih nije našao pa je optuženima u skladu sa zakonom izrekao uvjetnu osudu kojom se optuženim A.D., M.D., Z.T., E.M., K.K., utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja kazna se neće izvršiti ako optuženi u roku od 2 (dvije) godine ne počine novo krivično djelo.
Sud je i optuženoj B.K. izrekao uvjetnu osudu i utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, koja kazna se neće izvršiti ako optužena u roku od 3 (tri) godine ne počini novo krivično djelo.
Sud smatra da su navedene uvjetne osude primjerne težini izvršenog krivičnog dijela, težini nastalih posljedica i da će ista preventivno djelovati na optužene da ubuduće ne čine nova krivična djela, te da će se istom postići svrha kažnjavanja i da je ista u skladu sa 42., 49., i 62. KZ FBIH.
Na osnovu čl.202 st.1 ZKP FBIH optuženi A.D., B.K., M.D., Z.T., E.M. i K.K. se obavezuju na plaćanje troškova postupka paušala u iznosu od po 30 KM u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude.
Zapisničar Sudija
Jasmina Salošević Elbisa Rovčanin
PRAVNA POUKA
Protiv ove presude optuženi nema pravo žalbe na odluku o krivično pravnoj sankciji. Stranke imaju pravo žalbe na odluku o imovinskopravnom zahtjevu i odluku o troškovima postupka u roku od 15 dana od dana dostavljanja presude. Žalba se podnosi u tri primjerka Kantonalnom sudu Zenica putem ovog Suda.